Otvaranjem izložbe „Frekvencija, Vibracija, Energija“ Relje Dedeića nastavljen je bARS program festivala „Barski ljetopis“.
Prva izložba na bARSu privukla je priličan broj posjetilaca koji su u Kreativnom habu u Starom Baru imali priliku da se susretnu sa radovima koji radikalno napuštaju konvencionalne slikarske okvire, donoseći autentičan spoj naučne misli, filozofije i apstraktnog vizuelnog eksperimenta.
„Relja Dedeić od trinaeste godine živi u Baru, tu je stekao afirmaciju, postao voljeno ime u svijetu slikarstva, a bARS od svog nastanka njeguje priču o ’našim ljudima na našim mjestima’. Izložba ’Frekvencija, vibracija, energija’ je jedan od načina da se to i pokaže“, kazala je u uvodnom dijelu programa Elena Tomanović i pročitala dio iz recenzije dr Miluna Lutovca.
„Opsesija matematičkom elegancijom dovodi nas do naslova nove postavke Relje Dedeića ’Frekvencija, vibracija, energija’. Veza između arhitekture svemira utemeljena je na energiji, frekvenciji, vibraciji i umjetnosti, duboka je i neraskidiva. Slikarstvo kroz istoriju nije bilo samo puko oponašanje fizičkog svijeta, već pokušaj vizualizacije sila i zakona koji oblikuju vidljivo i nevidljivo. U Dedejićevoj sferi, ekspresionalističko-apstraktnog slikarstva, boja se pojavljuje kao čista frekvencija. Fizički gledano, boja ne postoji sama po sebi. Ona je način na koji ljudski mozak prepoznaje i interpretira različite frekvencije svjetlosti. Notni sistem palete Relje Dedejića nalik je kompoziciji grupe ’Air’ – ’La Femme d’Argent’, gdje umjetnik kompozitor ne miješa samo pigmente, on manipuliše frekvencijama i radikalno mijenja pristup slikarstvu, shvativši pravilo kako preživjeti slikanje objekata, poniranjem u njegova fraktalna stanja“, zapisao je dr Lutovac.
Selektor bARSa Željko Milović, kazao je otvarajući izložbu, da do prije četiri mjeseca nije mogao da poveže ime Relje Dedeića slikara sa Reljom Dedeićem kojeg je poznavao iz „DublinPuba“.
„Onda se nekako poklopilo kao u svim divnim filmovima o umjetnosti da je ista osoba i konobar i slikar, kao nekad Vlado Iličković, a i mnogi drugi koje znamo koji se time bave kao usputnim poslom, zato što od slikarstva, nažalost, u Crnoj Gori ne može da se živi. Reljine slike su zanimljive jer vas ubace u koloplet boja i pomjeranja, i kako se snađete u njima – tako vam je. Htio bih da čestitam Relji na izložbi, da mu kažem da smo ponosni što je dio bARS-a i da mu poželimo još ovakvih izložbi, ne samo u Baru, nego širom Evrope, jer malo ko zna koliko puno je Relja zaslužio, a koliko malo mu ovaj grad i Crna Gora, zbog njegovog kvaliteta, adekvatno odgovaraju“, kazao je Milović.
Oni koji prate dosadašnji rad Relje Dedeića, mogu da uoče hronologiju istraživanja koja se najčešće oslanja na nešto nevidljivo. To nevidljivo se, prema riječima autora, može tumačiti kao suština arhitekture, cijeloga svemira, univerzuma.
„Pošto je svako od nas, kao individua, poseban univerzum, to su, u stvari, unutrašnja stanja nas samih, neki mikro ili makro univerzum, koji odiše frekvencijom, vibracijom, energijom. Iako su to različite riječi, one imaju isto značenje u smislu efekta koji ja objašnjavam u svojim radovima“, pojašnjava Dedeić.
Osvrnuvši se na značaj učešća na bARS-u posvećenog barskim autorima, Dedejić kaže da ne voli da se identifikuje ni sa nacijom, ni sa vjerom, pa samim tim, ni sa lokalnim stvarima.
„Nemam ništa protiv, život je takav, priča je takva da nešto mora da se stavi u određeni kontekst, pa i bARS i ’Barski ljetopis’. Smatram da za naš grad jeste to divna manifestacija koja širi kulturu na pravi način i pomaže mladim ljudima i nama srednjih godina da se bolje afirmišemo i da stvorimo bolje uslove za rad. Ali, suštinski mislim da ništa ne treba da se lokalizuje, da sve treba da ima širinu i da svakom ko ima bilo kakav kvalitet treba omogućiti da bude prisutan.“
Ambijent Kreativnog haba, prema riječima Dedeića, već sam po sebi ima svoju priču, frekvenciju, vibraciju, energiju, čak i bez njegovih radova. Toliko je, prema njegovim riječima, istorija utkana u taj prostor da je privilegija boraviti u njemu.
„S druge strane, ovo nije klasičan galerijski prostor. Radovi su jedan do drugog, a tako se ne izlaže. Mora da postoji veći prostor između njih, da bi se sagledao svaki ponaosob i da bi onaj ko posmatra imao komunikaciju sa radom. Međutim, pošto je ambijent takav kakav jeste, prostor takav kakav jeste, ja sam vidio šansu da se promijeni nešto van klasike posmatranja stvari,i mislim da ovaj prostor zaslužuje da ga zaposjednu umjetnici. Nisam pravio koncept za ovaj prostor, jer nisam znao da će izložba uopšte biti ovdje. Ja sam pristao na to, sviđalo mi se, iako to nije po mom ukusu u smislu rasporeda radova. Ovo je kao jedna kutija u kojoj je sav univerzum nabijen, možda nije lako ljudima da sagledaju to sve, jer su moji radovi puni kolorita. Ipak, mislim da ko god pogleda radove imaće određeni doživljaj i osjećaj da je vidio nešto. Apsurdno je da mene pitaju šta koji rad znači jer to ni ja nekad ne znam. Treba da doživljavaju kroz svoje životno iskustvo ono što vide i da energiju, vibraciju i frekvenciju koju posjeduju presele na rad i da osjete istu tu frekvenciju, energiju i vibraciju koja im sevraća. Tako se stvara najbolji utisak. Osjetiće nešto ili ništa, to nije važno, važno je da postoji komunikacija“, zaključio je Dedejić.
Izložba Relje Dedeića „Frekvencija, Vibracija, Energija“otvorena je do sredine avgusta.
JU Kulturni centar Bar