Promocija romana Ljiljane Bulajić u okviru regionalne književne scene

Promocijom romana „Maska je imenica ženskog roda“ autorke Ljiljane Bulajić sinoć ispred Dvorca kralja Nikole nastavljen je dio književnog programa Ljetopisa, kojim se čitalačkoj publici predstavljaju pisci sa regionalne literarne scene. Nakon Gorana Samardžića i Hadžema Hajdarevića, Ljiljana Bulajić je treći bosanskohercegovački stvaralac koji je imao priliku da govori pred Baranima na jubilarnom izdanju Festivala. Moderator ove književne večeri bila je novinarka i direktorka Radio Bara, Vesna Šoškić.

Ljiljana Bulajić je do sada napisala veliki broj eseja i članaka, koji se bave širokim spektrom manje ili više aktuelnih tema, no kada se analizira njena bibliografija odnosno napisane knjige, lako se uočava da u njima dominira tema žene i njene uloge u savremenom svijetu. Tako je novinarima govorila o ženi u književnosti, naravno, iz svoje perspektive, ali sa dva aspekta – ženi koja piše i ženi koja je motiv pisanja.

„Mislim da se u mom slučaju ta dva aspekta dotiču, jer žena kad piše, piše o sebi, o raznim fazama svog razvoja, kao što je i sama svjedok da se razvija. Savremena žena je neko ko mora da ispunjava mnoge funkcije i odgovorno nastupa prema društvu u kom živi, tako da u neku ruku, za stvaralački rad ostaju krajnje četrdesete  ili početak pedesetih godina, kada su sve druge funkcije već ostvarene. Na taj način se ta dva aspekta kod mene poklapaju – žena za koju se ja interesujem je žena koja se razvija, koja ne stoji, ne petrificira stvari, već vidi sebe u stalnom razvoju. Ako uzmem u obzir vlastitu spisateljsku sudbinu kao pisac sam se ostvarila relativno kasno“, kazala je Bulajić.

Roman „Maska je imenica ženskog roda“, koji je objavljen ove godine u izdanju IK „Adresa“, problematizuje odnos žene i vlasti. Naslovna rečenica sugestivno i nepogrešivo navodi čitaoca na promišljanje o funkciji i značenjima maske, ne samo kao predmeta kojim se skriva lice, već i kao svojevrsnog identitetskog paravana koji se može posmatrati sa fenomenološkog, antropološkog, sociološkog i kulturološkog aspekta. U kontekstu ove knjige, taj pojam odnosi se, između ostalog, na konvencionalnost koju podrazumijeva javni nastup. Autorka je objašnjavala kako je naslovna rečenica „Maska je imenica ženskog roda“ u vezi sa temom kojom se bavila.

Sa jedne strane neka su vlastita iskustva inkorporirana u tijelo romana, ali sa druge sam pod uticajem nekih teoretskih razmišljanja, recimo Ervinga Gofmana koji govori o maski kojom nastupamo na javnoj sceni, pisala o odnosu toga i rovite zaleđine – u ovom se slučaju radi o ženama, ali su i muškarci izloženi tom konstantnom, nehumanim nastupu na radnom tržištu koje je ovdje u fokusu. Moram kazati da sam se duboko zamislila nad činjenicom da toliko vremena provodimo na javnoj sceni, bilo da je riječ o radnom mjestu, politici…evo i ovaj ovdje nastup traži neku konvencionalnu masku. Međutim, na uštrb čega se odvija ta relacija između ljudi?! Naravno, da se vratim Gofmanu, da bismo nastupali na javnoj sceni mi se moramo pridržavati određenih konvencija. Svaki put kad ih narušimo dolazi do mini-revolucije, i težimo uspostavljanju neke nove harmonije. A šta je cijena koju plaćamo usljed toga je ono čime se ova knjiga bavi“, kazala je autorka.

Gošća Barskog ljetopisa od ratne 1993. godine živi u Danskoj, u Kopenhagenu, radeći pritom na kulturnom osvješćivanju i organizovanju dijaspore.
Književno veče Ljiljane Bulajić bilo je petnaesto od dvadeset predviđenih za ovo izdanje Ljetopisa.

Prijavite se na našu e-mail listu

Dobijajte redovno sve informacije o dešavanjima na Ljetopisu direktno na Vaš e-mail nalog.

You have Successfully Subscribed!