Loading Program

« Svi Program

Sabahudin Hadžialić: promocija romana “Raskršće svjetova”

1. jula od 21:00

Detalji

Datum:
1. jula
Vrijeme:
21:00

Mjesto

Plato Knjaževe bašte

Organizator

JP Kulturni centar Bar
Telefon za rezervacije:
068 278 760
E-pošta:
pr@barskiljetopis.me

Sabahudin Hadžialić
“RASKRŠĆE SVJETOVA” (I dio triologije “Kutija života”)
moderator: Gordana Leković

O autoru

Sabahudin Hadžialić je rođen 1960. godine u Mostaru, u Bosni i Hercegovini. Član je Društva pisaca Bosne i Hercegovine (Sarajevo, BiH), Društva hrvatskih književnika Herceg – Bosne (Mostar, BiH) i Udruženja književnika Srbije (Beograd, Srbija), Akademije „Ivo Andrić“ (Beograd, Srbija) i Društva novinara Bosne i Hercegovine (Sarajevo, BiH). Ambasador je POETAS del Mundo u Bosni i Hercegovini. Glavni i odgovorni urednik je elektronskog i štampanog magazina „DIOGEN pro kultura“ i glavni i odgovorni urednik e-magazina „MaxMinus“ iz Sarajeva, Bosna i Hercegovina. Ima status samostalnog umjetnika u Kantonu Sarajevo.  Piše poeziju i prozu uz uređivanje i recenziju knjiga drugih autora. Freelance je urednik u izdavačkoj kući „Dhira“ u Švajcarskoj.

Objavljuje pjesme, tekstove, eseje, aforizme, drame i kratke priče u gotovo svim relevantnim časopisima i magazinima u Bosni i Hercegovini, Srbiji, Hrvatskoj, Sloveniji, Makedoniji.  Njegove pjesme, kratke priče i aforizmi su objavljeni u časopisima u Engleskoj, Irskoj, Španiji, Italiji i SAD-u. Poezija i proza su prevedeni na engleski, francuski, njemački, španski, italijanski, albanski jezik i rumunski jezik. Do sada je objavio trinaest knjiga poezije i proze. Objavio knjigu poezije u Francuskoj 1998. godine: „Testament“, Annecy uz knjigu aforizama u Italiji (2011. godine – „Aforizmi“ – prepjev Giuseppe Napolitano) i dvije knjige poezije u Švajcarskoj (2011. godine – prepjev knjige poezije „Prosjaci uma“ na njemački jezik i „Odabrana poezija“ – prepjev na albanski, njemački, francuski, španski i italijanski jezik. Njegov književni rad je uključen u antologije poezije u Francuskoj, Kanadi i Bosni i Hercegovini, te u antologije satire Bosne i Hercegovine i Balkana. Dobitnik je više nagrada među kojima se izdvajaju: „Majsko pero ’87“ za najboljeg mladog pjesnika Jugoslavije 1987. godine (Svetozarevo) i nagrada Akademije „Ivo Andrić“ iz Beograda za 2011. godinu (Laureat). U pripremi mu je roman (trilogija „Raskšće svjetova“). Živi i radi u Sarajevu i Bugojnu.

O djelu

“Poučna i uzbudljiva romansirana priča naslovljena sintagmom Raskršće svjetova, započinje autentičnim autorovim zapisom s puta po Hercegovini u Međugorsko-čitlučkom ambijentu gdje su se, sada već relativno daleke 1958. godine upoznali njegovi otac i majka; Fočak Ahmet i Mostarka Magbula. Njihove životne staze tu su se splele u jednu i odatle su,  uzvodno Neretvom, potekle do Sarajeva gdje su svili gnijezdo i ostali do dana današnjeg. Tu, na pogled do izvora rijeke Bosne, rođen je pisac ove zagonetne priče čije ćemo nastavke pratiti u novima knjigama, koje će slijediti Raskršće svjetova.

Teško je pronaći čovjeka koji se, barem jedanput za svoga zemnog bitisanja, nije zapitao: „Ko sam ja i odakle mi korijen porađa stablo što beskrajno teče, dok mu se zadnja grana na osuši i zadnji list ne otpadne. Ili dok ljudska vrsta ne ode tamo gdje je neće biti“. Zavidan je broj onih koji to pitanje postavljaju sebi i drugima, bez namjere da mu traže odgovor. Jer, taj odgovor znade samo mašta. I bitak koji upravlja životom. Elem, pisac Sabahudin Hadžialić, u liku bosanskog insana Mehrida Čengića, svjestan ograničenja što ih povijest nudi, otvorio je kutiju u kojoj su pohranjene tajne njegovih predaka i sučelio ih sa zbiljom vlastitog življenja. Iz toga susreta minulog i znanog potekla je pripovijest koja nas je odvela do raskršća svjetova gdje se prepliću danas i negdanje, stvarno i fiktivno, znano i neznano, željno i neželjno. U tome okružju, koje se zemljopisno proteže od rijeke Save do Jadranskog mora i malo dalje dokle korak seže, odvijaju se paralelne životne priče ovovremenskoga zapisivača i njegovog dalekog pretka iz jedanaestoga stoljeća, raba Božjega Velikog Radona.”

Ivo Mijo Andrić, Zagreb