Zbirka priča „Voz“ kao pokušaj da se prošlim vremenima ocijene i opišu današnja

Zbirka priča „Voz“, bjelopoljskog autora Mirka Rakočevića promovisana je na zimskoj sceni Barskog ljetopisa, u četvrtak 08. februara, u Dvorcu kralja Nikole. To je ujedno bilo treće predstavljanje ovog autora na Ljetopisu. U okviru prva dva, pred barskom publikom su promovisani Rakočevićevi romani „Bedem“ i „Poslednji san u Neđmeđeru“.

Zbirkom, štampanom u izdanju Izdavačke kuće „Obodsko slovo“, Rakočević je – smatra kritika – obogatio književnu scenu Crne Gore jednom posve neobičnom knjigom o događajima druge polovine prošlog vijeka, koje originalno povezuje sa današnjim vremenom, a sve uz pomoć i podršku književnih junaka koje je uveo u literaturu sa autentičnim imenima i prezimenima.

Netipična je ovo forma koja podrazumijeva slikanje nekih prošlih vremena, koja obuhvataju otprilike 90 odsto svake priče, dok onih desetak posto na kraju predstavljaju efektnu završnicu o današnjici, čime se pravi kopča. U njima su jako zastupljeni i satira i humor i određena doza ironije, a sve je u znaku pokušaja da se pruži ono neposredno i oformi narativna cjelina, koja sa čitaocem komunicira na najjednostavniji način, kazao je Rakočević na promociji.

Radomir Uljarević govorio je, sa pozicije izdavača, o umjetničkim dometima zbirke koji se ogledaju, kako kaže, u nesvakidašnjoj duhovitosti, autentičnosti jezika, isprepletenosti značenja, tehnici kojom autor spretno oživljava likove, težnji da u svakoj priči pronađe potencijal književnog oneobičavanja.

Mirko Rakočević je pričalac više nego pisac. Njegove su priče više ispričane nego napisane. Rijedak je dar u pisca, kao što ga on ima, za neposrednost kojom postiže vjerodostojnost. To je onaj, rekli bismo, hemingvejski, kaporovski talenat. Njegovi junaci su zatočenici jedne zavodljive retorike, koja pritom nije banalna i kojom odlično kontroliše čitaoca, istakao je Radomir Uljarević komentarišući knjigu.

Iako u vezi sa prostorom Bijelog Polja, odakle je autor i sam potekao, „Voz“ nadmašuje zavičajne, pa i nacionalne odrednice. Ispred čitaoca je knjiga koja je sama sobom alegorija, knjiga priča o malim ljudima i malim događajima.

„Vozu“ prethode dva romana – „Bedem“ i „Poslednji san u Neđmeđeru“, a već nekoliko godina nastaje i novi roman, koji je dosta zahtjevan. Njegovu radnju stavljam u vrlo određeno istorijsko vrijeme i prostor. Riječ je o srednjovjekovnom gradu Brskovu iz perioda oko 1300. godine. To, naravno, podrazumijeva proučavanje arhiva, iščitavanje dokumentacije, prikupljanje detalja, mnogo istraživanja i prije nego što se uđe u sami čin ispisivanja. To traje već 7-8 godina. Ova je zbirka svojevrsna pauza. Priče sam inače već godinama pisao i objavljivao u različitim medijima pa se jednostavno rodila ideja da one mogu da činu jednu cjelinu, kazao je Rakočević nakon promocije.

Svaka priča dopunjena je sa po jednim crtežom, koje je potpisuje naš slikar Pero Nikčević, koji već godinama živi i radi u Parizu. Rakočević je istakao da je sradnja sa njim jedna od najboljih stvari koja se desila. Nikčević je to učinio toliko znalački da se može lako steći utisak da je on sam pisao priče, što je cijelom poduhvatu dalo sasvim novu dimeziju.

Prijavite se na našu e-mail listu

Dobijajte redovno sve informacije o dešavanjima na Ljetopisu direktno na Vaš e-mail nalog.

You have Successfully Subscribed!