Predstava „Don Kihot“, rađena u koprodukciji „Barskog ljetopisa“ i Gradskog pozorišta Podgorica, a režiji Andraša Urbana, odigrana je sinoć pred barskom publikom; čime je otvoren pozorišni program ovogodišnjeg festivala.
Na istoj sceni na kojoj je prije nešto više od godinu dana otpočeo život ovog komada sedam crnogorskih glumica: Branka Femić Šćekić, Katarina Krek, Branka Otašević, Jelena Simić, Sanja Popović, Vanja Jovićević i Anđelija Rondović, iznijele su snažnu, smjelu i pomalo ličnu priču svih nas o jurišu na vetrenjače.
Sedam mikrofona za glasan i hrabar ženski ansambl, fizički intenzivnih više od sat igranja, jak diskurs bez cenzure, snažna rediteljska ličnost iznjedrili su priču o ženama i društvu u kom žive. Autorka teksta, Vedrana Božinović, ističe, osvrćući se na proces i suštinu komada rađenog po motivima Servantesovog romana – najprevođenijeg djela nakon „Biblije“ – da ovo nije samo priča o ženama. „Ovo je priča i o društvu. Jer su i žene i muškarci plod društvenih zakonitosti i posljedica odnosa koji se njeguju kao tradicija, očuvanje reda ili, što je možda i najvažnije – obraza“.
Igranje „Don Kihota“ na „Ljetopisu“ bilo je prvo nakon višemjesečne pauze, pa je za glumačku postavu bilo posebno uzbudljivo vratiti se opet na scenu.
Ovo je bilo povratničko igranje za nas i zbog toga smo jako srećne, a i zadovoljne smo kako je igramo. Predstava je vremenom dobila na punoći, kao i naša igra. Posebno smo vezane za barsku publiku budući da je ovdje predstava i nastala. Ali zaista svuda imamo fantastičan prijem. To je zato što je u komad utkana univerzalna ideja koju ljudi svuda prepoznaju. A čak ako ne prepoznaju, zanimljivo im je da to tumače kao priču sa ovog podneblja. To je, između ostalog, priča o ženama u Crnoj Gori, za koju se uspostavlja da je zapravo univerzalna priča o ženama svuda. U njoj ima ličnih priča nas glumica koje igramo. Utkani su i naši, moji najličniji, najintimniji doživljaji svijeta i stvarnosti, kazala je glumica Branka Femić Šćekić nakon igranja.
Publika, u kojoj je veliki broj onih koji se predstavi vraćaju iznova, takođe nije krila svoje reakcije na različite poruke koje prepoznaje kao najupečatljivije u mnoštvu onih koju autorski i glumački tim šalje ovim komadom. Osim reditelja Andraša Urbana i autorke Vedrane Božinović, komad potpisuju i Irena Popović Dragović, koja je radila muziku, Smiljka Šeparović Radonjić zadužena za scenografiju i kostimografkinja Lina Leković.