Crnogorska produkcija ATAK-a, Centra za kulturu „Vojislav Bulatović – Strunjo“ Bijelo Polje, KIC-a „Budo Tomović“ Podgorica i Grupe za istraživanje i razvoj kulturne politike, predstava „Persona“ odigrana je sinoć u Amfiteatru u Starom Baru, na „Barskom ljetopisu“. Predstavu je, po istoimenom filmu Ingmara Bergmana adaptirala Dragana Tripković, a režirao Stevan Bodroža.
Priča, koju struka određuje kao psihološki triler, prikazuje odnos između poznate glumice Elizabet Vogler koja je izabrala ćutanje kao vid izolacije od svijeta i porodice, i njene njegovateljice Alme koja je živog temperamenta, puna života i optimizma. Almino prisustvo navodi Elizabetu, koja inače ne progovori ni riječ tokom cijele predstave, da komunicira neverbalno. Ova dva lika tumače naše glumice Nada Vukčević (Elizabet) i Vanja Jovićević (Alma). Iako se ne pojavljuje na sceni, već kroz video-segmente, u komadu je, uz Đorđija Tatića, prisutna i Dubravka Drakić koja nam tumačeći ulogu doktorice, pruža dublji uvid u Elizabetino stanje.
„Ti želiš da budeš, ne da se pretvaraš da jesi… shvataš da postoji ambis između onoga što predstavljaš za druge i onoga što jesi za samu sebe, zato što je svaka riječ laž, svaki pokret lažan, svaki osmijeh grimasa“, kaže u jednom trenutku doktorica Elizabeti. Persona koju je publika gledala na sceni u Starom Baru, sa svim njenim mračnim nijansama, dubokom egzistencijalnom krizom, autentična u svojoj izolovanosti, pomalo smo i svi mi.
To u svima nama čuči. Neko zna sa tim da iskalkuliše stvari, da to izbaci na pravi način, a da mu se to i ne primijeti. A žena koju večeras igram se tako zatvorila zbog svih tih problema za koje nije bila spremna i sa kojima nije znala da se nosi. Na neki čudan nagovor same sebe uletjela je u svijet u kojem se baš nije snašla. Tako da je eksplodirala, nakon implozije koju je imala. Tako da to u svima nama na neki način postoji, ali je to jako lijepo ispratiti na neki pravi način, ne čekati da to eksplodira u tebi, kazala je glumica Nada Vukčević nakon igranja.
Sa jedne strane duboka izolacija kao izbor junakinje i bezmalo psihoanalitičko i filozofsko preispitivanje jedinke, sa druge stalna interakcija sa likom koji se tumači kao antipod njenom. Šta taj sudar svjetova govori o ljudskoj prirodi i odnosima?
Da nema tog sukoba, kao i da nema tog sukoba u nama ne bismo dolazili do rezultata, odgovorila je Vukčević, koja je prokomentarisala i činjenicu da sve vrijeme na sceni ne govori.
To je lijep zadatak. Nije uobičajeno. To je neka radnja iznutra. Svaki put uživam u tome jer je to sasvim drugačija priča od svih mojih drugih predstava. Nije toliko teško. Čak je i lako u neku ruku. Nije lako emotivno, ali meni lagano pada.
Scenograf predstave je Ilija Vujošević, dok vizuelni identitet potpisuje Srđa Dragović, video Saša Radović, glas Milica Šćepanović.