O miševima i ljudima 2018

Barski ljetopis i Gradsko pozorište Podgorica
po motivima novele Džona Stajnbeka
“O MIŠEVIMA I LJUDIMA”
Dino Mustafić

Dramatizacija i dramaturgija: Stela Mišković
Scenografija: Smiljka Šeparović Radonjić
Kostimografija: Lina Leković
Muzika: Tamara Obrovac

 

Uloge:
Mišo Obradović – Džordž
Miloš Pejović
– Leni
Branko Ilić
– Karli
Pavle Ilić  – Kendi
Vule Marković – Slim
Marija Đurić – Suzan
Dejan Đonović
– Krivi
Božidar Zuber
– Vit

„O miševima i ljudima“ govori o posljedicama ekonomske krize u Americi tridesetih godina prošlog vijeka i u tom smislu odlično korespondira sa današnjim vremenom. Ipak, naše čitanje stavlja fokus na nit koju je i sam Stajnbek suptilno provukao kroz novelu: progovorićemo o snovima, iluzijama kao neophodnosti opstanka u surovom okruženju koje marginalizuje drukčije, stare, bolesne i osobe sa smetnjama u razvoju; o bijegu u utopiju kao jedinom mjestu na kojem možemo biti srećni dok nas ne ugrizu oštri zubi stvarnosti – dok se ne suočimo sa činjenicom da se ovdje i sada prijateljstvo, humanost i sloboda povlače pred strahom, interesom i taštinom. Svoju premijeru predstava je imala 23. jula u Baru 2018. godine, a u oktobru je upriličena i premijerna izvedba i u Gradskom pozorištu Podgorica.

Riječ reditelja

Roman je smješten u tridesete godine prošlog vijeka, u period Velike depresije u Americi, ali može se čitati nezavisno od toga da li smo upoznati sa istorijskom pozadinom, jer je siromaštvo i težak život najnižeg sloja ljudi nešto što je uvijek aktuelna i velika tema. Osim pomenutog, u centru romana je i priča o jednom neobičnom prijateljstvu između Džordža, čestitog i dobrog čovjeka, i Lenija, krupnog i snažnog čovjeka sa umom malog djeteta. Oni čine porodicu, držeći se jedan drugog kako bi pobijedili usamljenost i otuđenost. Tu je i motiv Američkog sna, kao sveprisutne teme u američkoj književnosti, ali i filozofiji utopije što mi je blisko svjetonazorski i etički. Za takvo iskustvo nije potrebno bilo intervenisati u literarni materijal kako bi približili epohu gledaocima. Mi živimo isti ili čak i gori socijalni i politički trenutak, koji prepoznajemo u našoj svakodnevnici. „O ljudima i miševima“ je jedinstvena priča koja dirljivo govori o istinskom prijateljstvu, očaju i beznađu ljudi za vrijeme Velike depresije i krahu američkog sna, ispričana je egzistencijalistički i emotivno. Ova vanvremenska priča čini ovaj roman revolucionarnim za svako vrijeme jer govori o pravu na život i kada smo drugačiji od većine. Zabrinuti smo nad svijetom koji se drastično dehumanizira svakodnevnom i agresivnom trkom za profitom. Postajemo moderni robovi, nadničari neoliberalnog kapitala koji proždrljivo jede našu sudbinu i potragu za srećom, prava na san, utopiju, viziju boljeg i pravednijeg svijeta.

Dino Mustfić, reditelj

Riječ dramaturškinje

Žderači snova

Roman „O miševima i ljudima“ napisan je za vrijeme Velike depresije u Americi. Kad razmišljamo o sintagmi „velika depresija“ nužno se nameće činjenica da ona savršeno korespondira sa našim „ovdje i sada“.
Ljude na ivici egzistencije koji utopijom krče svoj put kroz život, utapajući se u znoju, svjesni da bez tog sna za koji se grčevito drže ne bi preživjeli ni dana, srećemo svakodnevno. Mi smo ti ljudi.
Pored ljudi na margini društva, izolovanih zbog rodne, vjerske, nacionalne, rasne pripadnosti, koji opet sami marginalizuju određene manjine i na taj način zatvaraju krug diskriminacije, prolazimo iz časa u čas. Mi smo ti ljudi.
Ljudi čiji se život svodi na puko preživljavanje, jer ono što zaradimo zadovoljava tek primarne potrebe sa Maslovljeve ljestvice. Sve što zaradimo pojedemo. Jedemo svoje snove dok hrana ne proguta nas.
Mi smo ti ljudi. Ili miševi.

Stela Mišković, dramatizacija i dramaturgija