Promocija zbirke poezije “Crno igralište” Balše Brkovića u nedjelju, 29. jula

Književni program festivala nastavlja se promocijom zbirke poezije Balše Brkovića – “Crno igralište”, objavljene u izdanju “Nove knjige”, 2017. godine. Brković je tokom prethodnih godina objavio nekolika romana i knjigu priča, pa je ovo njegova prva zbirka poezije nakon one objavljene prije 17 godina, “Dvojenje”. Moderator na književnoj promociji na “Ljetopisu”, koja će se održati na platou ispred “Knjaževe bašte” od 21h, biće Aleksandar Bečanović. 

Balša Brković, crnogorski pisac, književni i pozorišni kritičar, rođen je u Titogradu, 1966. godine. Završio je Filološki fakultet u Beogradu, grupa za opštu književnost i teoriju književnosti. Prvu zbirku poezije, „Konji jedu breskve“, objavio je u Beogradu 1985. godine. Početkom devedesetih godina je, slijedeći oca, Jevrema Brkovića, pripadao grupi crnogorskih intelektualaca koji su se usprotivili ratu, kao i politici crnogorskih vlasti. Bio je urednik za kulturu „Liberala“, zvaničnog glasila Liberalnog saveza Crne Gore, a urednik je i kolumnista dnevnika „Vijesti“, od njegovog osnivanja, 1997. godine. Dobio je državnu nagradu „Miroslavljevo jevanđelje“ za roman „Privatna galerija“, 2003. godine. Član je Crnogorskog PEN centra i Crnogorskog društva nezavisnih književnika. Napisao je knjige poezije: „Konji jedu breskve“ (Beograd 1985), „Filip boje srebra“ (Podgorica 1991), „Rt Svete Marije“ (Zagreb 1993), „Contrapposto“ (Cetinje 1998), „Dvojenje“ (Podgorica 2001), „Crno igralište“ (Podgorica 2017); zatim romane: „Privatna galerija“ (Zagreb 2002), „Paranoja u Podgorici“ (Podgorica 2010), „Plaža Imelde Markos“ (Podgorica 2013), i knjigu pripovijedaka „Berlinski krug“ (Beograd 2008).

O djelu 

„…Kod Brkovića je fascinantno što otvorenost njegove poezije, njena  komunikativnost, ne samo da ne sprečava nego pojačava semantičke dubine. To je velika stvar – da znate da izbalansirate emocionalni sloj i konotativni sloj teksta. Njegova komunikativnost je vrlo poetički utemeljena. Pjesme su pisane u kavafijevskom ritmu (Kavafi je pisao po dvije-tri pjesme godišnje). I kada pogledate te datume vidjećete da je pjesnički Balša Brković ostao u tom svom privilegovanom području, da je zanatski trening ostao na snazi i ono što je ekstremno važno je da je ova zbirka duboko konceptualna, a to nije mali podvig kada znate u kolikom je vremenskom rasponu nastajala. Ova je knjiga jedna vrsta Balšinog danteovskog istraživanja sebe, svoje poeezije, i svijeta oko sebe“

Aleksandar Bečanović