- Izložba na Barskom ljetopisu: Utisak prirode
- Postavka: 09.08 – 20.08, sala Dvorca
Mirjana Marsenić Vujović je 2011. godine završila Fakultet likovnih umjetnosti na Cetinju. Diplomirala je na odsjeku Slikanje u klasi prof. Branislava Sekulića. Iste godine specijalističke studije nastavlja na School of Contemporary Art, Pont Aven – France (Američka akademija umjetnosti). 2013. godine je magistrirala na odsjeku Slikarstvo, na Fakultetu likovnih umjetnosti Univerziteta Crne Gore, u klasi prof. Ratka Odalovića.
Samostalne izložbe su joj: A Journey through: the Forces of Nature (Hille & Zotova Art Gallery, Amsterdam, 2016), izložba slika Djetinstvo (Polimski muzej Berane, 2015), Passage of Time: The moment of recollection – Protok vremena: Trenutak sjećanja (Studio 106 Art Gallery, London, Velika Britanija, 2014), Godišnja doba (Umjetnički paviljon, Podgorica, 2013), instalacija Lutajući lokavanji (Trg od Kina – Kotor, 2013; Glavni gradski trg – Cetinje, 2012), Izložba slika – Kraljevsko pozorište Zetski dom (Cetinje, 2013), izložba slika Fakture i svjetlost (galerija “Buća” – Tivat, 2012) i Exhibition of Mirjana Marsenic & Agathe Pengrech (Hede, Francuska, 2011).
Riječ kritike: Odlomci iz eseja Mape enformela, Natalije Đuranović
„Mirjanino slikarstvo posjeduje melodičnost, raspjevanost i muzičku taktilnost. Razlivena boja harmonično odlazi u jednu drugu dimenziju, u sebe i svoju individuu. To je put od spolja ka unutra.
Iskustvo u prirodi je pokreće da ne ostaje u onom, već utvrđenom, poznatom, već da kontinuirano teži novim okolnostima, novim iskustvima.
Kamen je, po riječima umjetnice, prvi simbol odvajanja prirode i čovjeka, i od drevnih vremena je sredstvo sa kojim je počelo mijenjanje prirode i njenog izgleda. Instalacija je oživljena i ostvarena interakcijom publike – prolaznika i njihovim ulaskom u njeno sjedište.
U Pont Avenu, gdje je boravila i imala atelje, radila je instalacije u prostoru gdje je aranžirala slike na kojima je postavljala kamenje i mahovinu i pravila scenografiju, izmještajući sliku iz klasičnog prostora-ateljea.
Neke slike izgledaju kao da su slikane iz ptičje perspektive, izdvojeni oblici u crtežu sa nitima i porama se nekada prostiru do samih krajeva, a nekad u centar ili po cijeloj površini.
Uz pozitivizam i poštovanje života i ekološku svijest, Mirjana kroz svoje radove ukazuje na trajnost i krhkost prirode i čovjeka.
Kompozicijski i sadržajno neke slike imaju sjećanje na enformel, po gami, plastičnosti i strukturi, što je jedna zajednička odlika većine umjetnika sa naših područja.“