Svjetski priznati crnogorski gitarista Miloš Karadaglić i izraelski mandolinista Avi Avital nastupili su u utorak, 16. avgusta Ljetnjoj pozornici Doma kulture, u okviru muzičkog programa 35. Barskog ljetopisa.
Publika je sa oduševljenjem i gotovo opčinjeno ispratila virtuoznost ovog uigranog dvojca koji se, tokom jednoipočasovnog koncerta, predstavio kompozicijama Johanna Sebastiana Bacha, Manuela de Falle, Philipa Glassa i drugih kompozitora. Djela pisana uglavnom za kombinaciju gitare i glasa te nekih drugih instrumenata, prilagođena su sazvučju gitare i mandoline sa ciljem da ova dva instrumenta, iz dosta klasičnog i izolovanog svijeta, pređu u mejnstrim tokove.
Gromoglasnim aplauzima pozvani na bis, Karadaglić i Avital prisutnima su priredili svojevrsnu muzičku ekskluzivu izvodeći treći stav sonate Mathiasa Dupleesya, franscuskog kompozitora, koja je, upravo na Karadglićevu molbu, pisana za ovaj duo.
Miloš Karadaglić, prema ocjeni BBC Music Magazina, jedan je od šest najboljih klasičnih gitarista prošlog vijeka, a svoje prve muzičke korake vezuje upravo za Bar.
„Upravo je u Domu kulture u Baru bilo prvo takmičenje gitare gdje sam se pojavio sa nekih 11 godina i osvojio Zlatnu liru. To je tada za mene bilo cijeli svijet. Mislim da su upravo takve stvari mene podstakle na to da na kraju izaberem muziku kao poziv u onom ludom periodu kad to nije bilo baš tako očigledno niti jednostavno“, kazao je Karadaglić.
Njegova dugogodišnja želja da nastupi na Barskom ljetopisu ispunjena je sinoć u saradnji ovog festivala i Međunarodnog festivala KotorArt, a sam Karadglić posebno je istakao značaj saradnje „dva najznačajnija festivala u Crnoj Gori“ na promociji kvalitetne muzike i umjetnosti.
Karadaglić nije krio zadovoljstvo prijemom barske publike naglašavajući činjenicu da to zadovoljstvo proističe iz njegove predanosti muzici.
„Trudim se da, koliko god puta da sviram, pokušavam da opet pronađem smisao u svakoj kompoziciji, svakoj noti jer mislim da otkrivati i razotkrivati opet nanovo i uvijek je nešto što je cijela poenta i suština našeg poziva. Mislim da publika bilo gdje, u Baru ili nekom drugom kontinentu, uvijek to osjeti i onda sa njima možete razmijeniti taj emotivni dijalog koji može samo da pokrene muzika“, istakao je on.
Gitaru je počeo da uči sa osam godina, a sa šesnaest je upisao Kraljevsku muzičku akademiju u Londonu. U tom periodu, bilo je svega par muzičara koji su se time bavili profesionalno.
„Možda je moj uspijeh donekle pokrenuo talas mladih gitarista i izazvao kod mladih ljudi želju za nečim. Možda je to dalo i poruku mladim ljudima da se na krilima jedne gitare može otkriti cijeli svijet. To je nešto što meni uvijek ispuni srce“, rekao je Karadaglić.
Posebnu pažnju u svijetu Karadaglić je privukao debitantskim albumom The Guitar 2011. godine koji je čak 28 sedmica bio na vrhu svjetske top liste.
„U periodu kada sam izdao svoj prvi album za Deutsche Grammophon taj prostor je bio kompletno prazan i nijeste mogli vidjeti koncert klasične gitare ni na jednom velikom festivalu ili sa nekim velikim orkestrom osim u nekim baš malim izuzecima. Igrom slučaja, mene je zapala ta uloga pionira u gitari u tom smislu. To sam uvijek ozbiljno doživljavao zbog toga što je na meni bila jedna posebna vrsta odgovornosti. Sada kada vidim da je sve više gitare u Crnoj Gori i inostranstvu budem srećan jer to je ostvarenje sna mene kao gitariste“, naglasio je Karadaglić.
Avi Avital, Karadaglićev kolega na sceni, cijenjeni je instrumentalista za koga je napisano više od 100 kompozicija, a njegovo šarmantno upravljanje instrumentom i nevjerovatna virtuoznost, između ostalog, razlozi su zbog kojih je on prvi solista na mandolini nominovan za klasični Gremi.
Saradnja sa Karadglićem, prema Avitalovim riječima, došla je nakon desetogodišnjeg bliskog prijateljstva ova dva umjetnika.
„Nevjerovatno je divan osjećaj svirati sa nekim na sceni, ko ne samo da je sjajan kolega i muzičar, već je i dobar prijatelj jako dugo vremena. Sve to čini muzičku konekciju i ekspresiju mnogo dubljom i slojevitijom“, rekao je Avital.
Avital je počeo da svira mandolinu sa osam godina i ubrzo se pridružio cvjetajućem omladinskom orkestru mandolina koji je osnovao i vodio njegov učitelj, violinista ruskog porekla Simcha Nathanson.
„Mandolina je prešla dug put od jednog amaterskog instrumenta u istoriji muzike, za šta je uvijek smatrana, do sada u poslednjih 20 godina kada je doživjela svoju renesansu. Konačno se može naći na velikim scenama, a iz mog ličnog iskustva, ima dosta radoznalosti prema instrumentu. Redovno dobijam pozive na festivale i koncerte, kojima prije 20 godina vjerovatno ne bi palo na pamet da imaju mandolinu na svojoj sceni, ali sada su dosta otvoreniji po tom pitanju i znatiželjniji nego prije. Divno je vidjeti kako ljudi otkrivaju ovaj instrument“, zaključio je Avital.