U prepoznatljivoj atmosferi „Barskog ljetopisa”, na sceni posvećenoj bARS programu, nastupio je MP Trio, sastav koji je publici priredio veče ispunjeno energijom, virtuoznošću i toplinom domaće scene. Koncert pod nazivom „MP Trio plays Summer Jazz” održan je pred brojnom publikom koja je s entuzijazmom pratila svaki ton ovog jedinstvenog muzičkog sastava.
MP Trio čine gitarista i frontmen Miladin Peruničić, basista Davor Novak i bubnjar Ivan Ivanović, trojica vrsnih muzičara koji su obrazovanje stekli na muzičkim akademijama u Novom Sadu, Beogradu i na Cetinju. Poznati su po originalnom repertoaru koji spaja klasične jazz standarde, manouche stil Đanga Rajnharta, fusion jazz, blues i obrade pop i rock hitova, sve prožeto motivima svjetske i balkanske tradicije.
Za Miladina Peruničića, povratak u Bar nosi posebnu emociju: „Meni je divan osjećaj, jer sam domaćin, malo iz Bara, malo iz Podgorice i osjećam se kao u svojoj ‘krvnoj grupi’. Zbog toga je i odgovornost veća, ali i uživanje veće”, kazao je Peruničić.
MP Trio njeguje specifičnu muzičku slobodu, ne samo u izrazu, već i u strukturi samog nastupa. Iako sebe ne nazivaju „čistim jazz sastavom”, MP Trio njeguje muzički izraz koji uspješno spaja žanrove i različite senzibilitete. Ta otvorenost rezultira i publikom šireg spektra. „Ima publike za jazz, ima ljudi koji nas prate iako nismo striktno jazz. Ima tu i rocka, i bluesa, i nekog balkanskog šmeka. I čini mi se da to ljudima prija. Kod našeg benda je zanimljivo što ni mi ne znamo tačno kako će koncert da se razvija. Znamo možda prve tri numere, a nakon toga se oslanjamo na trenutak, energiju i međusobnu povezanost. To je naš način. I vjerovatno razlog zbog kojeg toliko dugo trajemo.”
Sinoćni repertoar vješto je balansirao između prepoznatljivog i neočekivanog. Otvorili su koncert sopstvenom verzijom međimurskog tradicionala „Mamica su štrukle pekli”, poznatog i iz repertoara grupe Azra, da bi se potom nizale jazz, pop i soul obrade: od „Can’t Buy Me Love” grupe The Beatles i bezvremenske „Take Five” Davea Brubecka, do elegantne „Bossa Dorado”, obojene retro zvukom filmova iz 60-ih.
Publiku su posebno dotakle emotivne izvedbe soul klasika „Ain’t No Sunshine” Billa Withersa i „Bambina” Nena Belana i grupe Đavoli. Premijerno je izvedena i intimna verzija McCartneyjeve „Blackbird”, uz dvije gitare, jedan od najiskrenijih momenata večeri. Za kraj koncerta ostavljena je efektna „Englishman in New York” Stinga, dok je na bisu uslijedila šarmantna i nostalgična obrada klasika Darka Kraljića „Devojko mala” iz filma „Ljubav i moda”.
Iako su tokom karijere sarađivali s velikim imenima regionalne i svjetske muzičke scene, od Randyja Breckera, Davea Weckla i Bobbyja Sanabrije, do Nene Belana, Vlatka Stefanovskog, Ramba Amadeusa i Crnogorskog simfonijskog orkestra, za Miladina i kolege najdublji trag ostavljaju manji, intimniji koncerti. „Volim manju scenu, volim kad je publika blizu. To ima svoju težinu, ali i ljepotu. I mi, kao bend, kroz vrijeme prolazimo kroz različite faze. Nekad smo više u rock zvuku, nekad se vratimo jazzu. Pratimo jedni druge i puštamo da muzika raste sa nama.”
Veče u Baru bilo je više od koncerta. Bila je to potvrda da muzička iskrenost i prijateljstvo na sceni i te kako pronalaze put do publike. Aplauzi koji su uslijedili to su jasno potvrdili.
