Predstava „Svaka ptica svome jatu“, u režiji Dina Mustafića i produkciji Beogradskog dramskog pozorišta, izvedena je u okviru pozorišnog programa 39. festivala „Barski ljetopis“, na Ljetnjoj sceni Doma kulture. Komad, nastao po istoimenoj drami libansko-kanadskog pisca Važdija Muavida, barskoj publici je ponudio mnogo više od ljubavne priče, za šta su glumci nagrađeni burnim aplauzom. Kroz odnos dvoje mladih ljudi, različitog porijekla, ali sličnih potreba i želja, predstava je otvorila prostor za razmišljanje o tome koliko nas nasljeđe određuje, gdje počinje sloboda pojedinca i može li ljubav prevazići granice koje su nastajale mnogo prije nas.
Glumački ansambl su predvodili Vukašin Jovanović u ulozi Itana, Tamara Šustić kao Vahida, Ivana Nikolić u ulozi Nore, Svetozar Cvetković kao David, Svetlana Bojković kao Lea, Miodrag Krstović kao Etgar, Marija Pikić kao Eden, dok je Vladan Milić tumačio više uloga – Vazana, ljekara i konobara.
Svetozar Cvetković ističe da predstava, iako izvedena u ljetnjem festivalskom terminu, od publike zahtijeva ozbiljan angažman.
„Ovo je tekst koji se dosta igra po svijetu i koji je vrlo umjetnički okrenut nečemu što je gorući problem ne od juče ili prekjuče, nego i od prekjuče i od sjutrašnjice. To je nešto što se tiče ne samo arapskog i jevrejskog naroda, već i naroda koji žive na Balkanu i na drugim mjestima gdje ljudi koji govore slične ili iste jezike ne mogu da se razumiju zato što su različitih vjera i nacija. Samim tim, i ljubav dvoje ljudi koji nemaju svijest o tome da postoji razlika između njihovih nacija koja će ih spriječiti u tome da opstanu i ostanu zajedno bez obzira na veliku ljubav, postaje nemoguća. To je slika napravljena u tekstu divnog pisca Važdija Muavida, koju je Dino Mustafić pokušao da transponuje na nešto što je vezano za nas i da bude prepoznatljivo na ovim podnebljima. Zbog toga mislim da je publika u dobroj mjeri zapanjeno gledala predstavu, s obzirom na to da nije mogla da očekuje da ’Svaka ptica svome jatu’ može da pretpostavi neku lirsku priču ili nešto što bi bila ljetnja tema. Međutim, vjerujem da smo večeras ovu publiku utjerali u ćorsokak nemogućnosti da se pronađe istina, u ćorsokak svih tih naroda koji ne mogu da izađu sami sa sobom na kraj pa onda ugnjetavaju druge narode. Većina publike večeras je otišla odavde sa jednim novim saznanjem o nečemu što je mogla možda da poznaje, ali zapravo nije znala suštinu te istine. Na taj način ova predstava pokušava da svoju misionarsku ulogu odigra i večeras, u jednom otvorenom prostoru“, kazao je proslavljeni glumac dodajući da igranje na otvorenom uvijek donosi poseban izazov.
„Uvijek je izvođenje u ambijentalnoj sredini drugačije. Uvijek je nebo iznad vas nepredvidivo i uvijek vam daje novu mogućnost i novi izazov za to što je nešto što mislite da je vaš glumački izraz, a onda morate da ga saopštite nekome ko sjedi na 50 metara od vas, sa nebom otvorenim iznad sebe i vrućinom i vlagom koja mu remeti mir da prati ono što je na sceni. Ono što je bilo naše osjećanje na sceni jeste predanost ove publike svim glumcima.“
Govoreći o radu sa mlađim kolegama, Cvetković ističe njihovu posvećenost, ali i težinu vremena u kojem pokušavaju da izgrade umjetnički put.
„Mi živimo potpuno različitim svjetovima. Ova generacija sad ima između 20 i 30 godina, a u vrijeme kad sam ja imao te godine, taj svijet, to okruženje i ta zemlja bili su potpuno drugačiji od one u kojoj sada živimo. Svijet nije bio tako nasilan, da ne upotrijebim neku težu riječ. U tome opstati kao neko ko želi da bude umjetnik na sceni, nije nimalo jednostavno. Mislim da su svi ovi ljudi sa kojima smo radili uložili maksimalni trud i imaju jednu veliku predanost tom poslu. Meni imponuje što su imali toliko povjerenja i u reditelja Dina Mustafića, ali i u nas koji smo tu već decenijama i koji smo svoj put od mladosti ka zrelosti i starosti pokušavali da pronađemo upravo na sceni, a ne na drugim mjestima. Za te mlade ljude je važno da istraju, da bez obzira na tu težinu globalne situacije opstanu u svom poslu i da i dalje imaju sluha za one koji mogu da im prenesu nešto i koji mogu da im pomognu u tome da pronađu svoj put”, poručio je Cvetković.
Vukašin Jovanović, koji tumači Itana, nije krio zadovoljstvo igranjem pred publikom koja cijeni pozorište. Njegov lik, mladi genetičar, nije slučajno izabran kao protagonista priče. Upravo kroz njega snažno se prepliću pitanja pripadnosti i slobode izbora. Prema njegovim riječima, upravo je sukob generacija bio jedan od najzanimljivijih i najinspirativnijih elemenata rada na predstavi sa rediteljem Mustafićem i kolegama.
„Ja sam se tu prepoznao jer sam sa svojim roditeljima slične razgovore vodio nekoliko puta i dan-danas imamo te rasprave. Logično je da se ne razumijemo, ali je u redu i prihvatiti to što tebe neko ne razumije. To je kao ’berlinski zid’. Mene nekako to baš dira i intenzivno sam saosjećao sa momkom kojeg igram. Treba imati razumijevanja za sve, mlađi za starije i stariji za mlađe“, poručio je Jovanović dodajući da je rad na predstavi za njega bio važan i na ličnom i na umjetničkom planu.
„Rad na ovoj predstavi sa ovako divnim rediteljem kao što je Dino i sa ovom ekipom, meni je neke stvari u životu otvorio kao glumcu i kao čovjeku. Zahvalan sam im što svaki put kad igram imam priliku da nešto probam, naučim i osjetim nešto što možda do sad nisam.“
Tamari Šustić, koja tumači Vahidu, ovo je bilo prvo igranje na otvorenoj sceni. Neke stvari su, kazala je, prilagodili, neke su se desile prvi put, ali kući odlaze „sa punim srcima“. Govoreći o ulozi Vahide i ljubavnoj priči u čijoj su pozadini pripadnost, tradicija, istorija i podjele, Šustić kaže da je osjećala veliku odgovornost.
„Bio je izazov i velika odgovornost igrati ovu ulogu. Jako mi je važno bilo za vrijeme procesa da ispričamo ovu priču jer je veoma aktuelna, potresna i živimo je dan-danas, nažalost. Ljubav ne može biti pogrešna i ne bi trebalo da postoje podjele“, poručila je mlada glumica dodajući da joj je od posebnog značaja iskustvo rada sa iskusnim kolegama.
„Bilo je čarobno, ohrabrujuće i mnogo smo mi, mladi glumci, porasli u ovom procesu. Bilo je nevjerovatno i iskustvo sa Dinom Mustafićem, velikim rediteljem, čovjekom, ljubiteljem svog posla i glumaca. Proces je zaista bio prelijep i zbog toga je uvijek lijepo igrati ovu predstavu“, istakla je Tamara Šustić.
JU Kulturni centar Bar