Muzički program 39. festivala „Barski ljetopis“ otvoren je koncertom svjetski poznate hrvatske violončelistkinje Ane Rucner, koja je na Ljetnjoj sceni Doma kulture priredila atraktivan audio-vizuelni ugođaj. Sedamdesetominutniprogram bio je sinteza klasične, tradicionalne i moderne muzike, a brojni posjetioci su nastup ispratili burnim aplauzom i ovacijama.
Koncert su otvorile Orfova „Carmina Burana“ i Vivaldijeva „Četiri godišnja doba“, uslijedio je Ravelov „Bolero“ i Piazzolin „Libertango“. Uz odlomke iz „Labudovog jezera“ poseban utisak ostavile su interpretacije motiva iz Betovenove Pete i Devete simfonije, uključujući čuvenu „Odu radosti“. Program je obogaćen obradama tradicionalnog dubrovačkog Linđa i slavonskog Drmeša. Jedno od najvećih iznenađenja večeri bile su vokalne interpretacije Ane Rucner. Publika je imala priliku da čuje pjesmu „Bijeli anđeo“, napisanu za Miru Škorić, a koju je Zlatko Timotić prilagodio Aninom violončelu, zatim „Tebe ću“, crnogorskog autora Boža Bulatovića, izvedenu uz znakovni jezik, pa obradu čuvene „I Will Follow Him“, čiji je spot sniman na ostrvu Pag sa časnim sestrama, kao i autorsku kompoziciju „DolCello MediterAna“, nastalu tokom pandemije koronavirusa, uz spot sniman na Brionima. Budući da posljednjih šest mjeseci živi u Šangaju, izvela je i pjesmu na kineskom jeziku, čiji naslov prevodi kao „Moje srce je poput mjeseca“. Na repertoaru je bila i muzika iz filmova „Igra prijestola“, „Pirati s Kariba“, „Skupljači perja“ i „Cigani lete u nebo“, a koncert su zatvorile obrade „Flashdance“ i „The Best“, koje je umjetnica otpjevala među publikom, bosonoga.
Tokom koncerta su na video-bimu emitovani spotovi Rucner koji, uz njenu virtuoznost na violončelu, promovišuprirodne ljepote i kulturnu baštinu Hrvatske, od Dubrovnika i Stonskih zidina do Medvedgrada, Kopačkog Rita, prekrasnih dvoraca i nacionalnih parkova.
Nakon više nego energičnog nastupa, Rucner nije krila oduševljenje barskom publikom.
„Oduševljena sam ovim ljudima i publikom, jer mi je jako važno da energija koju želim dati zaista stigne do publike.Atmosfera je prekrasna, lokacija čudesna, a Bar predivan“, kazala je ona podsjetivši na svoju posebnu povezanost sa Crnom Gorom, jer joj je djed porijeklom iz Kuča.
„Kad god dođem u Crnu Goru osjećam se kao da tu pripadam. Djed mi je iz Kuča, majka iz Beograda, otac je Hrvat, rođena sam u Hrvatskoj, a posljednjih pola godine živim u Kini. Zapravo, osjećam da svugdje pripadam. Ono što Crna Gora ima neiscrpno je blago i zaista ga treba čuvati“, istakla je Rucner.
Na pitanje koliko je zahtjevno nastupati na otvorenoj sceni, odgovorila je da vremenske prilike nikada nijesu bile prepreka.
„Održala sam mnogo koncerata u mnogo težim uslovima. Večeras je bilo sasvim ugodno. Gdje god u svijetu sviram, kakvi god da su uslovi, najvažnije je da muzika dođe do publike“, rekla je umjetnica.
Objašnjavajući zašto neprestano pomjera granice svog izraza, Rucner je kazala da umjetnost za nju nije posao, već poziv, dar, način života.
„Jednostavno, konstantno dolaze nove ideje. Svaka lokacija me inspiriše da stvorim nešto novo. Završila sam Akademiju, osam sati dnevno vježbala Dvoržaka, odnosnoklasični repertoar, a danas sviram Linđo i pjevam ’Đelem, Đelem’. To je umjetnost, to je sloboda. Vrlo često nas znaju držati u okvirima, pogotovo škole, što je ok, jer da nema okvira, odavno bismo se raspali. Sjećam se da sam,kad sam diplomirala na Akademiji, poželjela da budem ono što jesam. I krenula sam. To je bilo prije 20 godina i još uvijek se tražim. To je stil života u kojem stalno nešto osmišljavamo i izmišljamo i nikad nije gotovo. Dok god živimo, dok dišemo, tako ćemo stvarati“, naglasila je.
Govoreći o neposrednoj komunikaciji sa publikom tokom koncerata, istakla je da je upravo publika oblikovala njen današnji umjetnički izraz.
„Ljudi često očekuju koncert klasične muzike, a ja sam i to, ali i mnogo više od toga i moram s ljudima komunicirati. Bitna je ta energija, interakcija, da oni znaju šta slijedi. Možda je malo teatralno ali je prirodno došlo koz godine i godine koncerata, nastupa. Ja sam shvatila da bez komunikacije ne mogu uopšte sjedjeti na pozornici. Takoje došlo i pjevanje i taj mješoviti repertoar. To je tražila publika“, ističe Ana Rucner..
Na kraju je izrazila želju da ponovo nastupi na „Barskom ljetopisu“, posebno naredne godine kada festival obilježava veliki jubilej.
„Vrlo rado ću ponovo biti vaš gost. Pozovite me i sljedeće godine, pogotovo zato što će jedan mladi barski čelista, koji je večeras bio u publici, možda tada biti sa mnom na sceni. A četrdeseti, jubilarni ’Barski ljetopis’ je svakako lijep povod za novi susret“, poručila je Ana Rucner.
JU Kulturni centar Bar