Ivana Dimić na prvom Ljetopisu kao dramaturg, a na tridesetom kao romanopisac

Aktuelna dobitnica NIN-ove nagrade za najbolji roman godine napisan na srpskom jeziku, Ivana Dimić, bila je gost Večernje scene Barskog ljetopisa u okviru kog je promovisala upravo nagrađeni roman „Arzamas“. Promociju je moderirala profesorica književnosti i bibliotekar savjetnik, Radmila Bulatović.

Roman „Arzamas“ publici pažnju privlači prvo svojim enigmatičnim naslovom, koji je zapravo toponim, označitelj mjesta u Rusiji koje je Staljin pretvorio u grad za naučnike, za pravljenje atomske bombe. Ipak, u romanu on nije referentan kao prostorna odrednica, već postoji n  a drugoj, simboličkoj ravni.

Arzamas ne označava prostor u Rusiji. To se ime odnosi na citat iz Šklovskog, ali je zapravo sklop samoglasnika i suglasnika u toj reči i značenje koje joj je Šklovski dao ono što je meni odgovaralo da bude naslova knjige”, kazala je Dimić objašnjavajući odnos tog naziva i sadržine romana.

“Arzamas” tematizuje jednu od osnovnih egzistencijalnih relacija – odnos kćeri i majke. Autorka objašnjava da je tema „pronašla“ nju, budući da je sama punih devet godina njegovala dementnu majku, a sedam godina je tu neveselu realnost transponovala najprije u obilje dramskih dijaloga, a potom pretakala u ovaj, „žanrovski neuhvatljiv“ roman, kog kritika određuje kao priču o ljubavi, bolesti i smrti koje su svojevrstan „arzamaski užas“.  Nasuprot veze između njene literature i biografije koja je očigledna, Ivana Dimić naglašava da tema zapravo nije presudna, ni u ovom, ni u bilo kom drugom djelu.

Bitan je način na koji obrađujete temu da bi se nešto kvalifikovalo kao književno vredno delo ili ne. Ja sam pisala o nekim dubokim ljudskim osećanjima koje se tiču svakog čoveka, jer svaki čovek ima majku i onda je nema. To ima veze sa mojom ličnom pričom, ali to nije bitno, jer nešto što pretenduje da bude književnost treba se tiče čitaoca. Ja sam htela da kažem da je ljubav jača od smrti. ”, kazala je autorka koja je na kraju razgovora sa novinarima podsjetila na činjenicu da je bila gost i prvog Barskog ljetopisa, ali u svojstvu dramaturga predstave koju je tada izvodio Atelje 212.

Za njeno predstavljanje na 30. izdanju ovog festivala na kome je gostovala kao romanopisac publika je pokazala veliko interesovanje, pa su sinoć Barani promociju ispred Dvorca kralja Nikole pratili u velikom broju.