Premijera nove kopordukcije JU Kulturni centar Bar i Gradskog pozorišta Podgorica, pod visokim pokroviteljstvom Predsjednika Crne Gore - predstava “Osmijeh za Mariju Mihailovič” odigrana je sinoć Ljetnjoj pozornici Doma kulture u Baru u sklopu pozorišnog programa “Barskog ljetopisa”.
Inspirisana životom narodnog heroja Čedomira Ljuba Čupića, muzička drama je gedaoce provela kroz Drugi sjetski rat, slaveći antifašizam, slobodu i ljubav povodom 85 godina od Trinaestojulskog ustanka.
Pjesma, gluma, scena, kostimi, otvorena pozornica i pažljivo organizaovano svjetlo – sve se sjedinilo u jedinstveni doživljaj priče motivisane crnogorskim herojem a u čijem centru je jedina sila jača od svake druge ideologije, a to je ljubav.
Brojni gledatelji, među kojima i predsjednik Opštine Bar Dušan Raičević, i predsjednik Crne Gore Jakov Milatović sa saradnicima, glumce i cio autorski tim nagradili su ovacijama i višeminutnim aplauzom.
U najavi predstave direkorica Kulturnog centra mr Aleksandra Nikezić je kazala da kroz višegodišnju saradnju tih ustanova stvaraju vrijedne produkcije, a sigurna je da će publika prepoznati snažnu i aktuelnu poruku o antifašizmu, slobodi i dostojanstvu.
Sandra Vujović, direktorica Gradskog pozorišta Podgorica, kazala je da se “vraćaju vremenu u kojem su ljudskost i dostojanstvo bile vrijednosti za koje se živjelo i umiralo, podsjećajući se velike ideje slobode koja nadilazi pojedinca”.
Obrad Nenezić, autor i reditej predstave, poručio je da su težili da kroz modernu teatarsku estetiku ispričaju priču ne o tome kako je bilo, već kako je moglo biti, ostajući vjerni duhu generacije koja je vjerovala u slobodu.
Nakon premijere, Nenezić je poručio da je Aristotel – otac drame, njegov najveći učitelj te da je taj velikan, i oni poslije njega, crpio inspiraciju iz mitova, pa tako nove generacije prave dramatrugiju prema pop ikonama.
“Ljubo Čupić je jedina pop ikona u Crnoj Gori, to odavno tvrdim. Još kao djeca smo nosili njegove portrete na kapama i na đačkim bluzama, ljudi svih vjera i nacija su se tetovirali. Mislim da je on izvanredan majdan za pravljenje i filma, i romana i predstave. Ja sam dva medija već obradio, knjigu i pozorišnu predstavu, ali ipak mislim da bi ova priča, kad bi je neko drugi napisao, ipak u filmu bila najbolja”, zaključio je reditelj.
Autorski tim ove predstave čine Darko Musić (scenograf), Katarina Vukčević (kostimografkinja), Sanja Stupar (koreografkinja), Slobodanka Dabović Durić (kompozitorka), Viera Nikolic (korepeticija), Drazen Milić (dizajn sjetla) i Dusko Miljanić (fotografija).
Glumački ansmabl ispunjavaju Lazar Dragojević (Ljubo), Marija Đurić (Marija), Vukan Pejovic (Rade), Milo Perović (Staša), Sejfo Seferović (Lujo), Omar Bajramspahić (Pukovnik/Jovo Džada), Simo Trebješanin (Pablo), Ivona Raković (Mrvica), Davor Dragojević (Sekretar), Zoran Dragicević (Bartolomeo) i Katarina Krek (Grofica/Mlada/ Starija/Belisima).
Dragojević, koji tumači glavnu ulogu, bio je preplavljen emocijama nakon predstave i kazao da jedva čeka reprizu jer ga se jako tiče ova priča a posebno lik i djelo Ljuba Čupića.
„Kad me je Obrad Nenezić pozvao i rekao mi da želi da igram baš ovu ulogu, vjerujte mi – čitav sam se naježio. Možda najveća dosad čast i privilegija za jednog mladog glumca je igrati ovakvog heroja i jednu ovakvu ličnost“, ispričao je.
Dragojević je naglasio da su naporno radili a po reakcijama publike misli da su prenijeli pravu emociju jer se, kako on kaže, i njih tiče ova priča za koju se nada da će se dugo igrati.
Krek je poručila da je ovo „pozorište kakvo ona voli“ i za koje se zalaže i misli da u svijetu, u kojem je svaki događaj na ivici da bude apsurd, treba njegovati nešto što je put nade, ljubavi i slobode.
„Meni je bilo čarobno raditi u ovom procesu zato što sam kontrapunkt tog dijela priče koji njeguje cijelu tu filozofiju koja je ratna, anti-ratna… Šta je to kad se taj rat spusti na jedinku? Na čovjeka koji izgubi drugog čovjeka? Bilo mi je mnogo zanimljivo da tu temu istažujem“, ispričala je Krek.
Pejović, koji je tumačio lik Ljubovog brata Radeta, rekao je da mu je mnogo drago što je taj namaštani, izmišljeni lik, po Aristotelu pisan, onaj koji je mogao takav biti – a nije, ostavio značajan utisak i istakao svoje zadovoljstvo zbog prilike da igra u ovoj predstavi.
Posebno se osvrnuo na svoju ulogu brata i scena koje je odrigao sa svojom „braćom na sceni“ za koje je kazao da se nada da su uspjeli da prenesu tu posebnu vrstu ljubavi koja je kulminirala tragedijom.
„Jedna ogromna dimenzija. Jedan ogroman lik koji predstavlja i crnogorski mentalitet i taj ideološki smisao – domaći je patriota, voli svoju zemlju, dolazi da je brani iz Argentine u kojoj su tako lagodno živjeli, čim su čuli za rat u Crnoj Gori ali on pronalazi mnogo mana u tom ideološkom sistemu komunizma“, pojasnio je.
Pejović je poručio da se, igrajući u Baru i na „Barskom ljetopisu“, osjeća sjajno te da mnogo voli Bar koji ga podjeća upravo na svoju prvu predsatavu koju je igrao na otvorenoj pozornici u Starom Baru – upravo reditelja Nenezića.
Nenezić je u uvodniku predsatave napisao da je prevashodni cilj ovog projekta vraćanje iskonskih poetskih vrijednosti muzičkom i dramskom teatru, kao i njegovanje antifašističke misli koja je neophodna u trenucima kad se fašistički duhovi povamiruju , uzimaju drugačije kostime i oblike, te nehumano djeluju na elementarne demokratske, nacionalne, vjerske, rasne i rodne i druge slobode.
„Ova predstava će na moderan način frangmentalne dramaturgije ispričati priču o Ljubu Čupiću, ali ne onako kako je bilo, već kako je moglo biti (Aristotel), jer niko pouzdano ne zna njegov život, a čitava planeta poznaje njegovu smrt, i na taj način sačuvati od zaborava i istinu i mit o narodnom heroju, čija je fotografija pop ikona na svim meridijanima,, ali i njegovih saboraca koji su raznih vjera i nacionalnosti a okupljeni oko jednog cilja – slobode, bez obzira na različitosti“, poručio je autor.
Repriza predstave igra se danas, 16. jula, na ljetnjoj pozornici Doma kulture u Baru.