Koncertom istaknutog crnogorskog pijaniste Sima Šiševića, nastavljen je muzički segment „Barskog ljetopisa“. Za nastup u Balskoj dvorani renoviranog Dvorca kralja Nikole, prvi u tom prostoru na ovogodišnjem festivalu, Šišević je odabrao stilski raznovrstan i tehnički zahtjevan repertoar. Publika, koja je dvoranu ispunila do posljednjeg mjesta, imala je priliku da uživa u izvođenju djela Baha, Debisija, Ravela, Skrjabina i Rahmanjinova kao i, u završnici izvedenoj, obradi Štrausovog valcera „Život umjetnika“ Leopolda Godovskog. Virtuoznost Šiševića nagrađena je aplauzima i sa dva bisa.
Govoreći o odabiru repertoara, Šišević je kazao da je želio da publici predstavi različite izražajne mogućnosti klavira, ali i da program nosi snažnu ličnu notu.
„Mislim da su ovo idealna djela da se pokaže različita vrsta ekspresije na instrumentu koji imam sreću da sviram. Program je koncipiran i u odnosu na moje lične odlike. Čini mi se da svaka od ovih kompozicija nosi ideje koje se prožimaju kroz moj život i rezonuju sa mojim karakterom. Zato vjerujem da je publika, kroz repertoar koji sam večeras svirao u svom rodnom gradu, mogla da nasluti moju ličnost“, naglasio je umjetnik.
Na pitanje koliko je emotivno nastupati pred barskom publikom koja ga prati od samih početaka, istakao je da mu nastupi u rodnom gradu, prije svega, donose osjećaj slobode.
„Odgovornost, naravno, uvijek postoji, ali je ne dijelim u odnosu na mjesto gdje sviram, već u odnosu na repertoar koji izvodim. Mnogo mi je drago da sviram u Baru i uvijek volim da se vratim. U ovoj sali sam vježbao, brusio svoj zvuk, posebno tokom studija kada bih ljeti boravio kod kuće jer nisam imao koncertni klavir. Uvijek mi je drago da sviram baš u Baletskoj sali Dvorca kralja Nikole jer je jedna od rijetkih namjenski građenih za muziku. Pored toga, u publici uvijek vidim mnogo poznatih lica koja me prate i tokom ostalih koncerata u Crnoj Gori, a preko socijalnih mreža i u inostranstvu, i drago mi je što mogu da donesem određenu vrstu emocije i da podijelim ono što prema njima osjećam i zajedno sa njima prođem kroz ovaj divan repertoar.“
Osvrnuvši se na nastupe u prestižnim koncertnim dvoranama širom Evrope, Šišević je rekao da kvalitetna muzika može da dopre do publike bez obzira na prostor, ali da svaki koncert traži novo prilagođavanje.
„Kao pijanista sam morao da se naviknem na svaku vrstu prostora, svaku vrstu akustike i svaki klavir. U biti, kad bih volio utopistički da razmišljam, svirao bih na svom klaviru koji imam u Londonu i uvijek bih ga nosio sa sobom, ali mislim da je jedna od karakteristika nas pijanista to što moramo veoma brzo da se naviknemo na instrument i da osjetimo njegovu dušu i zato je uvijek dobro da par dana pred koncert osjetimo klavir svirajući“, kazao je Šišević spomenuvši svog kolegu Iva Pogorelića koji smatra da treba pronaći nit sa prostorom i težiti ka optimističkom razmišljanju.
„Čak i kad su veoma loši uslovi tražim ono najljepše, tu jednu nit koju mogu da pratim i iz nje izvučem najviše što mogu.“
Govoreći o školovanju u Londonu, naglasio je da ga je taj grad oblikovao kao umjetnika i čovjeka, te da sve što je do sada izgradio kao umjetnik duguje Londonu, dvjema fenomenalnim akademijama na kojima je studirao (Royal College of Music i Royal Academy of Music), kao i svim mentorima i profesorima sa kojima je sarađivao.
„Teško mogu da opišem koliko je to veliko iskustvo za nekoga ko dolazi iz Crne Gore. Pored klavira, imao sam priliku da studiram čembalo, klavsen, orgulje, dirigovanje i kompoziciju, kao i da sarađujem sa izuzetnim umjetnicima. Možda to još nijesu velika imena, jer su moje kolege iz generacije, ali sigurno velikim imenima u budućnosti klasične muzike. Imao sam priliku da učestvujem na brojnim master klasovima, usavršavanjima, da se bavim kamernom muzikom i radim sa vrhunskim profesorima, tako da je to iskustvo koje bih poželio svakom mladom muzičaru, bez obzira na to gdje se nalazi. London je svjetski grad. Jedan moj prijatelj, koji je tamo odrastao, kaže da je samo puka slučajnost što se geografski nalazi u Velikoj Britaniji. U njemu se govori više od 300 jezika, pa možete zamisliti kakvo bogatstvo muzike, kultura i različitih pogleda na svijet svi ti ljudi donose. Sve je to na jedan poseban način utkano u identitet grada. Uprkos toj raznolikosti, London ostavlja mnogo prostora za individualnost i upravo mi to kao osobi veoma odgovara“, otkrio je mladi pijanista.
Najvećim priznanjem za svoj nastup, Simo Šišević smatra reakciju barske publike.
„Najveći kompliment za mene je bilo upravo ovo što sam doživio od publike večeras, što su tražili biseve i što su toliko dugo aplaudirali. To me čini veoma srećnim i daje mi vjetar u leđa da što više sviram i da se što više vraćam baš ovdje i da sviram za svoju publiku. Za mene je najvažnije kako publika reaguje na muziku“, zaključio je Simo Šišević.
JU Kulturni centar Bar