Promocija romana „Anomalija“ književnika i kolumniste Andreja Nikolaidisa, druga u Crnoj Gori, održana je u utorak, 23. avgusta na platou ispred Dvorca kralja Nikole. Ova promocija, u moderaciji novinarke Dragane Erjavšek, organizovana je kao posljednje literarno veče književnog programa ovogodišnjeg Barskog ljetopisa.
„Anomalija“ najnoviji roman iz Nikolaidisovog pera, objavljen početkom ove godine u izdanju sarajevske kuće „Buybook”, predstavlja svojevrsnu kritiku sveopšte retardacije protiv koje se sad već ostaci savremenog društva bore kao protiv magle, a u kojoj se apokalipsa provlači kao jedino moguće rješenje.
Podijeljen u dva dijela, roman čini Toccata, devet priča o novogodišnjoj noći u kojoj se „prostorvremena sljubljuju i dolazi do neočekivanih raspleta tih priča“ i Fugue, drugi, mirniji, dugim dnevničkim rečenicama ispisan i već po svom naslovu obuhvatniji dio romana. „Anomalija“, kako ističe Nikolaidis, za njega je bio najlakši tekst za napisati iako nije najlakši za čitati.
„Kad sam napravio konstrukciju, shvatio sam da u prvom dijelu može biti bilo kojih 10 događaja na koje ću se pozvati. Međutim, kada sam odlučio da će narator u tom prvom dijelu biti đavo, postalo je jasno da je manje bitno šta se tu zbiva, a da ono što jeste bitno je sama đavolova interpretacija zbivanja“, istakao je Nikolaidis.
Prema njegovim riječima, iako su same priče beskrupolozne i uznemirujuće, narator predstavlja neku vrstu Bulgakovljevskog đavola, duhovitog, šarmantnog, zavodljivog, a pored svega toga i brutalnog.
„U prvom dijelu svjedočimo kako se svijetu događa ono što obično definišemo kao ‘svijet vrlina se raspada’. Mislim da je jasno da sam htio reći da ukoliko želimo pronaći neku vrstu spasa, potrebno je za njim tragati tamo gdje za njim obično ne tragamo. Umjesto dominantnih društvenih vrijednosti, treba se okrenuti onome što je manjinsko i skriveno“, kazao je autor.
Priča romana se potom radikalno mijenja, jer se u drugom dijelu mijenja narator.
„Naratorka se tu bavi evropskom umjetnošću i filozofskim konceptima i traga za navodno izgubljenim notnim zapisom, koji je navodno ostavio čovjek koji se potpisivao kao revolucionar sa Gornje Rajne. Tip pod tim imenom je zaista postojao i nije ostavio nikakav notni zapis, ali je ostavio tekst koji se zove ‘Knjiga od 100 poglavlja’. Ako prvi dio u suštini funkcioniše kao zbirka neorealističkih priča, drugi dio je radikalno drugačiji, svako poglavlje je jedna rečenica“, rekao je Nikolaidis.
Upravo je drugi dio romana, kako kaže sam autor, ideologiziran i oslikava njegovu težnju da stvori nekoga ko nije superheroj koji će se na kraju suprostaviti đavolu, već što ranjivije biće, bez ikakve volje za tim sukobom, koje je primorano na kraju da se suoči.
„Budući da je u rukama đavola koncentrisana iznimna moć, trebala mi je figura koja će biti što je više moguće nemoćna. To je žena koja je primorana sa sobom vući dijete, žena koja je pripadnica manjine, koja živi u Evropi, a muslimanka je, žena ranjiva na mnoge druge načine. Taj sukob između nje i đavola je dramatačniji i sa manjim šansama da ona na kraju pobijedi. To je bila neka ideja“, istakao je Nikolaidis.
Apokaliptične teme, karakteristične za Nikolaidisovo stvaralaštvo, po četvrti put su pronašle mjesto u njegovim romanima iako sam autor smatra da ta činjenica kao ni brojne druge, ne moraju biti unaprijed proračunate odluke o čijim svim aspektima ste svjesni.
„Jedan od razloga zašto pišem je uzaludni pokušaj da neke stvari objasnim sebi. Kad je za vas nešto toliko fascinantno, da se opsesivno kompulsivno vraćate uvijek tome, možete biti sigurni da nećete nikad shvatiti zašto vas nešto u toj mjeri fascinira. Nije potrebno uvijek sve sebi objasniti“, zaključio je on.