BEGIN:VCALENDAR
VERSION:2.0
PRODID:-//Barski ljetopis - ECPv6.5.1.6//NONSGML v1.0//EN
CALSCALE:GREGORIAN
METHOD:PUBLISH
X-WR-CALNAME:Barski ljetopis
X-ORIGINAL-URL:https://www.barskiljetopis.me
X-WR-CALDESC:Events for Barski ljetopis
REFRESH-INTERVAL;VALUE=DURATION:PT1H
X-Robots-Tag:noindex
X-PUBLISHED-TTL:PT1H
BEGIN:VTIMEZONE
TZID:UTC
BEGIN:STANDARD
TZOFFSETFROM:+0000
TZOFFSETTO:+0000
TZNAME:UTC
DTSTART:20180101T000000
END:STANDARD
END:VTIMEZONE
BEGIN:VEVENT
DTSTART;TZID=UTC:20180620T210000
DTEND;TZID=UTC:20180620T210000
DTSTAMP:20260403T205615
CREATED:20180603T145731Z
LAST-MODIFIED:20180620T104346Z
UID:5590-1529528400-1529528400@www.barskiljetopis.me
SUMMARY:Kolektivna izložba barskih likovnih umjetnika
DESCRIPTION:Likovni program 31. izdanja Barskog ljetopisa\, pored samostalnih izložbi autora iz Crne Gore i regiona\, obuhvatiće i jednu kolektivnu izložbu u okviru koje će svoje radove izložiti barski akademski umjetnici. Postavka će biti izložena u Galeriji „Velimir A. Leković“\, tokom cijelog Festivala\, tačnije od 20. juna do 12. avgusta. \nCilj izložbe je dodatno afirmisati lokalne akademske stvaraoce. Izložba će biti prodajnog karaktera i može se posjetiti svakog dana\, do kraja Festivala. \nDalibor Dado Ćetković je rođen u Baru 1982. godine. Završio je Srednju likovnu školu „Petar Lubarda“ na Cetinju2001. godine kada se upisao i na Akademiju likovnih umjetnosti u Trebinju. Diplomirao je 2007. godine\, na slikarskom smjeru kod profesora Marka Musovića.  Do sada je imao preko 30 kolektivnih i 10 samostalnih izložbi u zemlji i inostranstvu. Više puta je nagrađivan na internacionalnim izložbama savremenih likovnih stvaralaca. Živi i radi u Baru. \nGoran Ćetković je rođen 1975. u Kolašinu. Diplomirao je na Fakultetu likovnih umjetnosti na Cetinju\, u klasi prof. Nikole Gvozdenovića\, 2000. godine. Izlagao je na velikom broju grupnih izložbi u zemlji i inostranstvu i učesnik je velikog broja likovnih kolonija. Samo neke od njegovih samostalnih izložbi su: Galerija „Spinnaker“ (Herceg Novi\, 1999)\, Galerija V. A. Leković (Bar\, 2000)\, Dom kulture Kolašin (2001)\, Galerija „Centar“ (Podgorica\, 2006)\, zatim izložbe koje je imao u Mojkovcu\, Kotoru\, Tivtu\, ali i Beogradu\, Zagrebu\, Splitu. Osvojio je brojne nagrade i priznanja\, među kojima su: Godišnja nagrada FLU-a sa Cetinja i Galerije „Spinnaker“ na izložbi studenata završne godine\, Nagrada za slikarstvo Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore „Milunović\, Lubarda“\, za 2016. godinu\, kao i plaketa Tesla fondacije iz Njujorka 2017. godine. \nJakša Ćalasan je rođen 1979. godine. Završio je Akademiju likovnih umetnosti u Novom Sadu\, u klasi profesora Slobodana Kneževića Abija\, na odsjeku za grafiku. Do sada je imao veliki broj samostalnih izložbi širom Crne Gore\, Srbije\, ali i u Italiji. Neke od važnijih grupnih izložbi na kojima je učestvovao su: „Novembarski salon vizuelnih umjetnosti“ (Cetinje\, 2012. i 2014)\, „International Colony“ (Varese\, Italija\, 2011)\, „Barski likovni umjetnici“ (Nirnberg\, Njemačka\, 2008)\, „Perspektive V u Remontu“ (Beograd\, Srbija\, 2007)\, „Oktobarski salon“ (KC „Kovin“\, Srbija\, 2006)\, „Majska izložba grafike Beogradskog kruga“ (2006)\, „Izložba XIII Bijenala studentske grafike SCG“ (Beograd\, Srbija\, 2006)\, „Art klinika“ (Novi Sad\, Srbija\, 2006) i dr. Dobitnik je nekoliko nagrada i priznanja\, kao što su: Nagrada za grafiku na XIII Bijenalu studentske grafike SCG u Beogradu\, Nagrade za grafiku i crtež Art klinike „Perspektive“. Živi i radi u Baru. \nJelena Iličković Tomić je rođena 1986. godine u Baru. Diplomirala je na Fakultetu likovnih umjetnosti na Cetinju 2012. godine\, u klasi prof. Branislava Sekulića\, na odsjeku Slikarstvo. Izlagala na brojnim kolektivnim izložbama u regionu\, među kojima su: „Umjetničko čitanje Njegoša“ (galerija „Velimir A. Leković“ Bar\, 2013); „Barski umjetnici“ (galerija „Velimir A. Leković“ Bar\, 2012); „EX hibition“ (Biljarda Cetinje\, 2010); „19. Generacija“ (Scottish Pub Academia\, 2010); „Godišnja izložba FLU-a“ (Rusko poslanstvo Cetinje\, 2010) i dr. Imala je i samostalnu izložbu pod nazivom „Absence / Presence“ (JU Muzeji i galerije Podgorice\, Moderna galerija Podgorica 2015). Trenutno živi i radi u Podgorici. \nJovan Jerkov je rođen 1980. godine u Podgorici. Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Trebinju\, na odsjeku za grafiku\, u klasi prof. mr Mirka Toljića. Direktor je osnivač firme „Blue IT“\, kreator portala www.tvojbar.me\, a predavao je i u osnovnoj školi „Vladimir Nazor“ u Podgorici. Iza sebe ima veliki broj samostalnih i kolektivnih izložbi među kojima su: „Tradicionalna izložba članova ULUCG“ (Podgorica\, 2014. i 2018); samostalne izlože „Duobus Dimidiis“ (Galerija „Velimir A. Leković” Bar\, 2014)\, „Omnia Mea“ (Galerija „Art“ Podgorica\, 2013)\, „Dodir Andromede“ (Podgorica i Pljevlja\, 2013); likovne kolonije „Stari most“ (Bijelo Polje\, 2014) i „Suvodo“ (Berane\, 2014); potom Izložba mladih članova ULUCG (Podgorica\, 2012) i mnoge druge. \nMaja Vuksanović je rođena je 1992. godine u Baru. Osnovne i specijalističke studije grafičkog dizajna završila je na Fakultetu likovnih umjetnosti na Cetinju. Diplomirala je 2016. godine na modulu Primijenjene fotografije pod mentorstvom profesora Lazara Pejovića. Dobitnica je stipendija i brojnih nagrada iz oblasti grafičkog dizajna i fotografije. Učestvovala je u radu brojnih radionica sa temama umjetnosti\, kao i na raznim međunarodnim i internacionalnim dizajnerskim forumima\, konferencijama i festivalima. Do sada se predstavila publici izložbama kao što su: „Samostalna izložba fotografija na pruzi“ (Centar savremene umjetnosti Crne Gore\, Perjanički dom Podgorica\, 2017); kolektivna izložba fotografija „Foto fest Bar“ (2017); izložba mladih umjetnika iz Crne Gore (Internacionalni skup GNP Žabljak\, 2016); kolektivna izložba ilustracija „Artefakt Made in Cetinje Art market“ (Cetinje\, 2015); izložba najboljih studentskih fotografija „World Biennial of Student Photography“ (Novi Sad\, 2015); humanitarna izložba studenata Fakulteta likovnih umjetnosti i mladih umjetnika Crne Gore (Podgorica\, 2014)\, projekcija animacija „Kinetic typography“ (Noć muzeja\, Perjanički dom\, Podgorica)\, samostalna izložba crteža i slika (Galerija Takovska 8\, Dečji kulturni centar\, Beograd\, 2005). \nMarko Rakonjac je rođen 1985. godine u Baru. Završio je Srednju likovnu školu \,\,Petar Lubarda“ na Cetinju. Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Trebinju 2010. godine na odsjeku za slikarstvo\, u klasi prof. Marka Musovića. Imao jednu samostalnu i više zajedničkih izložbi. Radi kao kustos u galeriji \,\,Velimir A. Leković“ u Baru. \nMijodrag Pekić je rođen 1961. u Nikšiću. Izlagao je samostalno više puta u zemlji i inostranstvu\, učestvovao na više kolektivnih izložbi crnogorskih slikara i sudjelovao u brojnim likovnim kolonijama. Živi i radi u Baru. \nMuharem Muratović je rođen 1950. godine u Mrkojevićima u Baru. U rodnom mjestu je završio osnovnu školu\, a gimnaziju i Pedagošku akademiju u Nikšiću (odsjek likovna umjetnost) 1972. godine. Iste godine započinje i pedagoški rad kojim će se baviti u kontinuitetu\, paralelno sa slikarstvom. U toku dvije decenije rada njegovi učenici postizali su velike uspjehe\, osvajajući prve nagrade u Nju Delhiju\, Tokiju\, Londonu i Ženevi. Omiljeni je zavičajni slikar i jedan od najboljih crnogorskih slikara\, koji je svojim toplim\, prirodnim bojama ispjevao odu ženi i mrkovskom tlu. Dobitnik je mnogih nagrada i smatraju ga jednim od najboljih crnogorskih slikara. Izlagao je na brojnim samostalnim i kolektivnim izložbama u zemlji i inostranstvu. Pored onih realizovanih u skoro svim gradovima Crne Gore i državama regiona\, izdvajaju se i izložbe od njih realizovane su u Ankari\, Briselu\, Nirnbergu\, Parizu\, Lisabonu… \nNataša Drešić je rođena 1987. godine u Baru. Osnovne i specijalističke studije završila je na Fakultetu likovnih umjetnosti na Cetinju na grafičkom odsjeku\, u klasi prof. mr Anke Burić 2016. godine. Tokom 2015. godine bila je na studijskom usavršavanju na „Ecole Superieure d’Art de Lorraine“ u Metzu\, u Francuskoj. Dobitnica je brojnih stipendija i priznanja\, među kojima je i stipendija CANU za podsticanje umjetničkog podmlatka Crne Gore za 2017. godinu. Iste godine postala je član ULUCG. Tokom 2017. godine je radila kao pripravnik na slikarskom odsjeku na Fakultetu likovnih umjetnosti na Cetinju. Trenutno radi kao likovni pedagog u OŠ „Stefan Mitrov Ljubiša“ u Budvi. Značajne kolektivne izložbe i radionice su joj: Festival umjetnosti „Virski“ (galerija „V. A. Leković“\, Bar\, 2016)\, „17. Internacionalno bijenale grafike – Sarcelles“ (Pariz\, 2015)\, „Mozaik malog formata X“ (Mala galerija ULUPUDS-a\, Beograd\, 2015)\, Kolektivna izložba studenata („Galerija 42“\, Cetinje\, 2014)\, Mozaik malog formata – radionica mozaika („Barski ljetopis“\, Stari Bar\, 2013)\, „Henri Mur kao inspiracija“\, grafička radionica s britanskom grafičarkom Sarom Gilet (galerija „Miodrag-Dado Đurić“\, Cetinje\, 2012). Iza nje su i samostalne izlože: „Samoozbiljenje“ (Crnogorska komercijalna banka\, Podgorica\, 2017)\, „Samoozbiljenje“ (Centar savremene umjetnosti Crne Gore\, galerija „Centar“\, Podgorica\, 2017)\, „Diplomska izložba“ („Galerija 42“\, Cetinje\, 2016) i „Ecole Superieure d’Art de Lorraine“ – Metz (Francuska\, 2015). \nNikola Gvozdenović je rođen 1934. godine u Gluhom Dolu. Diplomirao je na Akademiji likovnih umetnosti u Beogradu 1960. godine\, u klasi prof. Mila Milunovića kod kojeg je završio postdiplomske studije 1962. godine. Odlazio je na studijska putovanja širom svijeta (Italija\, Njemačka\, Čehoslovačka\, Poljska\, Švajcarska\, Engleska\, Turska\, Grčka i SAD). Uz kontinuirani pedagoški rad izlagao je na dvadesetak samostalnih i na brojnim grupnim izložbama u zemlji i inostranstvu. Član je Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore. Od 1988. godine živi u Sutomoru i radi kao redovni profesor na Fakultetu likovnih umjetnosti na Cetinju. \nPredrag Božović je rođen 1965. godine u Nikšiću\, gdje je završio Nastavnički fakultet – odsjek za likovno vaspitanje. Godine 2013. diplomirao je na Fakultetu umjetnosti Univerziteta Donja Gorica na specijalističkom studiju \,\,Teorija moderne i savremene umjetnosti“. Zaposlen je u OŠ \,\,Mrkojevići“ u Pečuricama. Imao je dvije samostalne izložbe i više grupnih. \nStefan Bulatović je rođen 1992. godine u Baru. Gimnaziju „Niko Rolović“ u svom gradu završio je 2011. godine\, a potom i Fakultet likovnih umjetnosti na Cetinju\, 2015. godine\, na odsjeku za grafički dizajn. Od 2017. godine član je Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore. U periodu od 2014. do 2018. izlagao je u okviru brojnih kolektivnih postavki kao što su: Tradicionalna izložba Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore\, „Artefact bazaar“ (Cetinje)\, nekolike humanitarne izložba studenata i mladih umjetnika Crne Gore\, „Student art festival“ (Biljarda\, Cetinje)\, „Fluid workshop“ (Bar)\, grupna izložba fotografija (Galerija 42˚\, Cetinje) i dr. Dobitnik je nagrade „Fluid Design“ foruma za najbolje tipografsko rješenje 2013. godine. \nNeda Popović je rođena 1988. godine u Baru. Osnovnu i srednju školu završila je u Baru. Fakultetsko obrazovanje stekla je na Visokoj tehničkoj školi strukovnih studija u Novom Sadu na smjeru Primijenjena fotografija. Specijalističke studije završila je na Fakultetu likovnih umjetnosti na Cetinju\, smjer Grafički dizajn. Trenutno je zaposlena u Ekonomskoj školi u Baru\, kao profesorica Istorije umjetnosti i kulture. \nSnežana Brajović je rođena 1960. godine u Baru. Osnovnu i srednju školu završila je u Baru. Diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu 1985. godine\, na smjeru Grafika. Izlagala je na više kolektivnih izložbi. Radi kao profesorica likovnih umjetnosti u Gimnaziji „Niko Rolović“ u Baru. \nMaja Čakalović je rođena 1987. godine u Baru. Završila je Srednju likovnu školu „Petar Lubarda“ na Cetinju\, na odsjeku Likovni tehničar. Diplomirala je na Fakultetu likovnih umjetnosti na Cetinju na odsjeku za vajarstvo\, u klasi prof. Pavla Pejovića\, kod koga je i magistrirala. Od 2010. godine je član Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore. Do sada je osvojila Godišnju nagradu za skulpturu Fakulteta likovnih umjetnosti (Cetinje\, 2009)\, Nagradu „Hercegnovskog zimskog salona“ (Herceg Novi\, 2010)\, Nagradu PRO.PR za skulpturu na temu „Komunikacije“ (Budva\, 2016). Bitnije izložbe u okviru kojih je izlagala su: Galerija „Listen to your eyes“ (Metz – Francuska\, 2010)\, Nacionalno istorijski muzej (Tirana – Albanija\, 2011)\, „Muzeji i galerije grada Podgorice“ (Podgorica\, 2016)\, „Presjek Crnogorske savremene likovne scene 2006-2016“ (Podgorica\, 2016)\, „50. jubilarni Hercegnovski zimski salon“ (Herceg Novi\, 2017). Tu su i mnogobrojne kolektivne izložbe u zemlji i inostranstvu. Iza sebe ima i veliki broj samostalnih izložbi širom Crne Gore\, kao i umjetničkih kolonija i rezidencija. \nMarko Čakalović je rođen 1984. godine u Baru. Srednju likovnu školu „Petar Lubarda“ na Cetinju završio je 2003. godine. Diplomirao je 2008. godine na Fakultetu likovnih umjetnosti na Cetinju. Član je Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore od 2009. godine. Dobio je Godišnju nagradu za skulpturu Fakulteta likovnih umjetnosti\, 2007. godine. Učestvovao je na brojnim grupnim izložbama i rezidencijama. Neke od najvažnijih izložbi su mu: Tradicionalna godišnja izložba ULUCG (Podgorica\, 2017. i 2018)\, „Internazionale Studio Colombo“ (Napulj\, 2016)\, Internacionalno bijenale portreta „Interbifep“ (Bosna i Hercegovina\, 2015)\, „Art Salon 2015“ (Makedonija\, 2015)\, Kulturni centar  (Makedonija\, 2014)\, „Barski likovni umjetnici u Nirnbergu“ (Njemačka\, 2008) i dr. Radovi su mu publikovani u časopisu za umjetnost i kulturu „Emboss Magazine“ (Kanada\, 2016). \nPetar Vujošević je magistar slikarstva koji živi i radi u Baru i Beogradu. Autor je i osnivač Ljetnje škole mozaika u Baru za čiju je organizaciju i rad 2015. godine dobio Nagradu ULUPUD-a za najuspješnijeg likovnog pedagoga na „50. Dečjem oktobarskom salonu“\, održanom u Muzeju primenjenih umetnosti u Beogradu. Takođe\, autor je i više projekata koji su realizovani u Baru u sklopu „Barskog ljetopisa“: „Kamen je znamen“ (2000)\, „Legenda o gvožđu“ (2001)\, „Da\, voda“ (2002.) i „Jedan drugi svijet“ (2004). Održao je brojna predavanja i vodio veliki broj radionica mozaika: Ljetnja škola mozaika (Arheološki muzej – Muzeji i galerije Budva\, 2015)\, Kurs mozaika (Galerija V. A. Leković\, Bar\, 2013)\, Radionica mozaika za decu (Muzej primenjenih umetnosti\, Beograd\, 2013)\, XI Međunarodni umetnički kamp\, radionica mozaika sa grupom „Ametist“ (Trstenik\, 2011)\, Letnja radionica mozaika za djecu (Kalemegdanska tvrđava\, Beograd\, 2009)\, Radionica mozaika u okviru manifestacije Noć muzeja\, (Kalemegdanska tvrđava\, 2009)\, Ljetnja škola keramike (Stari grad Bar\, 2006)\, Radionica mozaičkih tehnika\, grupa „Ametist“ (galerija Stara kapetanija\, Zemun\, 2004)\, Tribina „Savremeni materijali u livenju mozaičkih kompozicija“ (galerija SULUJ\, Beograd\, 2004)\, Tribina „Mozaik nekad i sad“ (galerija V. A. Leković\, Bar\, 2002). Autor je i osnivač „Beogradskog festivala mozaika“ (2016) i „Festivala Virski“ (2015. i 2016) kao i projekata „Putevi umjetnosti“ i „Mozaik malog formata“ (održava se u Beogradu od 2006). \nDanijela Stanković Drobnjak je rođena 1976. godine u Baru. Završila je Akademiju likovnih umjetnosti na Cetinju\, u klasi prof. Smaja Karaila. Član je Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore od 2002. godine. Izlagala je u galerijama u nekoliko gradova Crne Gore i bila učesnik brojnih kolektivnih izložbi: Izložba barskih umjetnika u Nirnbergu (2008)\, Izložba barskih umjetnika „Baru u čast“ (2009)\, izložba \,\,Umjetničko čitanje Njegoša“ (2013)\, Likovni salon likovnih pedagoga\, Podgorica (2017. i 2018)\, podgorički „Art festival“ (2017)\, Tradicionalne izložbe ULUCG i dr. Bavi se pedagoškim radom u OŠ „Jugoslavija“ u Baru.
URL:https://www.barskiljetopis.me/event/kolektivna-izlozba-barskih-likovnih-umjetnika/
LOCATION:Galerija “Velimir A. Leković”
CATEGORIES:Likovni program
ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://www.barskiljetopis.me/wp-content/uploads/2018/06/galerija-lekovic.jpg
ORGANIZER;CN="JP Kulturni centar Bar":MAILTO:pr@barskiljetopis.me
END:VEVENT
BEGIN:VEVENT
DTSTART;TZID=UTC:20180619T213000
DTEND;TZID=UTC:20180619T213000
DTSTAMP:20260403T205615
CREATED:20180603T150758Z
LAST-MODIFIED:20180619T091521Z
UID:5600-1529443800-1529443800@www.barskiljetopis.me
SUMMARY:Festival horova: Hor "Jedinstvo"\, Kotor i Hor "Zima"\, Bar
DESCRIPTION:Hor „Jedinstvo“ zvanično je osnovan 1839. godine\, mada je zabilježeno da je grupa kotorskih pjevača djelovala i desetak godina prije službene registracije. Slogan Društva je „Pjesmom srcu – srcem rodu“. Himnu „Jedinstva“\, povodom proslave pedesetogodišnjeg opstanka\, 1889. spjevao je prot. Jovan Sundečić\, a komponovao Dionisije Pl. Sarno San Đorđo. Osnovni cilj Društva je bavljenje kulturnim i prosvjetnim radom\, a naročito crkvenim\, umjetničkim i narodnim pjevanjem i na taj način čuvanje i njegovanje tradicije. Društvo raspolaže bogatom nototekom. Hor je imao mnogo uspješnih turneja u zemlji i inostranstvu (Srbija\, Hrvatska\, Bosna i Hercegovina\, Njemačka\, Austrija\, Mađarska\, Švajcarska\, Češka\, Slovačka\, Rusija\, Grčka\, Bjelorusija)\, i održao veliki broj koncerata i takmičenja u značajnim koncertnim prostorima (Kraljevska kapela Univerziteta\, Bon; Katedrala Svetog Pantelejmona\, Keln; Crkva Svetog Petra i zgrada UNIDO\, Beč; Sala Ministarstva kulture Češke\, Prag…) Neki koncerti su snimljeni za potrebe televizijskih kuća: DW\, RTS\, RTCG\, RTRS\, TV Korfu GR. Na 16. Jugoslovenskim horskim svečanostima (JHS) u Nišu (1996) hor je nagrađen „za najbolju interpretaciju muzike starog majstora“ (Orlando di Lasso: Super Flumina Babylonis). Na 17. JHS u Nišu (1998) hor je nagrađen „za autentično izvođenje srpske duhovne muzike prema hilandarskom zapisu\, uspješnu interpretaciju djela iz najstarije epohe srpske duhovne muzike i njegovan horski zvuk“ a na 18. JHS u Nišu (2000) „za najbolju interpretaciju muzike starog majstora“ (Orlando di Lasso: Bon jour mon coeur). Godine 2008. u Prijedoru na Međunarodnom festivalu „Zlatna vila“ hor je nagrađen nagradom za najbolju interpretaciju starog majstora iz oblasti pravoslavne duhovne muzike. Kulturno-prosvetna zajednica Srbije dodijelila je Društvu „Izuzetnu Vukovu nagradu“ za 2004. godinu. Hor je bio učesnik 40. Mokranjčevih dana 2005. godine u Negotinu\, kao i drugih festivala: Valjevo (2006)\, Pančevo (2009)\, Sombor (2010) i Budva Grad teatar (2012\, 2013.) u Crnoj Gori. Hor je učestvovao i na međunarodnom takmičenju „Koložski blagovest“ u Bjelorusiji i osvojio prestižnu nagradu „Laureat II stepena“ u svojoj kategoriji u konkurenciji 30 horova. \nDirigent Mihajlo Lazarević (1971)\, diplomirao je na Akademiji umetnosti\, Odsek Muzička akademija\, podgrupa za opštu muzičku pedagogiju u Novom Sadu. Magistrirao je na Muzičkoj akademiji na Cetinju\, u klasi prof. Darinke Matić Marović. Počasni je doktor nauka Evropskog Univerziteta. Vođenjem horskih ansambala bavi se od 1992. godine kao asistent u horovima AKUD „Sonja Marinković“ i „Sv. Stefan Dečanski“ u Novom Sadu. Od 1994. godine vodi „Jedinstvo“. Radi u Školi za osnovno i srednje muzičko obrazovanje „Vida Matjan“ u Kotoru kao profesor hora\, dirigovanja i drugih teoretskih predmeta. Profesor je i u Bogosloviji „Sveti Petar Cetinjski“ gdje predaje crkveno pojanje i vodi hor te crkveno-prosvjetne ustanove. Od 2003. do 2007. učestvuje kao asistent dirigentima Darinki Matić Marović i Alex Innecco-u u okviru manifestacije „KotorArt“. Ostvario je nekoliko velikih turneja po srednjoj Evropi i izdao 7 muzičkih kompakt diskova. \n \nHor „Zima“ je osnovan 2015. godine u Baru. Bronzani je laureat Međunarodnog takmičenja horova u Herceg Novom. Do sada je učestvovao na festivalima kao što su: „Barski ljetopis“ (2017)\, „Živa ulica“ (Kolašin\, 2017)\, Bozićni festival Dukley Gardens-a (2016\, 2017).
URL:https://www.barskiljetopis.me/event/festival-horova-hor-jedinstvo-kotor-i-hor-zima-bar/
LOCATION:Šetalište kod Marine
CATEGORIES:bARS program
ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://www.barskiljetopis.me/wp-content/uploads/2018/06/JEDINSTVO-BUTUA-COM.jpg
ORGANIZER;CN="JP Kulturni centar Bar":MAILTO:pr@barskiljetopis.me
END:VEVENT
BEGIN:VEVENT
DTSTART;TZID=UTC:20180619T200000
DTEND;TZID=UTC:20180619T213000
DTSTAMP:20260403T205615
CREATED:20180530T094356Z
LAST-MODIFIED:20180604T134630Z
UID:5200-1529438400-1529443800@www.barskiljetopis.me
SUMMARY:Koncert učenika barske muzičke škole
DESCRIPTION:Do osnivanja i početka rada škole za osnovno muzičko obrazovanje „Petar II Petrović Njegoš“ došlo je tek septembra 1983. godine. Naime\, novoosnovana muzička škola postala je radna jedinica Kulturnog centra\, u čijem sastavu su bili: Dom kulture\, Muzej\, Galerija\, Biblioteka i Arhiv. Škola za muzičko obrazovanje počela je s radom u zgradi bivše Carinarnice u Baru\, površine 440m2\, koja je adaptirana za potrebe škole poslije katastrofalnog zemljotresa 1979. godine. U zgradi je bilo 11 učionica za klavir\, harmoniku i gitaru. Za upis se prijavilo 150 djece\, uzrasta od 7 do 8 godina. Nakon provjere sklonosti i sposobnosti za muziku prijavljene djece\, stručna komisija je primila 66 djece\, koja su postala redovni učenici Muzičke škole. Na dužnost upravnika Škole postavljen je Božidar Rakonjac\, profesor\, sa završenom muzičkom akademijom\, a nastavu su izvodili: Ljubinka Knežević\, prof. muzike\, Ranko Domazetović\, nast. i Svetozar Vujić\, str. učitelj muzičkog vaspitanja. Osnovani su sljedeći odsjeci: klavir\, harmonika\, gitara\, klarinet\, violina. Izvođena je i nastava pripremnog razreda za zainteresovanu djecu u cilju njihovog osposobljavanja za nastavljanje školovanja\, a\, takođe\, u ovoj oblasti su organizovani razni oblici vannastavnih aktivnosti. Pored nastavnika u stalnom radnom odnosu\, angažovani su i nastavnici Muzičke škole iz Titograda. Prema izvještaju Škole za školsku 1988/99. godinu u školi su bila 132 učenika\, u 9 odjeljenja na odsjecima: klavir\, harmonika\, gitara i klarinet (klavir 55\, harmonika 40\, gitara 36 i klarinet 1 učenik). Nastavu je izvodilo 6 redovnih nastavnika\, 1 spoljni saradnik i 1 po ugovoru o djelu. U toku godine\, kako se ističe u izvještaju\, pripremljena su i izvedena četiri koncerta za građane. Rad škole u ovom periodu obilazio je prosvjetni savjetnik muzičkog vaspitanja Radonja Vučeković. \nOva škola je u sastavu Kulturnog centra Bar bila do 9. juna 1990. godine\, kada je postala samostalna ustanova. Tada je\, na prijedlog organa škole i uz saglasnost Skupštine opštine Bar\, dobila zvaničan naziv Škola za osnovno muzičko obrazovanje „Petar II Petrović Njegoš“ Bar. Škola pripada prvom (osnovnom) stupnju obrazovanja\, a po obezbijeđenom stručnom kadru i opremljenosti ima sve uslove da preraste u srednju muzičku školu. Kako je postojeća zgrada Carinarnice\, u kojoj je radila škola od osnivanja\, adaptirana za Italijanski konzulat u Baru\, škola je preseljena u zgradu Gimnazije „Niko Rolović“\, u kojoj je muzičkoj školi dato na upotrebu 1150m2 školskog prostora i to bez naknade. Brojno stanje učenika se povećavalo\, pa je u jednom periodu bilo i 230 učenika. U školi postoje sljedeći odsjeci: klavir\, violina\, violončelo\, gitara\, harmonika\, flauta\, klarinet\, truba\, horna\, a od nedavno i trombon. Trenutno dužnost direktora škole obavlja Aleksandra Vojvodić Jovović. \nŠkola je uključena u tokove savremenog muzičkog obrazovanja i postiže zapažene rezultate u svim vidovima aktivnosti. Uspostavila je saradnju sa ostalim muzičkim školama u zemlji. Nastavnici učestvuju na seminarima i drugim oblicima stručnog usavršavanja u ovoj oblasti. Za svoj rad dobila je brojna priznanja: Nagradu „24. novembar“\, nagradu „Stana Tomašević-Arnesen“ i oko 500 diploma i plaketa republičkog\, saveznog i međunarodnog značaja. Svojom ukupnom djelatnošću ova škola u znatnoj mjeri obogaćuje muzički život u gradu.
URL:https://www.barskiljetopis.me/event/barska-muzicka-skola/
LOCATION:Dvorac kralja Nikole
CATEGORIES:Muzički program
ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://www.barskiljetopis.me/wp-content/uploads/2018/05/barska-muzicka.jpg
ORGANIZER;CN="JP Kulturni centar Bar":MAILTO:pr@barskiljetopis.me
END:VEVENT
BEGIN:VEVENT
DTSTART;TZID=UTC:20180618T213000
DTEND;TZID=UTC:20180618T213000
DTSTAMP:20260403T205615
CREATED:20180603T150418Z
LAST-MODIFIED:20180619T092921Z
UID:5595-1529357400-1529357400@www.barskiljetopis.me
SUMMARY:Festival horova: KIC POP Hor\, Podgorica
DESCRIPTION:„KIC POP“ hor je osnovan 1. marta 2017. godine\, kada je održana prva proba. Osnovan je kao građanski projekat nekoliko višedecenijskih zaljubljenika u horsko pjevanje\, u saradnji sa dirigentom prof. Sašom Barjaktarovićem. Osnivač hora je NVU „Kutak“ uz logistiku i podršku JU KIC „Budo Tomović“. Hor je do danas održao čak 22 koncerta širom Crne Gore! Od toga osam koncerta u okviru projekta „Bez dileme – antifašizam“\, i to 6 u Velikoj KIC sali\, jedan u Nikšićkom pozorištu i jedan na platou ispred Skupštine Crne Gore\, 8. maja 2018. godine. \nČetrnaest pop koncerata održao je u Podgorici\, Budvi\, Kotoru\, Herceg Novom\, Cetinju… Hor broji oko 70 članova raznih zanimanja i interesovanja\, generacija – od srednjoškolaca do penzionera\, koje okuplja ljubav prema muzici\, pjevanju i druženju. Na „Barskom ljetopisu“ predstaviće se u sastavu od 40 članova i tom prilikom izvesti raznovrsni repertoar koji čine domaći i svjetski pop-rok hitovi. Solisti u Baru biće Lorena Janković\, Jovan Aleksić\, Jovan Vuković i Milan Bukilić.
URL:https://www.barskiljetopis.me/event/festival-horova-kic-pop-hor-dirigent-prof-sasa-barjaktarovic/
LOCATION:Šetalište kod Marine
CATEGORIES:bARS program
ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://www.barskiljetopis.me/wp-content/uploads/2018/06/KIC-POP-HOR-u-budvanskom-Starom-gradu-2-1.jpg
ORGANIZER;CN="JP Kulturni centar Bar":MAILTO:pr@barskiljetopis.me
END:VEVENT
BEGIN:VEVENT
DTSTART;TZID=UTC:20180618T213000
DTEND;TZID=UTC:20180618T213000
DTSTAMP:20260403T205615
CREATED:20180531T122940Z
LAST-MODIFIED:20180615T233329Z
UID:5290-1529357400-1529357400@www.barskiljetopis.me
SUMMARY:Barski ljetopis i KP "Zetski dom": "Orkanski visovi"\, režija Dora Ruždjak Podolski
DESCRIPTION:Barski ljetopis i Kraljevsko pozorište “Zetski dom”\nEmili Bronte\n“ORKANSKI VISOVI” \nRežija: Dora Ruždjak Podolski\nDramatizacija i dramaturgija: Stela Mišković\nScenografija: Jelena Tomašević\nKostim: Lina Leković\nMuzika: Slobodanka Bobana Dabović\nDizajn svjetla: Elvis Butković\nFoto: Duško Miljanić \nUloge: Miloš Pejović\, Ana Vučković\, Katarina Krek\, Dejan Ivanić\, Branka Stanić\, Emir Ćatović\, Jelena Simić\, Simo Trebješanin\, Ognjen Raičević / Tomaš Jovanović       \nO predstavi \nKlasik engleske i evropske književnosti\, „Orkanski visovi“ Emili Bronte doživio je prvu dramatizaciju na Balkanu u koprodukciji festivala Barski ljetopis i Kraljevskog pozorišta Zetski dom na Cetinju. Predstava je premijerno izvedena 20. jula 2017. godine u Starom Baru\, a 24. oktobra na Cetinju. Na sceni u Starom Baru\, rediteljka je insistirala na ambijentalnosti prostora\, koji upisuje dodatni sadržaj\, gdje metafora zavisi od metafizike samog prostora i vremena. Takva se postavka igra na svim otvorenim scenama\, gdje prostor uvlači interprete u sebe\, i isto tako interpreti – glumci upisuju svoj izražaj u prostor. U zatvorenom prostoru\, dobija se intimnost koja je potrebna za sprovođenje osnovnog koncepta\, a to je prisustvo\, svjedočenje. Metafizičnost zavisi od simbolike detalja – dramaturškog\, rediteljskog\, a pogotovo glumačke izražajnosti. Dramatizacija Stele Mišković progovara o izborima koje pravimo\, načinu na koji se nosimo sa njima\, načinu na koji prihvatamo tuđe izbore\, dosljednosti koju imamo u odnosu na ono što smo izabrali i zašto pravimo izbore sa kojima nismo spremni da živimo. \nRiječ rediteljke: \n“Roman govori o ljudskim manama sasvim otvoreno\, on ne skriva čovjeka i njegove svijetle i mračne strane. Bronte vrlo hrabro sprovodi tabu temu zlostavljanog djeteta\, Hitklifa\, koji dolazi u tuđu porodicu bez ikakvog pedigrea. Sa tom tematikom\, usvajanjem djece\, mi se i danas mučimo. Radeći na ovom komadu uvidjela sam da Bronte prvi put u istoriji književnost govori o razvodu. Bronte je samim tim hroničar svega što se nama danas događa. Mi živimo slobodnije\, ali istovremeno opterećenije. Uvijek sam smatrala da čovjek po suštni i potrebama uvijek ostaje isti\, samo se socijalna struktura mijenja\, način na koji nas društvo ograničava.” \nDora Ruždjak Podolski \nPozorišna kritika\nMelodrama napuštene dece u barskoj tvrđavi\nAna Tasić\, Politika\, 25.7.2017. \nBar- Na festivalu „Barski ljetopis“ koji ove godine obeležava trideset godina postojanja\, premijerno su izvedeni „Orkanski visovi“\, koprodukcija festivala i Kraljevskog pozorišta Zetski Dom na Cetinju. Reč je o prvoj pozorišnoj postavci viktorijanskog romana Emili Bronte na Balkanu\, kako je najavljeno\, po dramatizaciji Stele Mišković. Ovo je jedina premijerna pozorišna produkcija ove godine na „Ljetopisu“\, inače karakterističnom po posebnom kvalitetu regionalnih gostujućih predstava. Između ostalih su prisutne brojne predstave iz Srbije\, od „Pijanih“ Ateljea 212 i „Novog doba“ Bitef teatra\, do „Ane Edeš“ Narodnog pozorišta iz Subotice. „Barski ljetopis“ koji sada vodi spisateljica Ksenija Popović\, ove godine traje duplo duže nego što je to inače slučaj\, od 17. juna do 20. avgusta. Podeljen je na dva komplementarna dela\, kako je objašnjeno u programu\, večernju scenu tradicionalnog tipa\, i prateći program\, čiji je cilj vraćanje umetnosti kroz sadržaje koji traže publiku. \nDramski tekst „Orkanski visovi“ Stele Mišković koncentrisan je na istraživanja tamnih ponora ljudske prirode\, odnosa između civilizacije i kulture\, ljubavi i strasti\, ali i porodičnih konflikata\, društvene netolerancije\, rasizma\, mržnje prema drugačijima. Rediteljka iz Hrvatske\, Dora Ruždjak Podolski\, u maniru stilizovanog realizma spretno je vodila radnju. U igri se dosledno prepliću nežnost i surovost\, što je odgovarajuće praćeno diskretnom muzikom Slobodanke Dabović. Istančano i poetično su rešene scene zbližavanja Keti i Hitklifa. Naročito su efektne onda kada su oni\, kao deca\, odvojeni na zidini sa desne strane glavne scene\, oko drveta. Tako se vizualno i simbolički upečatljivo uspostavlja njihov mikro svet\, značenje izolacije ljubavi\, zaštićene od udaraca sredine koja ih prezire. Sugestivno su ostvarene i ljubavne scene\, izlivene u strasti\, kada su njihova tela zgurana u ormaru\, simbolom potrebe za begom od sveta. Paralelno sa takvim nežno-burnim\, romantičarski uobličenim ljubavnim prizorima\, na sceni se uzbudljivo grade i situacije pakosti i mržnje\, ljubomore i osvete. Kroz sablasne zvuke i bolne scene fizičkog nasilja\, između Hitklifa i Hindlija\, i Hitklifa i Izabele (Jelena Simić)\, stvara se kontrateža poeziji ljubavi. \nIzvedena na vrlo inspirativnom\, otvorenom prostoru Starog Bara\, ova inscenacija Bronteovog klasika je izrazito ambijentalno postavljena. Prostor je detaljno\, maštovito i funkcionalno iskorišćen. Temeljno se upotrebljavaju prostori u dubini starog kamenog zdanja\, prozori na spratu\, okolne zidine i drveće. Dopunjen i okružujućim brdima i razgranatim zidinama starog grada\, ambijent u celini snažno prenosi gotičku atmosferu romana\, tamne\, fatalističke tonove koji slikaju radnju (scenografija Jelena Tomašević\, kostimi Lina Leković). \nDejan Ivanić igra Hindlija sa više afektacije nego što je to potrebno\, ali nesumnjivo odlučno predstavlja zversku surovost prema Hitklifu\, zbog klasnih razlika. Maltretira ga i verbalno i fizički\, ophodi se sa njim kao da je životinja\, otkrivajući zapravo svoju užasnu ograničenost svesti. Emir Ćatović je precizan i odmeren Edgar\, staložen i posvećen suprug. Katarina Krek je ubedljiva kao Neli\, Simo Trebješanin je Ernšo\, Branka Stanić Frensis\, a Ognjen Raičević Herton. \nMiloš Pejović kao progonjeni Hitklif\, usvojeno dete koje se bori sa netrpeljivošću okruženja\, izvanredno je upečatljiv. Glumac donosi autentičnu scensku pojavnost\, neobuzdano prisustvo\, sirovu seksualnost\, ali i tananu osećajnost u intimnim trenucima sa Keti. Ana Vučković kao Keti je u senci snage Pejovićeve igre. Ipak\, i ona dovoljno sugestivno oblikuje rascepanost između divlje\, strastvene ljubavi prema Hitklifu\, i potrebe za stabilnošću i jednostavnošću\, koje donosi brak sa Edgarom. U rediteljskom čitanju lika\, naročito je izražajna scena koja odražava njen slom nakon gubitka Hitklifa\, kada on odlazi u naručje Izabele\, iz osvete.  Keti onda odsutno čerupa jastuk na gornjem prozoru\, rasturajući perje koje lebdi\, poetičan simbol njihove neuhvaćene\, lutajuće ljubavi. \nKada je ljubav nemoguća\, zbog svoje eruptivne\, razorne snage\, prejake za ovaj svet\, nema joj kraja. Preliva se u život posle smrti\, što je slučaj sa ljubavlju između Keti i Hitklifa. Oni se u ovoj vrlo uspešnoj barskoj predstavi konačno spajaju na drugoj strani vremena\, tamo gde opstaju osećajnost i lepota\, suviše krhki za ovaj svet. \nOrkanski visovi: Poetički i stilski svedena interpretacija klasika\nIva Čukić Šoškić\, Peripetija\, 28.10.2017. \nU pozorištu Zetski dom prvi put je 24. oktobra 2017. godine postavljena na scenu predstava „Orkanski visovi“\, po motivima romana Emili Bronte\, u adaptaciji Stele Mišković i režiji  hrvatske rediteljke Dore Ruždjak Podolski (premijerno izvedena 20. jula na sceni u Starom Baru\, u produkciji Barskog ljetopisa i Zetskog doma). \nPredstava „Orkanski visovi“ nije\, kako bi se u prvom mahu očekivalo\, samo melodrama o neostvarenoj ljubavi\, već se kroz  zamršenu priču punu obrta nameću razni podteksti podstičući nas u otkrivanju mnogobrojnih značenja teksta – o čednosti bića dok još nije uslovljeno očekivanjima društveno prihvaćenih vrijednosti i normi\, o surovom neprihvatanju drugačijih\, o nikad pomirenim staleškim nejednakostima u društvu i igrama moći\, rasizmu\,o bezdanu ljudske samoće s kojom se svako rodi i čezne za nečijom pažnjom…i tako redom. Takođe\, realistički jezik ove predstave je efektan i britak\, na mahove stilizovan i pun simbolike\, a opet ne postajući nikad suvišan\, banalan ili patetičan\, pružajući gledaocu mogućnost totalnog uživljavanja u radnju\, baš kao prilikom čitanja ovog klasika. \nRediteljka je spretno rukovodila igrom glumaca na sceni igrajući se smislom vremena i prostora\, konstantno preplićući momente sadašnjosti i budućnosti\, a isto tako samim njihovim kretanjem po sceni  simbolično razdvaja „komade“ prostora u kojima se radnja simultano odvija. Scena (Jelena Tomašević) u mnogome doprinosi stvaranju atmosfere ovog viktorijanskog romana\, ali isto tako ne želeći da bude u potpunosti doslovna ostavlja ponegdje da se maštom gledaoca nadogradi prostor\, dok muzika Slobodanke Dabović nenametljivo podvlači emotivnu dimenziju pojedinih scena. \nDuhovna metamorfoza koju proživljavaju svi glavni likovi u ovoj priči slikovito je prezentovana ne samo kroz samu glumu\, već i preko odgovarajućeg kostima (Lina Leković) i šminke upečatljivo se odražavajući na njihovu fizičku pojavu. Hindli (Dejan Ivanić)\, doživotno zatrovan mržnjom prema svom usvojenom bratu Hiklifu (Miloš Pejović)\, od najprije bogatog\, uglađenog\, učenog ali i bestijalno surovog čovjeka postaje propala\,očajna i cinična pijanica. Hiklif\, najprije ravnopravan sa bratom Hindlijem\, od neuglednog i prljavog poljskog radnika (kakvim ga je učinio Hindli nakon očeve smrti) nakon nekoliko godina odsustva vraća se kao bogataš i gospodin\, dok Keti čini preobražaj pa od bezbrižne\, slobodne i neukrotive djevojke\, lepršave u svojoj jednostavnosti i zaljubljenosti\, postaje konformistkinja i odabira ugodan život umjesto autentične ljubavi. \nGlumci su bili međusobno dobro uigrani i skladni bez nekih većih odstupanja u kvalitetu igre. Miloš Pejović je odlično prikazao mnogobrojne nijanse Hiklifovih osjećanja predstavljajući stidljivost i povučenost tek na ulici pronađenog divljeg dječaka\, djetinje čedne ljubavi prema Keti\, strast\, ponos\, prkos i bijes iznevjerenog ljubavnika. Veoma uvjerljivo i izražajno Ana Vučković je prikazala lik Keti\, njenu dobrotu\, slobodoumnost i šarm\, neopterećenost društvenim normama\, a onda i njenu upečatljivo vidljivu promjenu\, pokondirane dame\, osorne i neprijatne prema nižem staleškom sloju. Dejan Ivanić kao Hindli vrlo ekspresivno tumači složenost ovog lika čija zloba potiče iz neutažene žeđi za očevom ljubavlju\, straha da će je izgubiti sa dolaskom novog člana porodice\, a agresivnost i cinizam posljedica su nemoći da on tu išta promijeni. Hindlijevu ženu Frensis uspješno igra Branka Stanić dočaravajući nemirni i krhki duh ovog lika\, pa je do rastrojstva dovodi Hindlijeva životinjska grubost prema Hiklifu\, a od idealizovonag osjećanja ljubavi pada u ponore sopstvenog mraka. Emir Ćatović i Jelena Simić korektno su tumačili likove brata i sestre\, Edgara i Izabelu\, koje iz mrtvila uljuljkanog buržujskog života Hiklif i Keti bude svojim destruktivnim duhom. Katarina Krek odlično se snašla  u ulozi Neli\, pokorne i ljubazne služavke\, nataloženog osjećaja samoće i gorčine\, dok je Simo Trebješanin vjerodostojno predstavio Ernša\, Ketinog i Hindlijevog oca\, njegovu humanost i pravdoljubivost\, čija smrt uzrokuje poljuljanost ranije baštinjenih vrijednosti u porodici.\n„Orkanski visovi“ je predstava koja snagom narativne strukture\, izvanrednom glumom i inteligentom režijom svakako zavrijeđuje pažnju publike. \nRediteljka: \nDora Ruždjak Podolski je renomirana hrvatska rediteljka koja je do sada režirala sedamdesetak dramskih\, operetnih i opernih naslova\, među kojima su i: Madama Butterfly Puccini)\, Traviata (Verdi)\, Tragedija mozgova (Kamov)\, Chicago (Kander – Fosse – Ebb)\, Priča o vojaku (Stravinski – Ramuz)\, Ljepotica i zvijer (Woolverton – Rice – Ashman)\, La Boheme (Puccini)\, San ljetne noći (Shakespeare)\, Žena – bomba (Sajko)\, Acis i Galatea (Handel)\, Slučajevi običnog ludila (Zelenka)\, Carmen (Bizet)\, Cabaret (Masteroff – Ebb – Kander)\, Regoč (I.B. Mažuranić)\, Dorothy Gale (Zajec)\, Ana Karenjina (Tolstoj)\, Amadeus (Schaffer)\, Posljednji dani mira (Vidić). Režirala je u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu\, Splitu\, Osijeku i Rijeci\, na Dubrovačkim ljetnim igrama\, u GK „Komedija“\, GK „Trešnja“\, ZKM-u\, GDK „Gavella“ i dr.\, te u Sloveniji\, Bosni i Hercegovini\, Crnoj Gori\, Rusiji i Kanadi. S Frankom Perković 2001. osnovala je „Kazališnu udrugu frustriranih redatelja“ (KUFER)\, koja je afirmisala niz mladih umjetnika\, reditelja\, glumaca\, plesača i koreografa. Od 2012. godine vodi Umjetničku organizaciju „Ruždjak i Perković“ (RUPER). Bila je direktorka dramskog programa Dubrovačkih ljetnih igara od 2009. do 2012. godine. Od 2017. godine je direktorka festivala Dubrovačke ljetnje igre. Predaje glumu na Muzičkoj akademiji i Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Dobitnica je nagrade Goran za mlade pjesnike\, nagrade za režiju Postojanog kositrenog vojnikana „Naj\, naj“ festivalu (2006.) te Nagrade hrvatskog glumišta za režiju Chicaga(2004.)\, Ljepotice i zvijeri (2008.) i Madame Buffault (2015.). Ljubavni napitak\, Čarobna frula\, Slavuj\, Madame Buffault i Agrippina\, projekti tri umjetničke akademije i TTF-a koje je vodila i režirala\, nagrađeni su Posebnom rektorovom nagradom (2008.\, 2010.\, 2013.\, 2015. i 2016.)\, a Čarobna frula i La Boheme (predstava HNK Split) i nagradom „Milka Trnina“. Predstave Rent a friend\, Chicago\, Ljepotica i zvijer i Cabaret nagrađene su Nagradom hrvatskog glumišta za najbolju predstavu u cjelini.
URL:https://www.barskiljetopis.me/event/barski-ljetopis-i-kp-zetski-dom-orkanski-visovi-dora-ruzdjak-podolski/
LOCATION:Stari Bar – amfiteatar
CATEGORIES:Pozorišni program
ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://www.barskiljetopis.me/wp-content/uploads/2018/05/orkanski4.jpg
ORGANIZER;CN="JP Kulturni centar Bar":MAILTO:pr@barskiljetopis.me
END:VEVENT
BEGIN:VEVENT
DTSTART;TZID=UTC:20180617T210000
DTEND;TZID=UTC:20180617T210000
DTSTAMP:20260403T205615
CREATED:20180603T110101Z
LAST-MODIFIED:20180614T070304Z
UID:5450-1529269200-1529269200@www.barskiljetopis.me
SUMMARY:Dušan Vesić: promocija romana "Magi - kao da je bila nekad"
DESCRIPTION:Dušan Vesić\n„MAGI – KAO DA JE BILA NEKAD“ (roman)\nmoderator: Željko Milović  \nO autoru \nDušan Vesić je rođen u Beogradu 1959. godine. Smatraju ga jednim od najvažnijih rock-novinara Jugoslavije u periodu od 1980. do 1990. godine. Pisao je za gotovo sve relevantne novine i časopise tog vremena promovišući rock-kulturu. Bio je urednik za domaću scenu u časopisima Rock i Pop Rock. Bio je direktor festivala zabavne muzike Beogradski šlager – Menadžer (1992–1995). Od 1996. godine bavi se video-produkcijom. Autor je kultnog dokumentarnog TV-serijala Rockovnik (40 epizoda) i TV-serije i filma EKV – Kao da je bilo nekad. Živi u Beogradu i Puli. \n  \n  \nO djelu \n \n„Dušan Vesić je ispisao važnu i potresnu knjigu o velikim mukama\, blistavom daru i tragičnom kraju najveće heroine jugoslovenskog rock’n’rolla. Njegova priča o Margiti Stefanović\, članice benda EKV\, koliko teskobna toliko i poštena\, koliko gorka toliko i iskrena\, nije samo nezaobilazan dokument za svakoga ko voli i poštuje Magi\, nego i ogledalo u kojem će se prepoznati oni koji su umeli da ublaže njen bol\, oni koji su se okoristili njenom nemoći i oni koji su pokazali ravnodušje pred njenim strašnim patnjama. U isto vreme\, to je razorna priča o usponu i propasti jugoslovenske srednje klase i licu i naličju Beograda. Pisana autoritativno i sa atributima istorijske rasprave\, Magi: Kao da je bila nekad jeste duboko čestita knjiga koja pomera granice i postavlja nove standarde\, ne samo u ovdašnjoj rock literaturi\, nego i znatno šire i dalje od toga.“ \nIvan Ivačković
URL:https://www.barskiljetopis.me/event/promocija-romana-magi-kao-da-je-bila-nekad-dusan-vesic/
LOCATION:Plato Knjaževe bašte
CATEGORIES:Književni program
ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://www.barskiljetopis.me/wp-content/uploads/2018/06/dusan-vesic.jpg
ORGANIZER;CN="JP Kulturni centar Bar":MAILTO:pr@barskiljetopis.me
END:VEVENT
BEGIN:VEVENT
DTSTART;TZID=UTC:20180616T210000
DTEND;TZID=UTC:20180616T210000
DTSTAMP:20260403T205615
CREATED:20180603T143523Z
LAST-MODIFIED:20180609T164436Z
UID:5577-1529182800-1529182800@www.barskiljetopis.me
SUMMARY:Svečano otvaranje Festivala: CRNOGORSKI SIMFONIJSKI ORKESTAR
DESCRIPTION:Program \nŽorž Bize: Karmen\, uvertira\nĐakomo Pučini: Intermeco iz opere Manon Lesko\nĐoakino Rosini: Viljem Tel\, uvertira\nPjetro Maskanji: Intermeco iz opere Prijatelj Fric\nJohan Štraus: Sliijepi miš\, uvertira\nDmitrij Šostakovič: Romansa iz filma Obad\nBedžih Smetana: Tri plesa iz Prodane nevjeste \nCRNOGORSKI SIMFONIJSKI ORKESTAR nastupio je prvi put 14. decembra 2007. godine na Cetinju i ubrzo postao okosnica muzičkog života u Crnoj Gori. Na oko tri stotine koncerata u zemlji i inostranstvu (Italija\, Bosna i Hercegovina\, Srbija\, Hrvatska\, Rusija\, Turska\, Albanija\, Makedonija\, Francuska) sa orkestrom su nastupali istaknuti umjetnici poput: Monserat Kabalje\, Miše Majskog\, Iva Pogorelića\, Ilje Gringolca\, Denisa Šapovalova\, Simona Trpčeskog\, Stefana Milenkovića\, Miloša Karadaglića… \nDirigent \nZaslužni umjetnik Rusije\, Grigorij Krasko\, diplomirao je violinu i dirigovanje na akademiji Gnjesin u Moskvi. Laureat je više prvih nagrada na nacionalnim takmičenjima violinista Sovjetskog Saveza. U orkestar slavnog Boljšoj teatra primljen je 1972. godine\, a nakon svega nekoliko sezona postao je njegov solista i koncertmajstor. Nakon dvanaest godina rada u orkestru Boljšog teatra\, s kojim je obišao najpoznatije scene Evrope\, SAD\, Azije\, Australije\, 1990. godine postaje koncertmajstor Moskovske flharmonije i vođa kamernog orkestra Moskovski filharmoničari. Kao dirigent i solista ovih ansambala nastupao je na mnogim prestižnim scenama širom svijeta. Od 1993. do 1999. bio je prvi violinista i menadžer kvarteta Solisti Moskovske flharmonije\, s kojim je nastupao u Rusiji i evropskim zemljama. S pomenutim ansamblima snimio je veliki broj djela za RTV stanice i izdavačke kuće u Rusiji\, SAD i evropskim zemljama. \nSarađivao je s najznačajnijim dirigentima kao što su: Jurij Svetlanov\, Genadij Roždestvenski\, Jurij Tjemirkanov\, Jansug Kahidze\, Dmitrij Kitajenko\, Jurij Simonov\, Lorin Mazel\, Rudolf Baršai. Grigorij Krasko je nastupao i s mnogim istaknutim solistima: Jehudi Menjuhin\, Isak Štern\, Natalija Gutman\, Viktor Pikajzen\, Maksim Vengerov\, Vadim Repin\, Lučano Pavaroti\, Paul Pliška\, Sumi Jo\, Ketlin Betl. U periodu od 2000. do 2008. godine bio je profesor violine na Gnjesin akademiji u Moskvi. Nakon toga\, dolazi u Crnu Goru gdje 2008. postaje koncertmajstor Crnogorskog simfonijskog orkestra i vođa ansambla Crnogorski gudači. Od 2012. angažovan je kao dirigent Crnogorskog simfonijskog orkestra\, s kojim je izveo brojna djela svjetske muzičke baštine i djela domaćih autora.
URL:https://www.barskiljetopis.me/event/svecano-otvaranje-festivala-crnogorski-simfonijski-orkestar/
LOCATION:Šetalište kod Marine
CATEGORIES:Muzički program
ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://www.barskiljetopis.me/wp-content/uploads/2018/06/cso.jpg
ORGANIZER;CN="JP Kulturni centar Bar":MAILTO:pr@barskiljetopis.me
END:VEVENT
BEGIN:VEVENT
DTSTART;TZID=UTC:20180607T200000
DTEND;TZID=UTC:20180607T200000
DTSTAMP:20260403T205615
CREATED:20180604T080152Z
LAST-MODIFIED:20180604T085256Z
UID:6027-1528401600-1528401600@www.barskiljetopis.me
SUMMARY:Kraj Zimske scene: „Nerealizovani arhitektonski planovi u knjaževini - kraljevini Crnoj Gori“
DESCRIPTION:Izložbom „Nerealizovani arhitektonski planovi u knjaževini/kraljevini Crnoj Gori“ obuhvaćen je jedan dio idejnih rješenja i gotovih projekata\, koji su bili zamišljeni kao radikalan iskorak u smislu urbanog razvoja Cetinja\, kao crnogorske prijestonice\, ali i drugih gradova u Crnoj Gori. Radi se o izuzetno vrijednim poduhvatima\, koji su mogli značajno doprinijeti modernizaciji gradske infrastrukture\, unapređenju urbanog života i kultivisanju navika građanstva. Autori planova „Centralne tržnice“ na Cetinju\, teatra u Baru\, školskih i sakralnih objekata  bili su poznate evropske arhitekte i arhitektonski biroi iz Italije\, Austrougarske i Rusije. \nAutori ove izložbe su Tatjana Jović i Aleksandar Berkuljan.
URL:https://www.barskiljetopis.me/event/kraj-zimske-scene-nerealizovani-arhitektonski-planovi-u-knjazevini-kraljevini-crnoj-gori/
LOCATION:Dvorac kralja Nikole
CATEGORIES:Likovni program
ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://www.barskiljetopis.me/wp-content/uploads/2018/06/za-događaj.jpg
ORGANIZER;CN="JP Kulturni centar Bar":MAILTO:pr@barskiljetopis.me
END:VEVENT
END:VCALENDAR