Dobitnica NIN-ove nagrade, Ivana Dimić gost Barskog ljetopisa

Ivana Dimić, pisac i diplomirani dramaturg, aktuelni laureat prestižne NIN-ove nagrade za najbolji roman godine napisan na srpskom jeziku, biće gost književnog programa Barskog ljetopisa u nedjelju, 16.07. Na platou ispred Dvorca kralja Nikole, od 21h biće promovisana njen roman „Arzamas“, u izdanju „Lagune“.

Ivana Dimić je tek peta žena ovjenčana ovim priznanjem. Roman enigmatičnog naziva “Arzamas”, za koji je dobila 63. NIN-ovu nagradu, tematizuje, navodi se u saopštenju žirija, jednu od osnovnih egzistencijalnih relacija – odnos kćeri i majke. Autorka objašnjava da je tema “pronašla” nju, budući da je sama punih devet godina njegovala dementnu majku, a sedam godina je tu neveselu realnost transponovala najprije u obilje dramskih dijaloga, a potom pretakala u ovaj, “žanrovski neuhvatljiv” roman. Autorka je objasnila da je Arzamas toponim – mjesto u Rusiji koje je Staljin pretvorio u grad za naučnike, za pravljenje atomske bombe. Priča o ljubavi, bolesti i smrti u ovom romanu je “arzamaski užas“.

Ivana Dimić, po profesiji dramaturg i plodna – ne samo dramska, spisateljica, piše već punih četrdeset godina. Njen stvaralački opus, pored „Arzamasa“ sadrži objavljene knjige priča: Crna zelen (1995), Mahorka, mastilo i muž (1998), Uzimanje vremena (2001), Ima li koga? (2006), Popis imovine (2009) . Izvedene su joj drame: Pred ogledalom (Atelje 212, 1986), Pepeljuga (Malo pozorište Duško Radović, 1989), Beli ugao (objavljena u časopisu Književnost 1998), Golje (Pozorište na Terazijama, 2001), Zmajovini pangalozi (Pozorište Boško Buha, 2007); izvedene dramatizacije: Mamac – prema romanima D. Albaharija (Narodno pozorište, 1998), Cigani lete u nebo – prema pripovijeci M. Gorkog (Pozorište na Terazijama, 2004), Petar Pan – prema romanu M. Barija (Pozorište Boško Buha, 2010).  Sem toga, prevodi sa engleskog i francuskog jezika. Pored NIN-ove, dobitnica je i nagrada: Nagrada Tiba festivala za najbolji dramski tekst za Zmajovine pangaloze(2010), Zlatni beočug za trajni doprinos kulturi (2011), godišnja nagrada za predstave Henri Šesti i Ženski orkestar (2012).