„Crvenkapa“ kao obavezno pozorišno štivo i violina i klavir za prvi dan marta

Dvorac kralja Nikole u Baru je u četvrtak, 01.marta, bio ispunjen prvo dječijim uzvicima i radošću, a potom sazvučjem tonova violine i klavira. Naime, prvi dio dana na zimskoj sceni Ljetopisa bio je rezervisan za pozorište za najmlađe i izvedbu predstave „Crvenkapa“, rađene po tekstu Igora Bojovića, a u produkciji „Teatra mladih“.

„Crvenkapa“ je lutkarska predstava nastala na osnovu istoimene bajke, koja se pritom obraća djeci novog doba, kako je to inače svojstveno za se sve tekstove Igora Bojovića, jednog od najprepoznatljivijih dramskih pisaca za djecu na našim prostorima. Iako se poruke komada u dobu elektronskih komunikacija definišu drugačije nego što je to bio slučaj ranije, njihova suština je univerzalna i svevremena. U tome se zapravo ogleda i značaj bajki.

Bajka uči djecu životnim principima i upoznaje ih na neki način sa životom i to radi na njima prilagođen način. Crvenkapa jeste priča o djevojčici koja sretne opasnog vuka, ali to je zapravo priča o djetetu, koje može da sretne nekog opasnog na svom putu i treba da nauči kako da se pazi, kazala je Branka Femić koja zajedno sa Katarinom Krek igra u predstavi.

Nakon dva uspješna igranja „Crvenkape“ pred đacima Osnovne škole „Blažo Jokov Orlandić“,  prostor u sali Dvorca postao je koncertni podijum, na kome su nastupili Vujadin Krivokapić svirajući na violini i Bojan Martinović, pijanista, izvodeći kompozicije Šumana, Debisija, Koplanda i Roža. Nakon koncerta umjetnici su iskazali zadovoljstvo svojim nastupom na zimskoj sceni.

Iako posao nikada nije posve završen i uvijek postoji nešto što je moglo drugačije, da ne kažem bolje, mogu da kažem da samo jako zadovoljan. Mi se trudimo da na sceni uvijek nađemo neka nova rješenja za neke fraze i situacije. U Baru je to uvijek posebno za mene, budući da sam ovdje počeo ne nekim pijanističkim takmičenjima. Bilo nam je zaista zadovoljstvo. Što se repertoara tiče Debisi je svakako blizak publici i njegova Sonata je okosnica literature kada je ovaj ansambl u pitanju. Za Koplanda pak mogu sa sigurnošću da tvrdim da je ovo crnogorska premijera. Naša publika ovo sigurno nije čula do sada. Ni djelo Roža nije tako često izvođeno. Ipak, rekao bih da je publika reagovala prije svega na naš izraz i muziciranje, prije nego li na sam repertoar, istakao je Bojan Martinović.