Odigrana “Lolita” Jovane Tomić na pozornici u Starom Baru (Madlenianum)

Deseta predstava ovogodišnje pozorišne selekcije Barskog ljetopisa odigrana je sinoć pred velikim brojem ljudi koji su došli da odgledaju još jedan komad jubilarnog Festivala. „Lolita“ u režiji mlade Jovane Tomić, a produkciji Madlenianum teatra i opere iz Beograda donijela je na pozornicu u Starom Baru priču motivisanu poznatim, istoimenim romanom Vladimira Nabokova.

Priča o četrdesetogodišnjem profesoru Hambertu Hambertu i njegovoj ljubavi prema dvanaestogodišnjoj „nimfeti“ Dolores Hejz verzija je vječne priče o neispunjenoj, iznevjerenoj čežnji, neizvjesnosti i nestalnosti svega, ironijom maskirana alegorija apsurdne, ali dragocjene ljubavi, i poovske težnje za umjetničkom ljepotom, kazuje kritika o komadu koji je izbjegao klišee pop kulture koji roman često podvode pod laku pornografiju, a Lolitu predstavljaju kao promiskuitetno dijete. Umjesto toga, prema riječima rediteljke, ovom predstavom postavljeno je pitanje da li je danas termin – nedolično – postao zapravo sinonim za – neuobičajeno – u kontekstu osude sredine naspram pojedinca i njegovih akcija.

„Suština priče i našeg pristupa toj temi bila je da ne polazimo iz tog moralizatorskog konteksta, šta više, malo ga i ironizujemo. Motivisalo nas je rediteljsko i glumačko čitanje lika Lolite. Dakle, za nas je ona bila neko oličenje slobode – lične i generalne na kojoj svi zavide. Ona se zapravo odupirala društvenim normama, vaspitanju roditelja i očekivanjima svoje sredine. Ona predstavlja bunt za koji mislim da postoji u mojoj generaciji koja se u ovim i ovakvim vremenima bavi time. Kroz preispitivanje tog kompleksnog odnosa preispitujemo položaj mladih danas. Mislim da nema tačnog odgovora, već je to gomila pitanja koja se otvaraju, jer da imam odgovor ne bih radila predstavu“, kazala je rediteljka.

Jovana Tomić je nakon predstave sa novinarima podijelila zadovoljstvo sinoćnim izvođenjem i reakcijama barske publike za koju vjeruje da je prepoznala kvalitete ove predstave, kako one koji se kriju u tekstu i njegovoj interpretaciji, tako i u pokretu, odnosno koreografiji koja je važan ključ za tumačenje likova i njihovih postupaka.

„Nama je zapravo najveći izazov bio da postignemo i jedno i drugo. Dakle, da likovi budu u potpunosti utemeljeni i da razvijemo njihovu kompleksnost. Onda smo odabrali i ekspresivan fizički pokret koji je trebalo da na neilustrativan način dočara erotičnost odnosa, kako bismo izbegli upravo ilustracije i neka možda atraktivnija, ali banalna rešenja. Zato smo se okrenuli stilizovanom scenskom pokretu. Mislim da je najveća fantastičnost ova četiri glumca što su oni potpuno opravdali svoje dramske likove, a i izdržali težak fizički ritam ove predstave i da je to jedan od njenih najvećih kvaliteta“, dodala je Tomić.

Uloge u komadu tu  mače: Bojan Žirović, Ana Mandić, Peđa Marjanović i Irma Milović. Dramatizaciju je napisao Dimitrije Kokanov, za kostimografiju je bila zadužena Darinka Mihajlović, koreografiju Maja Kalafatić, a kompozitor je bio Marko Flego.

Prijavite se na našu e-mail listu

Dobijajte redovno sve informacije o dešavanjima na Ljetopisu direktno na Vaš e-mail nalog.

You have Successfully Subscribed!