Blagota Eraković, reditelj
„Te 1987. godine kada je ideja o Barskom ljetopisu pokrenuta predstavom Vladimir i Kosara, Aleksandra Popovića, u režiji Slobodana Milatovića, sa tada mladim, a danas veoma poznatim i značajnim glumcima, ne samo crnogorskog nego i šireg južnoslovenskog prostora, Varjom Đukić i Mladenom Nelevićem, niko nije mogao ni pretpostaviti kakvo nas sve vrijeme i (ne)prilike na kraju dvadesetog vijeka čekaju. Kratko rečeno “pomenulo se, nepovratilo se“. Međutim, kada imate dobru ideju i ljude koji vjeruju u tu ideju, stvari moraju naći svoj put. Tako je bilo i sa Barskim ljetopisom.“
Varja Đukić, glumica
„Proba…bašta u Dvoru, pored sala i ljetnja scena. Na ljetnjoj sceni koncert… Jabuka Crvena…iste pjesme od dvadeset godina! Sala u kojoj se topimo i čekamo da pobjegnemo, odbjegnemo tamo…negde gde se gradi scena, gradi! Naša scena bila je tamo negde i imali smo je svega par dana. Prošli smo pored karaule iznad jezera. Granica SFRJ – Albanija. Tako blizu, a tamo nikad nisam bila. Može li se zamisliti takvo čudo, rijetka moć teatra. Slobodan Milatović je tražio i imao kamenu scenu, sazidanu za našu predstavu. Naša priča ključa jer imamo malo dana. Kada smo otišli u Ostros…sunce koje prži kamen, noći – mrkli mrakovi ,ni struje nije bilo…Pa to je bila avantura! To je bilo nešto sasvim drugačije. Aca je bio ponosan na svoj novi rad u Baru, osjećao je značaj Festivala, pa festivalske premijere, pa tako mladalačke potrebe za kretanjem…bilo je ljeto, bio je prvi Barski ljetopis, prvi festival na obali, scene na otvorenom vapile su za predstavama…“
Noad Zorić, akademski slikar
„Jednom sam rekao i sada ponavljam da je Stari grad Bar za mene bio i ostao velika životna radost. Za Barski ljetopis ću reći da je i više nego jasno da se tu, u hladu masline starije i od Hrista, nije voda presipala iz šupljeg u prazno, što čini mi se najbolje govori, o ovom po grad Bar izuzetno važnoj kulturnoj manifestaciji.“
Rajko Cerović, književni kritičar i publicista
„Treba posebno reći da je Barski festival od početka bio dobro osmišljen, žanrovski raznovrstan, multimedijalan i nimalo sektaški. Bilo je tu hrabrih pokušaja vlastite pozorišne produkcije, u vremenu kada to nimalo nije bilo jednostavno, umnogo okretanja prema mediteranskom biću Bara i Crne Gore, dobro uklopljenih lokalnih sa univerzalnim sadržajima, početaka i podsticaja domaće stvaralačke klime. Bar je tih ljetnjih mjeseci, u vrijeme trajanja Festivala, predstavljao jednu vrstu kulturnog izloga, ali i stvaralačku radionicu koja je donijela dovoljno inspirativne i vidljive rezultate. Gotovo ništa od značaja nije bilo zaboravljeno: od likovnog, muzičkog, filmskog, književnog ili pozorišnog čina, vrednijeg amaterizma, ali i vrhunskih profesionalnih umjetničkih ostvarenja.“
Rajko Joličić, pjesnik
„Barski ljetopis, originalna multimedijalna, kulturna manifestacija, nastala na odjeku monumentalnog djela popa Dukljanina, rukom Svevišnjeg čije se prisustvo ovdje tako snažno osjeća, sakupila je u sebi sve ono najljepše nasleđe ovoga kraja prepoznatljivo u mudrosti i dobroti, iskazano kroz igru, pjesmu i običaje koji veličaju plemenitost.“