Tragikomedija „Život je loto“ u Starom Baru: publika odabrala kraj

Pozornica u Starom Baru sinoć je primila svoju prvu publiku u okviru ovogodišnjeg „Barskog ljetopisa“, koja je imala priliku da gleda tragikomediju „Život je loto“, produkcijske kuće iz Srbije „Monicart“.

Predstavu je po tekstu Vladimira Đurđevića, režirala Bojana Lazić, dok ulogu tumači Monika Romić. Ona je sinoć, kroz jednočasovno igranje, publiku vodila kroz uzbudljivi niz događaja i doživljaja junakinje Vere koja čeka voz Bar–Beograd koji kasni. Publika se upoznala sa komplikovanim životom jedne nezaposlene žene i svima koji su u njega upleteni: mužem, ljubavnicom, komšinicom, kumom, majkom i ocem… Sve to kroz prizmu tragikomedije, uz mnoštvo promjene kostima, interakcije sa publikom i improvizacije.

Predstavu koju sam večeras gledala, recimo, niko nije gledao zato što je bilo puno improvizacije. Bilo je stvari koje su bile nepredviđene i kojima sam se prilagođavala. To je zato što je u ovoj predstavi publika u stvari moj partner, umesto partnera na sceni, ali takav partner da nikad ne znam šta će da uradi. Publika je večeras jako lepo reagovala. Čak i dečko kog sam šetala po sceni na početku, kazala je glumica sabirajući utiske nakon igranja.

Monodrama „Život je loto“ bavi se društvom u kom živimo, tj. odnosom prema novcu, odnosom prema ljudima koji ga imaju ili nemaju, ali i srećom i načinima na koje možemo da utičemo na nju. Najveći kuriozitet ovog komada je činjenica da publika bira kraj. Ona odlučuje da li će junakinja otići u slobodu bez novca ili u zatvor, posle kog će je čekati milioni. Šta publika češće bira i šta odabrani kraj govori o njoj?

Večeras su u Baru izabrali slobodu. Ono što jeste dobro je da publika inače većinom izabere takav kraj, što to znači da ljudi zaista iskonski osećaju da treba da imaju slobodu. Fantastično je, dakle, što se odlučuju za slobodu, ne novac. Čovjek u svojoj biti jeste slobodan, samo što nam je takav današnji svakodnevni život da nas tera u potrošačko društvo, da sami sebi nametnemo da smo robovi nečega. E onda kad osvestimo da u stvari možemo biti slobodni od gomile stvari onda smo na jednom ozbiljno dobrom nivou, zaključila je Monika Romić.