Program „Veče uz oganj”, prvi iz književne selekcije 38. Barskog ljetopisa, bio je posvećen kultnom crnogorskom sastavu „The Books of Knjige”. Razgovor sa članovima ove cetinjske multiumjetničke trupe, na prepunom platou Doma kulture, pred nekoliko stotina posjetilaca, vodio je Željko Milović.
Sastav „The Books of Knjige” je, prvi put nakon 23 godine na “Barskom ljetopisu”, priredio jedinstven ugođaj kroz priču o poznatim i malo poznatim detaljima iz karijere, često mameći aplauz publike i tjerajući je na smijeh.
Priča sa Popajem (Aleksandar Radunović), Goranom (Goran Vujović), Gajom (Veselin Gajović) i Zonjom (Zoran Marković) krenula je 1985. godine pozorišnom predstavom „Ludi dvorac” (kasnije „Daleko tamo”) u vrijeme kad su još bili gimnazijalci.
„Igrali smo se i pokušali da napravimo predstavu. Na Cetinju pozorište nije funkcionisalo, pa smo ga mi napravili. To su neki počeci. Izgledalo je kao pozorište, bile su to univerzalne stvari, nismo znali ništa o pozorištu, a napravili smo ga”, kazao je Popaj. U to vrijeme, Zonjov pokušaj da upiše Srednju vojnu školu u Zagrebu nije uspio, pa je izbjegao regrutaciju, odlazak na ratište i „možda i da puca na braću iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske”, zbog čega je neizmjerno srećan. Goran je dodao da je u to vrijeme služio vojni rok, a osvrnuo se i na devedesete, na rat i doba inflacije kada su prosjaci na ulici tražili hiljadu milijardi dinara.
Osvrnuli su se na snimanje serije pjesama u studiju Radio Cetinje, Vujovićevu radio emisiju „Amigos”, ali i na performans „Kad se krave okupe i telad se moraju” na IV Cetinjskom bijenalu. Buksovci su tada prelijepili saobraćajne znakove u tri grada Crne Gore, pa je Budva bila Šavnik, Podgorica Plužine, a Cetinje Prijepolje, za šta su gradske vlasti pomislile da je u pitanju teroristički čin i poslale policiju i vatrogasce da skinu naljepnice. Podsjetili su i na hercegnovski festival „Sunčane skale” na kojem su se pojavili u gaćama, napravljenih od lancuna, iskazujući protest zbog politike koja je vođena u tadašnjoj SR Jugoslaviji. Pomenuli su gostovanje u Dubrovniku, odmah nakon rata, kada ih je obezbjeđenje zaštitilo u veoma neprijatnoj situaciji jer su najavljeni kao učesnici iz Crne Gore.
Duhoviti Cetinjani su evocirali uspomene i na autorsku emisiju na Anteni M, u kojoj su gosti u početku bili pjevači, pisci, glumci, političari, a potom neobični ljudi, ekscentrici, kao i oni sa ruba društvene stvarnosti.
„Okruženi smo ljudima za koje ne znamo ni ko su, ni što su, ni kako razmišljaju, ni na šta su spremni. Nakon svega što nam se dešavalo, mi, kolektivno, nismo normalni, oboljeli smo kao društvo, a pritom mislim na sve države sa prostora bivše Jugoslavije. Sve ovo je nekad smiješno, ali sve ove patologije koje nas okružuju na mnogo načina, kad se skupe u jedno, stvaraju užasan osjećaj, frustracije, agresije, neznanja… I ljudi postaju spremni na sve. Ovo društvo treba liječiti, dijagnoza je veoma opasna”, poručio je Popaj.
Uslijedila je priča u vezi snimanja prvog albuma, prvih radio i TV reklama i čuvenim skečevima iz TV serije, od kojih je „Ljubo” bio inspirisan nevjerovatnom situacijom sa sahrane na Čepurcima. Gajo je u seriji toliko dobro lelekao da se tehnička ekipa sve vrijeme smijala, pa je snimanje moralo da bude prekinuto, a taj posao preuzeo je Goran.
Duhovita je bila priča o boravku u pustinji, na snimanju spota, kada je beduin razgovarao sa kamilom kako bi završili scenu, a Popaj se osvrnuo na skeč „Intervju sa Isusom” koji je, po njegovim riječima, izazvao najviše kontroverzi jer su ga mnogi doživjeli kao vrijeđanje religije i vjernika. „Suština je bila prikazati neku svetinju isprofanisanu i izbanalizovanu našim pristupom. Taj se skeč bavio Isusom koji je napravljen naspram nas, a mi smo takvi kakvi smo – nikakvi. Dakle, poruka je bila gdje je Bog u nama, šta je Bog i kako se odnosimo prema tome”, pojasnio je Radunović.
Buksovci navode da ni za šta ne postoje posebne pripreme – osnovni su kostur i ideja, a sve ostalo je improvizacija.
Pričom su dodirnuli i političare smatrajući da je poželjno stavljati ih u kontekst humora jer mogu da podnesu sve osim podsmijeha, odnosno oduzimanja moći kroz humor, dok su mladima poručili da ne treba previše da poštuju autoritete već da razmišljaju svojom glavom.
„Najbolje je da postoji distanca između nas i političara. Bilo je prilika gdje su pokušali da nam priđu. Uspjeli smo sve ovo vrijeme da se sačuvamo, da održimo distancu”, zaključili su popularni Buksovci.
