„Košarkaške i druge priče”, anegdote i sjećanja Predraga Milovića kao svjedoci nastanka i razvoja košarke u gradu pod Rumijom

Košarkaški teren, iako naizgled neobična lokacija za održavanje kulturno-umjetničkih događaja, za promociju knjige Košarkaške i druge priče“ Predraga Milovića koja je održana sinoć, bio je i više nego prikladan.

Tom prilikom, autor je, zajedno sa moderatorom Željkom Milovićem, kroz anegdote i sjećanja na važne događaje, evocirao uspomene na sopstveni košarkaški i trenerski put opisane u knjizi.

Predrag Milović je poznati dugogodišnji košarkaški trener iz Bara koji od 1989. godine živi u Sloveniji i vodi tamošnje ekipe u kontinuitetu 33. godinu. A ova knjiga je, kako je to istekao Željko Milović koji je ujedno i izdavač iste, priča o Peđi, kroz košarku, i o košarci kroz Peđin život jer je to neodvojivo isprepleteno.

„U djelu su autorovi prijatelji iz djetinjstva i mladosti, košarkaši koji su odavno posljednji put stupili na parket sale, betonski i tereni osnovnih škola, jeftini jugoslovenski hoteli, putovanja na utakmice taksijem, dječaci predugačkih ruku i nogu, djevojčice nježnih pokreta koje se razgoropade na terenu, barake Trudbeničkog naselja, hotel Agava, Bedžetijeva slastičara, parapet pored mora, diskoteka Crveni talas, Tarini autobusi… i lepeza barskih oriđinala koji su ostavili pečat u životu grada, na području od drvenih gatova do Zgrada solidarnosti i Pivnice, od Madžarice do Stare raskrsnice…“, kazao je moderator.

Osvrćući se prve košarkaške korake, Predrag Milović je posebno apostrofirao značaj profesorice Branke Korać za barsku kosarku i sport uopšte koja je vodila prvi košarkaški klub u Baru Gimnazijalac“.

„Na prvom treningu nam je kazala da ako želimo da se bavimo sportom ne smijemo da pijemo i pušimo. Ali, što je još važnije da ćemo jedino ako budemo dobri ljudi, uspjeti u životu. Trudio sam se cijeli život da se tim rukovodim. Te njene riječi nikada nijesam zaboravio. Bila je ne samo trener, već naš roditelj. Ona se nije previše bavila košarkom, nakon nje smo imali i bolje trenere, ali nikada boljeg čovjeka. To je nezaboravno za cijelu generaciju gimnazijalaca, a posebno za nas košarkaše”,  kazao je Milović.

Nakon „Gimnazijalca“, Milović je bio član KK „Mladost“ koji je, nakon ulaska u Drugu ligu, nazvan „Mornar“ i to su godine kada je počela ozbiljna priča o barskoj košarci.

Trenersku karijeru je, sticajem okolnosti, započeo kao vrlo mlad. Istakao je činjenicu da je osnovna znanja o košarci, kao trener, upijao od Pera Blaževića kome je bio pomoćnik u KK Mornar.

„Trenirao sam mlađe selekcije. Okupilo se tada oko 200 dječaka, od kojih su neki danas važan faktor košarke u Baru, ali i drugih privrednih grana,”, kazao je Milović.

Specijalni gost na sinoćnjoj promociji bila je Gordana Vujović, novinarka zahvaljujući kojoj je i nastala knjiga „Košarkaške i druge priče“. Naime, ona se, čitajući Milovićeve kolumne na portalu Bar Info zainteresovala za njegov rad i nagovorila ga da je napiše.

Promociji su, između ostalih, prisustvovali Milovićevi bivši košarkaši koji žive u Ulcinju, Budvi, Beogradu, Londonu i SAD-u, a sav prihod od prodatih knjiga tokom književne večeri usmjeren je na liječenje Marka Nikića, bivšeg barskog košarkaša.