BEGIN:VCALENDAR
VERSION:2.0
PRODID:-//Barski ljetopis - ECPv6.5.1.6//NONSGML v1.0//EN
CALSCALE:GREGORIAN
METHOD:PUBLISH
X-WR-CALNAME:Barski ljetopis
X-ORIGINAL-URL:https://www.barskiljetopis.me
X-WR-CALDESC:Events for Barski ljetopis
REFRESH-INTERVAL;VALUE=DURATION:PT1H
X-Robots-Tag:noindex
X-PUBLISHED-TTL:PT1H
BEGIN:VTIMEZONE
TZID:UTC
BEGIN:STANDARD
TZOFFSETFROM:+0000
TZOFFSETTO:+0000
TZNAME:UTC
DTSTART:20180101T000000
END:STANDARD
END:VTIMEZONE
BEGIN:VEVENT
DTSTART;TZID=UTC:20180618T213000
DTEND;TZID=UTC:20180618T213000
DTSTAMP:20260504T223235
CREATED:20180531T122940Z
LAST-MODIFIED:20180615T233329Z
UID:5290-1529357400-1529357400@www.barskiljetopis.me
SUMMARY:Barski ljetopis i KP "Zetski dom": "Orkanski visovi"\, režija Dora Ruždjak Podolski
DESCRIPTION:Barski ljetopis i Kraljevsko pozorište “Zetski dom”\nEmili Bronte\n“ORKANSKI VISOVI” \nRežija: Dora Ruždjak Podolski\nDramatizacija i dramaturgija: Stela Mišković\nScenografija: Jelena Tomašević\nKostim: Lina Leković\nMuzika: Slobodanka Bobana Dabović\nDizajn svjetla: Elvis Butković\nFoto: Duško Miljanić \nUloge: Miloš Pejović\, Ana Vučković\, Katarina Krek\, Dejan Ivanić\, Branka Stanić\, Emir Ćatović\, Jelena Simić\, Simo Trebješanin\, Ognjen Raičević / Tomaš Jovanović       \nO predstavi \nKlasik engleske i evropske književnosti\, „Orkanski visovi“ Emili Bronte doživio je prvu dramatizaciju na Balkanu u koprodukciji festivala Barski ljetopis i Kraljevskog pozorišta Zetski dom na Cetinju. Predstava je premijerno izvedena 20. jula 2017. godine u Starom Baru\, a 24. oktobra na Cetinju. Na sceni u Starom Baru\, rediteljka je insistirala na ambijentalnosti prostora\, koji upisuje dodatni sadržaj\, gdje metafora zavisi od metafizike samog prostora i vremena. Takva se postavka igra na svim otvorenim scenama\, gdje prostor uvlači interprete u sebe\, i isto tako interpreti – glumci upisuju svoj izražaj u prostor. U zatvorenom prostoru\, dobija se intimnost koja je potrebna za sprovođenje osnovnog koncepta\, a to je prisustvo\, svjedočenje. Metafizičnost zavisi od simbolike detalja – dramaturškog\, rediteljskog\, a pogotovo glumačke izražajnosti. Dramatizacija Stele Mišković progovara o izborima koje pravimo\, načinu na koji se nosimo sa njima\, načinu na koji prihvatamo tuđe izbore\, dosljednosti koju imamo u odnosu na ono što smo izabrali i zašto pravimo izbore sa kojima nismo spremni da živimo. \nRiječ rediteljke: \n“Roman govori o ljudskim manama sasvim otvoreno\, on ne skriva čovjeka i njegove svijetle i mračne strane. Bronte vrlo hrabro sprovodi tabu temu zlostavljanog djeteta\, Hitklifa\, koji dolazi u tuđu porodicu bez ikakvog pedigrea. Sa tom tematikom\, usvajanjem djece\, mi se i danas mučimo. Radeći na ovom komadu uvidjela sam da Bronte prvi put u istoriji književnost govori o razvodu. Bronte je samim tim hroničar svega što se nama danas događa. Mi živimo slobodnije\, ali istovremeno opterećenije. Uvijek sam smatrala da čovjek po suštni i potrebama uvijek ostaje isti\, samo se socijalna struktura mijenja\, način na koji nas društvo ograničava.” \nDora Ruždjak Podolski \nPozorišna kritika\nMelodrama napuštene dece u barskoj tvrđavi\nAna Tasić\, Politika\, 25.7.2017. \nBar- Na festivalu „Barski ljetopis“ koji ove godine obeležava trideset godina postojanja\, premijerno su izvedeni „Orkanski visovi“\, koprodukcija festivala i Kraljevskog pozorišta Zetski Dom na Cetinju. Reč je o prvoj pozorišnoj postavci viktorijanskog romana Emili Bronte na Balkanu\, kako je najavljeno\, po dramatizaciji Stele Mišković. Ovo je jedina premijerna pozorišna produkcija ove godine na „Ljetopisu“\, inače karakterističnom po posebnom kvalitetu regionalnih gostujućih predstava. Između ostalih su prisutne brojne predstave iz Srbije\, od „Pijanih“ Ateljea 212 i „Novog doba“ Bitef teatra\, do „Ane Edeš“ Narodnog pozorišta iz Subotice. „Barski ljetopis“ koji sada vodi spisateljica Ksenija Popović\, ove godine traje duplo duže nego što je to inače slučaj\, od 17. juna do 20. avgusta. Podeljen je na dva komplementarna dela\, kako je objašnjeno u programu\, večernju scenu tradicionalnog tipa\, i prateći program\, čiji je cilj vraćanje umetnosti kroz sadržaje koji traže publiku. \nDramski tekst „Orkanski visovi“ Stele Mišković koncentrisan je na istraživanja tamnih ponora ljudske prirode\, odnosa između civilizacije i kulture\, ljubavi i strasti\, ali i porodičnih konflikata\, društvene netolerancije\, rasizma\, mržnje prema drugačijima. Rediteljka iz Hrvatske\, Dora Ruždjak Podolski\, u maniru stilizovanog realizma spretno je vodila radnju. U igri se dosledno prepliću nežnost i surovost\, što je odgovarajuće praćeno diskretnom muzikom Slobodanke Dabović. Istančano i poetično su rešene scene zbližavanja Keti i Hitklifa. Naročito su efektne onda kada su oni\, kao deca\, odvojeni na zidini sa desne strane glavne scene\, oko drveta. Tako se vizualno i simbolički upečatljivo uspostavlja njihov mikro svet\, značenje izolacije ljubavi\, zaštićene od udaraca sredine koja ih prezire. Sugestivno su ostvarene i ljubavne scene\, izlivene u strasti\, kada su njihova tela zgurana u ormaru\, simbolom potrebe za begom od sveta. Paralelno sa takvim nežno-burnim\, romantičarski uobličenim ljubavnim prizorima\, na sceni se uzbudljivo grade i situacije pakosti i mržnje\, ljubomore i osvete. Kroz sablasne zvuke i bolne scene fizičkog nasilja\, između Hitklifa i Hindlija\, i Hitklifa i Izabele (Jelena Simić)\, stvara se kontrateža poeziji ljubavi. \nIzvedena na vrlo inspirativnom\, otvorenom prostoru Starog Bara\, ova inscenacija Bronteovog klasika je izrazito ambijentalno postavljena. Prostor je detaljno\, maštovito i funkcionalno iskorišćen. Temeljno se upotrebljavaju prostori u dubini starog kamenog zdanja\, prozori na spratu\, okolne zidine i drveće. Dopunjen i okružujućim brdima i razgranatim zidinama starog grada\, ambijent u celini snažno prenosi gotičku atmosferu romana\, tamne\, fatalističke tonove koji slikaju radnju (scenografija Jelena Tomašević\, kostimi Lina Leković). \nDejan Ivanić igra Hindlija sa više afektacije nego što je to potrebno\, ali nesumnjivo odlučno predstavlja zversku surovost prema Hitklifu\, zbog klasnih razlika. Maltretira ga i verbalno i fizički\, ophodi se sa njim kao da je životinja\, otkrivajući zapravo svoju užasnu ograničenost svesti. Emir Ćatović je precizan i odmeren Edgar\, staložen i posvećen suprug. Katarina Krek je ubedljiva kao Neli\, Simo Trebješanin je Ernšo\, Branka Stanić Frensis\, a Ognjen Raičević Herton. \nMiloš Pejović kao progonjeni Hitklif\, usvojeno dete koje se bori sa netrpeljivošću okruženja\, izvanredno je upečatljiv. Glumac donosi autentičnu scensku pojavnost\, neobuzdano prisustvo\, sirovu seksualnost\, ali i tananu osećajnost u intimnim trenucima sa Keti. Ana Vučković kao Keti je u senci snage Pejovićeve igre. Ipak\, i ona dovoljno sugestivno oblikuje rascepanost između divlje\, strastvene ljubavi prema Hitklifu\, i potrebe za stabilnošću i jednostavnošću\, koje donosi brak sa Edgarom. U rediteljskom čitanju lika\, naročito je izražajna scena koja odražava njen slom nakon gubitka Hitklifa\, kada on odlazi u naručje Izabele\, iz osvete.  Keti onda odsutno čerupa jastuk na gornjem prozoru\, rasturajući perje koje lebdi\, poetičan simbol njihove neuhvaćene\, lutajuće ljubavi. \nKada je ljubav nemoguća\, zbog svoje eruptivne\, razorne snage\, prejake za ovaj svet\, nema joj kraja. Preliva se u život posle smrti\, što je slučaj sa ljubavlju između Keti i Hitklifa. Oni se u ovoj vrlo uspešnoj barskoj predstavi konačno spajaju na drugoj strani vremena\, tamo gde opstaju osećajnost i lepota\, suviše krhki za ovaj svet. \nOrkanski visovi: Poetički i stilski svedena interpretacija klasika\nIva Čukić Šoškić\, Peripetija\, 28.10.2017. \nU pozorištu Zetski dom prvi put je 24. oktobra 2017. godine postavljena na scenu predstava „Orkanski visovi“\, po motivima romana Emili Bronte\, u adaptaciji Stele Mišković i režiji  hrvatske rediteljke Dore Ruždjak Podolski (premijerno izvedena 20. jula na sceni u Starom Baru\, u produkciji Barskog ljetopisa i Zetskog doma). \nPredstava „Orkanski visovi“ nije\, kako bi se u prvom mahu očekivalo\, samo melodrama o neostvarenoj ljubavi\, već se kroz  zamršenu priču punu obrta nameću razni podteksti podstičući nas u otkrivanju mnogobrojnih značenja teksta – o čednosti bića dok još nije uslovljeno očekivanjima društveno prihvaćenih vrijednosti i normi\, o surovom neprihvatanju drugačijih\, o nikad pomirenim staleškim nejednakostima u društvu i igrama moći\, rasizmu\,o bezdanu ljudske samoće s kojom se svako rodi i čezne za nečijom pažnjom…i tako redom. Takođe\, realistički jezik ove predstave je efektan i britak\, na mahove stilizovan i pun simbolike\, a opet ne postajući nikad suvišan\, banalan ili patetičan\, pružajući gledaocu mogućnost totalnog uživljavanja u radnju\, baš kao prilikom čitanja ovog klasika. \nRediteljka je spretno rukovodila igrom glumaca na sceni igrajući se smislom vremena i prostora\, konstantno preplićući momente sadašnjosti i budućnosti\, a isto tako samim njihovim kretanjem po sceni  simbolično razdvaja „komade“ prostora u kojima se radnja simultano odvija. Scena (Jelena Tomašević) u mnogome doprinosi stvaranju atmosfere ovog viktorijanskog romana\, ali isto tako ne želeći da bude u potpunosti doslovna ostavlja ponegdje da se maštom gledaoca nadogradi prostor\, dok muzika Slobodanke Dabović nenametljivo podvlači emotivnu dimenziju pojedinih scena. \nDuhovna metamorfoza koju proživljavaju svi glavni likovi u ovoj priči slikovito je prezentovana ne samo kroz samu glumu\, već i preko odgovarajućeg kostima (Lina Leković) i šminke upečatljivo se odražavajući na njihovu fizičku pojavu. Hindli (Dejan Ivanić)\, doživotno zatrovan mržnjom prema svom usvojenom bratu Hiklifu (Miloš Pejović)\, od najprije bogatog\, uglađenog\, učenog ali i bestijalno surovog čovjeka postaje propala\,očajna i cinična pijanica. Hiklif\, najprije ravnopravan sa bratom Hindlijem\, od neuglednog i prljavog poljskog radnika (kakvim ga je učinio Hindli nakon očeve smrti) nakon nekoliko godina odsustva vraća se kao bogataš i gospodin\, dok Keti čini preobražaj pa od bezbrižne\, slobodne i neukrotive djevojke\, lepršave u svojoj jednostavnosti i zaljubljenosti\, postaje konformistkinja i odabira ugodan život umjesto autentične ljubavi. \nGlumci su bili međusobno dobro uigrani i skladni bez nekih većih odstupanja u kvalitetu igre. Miloš Pejović je odlično prikazao mnogobrojne nijanse Hiklifovih osjećanja predstavljajući stidljivost i povučenost tek na ulici pronađenog divljeg dječaka\, djetinje čedne ljubavi prema Keti\, strast\, ponos\, prkos i bijes iznevjerenog ljubavnika. Veoma uvjerljivo i izražajno Ana Vučković je prikazala lik Keti\, njenu dobrotu\, slobodoumnost i šarm\, neopterećenost društvenim normama\, a onda i njenu upečatljivo vidljivu promjenu\, pokondirane dame\, osorne i neprijatne prema nižem staleškom sloju. Dejan Ivanić kao Hindli vrlo ekspresivno tumači složenost ovog lika čija zloba potiče iz neutažene žeđi za očevom ljubavlju\, straha da će je izgubiti sa dolaskom novog člana porodice\, a agresivnost i cinizam posljedica su nemoći da on tu išta promijeni. Hindlijevu ženu Frensis uspješno igra Branka Stanić dočaravajući nemirni i krhki duh ovog lika\, pa je do rastrojstva dovodi Hindlijeva životinjska grubost prema Hiklifu\, a od idealizovonag osjećanja ljubavi pada u ponore sopstvenog mraka. Emir Ćatović i Jelena Simić korektno su tumačili likove brata i sestre\, Edgara i Izabelu\, koje iz mrtvila uljuljkanog buržujskog života Hiklif i Keti bude svojim destruktivnim duhom. Katarina Krek odlično se snašla  u ulozi Neli\, pokorne i ljubazne služavke\, nataloženog osjećaja samoće i gorčine\, dok je Simo Trebješanin vjerodostojno predstavio Ernša\, Ketinog i Hindlijevog oca\, njegovu humanost i pravdoljubivost\, čija smrt uzrokuje poljuljanost ranije baštinjenih vrijednosti u porodici.\n„Orkanski visovi“ je predstava koja snagom narativne strukture\, izvanrednom glumom i inteligentom režijom svakako zavrijeđuje pažnju publike. \nRediteljka: \nDora Ruždjak Podolski je renomirana hrvatska rediteljka koja je do sada režirala sedamdesetak dramskih\, operetnih i opernih naslova\, među kojima su i: Madama Butterfly Puccini)\, Traviata (Verdi)\, Tragedija mozgova (Kamov)\, Chicago (Kander – Fosse – Ebb)\, Priča o vojaku (Stravinski – Ramuz)\, Ljepotica i zvijer (Woolverton – Rice – Ashman)\, La Boheme (Puccini)\, San ljetne noći (Shakespeare)\, Žena – bomba (Sajko)\, Acis i Galatea (Handel)\, Slučajevi običnog ludila (Zelenka)\, Carmen (Bizet)\, Cabaret (Masteroff – Ebb – Kander)\, Regoč (I.B. Mažuranić)\, Dorothy Gale (Zajec)\, Ana Karenjina (Tolstoj)\, Amadeus (Schaffer)\, Posljednji dani mira (Vidić). Režirala je u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu\, Splitu\, Osijeku i Rijeci\, na Dubrovačkim ljetnim igrama\, u GK „Komedija“\, GK „Trešnja“\, ZKM-u\, GDK „Gavella“ i dr.\, te u Sloveniji\, Bosni i Hercegovini\, Crnoj Gori\, Rusiji i Kanadi. S Frankom Perković 2001. osnovala je „Kazališnu udrugu frustriranih redatelja“ (KUFER)\, koja je afirmisala niz mladih umjetnika\, reditelja\, glumaca\, plesača i koreografa. Od 2012. godine vodi Umjetničku organizaciju „Ruždjak i Perković“ (RUPER). Bila je direktorka dramskog programa Dubrovačkih ljetnih igara od 2009. do 2012. godine. Od 2017. godine je direktorka festivala Dubrovačke ljetnje igre. Predaje glumu na Muzičkoj akademiji i Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Dobitnica je nagrade Goran za mlade pjesnike\, nagrade za režiju Postojanog kositrenog vojnikana „Naj\, naj“ festivalu (2006.) te Nagrade hrvatskog glumišta za režiju Chicaga(2004.)\, Ljepotice i zvijeri (2008.) i Madame Buffault (2015.). Ljubavni napitak\, Čarobna frula\, Slavuj\, Madame Buffault i Agrippina\, projekti tri umjetničke akademije i TTF-a koje je vodila i režirala\, nagrađeni su Posebnom rektorovom nagradom (2008.\, 2010.\, 2013.\, 2015. i 2016.)\, a Čarobna frula i La Boheme (predstava HNK Split) i nagradom „Milka Trnina“. Predstave Rent a friend\, Chicago\, Ljepotica i zvijer i Cabaret nagrađene su Nagradom hrvatskog glumišta za najbolju predstavu u cjelini.
URL:https://www.barskiljetopis.me/event/barski-ljetopis-i-kp-zetski-dom-orkanski-visovi-dora-ruzdjak-podolski/
LOCATION:Stari Bar – amfiteatar
CATEGORIES:Pozorišni program
ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://www.barskiljetopis.me/wp-content/uploads/2018/05/orkanski4.jpg
ORGANIZER;CN="JP Kulturni centar Bar":MAILTO:pr@barskiljetopis.me
END:VEVENT
BEGIN:VEVENT
DTSTART;TZID=UTC:20180617T210000
DTEND;TZID=UTC:20180617T210000
DTSTAMP:20260504T223235
CREATED:20180603T110101Z
LAST-MODIFIED:20180614T070304Z
UID:5450-1529269200-1529269200@www.barskiljetopis.me
SUMMARY:Dušan Vesić: promocija romana "Magi - kao da je bila nekad"
DESCRIPTION:Dušan Vesić\n„MAGI – KAO DA JE BILA NEKAD“ (roman)\nmoderator: Željko Milović  \nO autoru \nDušan Vesić je rođen u Beogradu 1959. godine. Smatraju ga jednim od najvažnijih rock-novinara Jugoslavije u periodu od 1980. do 1990. godine. Pisao je za gotovo sve relevantne novine i časopise tog vremena promovišući rock-kulturu. Bio je urednik za domaću scenu u časopisima Rock i Pop Rock. Bio je direktor festivala zabavne muzike Beogradski šlager – Menadžer (1992–1995). Od 1996. godine bavi se video-produkcijom. Autor je kultnog dokumentarnog TV-serijala Rockovnik (40 epizoda) i TV-serije i filma EKV – Kao da je bilo nekad. Živi u Beogradu i Puli. \n  \n  \nO djelu \n \n„Dušan Vesić je ispisao važnu i potresnu knjigu o velikim mukama\, blistavom daru i tragičnom kraju najveće heroine jugoslovenskog rock’n’rolla. Njegova priča o Margiti Stefanović\, članice benda EKV\, koliko teskobna toliko i poštena\, koliko gorka toliko i iskrena\, nije samo nezaobilazan dokument za svakoga ko voli i poštuje Magi\, nego i ogledalo u kojem će se prepoznati oni koji su umeli da ublaže njen bol\, oni koji su se okoristili njenom nemoći i oni koji su pokazali ravnodušje pred njenim strašnim patnjama. U isto vreme\, to je razorna priča o usponu i propasti jugoslovenske srednje klase i licu i naličju Beograda. Pisana autoritativno i sa atributima istorijske rasprave\, Magi: Kao da je bila nekad jeste duboko čestita knjiga koja pomera granice i postavlja nove standarde\, ne samo u ovdašnjoj rock literaturi\, nego i znatno šire i dalje od toga.“ \nIvan Ivačković
URL:https://www.barskiljetopis.me/event/promocija-romana-magi-kao-da-je-bila-nekad-dusan-vesic/
LOCATION:Plato Knjaževe bašte
CATEGORIES:Književni program
ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://www.barskiljetopis.me/wp-content/uploads/2018/06/dusan-vesic.jpg
ORGANIZER;CN="JP Kulturni centar Bar":MAILTO:pr@barskiljetopis.me
END:VEVENT
BEGIN:VEVENT
DTSTART;TZID=UTC:20180616T210000
DTEND;TZID=UTC:20180616T210000
DTSTAMP:20260504T223235
CREATED:20180603T143523Z
LAST-MODIFIED:20180609T164436Z
UID:5577-1529182800-1529182800@www.barskiljetopis.me
SUMMARY:Svečano otvaranje Festivala: CRNOGORSKI SIMFONIJSKI ORKESTAR
DESCRIPTION:Program \nŽorž Bize: Karmen\, uvertira\nĐakomo Pučini: Intermeco iz opere Manon Lesko\nĐoakino Rosini: Viljem Tel\, uvertira\nPjetro Maskanji: Intermeco iz opere Prijatelj Fric\nJohan Štraus: Sliijepi miš\, uvertira\nDmitrij Šostakovič: Romansa iz filma Obad\nBedžih Smetana: Tri plesa iz Prodane nevjeste \nCRNOGORSKI SIMFONIJSKI ORKESTAR nastupio je prvi put 14. decembra 2007. godine na Cetinju i ubrzo postao okosnica muzičkog života u Crnoj Gori. Na oko tri stotine koncerata u zemlji i inostranstvu (Italija\, Bosna i Hercegovina\, Srbija\, Hrvatska\, Rusija\, Turska\, Albanija\, Makedonija\, Francuska) sa orkestrom su nastupali istaknuti umjetnici poput: Monserat Kabalje\, Miše Majskog\, Iva Pogorelića\, Ilje Gringolca\, Denisa Šapovalova\, Simona Trpčeskog\, Stefana Milenkovića\, Miloša Karadaglića… \nDirigent \nZaslužni umjetnik Rusije\, Grigorij Krasko\, diplomirao je violinu i dirigovanje na akademiji Gnjesin u Moskvi. Laureat je više prvih nagrada na nacionalnim takmičenjima violinista Sovjetskog Saveza. U orkestar slavnog Boljšoj teatra primljen je 1972. godine\, a nakon svega nekoliko sezona postao je njegov solista i koncertmajstor. Nakon dvanaest godina rada u orkestru Boljšog teatra\, s kojim je obišao najpoznatije scene Evrope\, SAD\, Azije\, Australije\, 1990. godine postaje koncertmajstor Moskovske flharmonije i vođa kamernog orkestra Moskovski filharmoničari. Kao dirigent i solista ovih ansambala nastupao je na mnogim prestižnim scenama širom svijeta. Od 1993. do 1999. bio je prvi violinista i menadžer kvarteta Solisti Moskovske flharmonije\, s kojim je nastupao u Rusiji i evropskim zemljama. S pomenutim ansamblima snimio je veliki broj djela za RTV stanice i izdavačke kuće u Rusiji\, SAD i evropskim zemljama. \nSarađivao je s najznačajnijim dirigentima kao što su: Jurij Svetlanov\, Genadij Roždestvenski\, Jurij Tjemirkanov\, Jansug Kahidze\, Dmitrij Kitajenko\, Jurij Simonov\, Lorin Mazel\, Rudolf Baršai. Grigorij Krasko je nastupao i s mnogim istaknutim solistima: Jehudi Menjuhin\, Isak Štern\, Natalija Gutman\, Viktor Pikajzen\, Maksim Vengerov\, Vadim Repin\, Lučano Pavaroti\, Paul Pliška\, Sumi Jo\, Ketlin Betl. U periodu od 2000. do 2008. godine bio je profesor violine na Gnjesin akademiji u Moskvi. Nakon toga\, dolazi u Crnu Goru gdje 2008. postaje koncertmajstor Crnogorskog simfonijskog orkestra i vođa ansambla Crnogorski gudači. Od 2012. angažovan je kao dirigent Crnogorskog simfonijskog orkestra\, s kojim je izveo brojna djela svjetske muzičke baštine i djela domaćih autora.
URL:https://www.barskiljetopis.me/event/svecano-otvaranje-festivala-crnogorski-simfonijski-orkestar/
LOCATION:Šetalište kod Marine
CATEGORIES:Muzički program
ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://www.barskiljetopis.me/wp-content/uploads/2018/06/cso.jpg
ORGANIZER;CN="JP Kulturni centar Bar":MAILTO:pr@barskiljetopis.me
END:VEVENT
BEGIN:VEVENT
DTSTART;TZID=UTC:20180607T200000
DTEND;TZID=UTC:20180607T200000
DTSTAMP:20260504T223235
CREATED:20180604T080152Z
LAST-MODIFIED:20180604T085256Z
UID:6027-1528401600-1528401600@www.barskiljetopis.me
SUMMARY:Kraj Zimske scene: „Nerealizovani arhitektonski planovi u knjaževini - kraljevini Crnoj Gori“
DESCRIPTION:Izložbom „Nerealizovani arhitektonski planovi u knjaževini/kraljevini Crnoj Gori“ obuhvaćen je jedan dio idejnih rješenja i gotovih projekata\, koji su bili zamišljeni kao radikalan iskorak u smislu urbanog razvoja Cetinja\, kao crnogorske prijestonice\, ali i drugih gradova u Crnoj Gori. Radi se o izuzetno vrijednim poduhvatima\, koji su mogli značajno doprinijeti modernizaciji gradske infrastrukture\, unapređenju urbanog života i kultivisanju navika građanstva. Autori planova „Centralne tržnice“ na Cetinju\, teatra u Baru\, školskih i sakralnih objekata  bili su poznate evropske arhitekte i arhitektonski biroi iz Italije\, Austrougarske i Rusije. \nAutori ove izložbe su Tatjana Jović i Aleksandar Berkuljan.
URL:https://www.barskiljetopis.me/event/kraj-zimske-scene-nerealizovani-arhitektonski-planovi-u-knjazevini-kraljevini-crnoj-gori/
LOCATION:Dvorac kralja Nikole
CATEGORIES:Likovni program
ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://www.barskiljetopis.me/wp-content/uploads/2018/06/za-događaj.jpg
ORGANIZER;CN="JP Kulturni centar Bar":MAILTO:pr@barskiljetopis.me
END:VEVENT
END:VCALENDAR