BEGIN:VCALENDAR VERSION:2.0 PRODID:-//Barski ljetopis - ECPv6.5.1.6//NONSGML v1.0//EN CALSCALE:GREGORIAN METHOD:PUBLISH X-WR-CALNAME:Barski ljetopis X-ORIGINAL-URL:https://www.barskiljetopis.me X-WR-CALDESC:Events for Barski ljetopis REFRESH-INTERVAL;VALUE=DURATION:PT1H X-Robots-Tag:noindex X-PUBLISHED-TTL:PT1H BEGIN:VTIMEZONE TZID:UTC BEGIN:STANDARD TZOFFSETFROM:+0000 TZOFFSETTO:+0000 TZNAME:UTC DTSTART:20190101T000000 END:STANDARD END:VTIMEZONE BEGIN:VEVENT DTSTART;TZID=UTC:20190723T213000 DTEND;TZID=UTC:20190723T213000 DTSTAMP:20260504T171240 CREATED:20190614T212649Z LAST-MODIFIED:20190706T155206Z UID:9563-1563917400-1563917400@www.barskiljetopis.me SUMMARY:Beogradsko dramsko pozorište i „Beo Art“: „ROMAN O LONDONU“\, režija: Ana Đorđević DESCRIPTION:Beogradsko dramsko pozorište i „Beo Art“ \nMiloš Crnjanski \n„ROMAN O LONDONU“ \nRežija\, dramatizacija i izbor muzike: Ana Đorđević \n Scenografija: Jasmina Holbus \nKostimografija: Adrijana Pajić \nScenski govor: Dijana Marković \nVođa projekta: Srđan Obrenović \nFotografije: Marija Ivanišević \n  \nIgraju: Milan Marić\, Milica Zarić\, Ljubinka Klarić\, Milan Čučilović\, Ivana Nikolić\,Dragiša Milojković\, Branko Cvejić i Aleksandar Vučković \n  \nO DJELU: \nZasnovan na ličnom iskustvu pisca\, „Roman o Londonu“ Miloša Crnjanskog je priča o tegobnom životu emigranata u tuđini. Prati život dvoje izbjeglih Rusa\, bračnog para\, koji u Londonu u godinama poslije Drugog svjetskog rata\, jedva sastavlja kraj sa krajem u nepoznatom\, negostoljubivom\, stranom gradu… Ima li mjesta sreći u posljeratnom svijetu u kome nema prijatelja\, već samo poznanika i prolaznika\, u kome je\, čak i u gomili\, svako sam… Trošni i memljivi londonski stančići i sobičci slika su puste duše emigranata\, bračnih parova poput Rjepnina i Nađe\, u kojima u tišini i nemaštini\, životare uz bolna sjećanja\, osjećaje nepripadanja\, izgnanosti\, neuklopljenosti i strepnje. Kakva je to egzistencija u kojoj vam\, osim golog života\, nedostaje sve: otadžbina\, prijatelji\, porodica\, pa čak i oni koji su neposredno pored vas? \n  \nO PREDSTAVI: \n„Iako ne može da se kaže da stvaralaštvo M. Crnjanskog nije bilo prisutno na srpskim scenama u proteklih petnaest godina\, sigurno je da\, s obzirom na značaj i obim njegovog opusa\, niko ne može da tvrdi da ga je bilo previše\, pa čak ni dovoljno. Od pozorišnih institucija i umetnika koji se\, u estetskom pristupu\, prvenstveno oslanjaju na literarna ostvarenja kao polazišnu tačku u radu na predstavama\, očekuje se da svoj izbor baziraju na najvišim dometima te literature\, a posebno se to odnosi na ona literarna ostvarenja koja dolaze od domaćih autora svetskog nivoa. Među njih\, bez sumnje\, spada Miloš Crnjanski\, za kog je Ivo Andrić izjavio da je „jedini rođeni pisac među nama“. \nNaravno\, koliko je pojedino literarno delo značajno u direktnoj je vezi sa tim koliko situaciono i tematski ima dodirnih tačaka sa najvažnijim društvenim problemima.. „Roman o Londonu“ nedvosmisleno govori o poziciji emigranta u stranoj sredini\, o razlozima za emigraciju\, i emotivnoj\, duhovnoj i egzistencijalnoj borbi koju vodi sa sobom i sa drugima\, osoba naterana na život van svoje zemlje. Dileme i krize koje preživljavaju mnogobrojni naši sunarodnici u emigraciji ne razlikuju se od sudbine Rjepnina i njegove supruge Nađe\, glavnih likova u romanu Crnjanskog. Kako je i sam Crnjanski bio emigrant\, a „Roman o Londonu“ ima delimično autobiografski osnov\, snaga i preciznost s kojim su u njemu izražena stanja su fascinantni. Teško da postoji literarno delo koje nadahnutije govori o životu u stranoj zemlji\, o čežnji za sopstvenom\, i očajanju usled saznanja da je život u njoj ultimativno nemoguć. Kada se razmišlja o najizraženijim društvenim problemima koji su potresali i potresaju ovu sredinu dve decenije unazad\, „Roman o Londonu“ se nameće kao jedno od onih dela koja ih definišu na mnogo različitih načina i nivoa. \nIdeja za koju želimo da bude u osnovi svakog elementa predstave\, od dramatizacije do njenog vizuelnog dela\, i koja će objedinjavati sve njih\, i preko njih dejstvovati na publiku je ta da\, ma koliko uslovi života bili surovi\, razarajući po golu egzistenciju i po duševno zdravlje\, čovek može i mora da zadrži dostojanstvo i pravičnost spram sveta u kome živi\, i ljubav prema ljudima uopšte\, najdaljem koliko i najbližem. To se posebno odnosi na ljubav prema sopstvenoj zemlji\, koja ne zavisi od njenog političkog uređenja\, a ne znači ni mržnju prema drugim zemljama. Ostati nepokolebljivo objektivan\, odmeren\, protivan svakom revanšizmu\, mržnji i nasilju\, u odnosu na svoj narod\, ali i druge narode\, ostati nepotkupljiv i kada si gladan\, ne izdajući ni za jotu uverenja svog srca i logičnog uma\, neophodno je da bi život\, koji je u svojoj pojavnosti nemilosrdno promenljiv\, imao trajni\, neuništivi smisao\, svoju kičmu\, koja je nesalomiva.“ \nAna Đorđević\, reditelj i autor dramatizacije \n  \nO REDITELJU: \nAna Đorđević (1977) je završila pozorišnu i radio-režiju na Fakultetu dramskih umjetnosti u Beogradu. Režirala je predstave u Beogradu\, Novom Sadu\, Skoplju\, Podgorici\, Subotici\, Somboru\, Banja Luci\, Kruševcu\, Vranju\, Nišu. Autor je ili ko-autor većeg broja dramatizacija i autorskih tekstova koje je režirala. Dobitnik je više domaćih i regionalnih priznanja. \nZnačajnije režije: Kiš/Baletić/Đorđević „Red vožnje Andreasa Sama“ (JDP\, 2005)\, Ž. B. Molijer „Don Žuan“ (BITEF teatar\, 2005)\, Đ. Bokačo „Dekameron“ (Večernja scena pozorišta „Boško Buha“\, 2006)\, L. Lazarević „Švabica“ (JDP\, 2009)\, F. M. Dostojevski „Zapisi iz podzemlja“ (JDP\, 2010)\, N. V. Gogolj „Ženidba“ (NP Sombor\, 2010)\, Petar Mihajlović „Radnička hronika“ (NP Republike Srpske\, Banja Luka\, 2010)\, Ana Đorđević „Đakon“ (SNP Novi Sad\, 2013)\, Ana Đorđević „Četrnaesta“ (NP Republike Srpske\, Banja Luka\, 2013)\, V. Šekspir „Mnogo vike ni oko čega“ (NP Sombor\, 2015)\, Stojan Srdić „Moje dete“ (BDP\, 2016)\, M. Krleža „U agoniji“ („BeoArt“ i JDP\, 2016)\, N. V. Gogolj „Mrtve duše“ (NP Niš\, 2017)\, Ana Đorđević „Anika i njena vremena“ („BeoArt“ i SNP\, 2017)\, Ana Đorđević „Crne kraljice“ (Drama na mađarskom jeziku\, NP Subotica\, 2017). URL:https://www.barskiljetopis.me/event/beogradsko-dramsko-pozoriste-i-beo-art-roman-o-londonu-rezija-ana-djordjevic/ LOCATION:Ljetnja pozornica Doma kulture CATEGORIES:Pozorišni program ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://www.barskiljetopis.me/wp-content/uploads/2019/06/Roman-cover-događaj.jpg ORGANIZER;CN="JP Kulturni centar Bar":MAILTO:pr@barskiljetopis.me END:VEVENT BEGIN:VEVENT DTSTART;TZID=UTC:20190722T213000 DTEND;TZID=UTC:20190722T213000 DTSTAMP:20260504T171240 CREATED:20190614T212946Z LAST-MODIFIED:20190614T212946Z UID:9668-1563831000-1563831000@www.barskiljetopis.me SUMMARY:Katarina Sarić: „SVEJADNO MI JE I OSTALE DIJAGNOZE SOCIJALE“ DESCRIPTION:Katarina Sarić: „SVEJADNO MI JE I OSTALE DIJAGNOZE SOCIJALE“\, zbirka poezije \nModerator: Marija Krivokapić \nO autorki: \nKatarina Sarić rođena 1976. godine\, crnogorska je pjesnikinja srednje generacije. Na Filozofskom fakultetu u Nikšiću\, diplomirala je najprije maternji jezik i južnoslovenske književnosti a potom i filozofiju. U Podgorici\, na Fakultetu političkih nauka\, magistrirala je socijalnu politiku i socijalni rad. \nDo sada je objavila tri romana: „S one strane svjetlosti“\, „Nađa uspori\, zgazićeš pticu“\, koji je ujedno i drugoplasirani na konkursu atinske izdavačke kuće „Monoceros books“ za balkansko područje\, 2014. godine\, i „Amputirani“\, kao i roman-putopis pod nazivom „Moja Indija\, OM journay“. Pored ovoga\, objavila je i filozofsko-fragmentarnu trilogiju „Caligat in Sole“\, zbirku priča pod nazivom „Akutna ženska sedmica“ te zbirke poezije „G-đice Teatralne“ i „SvejAdno mi je i ostale dijagnoze socijale“. \nSarić piše socijalno angažovanu poeziju\, prozu i esejistiku namijenjenu za izvođačke performanse. Do sada je nastupala je na mnogim regionalnim festivalima od „Trga pjesnika“\, „Grad – Teatra“\, „Barskog ljetopisa“ do Sarajevske zime „Buka i bijes“\, „Festivala Gornji-grad“ Zagreb\, „Orfej na Dunavu“ Domus „Viminacijum“ itd. \nTekstovi su joj zastupljeni na svim važnijim portalima u regionu kao što su Buka\, Lupiga\, Strane\, Hiperboreja – kulturna čitanka\, Prometej\, Abeceda nezavisne kulture\, kao i u brojnim časopisima\, zbornicima i antologijama poput „Književnost i jezik“\, „Minervinim tragom“ – antologija crnogorskog ženskog proznog stvaralaštva\, „Personalni karusel – šizofrena zbirka“\, „Europski glasnik“\, „Riječ“ Brčko\, „Akt“ Valjevo\, „Književne vertikale“\, „Avangrad“\, „Anima-art“\, „Libartes“\, „Kult“\, „Krik“\, „Bundolo“\, „Balkan poetry today“\, „Kvaka“\, „Ars“\, „Branuvanja“ Struga itd. U prevodu na engleski jezik\, poezija joj je objavljivana na platformama Vox poetika\, Versifi community\, međunarodnoj antologiji novih glasova „East meet West Anthology“ editor Sunita Paul India\, 2018. „Epoque press“\, Brighton i Cheltenham UK u seriji „Ezine Edition“ 2018. „United P. C. publisher“ Great Britain\, Amazon i Waterstones\, iste godine. \nIzbor iz političko-erotske poezije objavljuje u specijalnoj izdavačkoj kući za avangardna i ekscentrična djela svjetskih umjetnika „Black Scat Books“ u Kaliforniji. Izborom iz socijalne poezije uvrštena je u ediciju „Artifact Nouveau“ 2019. kao materijal za čitanje na seminarima i kursevima Delta Koledža\, okrug San Joaquin\, Kalifornija. \n  \nO djelu: \nKnjiga Katarine Sarić \,\,SvejAdno mi je i ostale dijagnoze socijale“  društveno je angažovana poezija\, prevashodno narativna\, s dramskim elementima\, namijenjena za performanse i scenu prije nego li tradicionalno čitanje. \nRiječ kritike:  \n\,\,U radu Katarine Sarić prepoznaju se četiri konteksta u kojim se pozicionira savremena crnogorska žena: kontekst amputiranosti\, kontekst modernosti\, kontekst doma i kontekst autorstva. Ovi konteksti značajno su magnetizovani figurom muškarca\, oca\, brata\, sina\, vođe\, preostalom iz tradicionalne patrijarhalne kulture\, no neprilagođenom kako post-komunističkom haosu vrijednosti\, tako ni savremenoj globalnoj situaciji koja neprestano podriva ustanovljena značenja…“ \n                          dr Marija Krivokapić URL:https://www.barskiljetopis.me/event/katarina-saric-svejadno-mi-je-i-ostale-dijagnoze-socijale/ LOCATION:Dvorac kralja Nikole CATEGORIES:Književni program ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://www.barskiljetopis.me/wp-content/uploads/2019/06/katarina-sarić-cover.jpg ORGANIZER;CN="JP Kulturni centar Bar":MAILTO:pr@barskiljetopis.me END:VEVENT BEGIN:VEVENT DTSTART;TZID=UTC:20190722T213000 DTEND;TZID=UTC:20190722T213000 DTSTAMP:20260504T171240 CREATED:20190614T212841Z LAST-MODIFIED:20190717T170159Z UID:9792-1563831000-1563831000@www.barskiljetopis.me SUMMARY:„Barski ljetopis“ i Gradsko pozorište Podgorica: „DON KIHOT“\, režija: Andraš Urban DESCRIPTION:„Barski ljetopis“ i Gradsko pozorište Podgorica \nMigel de Servantes \n„DON KIHOT“ \nRežija: Andraš Urban \nTekst: Vedrana Božinović \nMuzika: Irena Popović Dragović \nScenorafija: Smiljka Šeparović Radonjić \nKostimografija: Lina Leković \nIgraju: Branka Femić Šćekić\, Kristina Obradović\, Branka Stanić\, Jelena Simić\, Sanja Popović\, Vanja Jovićević  i Anđelija Rondović. \n  \nRiječ reditelja: \nNeću da radim folirantsku predstavu. Da. Radim samo jednu. Ovu. Kao da je poslednja. Svaka je donkihotovsko ludilo. Borba na život i smrt. Pa svojevrsno ludilo. Nemoćni smo pred zlom. Kompromisni smo. Palićemo i knjige. A na početku smo samo hteli miran život. U biti. Borba za ideale postane samo budalaština iz mladosti. Krizis adolescensis. Svi nas ubeđuju da su to samo vetrenjače… da je pozorište samo ono sto oni razumeju\, samo ono sto oni umeju da rade. Sedam žena. Sedam glumica koje biju svoju bitku malo duže od sat vremena. Izgaraju na sceni. I 7 mikrofona. Opet. Da. Znači da vama ipak samo ostaje da se udobno namestite na vašim stolicama\, i prepustite se predstavi. \nAndraš Urban \nRiječ autorke teksta: \nDon Kihot je klasika. \nOvo je rečenica koja će na ovaj ili onaj način nekoliko puta biti izgovorena u predstavi. I to jeste tako. „Najprevođenije djelo nakon Biblije“\, roman koji se proglašava začetnikom savremenog romana\, lik koji je postao simbolom\, arhetipom\, vjerovatno najpoznatiji lutajući vitez svih vremena – samo je početak onoga što se kao teret svali na svakoga ko krene u dramsku borbu sa Don Kihotom. Servantes je veliki pisac i „Don Kihot“ je\, nesumnjivo\, veliko djelo\, ali čvrsto vjerujem u to da posao pozorišta nije da nam velika djela lijepo pročita sa scene. Pozorište je umjetnost za sebe. Nikako samo ilustracija književnosti\, ma kako ona genijalna bila. Zato ova predstava nije namijenjena srednjoškolcima koji se teško probijaju kroz školsku lektiru. Nije\, u slučaju da žele da im se prepriča fabula. I svakako jeste i njima\, ali i svima onima koji žele da se zajedno sa nama zapitaju – šta znači potraga za idealima danas. U kakvom društvu živimo\, kakvom težimo i da li je idealno društvo\, čak i ako ga dosegnemo\, zaista po našim mjerilima. Nas\, Balkanaca\, koji cijene činjenicu da ne mora sve uvijek po zakonu\, nego postoji i nešto što je stvar dogovora. \nPa makar se to ticalo i zakona koje smo sami donijeli. \nServantes piše roman koji je zabavna i duhovita pustolovina. Ali je i kritika književnosti\, pozorišta\, drame (Servantes je bio dramaturg i dramski pisac)\, religije\, čak i odnosa prema ženama… Iako se opšte znanje o Don Kihotu zaustavlja na vjetrenjačama\, u romanu se jasno progovara o idealu države\, društva\, ljubavi i umjetnosti. Time smo se bavili. \nNaši lutajući vitezovi su viteškinje. Rogobatan termin. Ali gender ispravan\, te potpuno u skladu sa Zakonom o ravnopravnosti spolova u Crnoj Gori koji diskriminacijom smatra\, da parafraziram\, čak i jezičku upotrebu muškog roda kao generički neutralnog kada se govori o različitim rodovima. No\, zakoni su jedno. A praksa je\, rekoh\, gotovo uvijek\, nešto sasvim drugo. \nOvo nije priča o ženama. Ovo je priča o društvu. Jer su i žene i muškarci plod društvenih zakonitosti i posljedica odnosa koji se njeguju kao tradicija\, očuvanje reda ili\, što je možda i najvažnije – obraza. Ovo nije samo ženska priča\, ali jeste priča koju pričaju žene. Iz svoje vizure. One progovaraju o svojim\, tim strašnim i nerazumnim\, „ženskim pravima“. A samo onaj koji ne sluša ili neće da sluša neće shvatiti kako su to uvijek i samo prava svakog čovjeka. \nAko više iko ima snage i volje da se za prava bori. Jer\, „ovo je loše vrijeme za lutajuće vitezove“. \nJuriš na vjetrenjače. \nVedrana Božinović \n  \nO reditelju: \nAndraš Urban je rođen 1970. u Senti. Sa sedamnaest godina\, formira samostalnu pozorišnu i književnu radionicu\, u kojoj radi kao autor\, reditelj i glumac. Nakon izvjesnog vremena\, formira pozorišnu trupu „Aiowa“\, koja je teatar tretira kao specifičnu\, ali ipak sveumjetničku ideološku akciju. Na novosadskoj Akademiji umjetnosti\, studira filmsku i pozorišnu režiju. Istovremeno je kao reditelj angažovan u subotičkom Narodnom pozorištu. Sredinom devedesetih\, napušta studije\, rad u pozorištu i godinama živi povučeno. Režiju diplomira 2000. godine\, u klasi prof. Vlatka Gilića i Bora Draškovića\, i nastavlja intenzivan rad u pozorištu. Uz podršku segedinskog MASZK­a\, i vlastitog ansambla stvara i „nezavisne“ pozorišne predstave. Od 2005. godine direktor je Mađarskog gradskog pozorišta „Deže Kostolanji“ u Subotici. Osnivač je internacionalnog pozorišnog festivala „Desiré Central Station“. Radi u Novom Sadu i Subotici\, vodi umjetničke radionice u Rumuniji\, odlazi na studijsko putovanje u Japan. Režirao je predstave u Nišu\, Novom Sadu\, Beogradu\, Segedinu\, Bitolju\, Ljubljani\, Berlinu\, Klužu\, Varni. Ukupno\, četrdesetak profesionalnih režija. Pozorište percipira kao na prosvijetljeni prostor\, ponekad provokativne akcije\, gdje se misli\, govori i organizuje specifičan vid umjetničke stvarnosti. Predstava je za njega komunikacija\, i druga stvarnost\, koja postoji za sebe\, ali nastaje u odnosu izvođača\, izvođene stvarnosti i gledaoca. Režiju ostvaruje preko interaktivne komunikacije s glumcem. Nosilac je odlikovanja\, nagrada „Jasai Mari“ (Najprestižnija nagrada za pozorišnu umjetnost Republike Mađarske)\, nagrada „Joakim Vujić“\, „Pro urbe“ grada Subotice\, „Pro urbe“ grada Senta\, za Paralelnu umjetnost (Mediawave). Njegove režije i predstave su nagrađivane na festivalima: „Profesionalna pozorišta Vojvodine“\, „Sterija“\, „Infant“\, „Joakimfest“\, „Tvrđava fest“\, „Teatarfest“\, „Festival alternativnih pozorišta Republike Mađarske“\, „Festival mađarskih pozorišta“\, „MOT“. URL:https://www.barskiljetopis.me/event/barski-ljetopis-i-gradsko-pozoriste-podgorica-don-kihot-rezija-andras-urban/ LOCATION:Ljetnja pozornica Doma kulture CATEGORIES:Pozorišni program ORGANIZER;CN="JP Kulturni centar Bar":MAILTO:pr@barskiljetopis.me END:VEVENT BEGIN:VEVENT DTSTART;TZID=UTC:20190722T090000 DTEND;TZID=UTC:20190722T090000 DTSTAMP:20260504T171240 CREATED:20190614T213238Z LAST-MODIFIED:20190618T060130Z UID:9804-1563786000-1563786000@www.barskiljetopis.me SUMMARY:Početak škole mozaika Petra Vujoševića DESCRIPTION:O školi i autoru:  \nLjetnja škola mozaika održava se već šest godina za redom i uvijek okupi veliki broj polaznika\, kako djece\, tako i odraslih. Tokom ovogodišnjeg izdanja Festivala trajaće od 22. jula do 5. avgusta kada će biti organizovana završna izložba radova.  \nAutor i osnivač Ljetnje škole mozaika je Petar Vujošević\, magistar slikarstva. Za njenu organizaciju i rad\, 2015. godine je dobio Nagradu ulupuds-a za najuspješnijeg likovnog pedagoga  na 50. Dečjem oktobarskom salonu\, održanom u Muzeju primenjenih umetnosti u Beogradu. Takođe\, autor je i više projekata koji su realizovani u Baru u sklopu Barskog ljetopisa: Kamen je znamen (2000)\, Legenda o gvožđu (2001)\, Da\, voda(2002.)  i Jedan drugi svijet  (2004). Osnivač je i autor Beogradskog festivala mozaika (2016) kao i Festivala umjetnosti Virski (Bar -Virpazar\, 2015. i 2016). Održao je brojna predavanja  i vodio veliki broj radionica mozaika: Ljetnja škola mozaika (Stari grad\, Bar\, 2015/2014/2013)\, Ljetnja škola mozaika (Arheološki muzej – Muzeji i galerije Budva\, 2015)\, Kurs mozaika (Galerija V. A. Leković\, Bar\, 2013)\, Radionica mozaika za decu (Muzej primenjenih umetnosti\, Beograd\, 2013)\, XI Međunarodni umetnički kamp\, radionica mozaika sa grupom Ametist (Trstenik\, 2011)\, Letnja radionica mozaika za djecu (Kalemegdanska tvrđava\, Beograd\, 2009)\, Radionica mozaika u okviru manifestacije Noć muzeja\, (Kalemegdanska tvrđava\, 2009)\, Ljetnja škola keramike (Stari grad Bar\, 2006)\, Radionica mozaičkih tehnika\, grupa Ametist  (galerija Stara kapetanija\, Zemun\, 2004)\, Tribina Savremeni materijali u livenju mozaičkih kompozicija (galerija SULUJ\, Beograd\,  2004)\, Tribina Mozaik nekad i sad (galerija V. A. Leković\, Bar\, 2002). URL:https://www.barskiljetopis.me/event/skola-mozaika-petra-vujosevica/ LOCATION:Stari Bar – amfiteatar CATEGORIES:bARS program ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://www.barskiljetopis.me/wp-content/uploads/2019/06/skola-mozaika.jpg ORGANIZER;CN="JP Kulturni centar Bar":MAILTO:pr@barskiljetopis.me END:VEVENT BEGIN:VEVENT DTSTART;TZID=UTC:20190721T223000 DTEND;TZID=UTC:20190721T223000 DTSTAMP:20260504T171240 CREATED:20190615T103225Z LAST-MODIFIED:20190721T100057Z UID:9941-1563748200-1563748200@www.barskiljetopis.me SUMMARY:Varljivo sunce (Утомлённые солнцем)\, režija: Nikita Mihalkov DESCRIPTION:Varljivo sunce (Утомлённые солнцем) \nrežija: Nikita Mihalkov \nUloge: Nikita Mihalkov\, Ingeborga Dapkunaite i Oleg Menshikov \nVarljivo sunce (Утомлённые солнцем) je film iz 1994.godine koji obrađuje napetu atmosferu za vrijeme Staljinovih čistki. Sergej Kotov je ostareli pukovnik sovjetske crvene armije koga u njegovom rodnom mjestu posjećuje agent političke policije. \nOvaj film predstavlja najviši domet talenta Nikite Mihalkova. To je prepoznao i žiri Festivala u Kanu na kojem je film osvojio Grand-Prix\, kao i Američka filmska akademija koja mu je dodijelila nagradu Oskar u kategoriji najbolji strani film. Britanski dramaturg Peter Flannery je po motivima „Varljivog sunca“ napisao pozorišni komad koji je 2009. premijerno izveden u Londonu. URL:https://www.barskiljetopis.me/event/varljivo-sunce-rezija-nikita-mihalkov/ LOCATION:Ljetnja pozornica Doma kulture CATEGORIES:Filmski program ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://www.barskiljetopis.me/wp-content/uploads/2019/06/varljivo-sunce-cover.jpg ORGANIZER;CN="JP Kulturni centar Bar":MAILTO:pr@barskiljetopis.me END:VEVENT BEGIN:VEVENT DTSTART;TZID=UTC:20190721T213000 DTEND;TZID=UTC:20190721T213000 DTSTAMP:20260504T171240 CREATED:20190614T213319Z LAST-MODIFIED:20190615T111437Z UID:9719-1563744600-1563744600@www.barskiljetopis.me SUMMARY:Vesna Pisarović: „THE GREAT YUGOSLAV SINGBOOK" DESCRIPTION:Projekat „The great Yugoslav singbook” / „Naša velika Pjesmarica“ specifičan je i nadasve originalan osvrt na nasljeđe bivše jugoslovenske zabavne muzike iz razdoblja od pedesetih do sedamdesetih godina. Srceparajuće balade u big-band aranžmanima i laki evrovizijski hitovi\, francuske šansone i italijanski šlageri u prepjevima\, maštovite twist melodije i pastoralne rock scene\, sving plesači i neizbježni južnoamerički ritmovi Mediterana – Vesna Pisarović i njeni muzički partneri sve to podvrgavaju minucioznom postupku dekonstrukcije: ogoljavajući i rastavljajući\, izokrećući i manipulišući\, te ponovo sastavljajući u ekscentričnu muzičku montažu. \nU tom smislu\, umjesto nostalgijske čežnje za starim\, ono što nam još jedan plod Vesninog zaokreta džezu pruža\, zapravo je posebno kreativan odnos prema prošlosti. Njen neobičan glas i muzički izraz nekih od slavnih svjetskih džez imena\, kao što su Zeno de Rossi na bubnjevima\, Romano Todesco na kontrabasu te Giorgio Pacorig na klaviru\, tako aktualizuju kolekciju nemogućih „standarda“ – koji više nisu stvar zabavne muzike – već su osnova i preduslov za džez improvizaciju i eksperimentisanje: za igru između forme i neformalnog\, između melodičnog i disonantnog\, između autentičnog i hibridnog. \nVesna Pisarović (1978) renomirana je hrvatska pjevačica koju do džeza vodi neobičan put uz radikalan zaokret u muzičkom izrazu. Nakon dugogodišnje istaknute karijere u popularnoj muzici u Hrvatskoj i drugim zemljama bivše Jugoslavije\, 2012. godine objavljuje svoj džez prvijenac „With Suspicious Minds“ pri čuvenoj berlinskoj avangardnoj etiketi „Jazzwerkstatt“. Trenutno živi i radi u Berlinu\, sarađujući sa brojnim muzičarima kao što su Greg Cohen\, Tony Buck\, Chris Abrahams\, Chris Dahlgren\, John Betsch\, Gerhard Gschlößl\, Steve Heather\, Clayton Thomas\, Wolfgang Schmidtke\, Martin Sasse te Frederick Köster. \nZeno de Rossi (1970) nezaobilazno je ime mlađe generacije italijanske džez scene\, poznat po saradnji s nizom svjetskih muzičara kao što su Chris Speed\, Dave Douglas\, Cuong Vu\, Mike Patton\, Briggan Krauss\, Anthony Coleman\, Marc Ribot\, Steven Bernstein\, Josh Roseman\, Kurt Rosenwinkel te Jamie Saft. Slovi kao bubnjar nevjerovatnog muzičkog senzibiliteta i lakoće snalaženja u veoma raznolikim muzičkim žanrovima\, od džeza do improvizovane muzike. \nGiorgio Pacorig (1970) etablirano je ime italijanske avangardne džez scene. Kao vrsni pijanista sarađuje s nebrojenim svjetskim muzičarima\, poput Tristana Honsingera\, Gianluigija Trovesija\, Giancarla Schiaffinija\, Antonella Salisa\, Daniele D’Agara\, Massima De Mattija\, Marc Ribota\, Jessice Lurie\, Cuong Vua i mnogih drugih. \nRomano Todesco (1958) italijanski je muzičar\, multiinstrumentalista koji zauzima posebno mjesto na muzičkoj sceni gdje se prepliću žanrovi džez\, klasične i etno muzike\, rock-a ili slobodne improvizacije. Od muzičara s kojim je surađivao treba istaći su imena poput Flavija Boltra\, Lugija Bonafedea\, Brune Cassellija\, Tonyija Scotta\, Cuong Vua\, Stevea Guta\, Tom Kirka i mnogi drugi. Osim samog umijeća sviranja nekoliko instrumenata ono što ga dodatno ističe jeste nevjerovatna lakoća i preciznost prelaska s jednog instrumenta na drugi. Instrumenti na kojima najčešće muzicira su kontrabas i harmonika. URL:https://www.barskiljetopis.me/event/vesna-pisarovic-the-great-yugoslav-singbook/ LOCATION:Dvorac kralja Nikole CATEGORIES:Muzički program ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://www.barskiljetopis.me/wp-content/uploads/2019/06/pisarovic-cover.jpg ORGANIZER;CN="JP Kulturni centar Bar":MAILTO:pr@barskiljetopis.me END:VEVENT BEGIN:VEVENT DTSTART;TZID=UTC:20190721T213000 DTEND;TZID=UTC:20190721T213000 DTSTAMP:20260504T171240 CREATED:20190614T213300Z LAST-MODIFIED:20190717T170004Z UID:9790-1563744600-1563744600@www.barskiljetopis.me SUMMARY:„Barski ljetopis“ i Gradsko pozorište Podgorica: „DON KIHOT“\, režija: Andraš Urban DESCRIPTION:„Barski ljetopis“ i Gradsko pozorište Podgorica \nMigel de Servantes \n„DON KIHOT“ \nRežija: Andraš Urban \nTekst: Vedrana Božinović \nMuzika: Irena Popović Dragović \nScenorafija: Smiljka Šeparović Radonjić \nKostimografija: Lina Leković \nIgraju: Branka Femić Šćekić\, Kristina Obradović\, Branka Stanić\, Jelena Simić\, Sanja Popović\, Vanja Jovićević  i Anđelija Rondović. \n  \nRiječ reditelja: \nNeću da radim folirantsku predstavu. Da. Radim samo jednu. Ovu. Kao da je poslednja. Svaka je donkihotovsko ludilo. Borba na život i smrt. Pa svojevrsno ludilo. Nemoćni smo pred zlom. Kompromisni smo. Palićemo i knjige. A na početku smo samo hteli miran život. U biti. Borba za ideale postane samo budalaština iz mladosti. Krizis adolescensis. Svi nas ubeđuju da su to samo vetrenjače… da je pozorište samo ono sto oni razumeju\, samo ono sto oni umeju da rade. Sedam žena. Sedam glumica koje biju svoju bitku malo duže od sat vremena. Izgaraju na sceni. I 7 mikrofona. Opet. Da. Znači da vama ipak samo ostaje da se udobno namestite na vašim stolicama\, i prepustite se predstavi. \nAndraš Urban \nRiječ autorke teksta: \nDon Kihot je klasika. \nOvo je rečenica koja će na ovaj ili onaj način nekoliko puta biti izgovorena u predstavi. I to jeste tako. „Najprevođenije djelo nakon Biblije“\, roman koji se proglašava začetnikom savremenog romana\, lik koji je postao simbolom\, arhetipom\, vjerovatno najpoznatiji lutajući vitez svih vremena – samo je početak onoga što se kao teret svali na svakoga ko krene u dramsku borbu sa Don Kihotom. Servantes je veliki pisac i „Don Kihot“ je\, nesumnjivo\, veliko djelo\, ali čvrsto vjerujem u to da posao pozorišta nije da nam velika djela lijepo pročita sa scene. Pozorište je umjetnost za sebe. Nikako samo ilustracija književnosti\, ma kako ona genijalna bila. Zato ova predstava nije namijenjena srednjoškolcima koji se teško probijaju kroz školsku lektiru. Nije\, u slučaju da žele da im se prepriča fabula. I svakako jeste i njima\, ali i svima onima koji žele da se zajedno sa nama zapitaju – šta znači potraga za idealima danas. U kakvom društvu živimo\, kakvom težimo i da li je idealno društvo\, čak i ako ga dosegnemo\, zaista po našim mjerilima. Nas\, Balkanaca\, koji cijene činjenicu da ne mora sve uvijek po zakonu\, nego postoji i nešto što je stvar dogovora. \nPa makar se to ticalo i zakona koje smo sami donijeli. \nServantes piše roman koji je zabavna i duhovita pustolovina. Ali je i kritika književnosti\, pozorišta\, drame (Servantes je bio dramaturg i dramski pisac)\, religije\, čak i odnosa prema ženama… Iako se opšte znanje o Don Kihotu zaustavlja na vjetrenjačama\, u romanu se jasno progovara o idealu države\, društva\, ljubavi i umjetnosti. Time smo se bavili. \nNaši lutajući vitezovi su viteškinje. Rogobatan termin. Ali gender ispravan\, te potpuno u skladu sa Zakonom o ravnopravnosti spolova u Crnoj Gori koji diskriminacijom smatra\, da parafraziram\, čak i jezičku upotrebu muškog roda kao generički neutralnog kada se govori o različitim rodovima. No\, zakoni su jedno. A praksa je\, rekoh\, gotovo uvijek\, nešto sasvim drugo. \nOvo nije priča o ženama. Ovo je priča o društvu. Jer su i žene i muškarci plod društvenih zakonitosti i posljedica odnosa koji se njeguju kao tradicija\, očuvanje reda ili\, što je možda i najvažnije – obraza. Ovo nije samo ženska priča\, ali jeste priča koju pričaju žene. Iz svoje vizure. One progovaraju o svojim\, tim strašnim i nerazumnim\, „ženskim pravima“. A samo onaj koji ne sluša ili neće da sluša neće shvatiti kako su to uvijek i samo prava svakog čovjeka. \nAko više iko ima snage i volje da se za prava bori. Jer\, „ovo je loše vrijeme za lutajuće vitezove“. \nJuriš na vjetrenjače. \nVedrana Božinović \n  \nO reditelju: \nAndraš Urban je rođen 1970. u Senti. Sa sedamnaest godina\, formira samostalnu pozorišnu i književnu radionicu\, u kojoj radi kao autor\, reditelj i glumac. Nakon izvjesnog vremena\, formira pozorišnu trupu „Aiowa“\, koja je teatar tretira kao specifičnu\, ali ipak sveumjetničku ideološku akciju. Na novosadskoj Akademiji umjetnosti\, studira filmsku i pozorišnu režiju. Istovremeno je kao reditelj angažovan u subotičkom Narodnom pozorištu. Sredinom devedesetih\, napušta studije\, rad u pozorištu i godinama živi povučeno. Režiju diplomira 2000. godine\, u klasi prof. Vlatka Gilića i Bora Draškovića\, i nastavlja intenzivan rad u pozorištu. Uz podršku segedinskog MASZK­a\, i vlastitog ansambla stvara i „nezavisne“ pozorišne predstave. Od 2005. godine direktor je Mađarskog gradskog pozorišta „Deže Kostolanji“ u Subotici. Osnivač je internacionalnog pozorišnog festivala „Desiré Central Station“. Radi u Novom Sadu i Subotici\, vodi umjetničke radionice u Rumuniji\, odlazi na studijsko putovanje u Japan. Režirao je predstave u Nišu\, Novom Sadu\, Beogradu\, Segedinu\, Bitolju\, Ljubljani\, Berlinu\, Klužu\, Varni. Ukupno\, četrdesetak profesionalnih režija. Pozorište percipira kao na prosvijetljeni prostor\, ponekad provokativne akcije\, gdje se misli\, govori i organizuje specifičan vid umjetničke stvarnosti. Predstava je za njega komunikacija\, i druga stvarnost\, koja postoji za sebe\, ali nastaje u odnosu izvođača\, izvođene stvarnosti i gledaoca. Režiju ostvaruje preko interaktivne komunikacije s glumcem. Nosilac je odlikovanja\, nagrada „Jasai Mari“ (Najprestižnija nagrada za pozorišnu umjetnost Republike Mađarske)\, nagrada „Joakim Vujić“\, „Pro urbe“ grada Subotice\, „Pro urbe“ grada Senta\, za Paralelnu umjetnost (Mediawave). Njegove režije i predstave su nagrađivane na festivalima: „Profesionalna pozorišta Vojvodine“\, „Sterija“\, „Infant“\, „Joakimfest“\, „Tvrđava fest“\, „Teatarfest“\, „Festival alternativnih pozorišta Republike Mađarske“\, „Festival mađarskih pozorišta“\, „MOT“. URL:https://www.barskiljetopis.me/event/barski-ljetopis-i-gradsko-pozoriste-podgorica-don-kihot-rezija-andras-urban-2/ LOCATION:Ljetnja pozornica Doma kulture CATEGORIES:Pozorišni program ORGANIZER;CN="JP Kulturni centar Bar":MAILTO:pr@barskiljetopis.me END:VEVENT BEGIN:VEVENT DTSTART;TZID=UTC:20190720T213000 DTEND;TZID=UTC:20190720T213000 DTSTAMP:20260504T171240 CREATED:20190614T213406Z LAST-MODIFIED:20190721T073046Z UID:9787-1563658200-1563658200@www.barskiljetopis.me SUMMARY:„Barski ljetopis“ i Gradsko pozorište Podgorica: „DON KIHOT“\, režija: Andraš Urban (PREMIJERA sa pozivnicom) DESCRIPTION:„Barski ljetopis“ i Gradsko pozorište Podgorica \nInspirisano istoimenim romanom Migela de Servantesa \n„DON KIHOT“ \nRežija: Andraš Urban \nTekst: Vedrana Božinović \nMuzika: Irena Popović Dragović \nScenorafija: Smiljka Šeparović Radonjić \nKostimografija: Lina Leković \nIgraju: Branka Femić Šćekić\, Kristina Obradović\, Branka Stanić\, Jelena Simić\, Sanja Popović\, Vanja Jovićević  i Anđelija Rondović. \n  \nRiječ reditelja: \nNeću da radim folirantsku predstavu. Da. Radim samo jednu. Ovu. Kao da je poslednja. Svaka je donkihotovsko ludilo. Borba na život i smrt. Pa svojevrsno ludilo. Nemoćni smo pred zlom. Kompromisni smo. Palićemo i knjige. A na početku smo samo hteli miran život. U biti. Borba za ideale postane samo budalaština iz mladosti. Krizis adolescensis. Svi nas ubeđuju da su to samo vetrenjače… da je pozorište samo ono sto oni razumeju\, samo ono sto oni umeju da rade. Sedam žena. Sedam glumica koje biju svoju bitku malo duže od sat vremena. Izgaraju na sceni. I 7 mikrofona. Opet. Da. Znači da vama ipak samo ostaje da se udobno namestite na vašim stolicama\, i prepustite se predstavi. \nAndraš Urban \nRiječ autorke teksta: \nDon Kihot je klasika. \nOvo je rečenica koja će na ovaj ili onaj način nekoliko puta biti izgovorena u predstavi. I to jeste tako. „Najprevođenije djelo nakon Biblije“\, roman koji se proglašava začetnikom savremenog romana\, lik koji je postao simbolom\, arhetipom\, vjerovatno najpoznatiji lutajući vitez svih vremena – samo je početak onoga što se kao teret svali na svakoga ko krene u dramsku borbu sa Don Kihotom. Servantes je veliki pisac i „Don Kihot“ je\, nesumnjivo\, veliko djelo\, ali čvrsto vjerujem u to da posao pozorišta nije da nam velika djela lijepo pročita sa scene. Pozorište je umjetnost za sebe. Nikako samo ilustracija književnosti\, ma kako ona genijalna bila. Zato ova predstava nije namijenjena srednjoškolcima koji se teško probijaju kroz školsku lektiru. Nije\, u slučaju da žele da im se prepriča fabula. I svakako jeste i njima\, ali i svima onima koji žele da se zajedno sa nama zapitaju – šta znači potraga za idealima danas. U kakvom društvu živimo\, kakvom težimo i da li je idealno društvo\, čak i ako ga dosegnemo\, zaista po našim mjerilima. Nas\, Balkanaca\, koji cijene činjenicu da ne mora sve uvijek po zakonu\, nego postoji i nešto što je stvar dogovora. \nPa makar se to ticalo i zakona koje smo sami donijeli. \nServantes piše roman koji je zabavna i duhovita pustolovina. Ali je i kritika književnosti\, pozorišta\, drame (Servantes je bio dramaturg i dramski pisac)\, religije\, čak i odnosa prema ženama… Iako se opšte znanje o Don Kihotu zaustavlja na vjetrenjačama\, u romanu se jasno progovara o idealu države\, društva\, ljubavi i umjetnosti. Time smo se bavili. \nNaši lutajući vitezovi su viteškinje. Rogobatan termin. Ali gender ispravan\, te potpuno u skladu sa Zakonom o ravnopravnosti spolova u Crnoj Gori koji diskriminacijom smatra\, da parafraziram\, čak i jezičku upotrebu muškog roda kao generički neutralnog kada se govori o različitim rodovima. No\, zakoni su jedno. A praksa je\, rekoh\, gotovo uvijek\, nešto sasvim drugo. \nOvo nije priča o ženama. Ovo je priča o društvu. Jer su i žene i muškarci plod društvenih zakonitosti i posljedica odnosa koji se njeguju kao tradicija\, očuvanje reda ili\, što je možda i najvažnije – obraza. Ovo nije samo ženska priča\, ali jeste priča koju pričaju žene. Iz svoje vizure. One progovaraju o svojim\, tim strašnim i nerazumnim\, „ženskim pravima“. A samo onaj koji ne sluša ili neće da sluša neće shvatiti kako su to uvijek i samo prava svakog čovjeka. \nAko više iko ima snage i volje da se za prava bori. Jer\, „ovo je loše vrijeme za lutajuće vitezove“. \nJuriš na vjetrenjače. \nVedrana Božinović \n  \nO reditelju: \nAndraš Urban je rođen 1970. u Senti. Sa sedamnaest godina\, formira samostalnu pozorišnu i književnu radionicu\, u kojoj radi kao autor\, reditelj i glumac. Nakon izvjesnog vremena\, formira pozorišnu trupu „Aiowa“\, koja je teatar tretira kao specifičnu\, ali ipak sveumjetničku ideološku akciju. Na novosadskoj Akademiji umjetnosti\, studira filmsku i pozorišnu režiju. Istovremeno je kao reditelj angažovan u subotičkom Narodnom pozorištu. Sredinom devedesetih\, napušta studije\, rad u pozorištu i godinama živi povučeno. Režiju diplomira 2000. godine\, u klasi prof. Vlatka Gilića i Bora Draškovića\, i nastavlja intenzivan rad u pozorištu. Uz podršku segedinskog MASZK­a\, i vlastitog ansambla stvara i „nezavisne“ pozorišne predstave. Od 2005. godine direktor je Mađarskog gradskog pozorišta „Deže Kostolanji“ u Subotici. Osnivač je internacionalnog pozorišnog festivala „Desiré Central Station“. Radi u Novom Sadu i Subotici\, vodi umjetničke radionice u Rumuniji\, odlazi na studijsko putovanje u Japan. Režirao je predstave u Nišu\, Novom Sadu\, Beogradu\, Segedinu\, Bitolju\, Ljubljani\, Berlinu\, Klužu\, Varni. Ukupno\, četrdesetak profesionalnih režija. Pozorište percipira kao na prosvijetljeni prostor\, ponekad provokativne akcije\, gdje se misli\, govori i organizuje specifičan vid umjetničke stvarnosti. Predstava je za njega komunikacija\, i druga stvarnost\, koja postoji za sebe\, ali nastaje u odnosu izvođača\, izvođene stvarnosti i gledaoca. Režiju ostvaruje preko interaktivne komunikacije s glumcem. Nosilac je odlikovanja\, nagrada „Jasai Mari“ (Najprestižnija nagrada za pozorišnu umjetnost Republike Mađarske)\, nagrada „Joakim Vujić“\, „Pro urbe“ grada Subotice\, „Pro urbe“ grada Senta\, za Paralelnu umjetnost (Mediawave). Njegove režije i predstave su nagrađivane na festivalima: „Profesionalna pozorišta Vojvodine“\, „Sterija“\, „Infant“\, „Joakimfest“\, „Tvrđava fest“\, „Teatarfest“\, „Festival alternativnih pozorišta Republike Mađarske“\, „Festival mađarskih pozorišta“\, „MOT“. URL:https://www.barskiljetopis.me/event/barski-ljetopis-i-gradsko-pozoriste-podgorica-don-kihot-rezija-andras-urban-premijera/ LOCATION:Ljetnja pozornica Doma kulture CATEGORIES:Pozorišni program ORGANIZER;CN="JP Kulturni centar Bar":MAILTO:pr@barskiljetopis.me END:VEVENT BEGIN:VEVENT DTSTART;TZID=UTC:20190718T213000 DTEND;TZID=UTC:20190718T213000 DTSTAMP:20260504T171240 CREATED:20190614T213656Z LAST-MODIFIED:20190618T055857Z UID:9695-1563485400-1563485400@www.barskiljetopis.me SUMMARY:Fakultet dramskih i filmskih umetnosti: „San letnje noći“ (11+) DESCRIPTION:Fakultet dramskih i filmskih umetnosti \nVilijam Šekspir \n„San letnje noći“ (11+) \n  \nIgraju: Jelena Popović\, Marta Mikić\, Aleksandra Milisavljević\, Tamara Milojković\, Dejana Radaković\, Luka Pavlović i Nemanja Stanković\, studenti treće godine glume na Fakultetu dramskih i likovnih umetnosti \n  \nO predstavi: \n„Glumačka postavka sačinjena od studenata iz klase prof. Ljiljane Blagojević i Nikoline Bogdanović izvela je Šekspirov komad\, njegovu zrelu komediju\, koju odlikuje bogatstvo zapleta i suvereno vladanje komičnim dramskim oblikom. Bogatstvu ove drame doprinose i likovi koji se nalaze na više nivoa realnosti: onostrana šumska stvorenja\, romantični ljubavnici\, realistične i prizemne zanatlije i fiktivni likovi iz igre o Piramu i Tizbi. Lepota prepletenih svetova odiše složenošću dramskog zapleta koja je dovedena do virtuoziteta. Prepliće se čak pet priča: o venčanju atinskog vojvode Tezeja i amonske kraljice Hermije\, Lisandra\, Helene i Demetra\, svađa vilinskog kralja Oberona i kraljice Titanije\, priprema amaterske predstave o Piramu i Tizbi\, i sama tragična ljubav Pirama i Tizme\, koja čini sadržaj te „drame u drami“. Sve te priče međusobno su povezane u pravolinijski sled događaja sveprisutnim motivom ljubavi\, koji se u ovom ili onom obliku\, zanesenjačkom ili staloženom\, komičnom ili tragičnom\, uzvišenom ili prizemnom\, pojavljuju kroz ceo komad. \nLetnja noć odnosi se\, kao što je poznato\, na noć 23. juna\, najkraću u godini\, koja je u engleskom folkloru bila povezana sa odlascima u prirodu\, zabavama na otvorenom i verovanjima o posebno snažnom delovanju natprirodnih bića u to doba godine. Tu priču su studenti glume izneli u zanimljivoj formi\, stilski i glumački homogeno\, stvarajući svojevrsnu magiju noći pred publikom\, posebno zanosnom igrom bele postelje… Rediteljski odlično zamišljeno\, a glumački dobro izveden komad čiji izvor možemo pronaći u Plutarhovim spisima o Tezejevom životu\, Apulejevom „Zlatnom magarcu“\, Čoserovim „Kantaberijskim pričama“. Skladnom i duhovito građenom pozorišnom predstavom studenti ove glumačke klase predstavili su se vrlo uspešno na Pozorju mladih.“ \nMilena Kulić URL:https://www.barskiljetopis.me/event/fakultet-dramskih-i-filmskih-umetnosti-san-letnje-noci/ LOCATION:Šetalište kod kafea Planet CATEGORIES:bARS program ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://www.barskiljetopis.me/wp-content/uploads/2019/06/cover-foto.jpg ORGANIZER;CN="JP Kulturni centar Bar":MAILTO:pr@barskiljetopis.me END:VEVENT BEGIN:VEVENT DTSTART;TZID=UTC:20190718T210000 DTEND;TZID=UTC:20190718T210000 DTSTAMP:20260504T171240 CREATED:20190614T211500Z LAST-MODIFIED:20190618T144745Z UID:9736-1563483600-1563483600@www.barskiljetopis.me SUMMARY:Peđa Đonović: „TESTAMENT”\, izložba fotografija DESCRIPTION:  \nIzložba fotografija iz fundusa Narodnog muzeja Crne Gore \n  \nPeđa Đonović je rođen na Cetinju\, 15. novembra 1967. godine. Fotografijom se amaterski bavio u srednjoj školi. Od 1990. godine je radio kao fotograf u Republičkom zavodu za zaštitu spomenika kulture na Cetinju. Osim dokumentarne fotografije koju je radio u Zavodu\, učestvovao je u snimanju nekoliko monografija\, kao i u snimanjima većeg broja kataloga i kalendara. Više puta je izlagao na kolektivnim izložbama u Crnoj Gori. \nFotografiju je\, kako je zapisao\, doživljavao kao način bilježenja prolaznosti vremena i vid umjetnosti koji mu omogućava izražavanje unutrašnjih osjećanja i ideja. Bio je član Udruženja profesionalnih fotografa Crne Gore. \nŽivot je izgubio\, nesrećnim slučajem\, 22. januara 2003. godine. URL:https://www.barskiljetopis.me/event/pedja-djonovic-testament-izlozba-fotografija/ LOCATION:Dvorac kralja Nikole CATEGORIES:Likovni program ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://www.barskiljetopis.me/wp-content/uploads/2019/06/djonovic-cover.jpg ORGANIZER;CN="JP Kulturni centar Bar":MAILTO:pr@barskiljetopis.me END:VEVENT BEGIN:VEVENT DTSTART;TZID=UTC:20190717T213000 DTEND;TZID=UTC:20190717T213000 DTSTAMP:20260504T171240 CREATED:20190614T213722Z LAST-MODIFIED:20190614T213722Z UID:9635-1563399000-1563399000@www.barskiljetopis.me SUMMARY:„SARA JOVOVIĆ BEND" DESCRIPTION:U okviru nastupa na „Barskom ljetopisu“ „Sara Jovović bend“ će izvesti program sastavljen od džez i fusion standarda i obrada crnogorskih pjesama u džez maniru. \nSara Jovović je rođena u Podgorici 1999. godine. Pohađala je nižu muzičku školu za klavir kod profesora Miladina Peruničića\, dok je srednju završila u klasi profesorice Anke Asanović u školi za muziku i balet „Vasa Pavić“ u Podgorici. Trenutno studira džez klavir na čuvenom Berkli koledžu u Bostonu (SAD) i kao stipendista ove prestižne ustanove uspješno je završila prvu godinu studija. \nIako vrlo mlada\, već je imala niz značajnih nastupa u zemlji i inostranstvu. U januaru ove godine imala je nekoliko koncerata u Berlinu od kojih je najznačajniji u poznatom „Zig Zag“ klubu. Tri godine zaredom učestvovala je na „Made in New York“ džez festivalu u Podgorici. Nastupala je i na festivalima u Bijelom Polju\, Petrovcu\, Herceg Novom i Tivtu i imala veliki broj klubskih svirki. Prošle godine je učestvovala na džez festivalu u Tirani. Aktivno nastupa i u Bostonu gdje kao student učestvuje u raznim muzičkim projektima\, studijskim snimanjima i performansima. \n  \nMilorad Šule Jovović je završio Muzičku akademiju na Cetinju. Poznat je kao vođa prvog crnogorskog džez sastava „Piva džez band“\, kroz koji su prošli skoro svi crnogorski džez muzičari. Podgorički džez gitarista\, radi kao profesor na izbornom predmetu džez u Umjetničkoj skoli za muziku i balet „Vasa Pavić“ u Podgorici. Svira razne stilove od bluza\, svinga\, be-bop-a\, do hard bop-a i funk-a. Radi i kao studijski muzičar\, naročito kao solo gitarista. Učestvovao je u raznovrsnim muzičkim projektima i sarađivao sa mnogim uglednim kolegama iz svijeta džez muzike\, među kojima su i oni internacionalnog kalibra\, kao npr. François Jeanneau. \n  \n \n  \nMartin Đorđević je završio srednju muzičku školu „Kornelije Kovač“ u Beogradu. Školovanje je nastavio u Italiji\, na „Siena Jazz University“ gdje je i diplomirao. Odnedavno živi i radi u Podgorici i sarađuje sa raznim muzičkim sastavima. \n  \n  \nMilivoje Pićurić\, kompozitor\, basista i pijanista\, rođen je 1985. godine u Podgorici. Osnovne studije kompozicije završio je na Cetinju u klasi profesora Žarka Mirkovića. Specijalističke studije završio je u Ljubljani\, u klasi profesora Pavela Mihelčića. Master studije završio je 2014. godine u Beogradu. Pored navedenog\, diplomirao je i na smjeru za opštu pedagogiju na Cetinju. Zaposlen je kao profesor u Umjetničkoj školi za muziku i balet „Vasa Pavić“ u Podgorici. URL:https://www.barskiljetopis.me/event/sara-jovovic-bend/ LOCATION:Dvorac kralja Nikole CATEGORIES:Muzički program ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://www.barskiljetopis.me/wp-content/uploads/2019/06/sara-jovović-cover-događaj.jpg ORGANIZER;CN="JP Kulturni centar Bar":MAILTO:pr@barskiljetopis.me END:VEVENT BEGIN:VEVENT DTSTART;TZID=UTC:20190716T213000 DTEND;TZID=UTC:20190716T213000 DTSTAMP:20260504T171240 CREATED:20190614T213811Z LAST-MODIFIED:20190614T213811Z UID:9555-1563312600-1563312600@www.barskiljetopis.me SUMMARY:„Beo Art“ i „Hartefakt“ fond: „BALAVA“\, režija: Andrej Nosov DESCRIPTION:„Beo Art“ i „Hartefakt“ fond \nDunja Matić \n„BALAVA“ \nRežija: Andrej Nosov \n  \nMuzika: Draško Adžić \nScenografija i kostim: Selena Orb \nDizajn svjetla: Izvanredni Bob \nScenski pokret: Damjan Kecojević \nIgraju: Mirjana Karanović\, Jasna Đuričić\, Jovana Belović i Isidora Simijonović \n  \nO PREDSTAVI: \n„Balava“ je drama koja prati četiri ženska lika: Balavu\, njenu sestru Malu i njihove Mamu i Tetku\, u periodu Balavinog sazrevanja i odlaska od kuće. Kroz mučan odnos\, njih četiri pokušavaju da se izbore jedna sa drugom\, i same za sebe\, uljuljkane u toksičnu svakodnevicu porodice na koju su navikle\, nesvesne da su se stvari otele kontroli i da će njihov balon konačno pući. Balava je komad koji preispituje iskonske porodične i međuljudske odnose i njihov uticaj i značaj na svakodnevni život\, težinu društvenih normi koje konstruišu našu realnost\, te kakve posledice porodica ima po čoveka. \nOdlazak od kuće\, iz roditeljskog „gnezda“\, za moju generaciju je ključno i još uvek nerešivo pitanje. Sigurno da ima mnogo razloga zašto je to problem\, u društvenom\, ekonomskom i alimentarnom smislu\, ali ima nešto i u nedostatku odgovornosti ljudi moje generacije za sopstveni život\, snove i strasti. Dunja Matić je napisala dramu o svima nama\, pišući o sebi\, i kada to nije direktno ona\, niti direktno mi. Njena poetika možda asocira na mnoge savremene pisce\, ali najveća snaga njene literature je u jednostavnom\, a poetskom\, odlučnom\, a nežnom\, ekonomičnom\, a bogatom\, ciničnom\, ali ranjivom poetskom jeziku. \nDunja ne slika te pasivne i apatične mlade ljude\, naprotiv\, Balava se ne plaši ili ju je barem stid da se plaši\, i baš time vraća mladost i snagu na našu scenu. \nBila je velika privilegija i škola napraviti ovu oazu rada i poezije\, pozorišta i vrhunske glume\, koje su mi pružile glumice u ovoj predstavi. \nImati decu\, naslednike i one koji dolaze posle nas\, imati roditelje i biti roditelj\, za mene je fokusiralo glavni problem čitave generacije naših roditelja: nikada nisu razumeli reči Duška Radovića\, kada im je poručivao „tucite svoju decu kad počnu da liče na vas“. \nJer kako Dunja poručuje sa scene: „Šta će ti drvo\, da liči na tebe.“ \n  \nO REDITELJU: \nAndrej Nosov je rođen u Prokuplju 1983. godine. Svoj rediteljski rad posvetio je temama društveno-političke odgovornosti\, promocije i odbrane ljudskih i manjinskih prava. \nOsnivač je Inicijative mladih za ljudska prava i „Hartefakt“ fonda koji podržava male i značajne programe i posebne pojedince\, ali i kao produkcija i svojevrsni hub novih i posebnih ideja. \nPosljednjih godina\, Nosov aktivno režira. Dobitnik je značajnih priznanja. URL:https://www.barskiljetopis.me/event/beo-art-i-hartefakt-fond-balava-rezija-andrej-nosov/ LOCATION:Stari Bar – amfiteatar CATEGORIES:Pozorišni program ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://www.barskiljetopis.me/wp-content/uploads/2019/06/balava-cover-događaj.jpg ORGANIZER;CN="JP Kulturni centar Bar":MAILTO:pr@barskiljetopis.me END:VEVENT BEGIN:VEVENT DTSTART;TZID=UTC:20190715T213000 DTEND;TZID=UTC:20190715T213000 DTSTAMP:20260504T171240 CREATED:20190614T213911Z LAST-MODIFIED:20190614T213911Z UID:9658-1563226200-1563226200@www.barskiljetopis.me SUMMARY:Marko Šelić Marčelo: „HIGIJENA NESEĆANJA" DESCRIPTION:MARKO ŠELIĆ MARČELO : „HIGIJENA NESEĆANJA“\, roman \nModerator: Aleksandar Đuričić \n  \n \nO autoru:  \nMarko Šelić Marčelo (Paraćin\, 22.01.1983) pisac je kojem se dogodila muzika\, iako redolsed objavljivanja dela sugeriše da se desilo obrnuto. Objavio je studijske albume De facto (2003)\, Puzzle shock! (2005)\, Treća strana medalje (2008) i Deca i Sunce (2010)\, romane Zajedno sami (2008)\, Malterego\, knjiga prva: Rubikova stolica (2012; izmenjeno i dopunjeno izdanje 2016)\, Malterego\, knjiga druga: Higijena nesećanja (2017\, širi izbor za NIN-ovu nagradu)\, zbirku tekstova O ljudima\, psima i mišima (2009)\, stotinak kolumni za razne redakcije i Napet šou (2014)\, konceptualno delo koje objedinjuje peti studijski album i zbirku kolumnističko-esejističkih tekstova. Pažnju javnosti najpre je stekao tekstovima svojih pesama\, kojima je zavredeo priznanja poput nagrade TV Metropolis (najbolja pesma) i Davorin za 2006. i 2009. godinu (najbolji urbani/rok album)\, a spot za Pozerište prvi je srpski spot uvršten u World chart express evropskog MTV-a. Prvi album bio je najprodavanije izdanje godine na listi IPS-a\, tada najrelevantnijoj. Nekoliko godina objavljivao je kolumne u Politici\, ali i u Huperu\, gde je vodio i rubriku o stripovima. Ovaj angažman ovenčan je Nagradom za najboljeg mladog strip esejistu na Desetoj smotri mladih strip autora Balkana (2010)\, a od 2009. i poslom jednog od urednika u redakciji Veselog četvrtka\, najvećeg domaćeg izdavača stripova\, gde se stara o svim izdanjima Dilana Doga\, italijanskog junaka. Uradio je\, takođe\, prevod i adaptaciju svih šest knjiga serijala Lokot i Ključ za kuću Darkwood. Učestvovao je u akcijama REX-a\, Centra za nenasilje\, Centra za ratnu traumu i organizacije ASTRA; temom tolerancije među narodima ex-Yu bavi se i aktuelna televizijska emisija Perspektiva\, u kojoj je jedan od naratora i moderatora. Udruženje izdavača i knjižara Vojvodine dodelilo mu je titulu ambasadora knjige i čitanja (2007)\, a prva dva njegova romana dobila su Popboksovu nagradu publike za najbolju knjigu 2008. i 2012. Časopis The Men proglašava autora „čovekom godine“ u kategoriji New Idol (2010)\, a 2012. Šelić otvara 49. Niški sajam knjiga i grafike. \nPoslednjih godina angažovan je i u pozorištu: u DADOV-u se 2010. igrala dramska adaptacija romana Zajedno sami (po tekstu Branislave Ilić)\, a radio je i na komadima Klasni neprijatelj P. Stojmenovića (tekst završnog songa)\, Istraživač noćnih mora N. Zavišića (scenario) i Doktor Nušić K. Mladenovića (tekstovi svih songova). Napet šou osvojio je nagradu City magazina za album godine\, a celokupan Šelićev javni angažman doneo mu je i nagradu Pravi muškarac\, kojom su\, između ostalih\, ovenčani Marko Somborac i Zoran Kesić. \nDiplomirao je na Filološkom fakultetu u Beogradu\, smer srpski jezik i književnost; Fakultet pedagoških nauka Univerziteta u Kragujevcu dodelio mu je počasnu diplomu Magister Humanitas za pedagoško delovanje i poseban doprinos razvoju kulture mladih. Radi i radi u Beogradu. Živi u svom svetu. \n  \nO djelu:  \n“Higijena nesećanja” je intrigantna priča o stvarnom\, nestvarnom i onome na prevoju. Petoro mladih\, ogorčenih ljudi dospijevaju u gravitaciju zagonetnog čovjeka koji nudi izlaz. Cijena je\, međutim\, previsoka\, jer traži teške žrtve\, ponajprije poniženje i odustajanje od sebe i svega u šta vjeruješ. \nKnjiga “Higijena nesećanja”\, kroz vremenske skokove\, pripovijeda o očevima\, o ličnom i kolektivnom (ne)sjećanju\, o pokušaju da se u nasilnim traumama nađe smisao. Iznad svega: o izgubljenom prijateljstvu koje iznova niče iz krhotina. \n  \nRiječ kritike:  \n„Šelić ponire do zadivljujućeg nivoa u mračne ponore prirode ljudi uopšte i čoveka pojedinačno\, nudeći zavodljiv mamac za nastajući serijal. A oštrinu progutane udice osetićete tek duboko u stomaku” \nPavle Zelić\, autor romana “Peščana hronika” i “Družina Dardaneli” URL:https://www.barskiljetopis.me/event/marko-selic-marcelo-higijena-nesecanja/ LOCATION:Dvorac kralja Nikole CATEGORIES:Književni program ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://www.barskiljetopis.me/wp-content/uploads/2019/06/marcelo-cover-dogadjaj.jpg ORGANIZER;CN="JP Kulturni centar Bar":MAILTO:pr@barskiljetopis.me END:VEVENT BEGIN:VEVENT DTSTART;TZID=UTC:20190714T223000 DTEND;TZID=UTC:20190714T223000 DTSTAMP:20260504T171240 CREATED:20190615T102118Z LAST-MODIFIED:20190721T100451Z UID:9936-1563143400-1563143400@www.barskiljetopis.me SUMMARY:KAZABLANKA (Casablanca)\, režija: Majkl Kurtiz DESCRIPTION:KAZABLANKA(Casablanca) \nrežija: Michael Curtiz  \nUloge: Humphrey Bogart\, Ingrid Bergman\, Paul Henreid\, Claude Rains i Peter Lorre \nKAZABLANKA (Casablanca) јe romantična drama Majkla Kurtiza iz 1942. godine. Rik Blejn je vlasnik najpopularnijeg noćnog kluba u Kazablanki\, marokanskom gradu pod kontrolom vlade u Višiju za vrijeme Drugog svjetskog rata. Kada se jedne večeri pojavi njegova davno izgubljena ljubav Ilsa\, sa svojim suprugom Viktorom\, istaknutim članom pokreta otpora\, Rik biva uvučen u ljubavni trougao\, ali i mrežu političkih intriga. Ilsa i Viktor moraju pobjeći iz grada\, a jedini koji im u tome može pomoći je Rik. \nFilm je nominovan za sedam Oskara\, od kojih je osvojio tri: za najbolji film\, za najbolju režiju\, i najbolji adaptirani scenario. URL:https://www.barskiljetopis.me/event/kasablanka-rezija-majkl-kurtis/ LOCATION:Ljetnja pozornica Doma kulture CATEGORIES:Filmski program ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://www.barskiljetopis.me/wp-content/uploads/2019/06/Casablanca-cover.jpg ORGANIZER;CN="JP Kulturni centar Bar":MAILTO:pr@barskiljetopis.me END:VEVENT BEGIN:VEVENT DTSTART;TZID=UTC:20190714T213000 DTEND;TZID=UTC:20190714T213000 DTSTAMP:20260504T171240 CREATED:20190614T222246Z LAST-MODIFIED:20190624T074405Z UID:9916-1563139800-1563139800@www.barskiljetopis.me SUMMARY:Vokalno-instrumentalni kvartet Baneta Kljajića DESCRIPTION:Vokalno-instrumentalni kvartet Baneta Kljajića: Ksenija Milošević\, prva violina Beogradske filharmonije \n                                                                                         Sanja Uzelac\, vokalni solista proslavljene grupe „O’ Đila” \n                                                                                        Uroš Marković\, pijanista \n                                                                                        Bane Kljajić\, gitara i buzuki \n  \nVokalno-instrumentalni kvartet Baneta Kljajića izvodi djela mediteranskih i evropskih kompozitora klasične muzike\, kao i popularnih melodija španske\, grčke\, italijanske\, ruske-ciganske muzike uključujući i kompozicije Dvoržaka\, Theodorakisa\, Paca de Lucie i mnogih drugih. \n  \n                                                         URL:https://www.barskiljetopis.me/event/bane-kljajic-bend/ LOCATION:Dvorac kralja Nikole CATEGORIES:Muzički program ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://www.barskiljetopis.me/wp-content/uploads/2019/06/bane-kljajić-cover.jpg ORGANIZER;CN="JP Kulturni centar Bar":MAILTO:pr@barskiljetopis.me END:VEVENT BEGIN:VEVENT DTSTART;TZID=UTC:20190713T213000 DTEND;TZID=UTC:20190713T213000 DTSTAMP:20260504T171240 CREATED:20190614T214753Z LAST-MODIFIED:20190618T163435Z UID:9550-1563053400-1563053400@www.barskiljetopis.me SUMMARY:ATELJE 212: „HOMO FABER“\, režija: Ana Tomović DESCRIPTION:ATELJE 212 \nMaks Friš \n„HOMO FABER“ \nRežija: Ana Tomović \nPrevod: Olga Trebičnik \nDramatizacija: Tamara Baračkov \nScenografija: Ljubica Milanović \nKostimografija: Selena Orb\nMuzika: Nevena Glušica \nScenski pokret: Maja Kalafatić\nVideo: Dušan Grubin \nIgraju: Svetozar Cvetković\, Jovana Stojiljković\, Radmila Tomović\, Stefan Bundalo\, Jelena Petrović i Mladen Lukić \nO PREDSTAVI: \n„Homo Faber“ je priča o Valteru Fabru i njegovim putovanjima na kojima sam junak problematizuje sopstveni identitet\, individualnost\, odgovornost spram svojih odluka\, sopstveni moral i političku poziciju u društvu. Faber se suočava sa egzistencijalističkim krizama\, problemom vjere i životnim usudom koji je izvan njegove kontrole – njegova ljubav prema jednoj ženi nakon razlaza\, biva zamijenjena njegovom krivicom i tragičkom greškom u ljubavi prema drugoj\, značajno mlađoj ženi. Valter Faber je junak koji se kroz niz životnih okolnosti suočava sa sobom samim i biva poražen sobom na samome kraju. \n  \nO ROMANU: \nProslavljeni roman švajcarskog pisca Maksa Friša Homo Faber usredsređuje se na dramatičan pokušaj lika okarakterisanog kao homo faber (na latinskom – čovjek kovač svoje sudbine) da protekle događaje shvati i objasni na osnovu uloge pomoću koje je izgradio svoj odnos prema svijetu: čovjek djelatnik može sam da upravlja svojim životom. Opredjeljenje za tehniku\, na profesionalnom planu\, i za samački život\, na privatnom\, značilo je za Valtera Fabera zatvaranje u okvire sistema koji mu je stvarao osjećaj da gospodari sobom i nudio ne samo pouzdan zaklon u odnosu na stihijnost sadašnjosti\, već i izvjesne garancije za budućnost. No\, mada je izabrana uloga djelovala bezbjedno\, njena slaba strana\, o kojoj nije vodio računa\, bila je prošlost… \nKroz susret sa mladom Sabet glavni junak se zapravo suočava sa svojom prošlošću koju je nastojao da apstrahuje. Na širem planu romana\, to je susret svijeta tehnike i slijepog povjerenja u činjenice – sa mitskim i sudbinskim. Ishod tog susreta\, između ostalog\, već i izboru imena i prezimena glavnog junaka daje ironijski prizvuk. \nRoman je prvi put objavljen 1957. godine\, a po njemu je snimljen i film „Vojadžer“ u režiji Folkera Šlendorfa. \n  \nO REDITELJKI: \nAna Tomović je rođena 1979. godine u Beogradu. Diplomirala je pozorišnu i radio-režiju na FDU u Beogradu u klasi prof. Egona Savina i asistenta Dušana Petrovića. Režirala je predstave: „Creeps“ Luca Hibnera (BDP)\, „Patka“ Stele Fihili (Kraljevačko pozorište)\, „Halflajf“ Filipa Vujoševića (Atelje 212)\, „Povratak Kazanove“ po noveli Artura Šniclera (SNP)\, „Monogamija“ Stele Fihili (Somborsko narodno pozorište)\, autorski projekat „Trt\, mrt\, život ili smrt“ (BELEF 2007)\, „Norway. Today“ Igora Bauersime (BDP i Kruševačko pozorište)\, „Brod za lutke“ Milene Marković (SNP)\, „Slučaj Vojcek – Hinkeman“ po G. Bihneru i E. Toleru (Bitef teatar)\, „Ronalde\, razumi me“ Filipa Vujoševića (Narodno pozorište u Beogradu)\, „Romeo i Julija“ (Pozorište „Oberhausen“\, Njemačka)\, „Vještice“ Roalda Dala (Malo pozorište „Duško Radović“). Dobitnica je nagrade za najbolju režiju na Joakimfestu 2005. godine za predstavu „Patka“. Predstava „Brod za lutke“ pobjednik je Sterijinog pozorja 2009. godine. URL:https://www.barskiljetopis.me/event/atelje-212-homo-faber-rezija-ana-tomovic/ LOCATION:Ljetnja pozornica Doma kulture CATEGORIES:Pozorišni program ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://www.barskiljetopis.me/wp-content/uploads/2019/06/HOMO-FABER-cover-događaj.jpg ORGANIZER;CN="JP Kulturni centar Bar":MAILTO:pr@barskiljetopis.me END:VEVENT BEGIN:VEVENT DTSTART;TZID=UTC:20190711T213000 DTEND;TZID=UTC:20190711T213000 DTSTAMP:20260504T171240 CREATED:20190614T215109Z LAST-MODIFIED:20190710T110021Z UID:9691-1562880600-1562880600@www.barskiljetopis.me SUMMARY:Pozorište „Boško Buha“: „PITAM SE\, PITAM\, KOLIKO SAM BITAN“ (5+)\, režija: Jana Maričić DESCRIPTION:Pozorište „Boško Buha“ \nErlend Lu \n„PITAM SE\, PITAM\, KOLIKO SAM BITAN“ \nRežija: Jana Maričić \nDramaturgija: Milena Depolo \nScenografija: Veljko Stojanović \nKostimografija: Snežana Veljković \nKompozitor: Božidar Obradinović \nKoreografija: Maja Kalafatić \nScenski govor: Dijana Marojević \nIgraju: Stefan Bundalo\, Aleksandar Milković\, Teodora Ristovski\, Miloš Vlalukin\, Jelena Trkulja \nTrajanje: 60 min. | Uzrast: 5+ \n  \nO predstavi: \nErlend Lu\, čuveni norveški savremeni pisac\, i jedan od omiljenih pisaca domaće čitalačke publike\, napisao je i serijal knjiga za djecu čiji je glavi junak vozač viljuškara Kurt. U ovoj priči\, Kurt je\, zbog visokog društva u kojem se kreće\, postao nesiguran u sebe\, i sa svojim malim sinom polazi u potragu za svojim velikim djelom koje će mu pomoći da i on postane važan u svom okruženju. Dok smo pravili ovu predstavu za djecu\, nismo željeli da budemo neki pametni veliki ljudi koji će ih nečemu naučiti. Uostalom\, djeca su vrlo često mnogo pametnija od nas\, baš kao što je i Bud\, koji ima svega nekoliko godina\, pametniji od svog tate Kurta. Htjeli smo da djeci ispričamo priču i da sa njima podijelimo misli\, brige i osjećanja koja su se u nama rađala dok smo se družili sa Erilendom Luom i njegovim glavnim junakom\, Kurtom.                                                                            Milena Depolo \n  URL:https://www.barskiljetopis.me/event/pozoriste-bosko-buha-pitam-se-pitam-koliko-sam-bitan/ LOCATION:Dvorac kralja Nikole CATEGORIES:bARS program ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://www.barskiljetopis.me/wp-content/uploads/2019/06/pitam-se-cover.jpg ORGANIZER;CN="JP Kulturni centar Bar":MAILTO:pr@barskiljetopis.me END:VEVENT BEGIN:VEVENT DTSTART;TZID=UTC:20190710T213000 DTEND;TZID=UTC:20190710T213000 DTSTAMP:20260504T171240 CREATED:20190614T215216Z LAST-MODIFIED:20190618T145617Z UID:9630-1562794200-1562794200@www.barskiljetopis.me SUMMARY:Nikola Vučković\, klavir DESCRIPTION:Nikola Vučković\, klavir \nGošća koncerta: Dušica Kordić\, violina \n  \nPROGRAM: \n1. F. Liszt: Sonata h-moll\, S. 178\n\n2. Dušica Kordić: Rumunska rapsodija za violinu solo\n\n3. M. Ravel: Gaspard de la nuit\, M. 55\n\n Ondine\nLe Gibet\nScarbo\n\nNikola Vučković (1981) završio je nižu muzičku školu u Budvi\, u klasi prof. Gabriele Aksamit nakon čega je upisao srednju muzičku školu u Subotici\, u klasi prof. Matije Molcera. Školovanje nastavlja na Muzičkoj akademiji u Novari u Italiji\, u klasi prof. Mariana Mike\, gdje 2002. godine diplomira uz počasti. Za vrijeme studija u Italiji bio je dobitnik šest stipendija fondacije „Luciano Martelli“ iz Galliate-a. Paralelno sa studijama u Italiji\, pohađao je i studije i na Muzičkoj akademiji na Cetinju\, u klasi prof. Borisa Kraljevića u čijoj klasi i diplomira 2004. god. Magistarske studije završio je u klasi prof. Vladimira Bočkarjova. \nUsavršavao se u zemlji i inostranstvu kod poznatih pedagoga kao što su: Dmitri Baškirov\, Šandor Falvai\, Noel Flores\, Vladimir Ovčinjikov\, Kemal Gekić\, Aleksandar Serdar i dr. \nPored zapaženih nastupa na saveznim i međunarodnim takmičenjima nastupao je i na preko 250 koncerata kao solista i kamerni muzičar u Crnoj Gori\, Srbiji\, Italiji\, Austriji\, Francuskoj\, Mađarskoj\, BiH\, Njemačkoj i dr. \nOd značajnijih nastupa u Crnoj Gori izdvajaju se: recitali u CNP-u i Kraljevskom pozorištu „Zetski dom“ na Cetinju\, „HercegFest“ u Herceg Novom\, „Grad teatar“ u Budvi\, „Barski ljetopis“ u Baru i drugi. Veoma je značajan i koncert u CNP-u\, koji je ostvario sa Crnogorskim simfonijskim orkestrom\, pod dirigentskom palicom Radovana Papovića\, a koji ujedno predstavlja i njegov orkestarski debi. \nU inostranstvu je nastupao na brojnim festivalima među kojima se posebno ističu: otvaranje festivala „Verbania Musica“ (Italija) – povodom 150 godina F. Šopena\, svečanosti grada Martelaga (Venecija – Italija)\, koncert u Milanu – Italija za najviše zvaničnike političke stranke „Forza Italia“\, recital u Napulju (Italija)\, nastup u sali „Bosendorfer“ – Beč i „Royal Casino“ – Baden (Austrija)\, Dom Armije BiH (Sarajevo)\, sali „Olivier Messian“ (Pariz)\, „Guldener Greif“\, Castle Museum i Rathaus (Arnstadt – Njemačka) i dr. \nDo sad je ostvario i niz koncerata koje su snimile i emitovale brojne TV stanice: RTS\, RTCG\, RTV Novi Sad\, RTV Budva\, Rai Uno (Italija)\, kao i radio stanica klasične muzike „Bela Bartok“ u Mađarskoj. \nOd 2015. godine\, Vučković je stalni član dua „2Soul(o)s“\, sa istaknutom crnogorskom violinistkinjom Dušicom Kordića\, a 2016. je bio klavirski saradnik za pobjednike internacionalnog takmičenja „Grand Prize Virtuoso“ u Salcburgu i član žirija „Golden Key Piano“ takmičenja u Njujorku. Trenutno je angažovan kao direktor muzičke škole u Budvi. \n  \nViolinistkinja Dušica Kordić je rođena u Kotoru 1981. godine. Osnovno muzičko obrazovanje započinje sa 9 godina u muzičkoj školi „Vida Matjan“ (Kotor)\, u klasi Ljudmile Petrove. Srednje obrazovanje stekla je u muzičkoj školi „Mokranjac“ u Beogradu\, u klasi istaknutog profesora Dejana Mihajlovića\, kod kojeg nastavlja i studije u Beogradu i Sarajevu. Diplomirala je 2006. godine. Dušica je bila stipendista „Berklee College of Music“ u Bostonu (2009) i „Roosevelt University“ u Čikagu (2003). \nApsolvent je Akademije lepih umetnosti u Beogradu\, na Jazz odsjeku u klasi prof. Vladane Marković. Do sada je sarađivala je sa brojnim istaknutim umjetnicima kao što su: Henning Kraggerud\, Irina Chukovskaya\, Nick Miskoru\, Oleg Janovski i dr. Pored toga\, usavršavala je i Tap Dance u SAD-u. \nOd 2013. godine aktivno sarađuje sa crnogorskim gitaristom Draženom Jokovićem sa kojim ostvaruje stotine nastupa u zemlji i inostranstvu\, kao i snimanje i izdavanje CD-a za renomirani festival „Bach Advent“ u Arnstadtu (Njemačka)\, gdje su redovni gosti. Sa crnogorskim pijanistom\, Nikolom Vučkovićem\, nastupa od 2015. godine i ostvaruje značajne recitale u zemlji i inostranstvu. \nOstvarila je i trajne audio i video zapise za Radio i Televiziju Crne Gore\, SAD\, Njemačke i Norveške. Trenutno je angažovana kao profesor violine u muzičkoj školi u Budvi. URL:https://www.barskiljetopis.me/event/duo-2soulos-nikola-vuckovic-klavir-i-dusica-kordic-violina/ LOCATION:Dvorac kralja Nikole CATEGORIES:Muzički program ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://www.barskiljetopis.me/wp-content/uploads/2019/06/NIKOLA-VUČKOVIĆ-COVER.jpg ORGANIZER;CN="JP Kulturni centar Bar":MAILTO:pr@barskiljetopis.me END:VEVENT BEGIN:VEVENT DTSTART;TZID=UTC:20190709T213000 DTEND;TZID=UTC:20190709T213000 DTSTAMP:20260504T171240 CREATED:20190614T215334Z LAST-MODIFIED:20190614T215334Z UID:9545-1562707800-1562707800@www.barskiljetopis.me SUMMARY:Teatar „EXIT“\, Zagreb: „NEVJEROJATAN DOGAĐAJ“\, režija: Ivica Boban DESCRIPTION:Teatar „EXIT“ \, Zagreb \n„NEVJEROJATAN DOGAĐAJ“ \nrežija: Ivica Boban \nKoreografija: Blaženka Kovač Varić \nScenografija: Zdravka Ivandija \nKostimografija: Zdravka Ivandija \nDizajn svjetla: Vesna Kolarec \nVideo: Dario Hacek \nIgraju: Filip Detelić\, Anja Matković\, Tara Rosandić i Erna Rudnički \n  \nO predstavi: \nU virtuoznoj pozorišnoj i glumačkoj igri\, punoj kalamburičnih zapleta u stilu savremene komedije dell’ arte\, četvoro mladih glumaca – Filip Detelić\, Anja Matković\, Tara Rosandić i Erna Rudnički transformisaće se pred vama snagom svog talenta i zavidnom vještinom u više od dvadesetak likova koji su se jednog dana našli u vrtlogu nevjerovatno turbulentnog događaja u vašem gradu. \n…Saznaćete kako jedan taksista baš tog dana nije imao sreće… i kako se promoterka zdravog života našla na fasadi i skočila s trećeg sprata… i kako je zaposlena u zoološkom vrtu liznula žabu… i koga je antropološkinja i uvažena naučnica optužila za gerontocid… i kako je otpuštena radnica mesne industrije spašavala komšiju od infarkta… i kako je zbog vanrednih vijesti i kriznog stanja prekinuta TV emisija Global… i što se dogodilo u jednom night clubu kad je reprezentativka ženskog fudbalskog tima prvi put obukla štikle… i sve to\, i još mnogo više… \nPredstava „Nevjerojatan događaj“\, na rubu zbilje i fikcije\, istine i mašte\, problematizuje našu istraumatizovanu stvarnost\, sve težu i za mnoge nepodnošljivu svakodnevicu\, borbu da se opstane i izvuče iz neplaćenih računa\, kredita i minusa\, narušenih odnosa\, samoće i svih nemogućih\, ali bolno stvarnih problema i bezizlaznih situacija tranzicionog neoliberalno kapitalističkog vremena u kojem živimo. \nSvi su ti problemi upisani u živote sedam glavnih i još petnaestak sporednih likova koje ćete upoznati tokom predstave i koji će vam ispričati svoje istovremeno smiješne i tužne priče\, te razotkriti pred vama i ono što nikome ne mogu\, nemaju ili ne bi rekli – jer pozornica je\, vjerujemo\, ono mjesto gdje možemo i moramo do kraja razgolititi i stvarnost i našu intimu\, nasmijati se do suza tuđim i svojim slabostima\, glupostima\, pa i nesrećama – gdje se možemo rasteretiti\, utješiti\, osvijestiti i zajedno doživjeti i trenutke katarze. \n  \nRIJEČ KRITIKE: \n„Vrsna redateljica\, koreografkinja\, scenaristica\, autorica kazališnih projekata i redovita profesorica Akademije dramske umjetnosti Ivica Boban priredila je u produkciji Kazališta KNAP „Nevjerojatan događaj“. Sa samo četiri mlada glumca Ivica Boban je uspjela postaviti na scenu predstavu s više od dvadeset likova\, a da nijedan od njih ni u jednom trenutku ne posustane\, baš naprotiv. Iznimno dobra gluma\, zanimljiva režija\, atraktivni kostimi\, dobra koreografija i funkcionalna upotreba prostora rezultirali su nevjerojatno uspjelom predstavom. \n„Nevjerojatan događaj“ je\, kako u najavi predstave i stoji\, svojevrsna moderna commedia dell’arte. Ta poetička premisa je redateljski inteligentno razrađena te transponirana u suvremeni svijet. Nema ovdje tipskih likova iz 16. stoljeća kao što su Pantalone\, Arlekino\, hvalisavi vojnici\, zaljubljeni parovi\, doktori i slični. Pred nama su pomalo frustrirani i izmučeni ljudi iz naše vlastite okoline: ljudi pod stresom od napornog posla koji se odaju porocima ili taj stres potiskuju dok jednog dana ne eskalira\, intelektualci u mirovini od koje jedva mogu preživjeti\, ljudi s društvene margine\, diskriminirani\, zanemareni ili usamljeni ljudi. Ovi društveno-socijalni elementi su\, međutim\, potisnuti u drugi plan. Osobne traume i nevolje pojedinaca\, također. One su tu tek da likovima daju još jednu dimenziju\, da ih očovječe. Naglasak je stavljen na ono tipsko\, plošno u njima\, na ono što će izazvati humor\, uz oprez da taj humor ne preraste u onaj prizeman i jeftin. Tako su svi ti likovi utjelovljeni u osuvremenjenim tipskim junacima – pijanom taksistu\, plesačici koja postaje prostitutka\, lezbijki koja igra nogomet\, tvorničkoj radnici koju muž vara… Svi su nesretni\, ali se ničija nesreća ne potencira\, nema patetike ni potresnih ispovijesti. \nJoš jedna poveznica s commedia dell’arte je i izvrsna gluma (obogaćena i umijećima poput pjevanja i plesa) s tom razlikom što su mladi glumci iz ove postave pokazali širok glumački raspon\, a ne samo specijaliziranost za jedan lik. Svojom su raskošnom\, predanom igrom i fascinantnim talentom plijenili tijekom cijela dva sata\, koliko otprilike predstava traje. Uz brojna presvlačenja\, dinamičnu igru i transformacije činilo se da je na sceni neuporedivo više od četvero glumca. Svojom igrom\, govorom tijela\, odličnim scenskim govorom\, šarmom i izvrsnom glumom pokazali su da su zaista obećavajuća generacija i da će i ova\, kao i brojne druge uspješnice Ivice Boban\, zasigurno imati mnogo uspješnih izvođenja. \nKolaž sastavljen od poznatih\, ali intrigantnih životnih ili svakodnevnih priča uz strogo balansiranje i usklađenost sa zahtjevima moderne scene iznjedrio je vrlo zanimljivu\, duhovitu i dobru predstavu. U vrijeme youtube generacije\, šarolik i dinamičan sadržaj unutar jedne predstave zasigurno će održati pažnju i gledateljima koji nemaju strpljenja za kazališni medij. Za „Nevjerojatan događaj“ uz redateljicu je najzaslužnija glumačka postava\, ali se ne može zanemariti i uloga svih ostali članova autorskog tima\, što je publika prepoznala i svoju zahvalnost ukazala na pravi način – ovacijama.“ \nOlivera Radović\, KAZALIŠTE.hr \n  \nO rediteljki: \nIvica Boban je hrvatska pozorišna rediteljka rođena u Zagrebu\, 1942. Završila je Školu za ritmiku i ples\, a 1965. godine diplomirala glumu na Akademiji dramske umjetnosti. Stručno se usavršavala u Moskvi (koreografija i glumačka pedagogija) i tadašnjem Lenjingradu. Na početku karijere radila je kao koreografkinja i saradnica za pantomimu i scenski pokret u osamdesetak predstava\, u pozorištima i na festivalima širom Hrvatske. Osnivač je\, umjetnički rukovodilac i rediteljka Kazališne radionice „Pozdrav“\, koja je od 1973. odigrala više od 600 predstava („Pozdravi“\, „Povratak Arlechina“\, „Play Čehov“\, „Play Držić“…)\, gostujući na pedesetak festivala u 13 zemalja Evrope\, te Srednje i Južne Amerike. Autorka je pedesetak konceptualnih događanja\, a osim pozorišnih predstava režirala je i svečana otvaranja „Dubrovačkih ljetnjih igara“ i Univerzijade u Zagrebu\, 1987. godine. \nRežirala je u pozorištima i na festivalima u Zagrebu\, Dubrovniku\, Splitu\, Rijeci i Varaždinu. Među njena važnija rediteljska ostvarenja\, pored „Pozdrava“\, spadaju postavke Euripidove „Medeje“\, Sofokleove „Antigone“\, Fabrieve „Smrti Vronskog“\, Milerovog komada „Hamletmachine“\, potom Ibzenove „Nore“ i Držićeve „Hekube“. Često režira i u Hrvatskom narodnom kazalištu\, u Zagrebu. Boban je redovni profesor na Akademiji dramske umjetnosti i gostujući profesor na njujorškom univerzitetu „Tisch School of Arts“. Član je Evropskog udruženja instituta i akademija umjetnosti ELIA\, a predavala je i vodila seminare na pozorišnim akademijama\, školama i festivalima u zemlji i inostranstvu\, prije svega na temu metodologije procesa pozorišnog\, a posebno glumačkog stvaranja. Dobitnica je brojnih nagrada i priznanja. URL:https://www.barskiljetopis.me/event/teatar-exit-zagreb-nevjerojatan-dogadjaj-rezija-ivica-boban/ LOCATION:Stari Bar – amfiteatar CATEGORIES:Pozorišni program ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://www.barskiljetopis.me/wp-content/uploads/2019/06/nevjerojatan-događaj-cover-događaj.jpg ORGANIZER;CN="JP Kulturni centar Bar":MAILTO:pr@barskiljetopis.me END:VEVENT BEGIN:VEVENT DTSTART;TZID=UTC:20190708T213000 DTEND;TZID=UTC:20190708T213000 DTSTAMP:20260504T171240 CREATED:20190614T215535Z LAST-MODIFIED:20190614T215535Z UID:9663-1562621400-1562621400@www.barskiljetopis.me SUMMARY:Tatjana Burzanović: multimedijalno predstavljanje knjige „MEĐUODNOSI UMJETNIČKIH SVJETOVA” DESCRIPTION:Multimedijalno predstavljanje knjige (indijski ples\, slika\, riječ…) \n„MEĐUODNOSI UMJETNIČKIH SVJETOVA“/Bhagavad Gita ili Božja pjesma/ \nUčestvuju: Ambasadorka Indije Renu Pall i autorka knjige Tatjana Burzanović \nModerator: Nikoleta Dabanović \n  \nO autorki: \nDr Tatjana Burzanović je autorka\, umjetnica\, grafička dizajnerka i dizajnerka interijera\, profesor na Fakultetu za kulturu i turizam na predmetu Indijska kultura\, te na Fakultetu za dizajn i multimediju na Univerzitetu Donja Gorica u Podgorici\, Crna Gora. Diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu\, a doktorat obranila na Fakultetu primenjenih umjetnosti u Beogradu. \nSvoje je radove izlagala na više od 15 kolektivnih izložbi od kojih posebno izdvaja „Zlatno pero“ Beograda kao gdje se pojavila kao najuspješniji debitant 1986. godine kao i kasnija učešća na izložbama „Zlatno pero“. Pored ovih\, realizovala je i desetak samostalnih izložbi i to: magistarsku izložbu 2005. godine u galeriji Akademije likovnih umjetnosti Sarajevo\, izložbu 2007. godine u Dvorcu Petrovića na Kruševcu kojom je Indija prvi put u Crnoj Gori slavila 60 godina od svoje nezavisnosti\, samostalnu izložbu 2010. kojom su otvorene „Dučićeve večeri poezije“ u Trebinju na Crkvinama\, doktorsku izložbu u „Umjetničkom paviljonu“ Podgorica 2014. godine\, samostalnu izložbu slika „Indija in heart“ u New Delhiju i u Kolkati i druge. \nNjen rad nagrađen je brojnim priznanjima: Najuspješniji debitant „Zlatnog pera“ Beograda\, 1986\, Prva nagrada na likovno-pedagoškoj koloniji u Bečićima za rad sa djecom 1994\, Prva nagrada u likovno-pedagoškoj koloniji u Baru 1997\, Prva nagrada za najbolje opremljenu knjigu (bibliofilsko izdanje) 2005. godine\, na drugom Podgoričkom sajmu knjiga od 130 izlagača\, „Himna čovjeku“ Rabindranat Tagore\, Prva nagrada za najbolje opremljeno umjetničko izdanje (bibliofilsko izdanje) 2016\, Prva nagrada na takmičenju Ministarstva turizma i održivog razvoja u A kategoriji „Sva čuda Crne Gore“ – prezentacija „Jankovića krš“ turistička valorizacija konceptualnog projekta i Prva nagrada na takmičenju Ministarstva turizma i održivog razvoja Crne Gore\, u A kategoriji\, („Grlo izvor Morače“ – turistička valorizacija konceptualnog projekta). \n  \nO djelu: \nBibliofilsko izdanje knjige „Međuodnosi umjetničkih svjetova-ilustracije Bhagavad Gite (najljepši dio Mahabharate „Pjesma o božanstvu“)\,dio je doktorske disertacije\, koju je autorka\, uz podršku ambasade Indije iz Beča štampala dvojezično\, na engleskom i crnogorskom  jeziku. Predgovor za ovu knjigu napisao je tadašnji Ambasador Indije u Austriji i Crnoj Gori\, gospodin Rajiva Misra. \nBhagavad Gita sadrži osamnaest poglavlja. Svako poglavlje je ilustrovano na dva načina\, što je i prikazano u knjizi. Riječ je o prožimanju između poezije i slikarstva\, korelaciji između umjetnosti (slikarstva i književnosti). Ovakvi organski spojevi dvije umjetnosti postoje od davnina\, i možemo ih nazvati jednim modernim imenom: picto-poezija. \nSlikarstvo i poezija je jedna umjetnost sa dva lica. \nLiterarni sadržaj pretvoren je u vizuelni\, a da je pri tom izgrađen zatvoren sistem likovnog predstavljanja\, ne preuzimajući  i ne modifikujući književna sredstva. Ideja nadilazi sliku. Omogućeno je posmatraču da „čita“ sliku. URL:https://www.barskiljetopis.me/event/tatjana-burzanovic-multimedijalno-predstavljanje-knjige-medjuodnosi-umjetnickih-svjetova/ LOCATION:Dvorac kralja Nikole CATEGORIES:Književni program ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://www.barskiljetopis.me/wp-content/uploads/2019/06/tatjana-burzanovic-cover-1.jpg ORGANIZER;CN="JP Kulturni centar Bar":MAILTO:pr@barskiljetopis.me END:VEVENT BEGIN:VEVENT DTSTART;TZID=UTC:20190708T090000 DTEND;TZID=UTC:20190708T120000 DTSTAMP:20260504T171240 CREATED:20190614T215713Z LAST-MODIFIED:20190618T060055Z UID:9807-1562576400-1562587200@www.barskiljetopis.me SUMMARY:Početak škole grafike sa Natašom Drešić DESCRIPTION:Škola grafike organizuje se drugi put za redom u okviru “Barskog ljetopisa” i ove godine će trajati od 8. do 24. jula kada će biti organizovana završna izložba radova.  \nNataša Drešić je rođena 1987. godine u Baru. Osnovne i specijalističke studije završila je na Fakultetu likovnih umjetnosti na Cetinju na grafičkom odsjeku\, u klasi prof. mr Anke Burić 2016. godine. Tokom 2015. godine bila je na studijskom usavršavanju na „Ecole Superieure d’Art de Lorraine“ u Metzu\, u Francuskoj. Dobitnica je brojnih stipendija i priznanja\, među kojima je i stipendija CANU za podsticanje umjetničkog podmlatka Crne Gore za 2017. godinu. Iste godine postala je član ULUCG. Tokom 2017. godine je radila kao pripravnik na slikarskom odsjeku na Fakultetu likovnih umjetnosti na Cetinju. Trenutno radi kao likovni pedagog u OŠ „Stefan Mitrov Ljubiša“ u Budvi. Značajne kolektivne izložbe i radionice su joj: „Belt and Road China & CEEC Print Exhibition“ (Ningbo\, Kina\, 20018)\, grupna izložba „Art rooms“ (Crna Gora\, 2017)\, Festival umjetnosti „Virski“ (galerija „V. A. Leković“\, Bar\, 2016)\, „17. Internacionalno bijenale grafike – Sarcelles“ (Pariz\, 2015)\, „Mozaik malog formata X“ (Mala galerija ULUPUDS-a\, Beograd\, 2015)\, Kolektivna izložba studenata („Galerija 42“\, Cetinje\, 2014)\, Mozaik malog formata – radionica mozaika („Barski ljetopis“\, Stari Bar\, 2013)\, „Henri Mur kao inspiracija“\, grafička radionica s britanskom grafičarkom Sarom Gilet (galerija „Miodrag-Dado Đurić“\, Cetinje\, 2012). Iza nje su i samostalne izlože: „Jesen grafike“ (2017)\, „Samoozbiljenje“ (Crnogorska komercijalna banka\, Podgorica\, 2017. i „Barski ljetopis 2017)\, „Samoozbiljenje“ (Centar savremene umjetnosti Crne Gore\, galerija „Centar“\, Podgorica\, 2017)\, „Diplomska izložba“ („Galerija 42“\, Cetinje\, 2016)\, „Ecole Superieure d’Art de URL:https://www.barskiljetopis.me/event/skola-grafike-sa-natasom-dresic/ LOCATION:Crkva svetog Marka\, Stari Bar CATEGORIES:bARS program ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://www.barskiljetopis.me/wp-content/uploads/2019/06/natasa-1.jpg ORGANIZER;CN="JP Kulturni centar Bar":MAILTO:pr@barskiljetopis.me END:VEVENT BEGIN:VEVENT DTSTART;TZID=UTC:20190707T223000 DTEND;TZID=UTC:20190707T223000 DTSTAMP:20260504T171240 CREATED:20190615T101157Z LAST-MODIFIED:20190721T100435Z UID:9931-1562538600-1562538600@www.barskiljetopis.me SUMMARY:ULICA (La strada)\, režija: Federiko Felini DESCRIPTION:ULICA (La strada)  \nrežija: Federicco Fellini  \nUloge: Giulietta Masina\, Anthony Quinn\, Richard Basehart i Aldo Silvani  \nULICA (La Strada) je slavna i hvaljena italijanska drama iz 1954. koja govori o neobičnom prijateljstvu snagatora i blago mentalno zaostale djevojke u zabavljačkom show-u. Film\, koji je blagi odmak od italijanskog neorealizma\, režirao je Federiko Felini i on se smatra prekretnicom u njegovoj karijeri te jednim od najboljih filmova kinematografije. \nFilm je nagrađen Oskarom\, u kategoriji za najbolji strani film 1957. godine. URL:https://www.barskiljetopis.me/event/ulica-rezija-federiko-felini/ LOCATION:Ljetnja pozornica Doma kulture CATEGORIES:Filmski program ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://www.barskiljetopis.me/wp-content/uploads/2019/06/ULICA-COVER-DOGADJAJ.jpg ORGANIZER;CN="JP Kulturni centar Bar":MAILTO:pr@barskiljetopis.me END:VEVENT BEGIN:VEVENT DTSTART;TZID=UTC:20190707T213000 DTEND;TZID=UTC:20190707T213000 DTSTAMP:20260504T171240 CREATED:20190614T214713Z LAST-MODIFIED:20190706T155116Z UID:9816-1562535000-1562535000@www.barskiljetopis.me SUMMARY:Daniela Kamarano\, violina i Alessandro Deljavan\, klavir DESCRIPTION:Daniela Kamarano je italijanska violinistkinja\, koja još od ranog djetinjstva gaji ljubav prema ovom instrumentu. Već sa četiri godine\, počela sa časovima violine. Diplomirala je na Konzervatorijumu u Milanu\, nakon čega je uslijedilo usavršavanje na Konzervatorijumu Muzike „N. Paganini“ u Đenovi. \nKao solista\, u kamernim sastavima i kao član orkestra nastupala je širom svijeta: u Argentini\, Francuskoj\, Njemačkoj\, Holandiji\, Japanu\, Portugalu\, Rumuniji\, Švedskoj\, Švajcarskoj i Americi. \nNastupala je sa prestižnim orkestrima kao što su RAI Simfonijski orkestar Torino\, Filarmonica della Scala\, Sicilinaski simfonijski orkestar\, a kao solista je svirala sa rumunskom Sibiu filharmonijom\, Botosani filharmonijom takođe iz Rumunije i drugim italijanskim filharmonijama. \nNjenu bogatu biografiju krase učešća sa izuzetnim svjetskim imenima na prestižnim festivalima i eminentnim halama. \n  URL:https://www.barskiljetopis.me/event/daniela-kamarano-violina/ LOCATION:Dvorac kralja Nikole CATEGORIES:Muzički program ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://www.barskiljetopis.me/wp-content/uploads/2019/06/daniela-cammarano-cover.jpg ORGANIZER;CN="JP Kulturni centar Bar":MAILTO:pr@barskiljetopis.me END:VEVENT BEGIN:VEVENT DTSTART;TZID=UTC:20190706T213000 DTEND;TZID=UTC:20190706T213000 DTSTAMP:20260504T171240 CREATED:20190614T215805Z LAST-MODIFIED:20190618T163412Z UID:9540-1562448600-1562448600@www.barskiljetopis.me SUMMARY:SMG Ljubljana i HNK „Ivan pl. Zajc" Rijeka: „NAŠE NASILJE I VAŠE NASILJE"\, režija: Oliver Frljić DESCRIPTION:Slovensko mladinsko gledališče Ljubljana i HNK „Ivan plemeniti Zajc“ Rijeka \n„NAŠE NASILJE I VAŠE NASILJE“   \ninspirisano romanom Petera Vejsa „Estetika otpora“ \nAutor i reditelj: Oliver Frljić \n  \n Scenograf: Igor Pauška \nKostimografkinja: Sandra Dekanić \nMajstor svjetla: Dalibor Fugošić \nInspicijentkinje: Sandra Čarapina/Ana Vidučić \n  \nIgraju: Barbara Babačić\, Daša Doberšek\, Uroš Kaurin\, Dean Krivačić\, Jerko Marčić\, Nika Mišković\, Draga Potočnjak\, Matej Recer i Blaz Šef \nTrajanje: oko 75 minuta \n  \nO PREDSTAVI: \nPredstava „Naše nasilje i vaše nasilje“ širom otvorenih očiju posmatra Evropu naivno zatečenu izbjegličkom krizom\, Evropu koja spremno zaboravlja na svoju kolonijalnu prošlost dok jednako tako spremno zatvara granice hiljadama onih koji bježe upravo pred posljedicama evropske i američke politike. \nPredstava „Naše nasilje i vaše nasilje“ postaviće neka možda vrlo neugodna pitanja: Jesmo li svjesni da naše blagostanje zavisi od hiljada mrtvih na Bliskom istoku? Kupujemo li savjest svojom deklarativnom solidarnošću? U trenutku u kojem svjedočimo jednoj od najvećih svjetskih kriza nakon Drugog svjetskog rata\, trebamo li se s ponosom nazivati Evropljanima ili se Evrope trebamo sramiti? Jesmo li spremni snositi posljedice evropske stoljetne arogantne dominacije? Oplakujemo li jednako žrtve terorističkih napada u Parizu i Briselu\, kao i onih u Bagdadu? U kojem smo trenutku povjerovali da smo gospodari istine i da je naš Bog svemoćniji od drugih? I gdje se u svemu tome nalazimo mi\, gledaoci ove predstave dok plačemo u polumraku dvorane pred fikcionalnim\, odigranim prizorima\, ali ostajemo ravnodušni pred stvarnim ljudima u izbjegličkim kampovima širom Evrope? \nPredstava je nastala u međunarodnoj koprodukciji nekoliko evropskih pozorišta i festivala\, koju uz riječki HNK čine HAU Hebbel am Ufer iz Berlina (Njemačka) kao inicijator projekta\, Wiener Festwochena iz Beča (Austrija)\, Slovensko mladinsko gledališče iz Ljubljane (Slovenija)\, Kunstfesta iz Vajmara (Njemačka)\, Zürcher Theater Spektakel (Švajcarska) i sarajevski Festival MESS (BiH)\, uz podršku German Federal Cultural Foundation (Njemačka). \nRiječ kritike: \n„Devetero hrabrih glumaca iz Rijeke i Ljubljane – Barbara Babačić\, Daša Doberšek\, Uroš Kaurin\, Dean Krivačić\, Jerko Marčić\, Nika Mišković\, Draga Potočnjak\, Matej Recer i Blaž Šef – briljantno je odigralo licemjerje bogate Evrope koja svakom izbjeglici traži dlaku u jajetu\, dok se hiljade ljudi davi u Mediteranu ili skapava u blatu na prilazima Evropi. Ova predstava napada tu nepodnošljivu lakoću postojanja na koju je naučila Evropa\, kako bi pokazala da ne možemo mirno stajati u vlastitoj udobnosti dok se oko nas događaju nepojmljive stvari. \nPoetika šokantnih fleševa\, začudnih slika i drskog govora\, kojom Frljić iritira i desnicu i tzv. umjerene građane\, već je prilično poznata\, no za predstavu „Naše nasilje i vaše nasilje“ je važno to što je ona vrijedna u mjeri svoje težine. Ona govori o strahoti izbjeglištva i o užasu naše šutnje. Ili kako bi rekao politički teoretičar Edmund Burke: „Jedina stvar koja je potrebna za trijumf zla jest da dobri ljudi ne urade ništa…“ \nBojan Munjin\, Novosti URL:https://www.barskiljetopis.me/event/smg-ljubljana-i-hnk-ivan-pl-zajc-rijeka-nase-nasilje-i-vase-nasilje-rezija-oliver-frljic/ LOCATION:Ljetnja pozornica Doma kulture CATEGORIES:Pozorišni program ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://www.barskiljetopis.me/wp-content/uploads/2019/06/Naše-nasilje-cover-događaj.jpg ORGANIZER;CN="JP Kulturni centar Bar":MAILTO:pr@barskiljetopis.me END:VEVENT BEGIN:VEVENT DTSTART;TZID=UTC:20190704T213000 DTEND;TZID=UTC:20190704T213000 DTSTAMP:20260504T171240 CREATED:20190614T220235Z LAST-MODIFIED:20190618T164111Z UID:9813-1562275800-1562275800@www.barskiljetopis.me SUMMARY:Gradsko pozorište – Podgorica: „Ah\, šta sve mora jadno dijete“ (4+) DESCRIPTION:Gradsko pozorište – Podgorica \nDramska scena za djecu \n„Ah\, šta sve mora jadno dijete“  \nTekst i režija: Miroslava Mima Janković \nUzrast: (4+) \nIgraju: Dijana Dragojević/Branka Femić\, Dejan Đonović\, Sejfo Seferović i Sanja Popović \n  \nO predstavi: \nOvo je duhovita priča o začeću i dolasku na svijet djeteta\, njegovim prvim koracima i mukama sazrijevanja i odrastanju\, koja je jednako zanimljiva i poučna\, kako djeci tako i roditeljima. URL:https://www.barskiljetopis.me/event/gradsko-pozoriste-podgorica-ah-sta-sve-mora-jadno-dijete/ LOCATION:Ljetnja pozornica Doma kulture CATEGORIES:bARS program ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://www.barskiljetopis.me/wp-content/uploads/2019/06/Ah-šta-sve-mora-jadno-dijete-cover.jpg ORGANIZER;CN="JP Kulturni centar Bar":MAILTO:pr@barskiljetopis.me END:VEVENT BEGIN:VEVENT DTSTART;TZID=UTC:20190704T210000 DTEND;TZID=UTC:20190704T210000 DTSTAMP:20260504T171240 CREATED:20190614T220551Z LAST-MODIFIED:20190614T220551Z UID:9754-1562274000-1562274000@www.barskiljetopis.me SUMMARY:UROŠ TOŠKOVIĆ\, izložba crteža i slika DESCRIPTION:Uroš Tošković\, jugoslovenski i crnogorski slikar i crtač\, rođen je 1932. godine u „kamenoj pustinji“ Bratonožića na Pelevom Brijegu. \nSrednju umjetničku školu završio je na Cetinju 1952. godine u klasi profesora i velikih umjetnika Petra Lubarde i Mila Milunovića. Već tokom srednjoškolskih dana Uroševa nadarenost za liniju\, crtež i boju dolazi do izražaja i uz pomoć profesora\, Tošković formira svoj likovni izražaj i rukopis koji će daljim radom samo usavršavati. \nŠkolovanje je nastavio u Beogradu\, na Akademiji likovnih umetnosti gdje je diplomirao 1956. Godine u klasi profesora Marka Čelebonovića. Alternativnu umjetnost socijalističkog realizma Tošković traži u Beogradu u krugu avangardnih umjetnika\, okupljenih oko umjetničke grupe „Medijala“ te se zapaža njegovo prisustvo na svjetskim stranicama istorije umjetnosti. \nOdmah nakon diplomiranja\, kao stipendista francuske vlade\, odlazi u Pariz gdje završava Školu lijepih umjetnosti kod profesora Morisa Brijanšona. U Parizu ostaje sve do 1976. godine\, a njegov boravak u francuskoj prijestonici obavijen je velom mistike i boemsko-hipijevskom životnom filozofijom. Drugovao je sa Bellmondom\, De Sikom\, Sartrom\, Popom\, Borom Pekićem\, a radio sa Pikasom\, Dalijem\, Joneskom i drugima. Bio je i jedan od rodonačelnika kolonije Yu slikarstva u Parizu. \nGodine 1983. Moderna galerija u Titogradu organizuje samostalnu izložbu slika i crteža Uroša Toškovića povodom Trinaestojulske nagrade koju mu je Vlada Republike Crne Gore 1987. godine dodijelila. \nOva nagrada ponovo ga je vratila u njegov zavičaj\, te vjerovatno probudila emocije da ga njegova zemlja nije zaboravila. Tošković se ponovo nastanjuje u Podgorici\, te pred kraj XX veka neumorno crta i slika. U vremenskom periodu 1997–1998. godine nastaje serija slika „Gorski vijenac“. \nUroš Tošković iako je stalno mijenjao mjesto boravka\, odbacivao je sve pogodnosti života zbog nesporazuma sa svijetom. Živio je i radio neko vrijeme u Nikšiću\, Baru\, i Kolašinu. \nSlikao je i crtao uljem\, pastelima\, olovkom\, lakom\, pijeskom. Cijeli njegov životni i umjetnički put kretao se između svjetla i tame\, kao da je imao vječitu dramu koja je tragala za savršenstvom. \nUroš Tošković umro je 3. marta 2019. u Podgorici\, u osamdeset i sedmoj godini života. Smatra se jednim od najvećih crnogorskih\, pa i evropskih umjetnika danas. Prema ocjeni internacionalnih kritičara važi za jednog od najboljih svjetskih crtača XX vijeka\, a njegovi radovi nalaze se u mnogim kolekcijama. \nTošković će ostati upamćen po kontraverznim i neuobičajenim nastupima\, po „odbacivanju poželjnih društvenih konvencija“\, on je neprilagodljiv i „pozicioniran kao izgnanik“. Imao je otpor prema galerijama i izložbama\, tako kada bi se i organizovala na neki način njegova izložba predstavljala bi\, van svake sumnje\, veliki događaj. Godine 2011. snimljen je dokumentarni film o Urošu Toškoviću pod nazivom „Stari Majstor“ u režiji mlade rediteljke Katarine Bulajić\, i osvojio je nekoliko prvih nagrada i pohvala na festivalima u Evropi. URL:https://www.barskiljetopis.me/event/uros-toskovic-izlozba-crteza-i-slika/ LOCATION:Dvorac kralja Nikole CATEGORIES:Likovni program ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://www.barskiljetopis.me/wp-content/uploads/2019/06/toskovic-cover.jpg ORGANIZER;CN="JP Kulturni centar Bar":MAILTO:pr@barskiljetopis.me END:VEVENT BEGIN:VEVENT DTSTART;TZID=UTC:20190703T213000 DTEND;TZID=UTC:20190703T213000 DTSTAMP:20260504T171240 CREATED:20190614T220636Z LAST-MODIFIED:20190614T220636Z UID:9626-1562189400-1562189400@www.barskiljetopis.me SUMMARY:DANIJEL CEROVIĆ\, gitara DESCRIPTION:PROGRAM: \nSilvius Leopold Weiss (1678 – 1750): \n\n„Tombeau sur la Mort de Comte d’Logy“\nSonata No22 in F major „Le fameux Corsaire“: Allemande – Courante – Bourrée – Sarabande – Menuet – Presto\nTombeau sur la Mort de M: CAJETAN Baron d’HARTIG\n„L’infidiele“ Sonata No23\, a minor: Entrée – Courante – Sarabande – Menuet – Musette – Paysanne\n\n  \nDanijel Cerović jedan je od vodećih crnogorskih izvođača iz domena klasične muzike sa intenzivnom međunarodnom koncertnom karijerom. Ostvario je nekoliko stotina nastupa kao solista i član kamernih ansambala na prestižnim međunarodnim festivalima\, koncertnim serijama\, turnejama kao i u dvoranama u Argentini (Buenos Aires „Festival del Mundo“)\, SAD- u („Guitar Fondation of America“ Denver 2016\, Los Angeles\, Chapman University\, Minneapolis\, San Francisco)\, Kanadi (Toronto\, Montreal\, Winnipeg)\, Kini(„Shenyang festival“\, „Qinling festival“)\, Južnoj Koreji (Seul\, Daežon)\, Rusiji (Filharmonija Sankt Peterburg)\, Francuskoj (Paris Guitar Foundation)\, Italiji („Conservatorio di musica“ – Trieste)\, Crnoj Gori („A tempo“\, „Kotor art“\, Budva „Grad teatar“\, „Barski ljetopis“)\, Srbiji\, Bugarskoj\, Turskoj (Istanbul Guitar Festival)\, Hrvatskoj („Lisinski“; OGF; Muzička Omladina – Grožnjan)\, Sloveniji (Dvorana Slovenske Filharmonije)\, Makedoniji\, Grčkoj\, Njemačkoj (Koblenz guitar festival)\, Holandiji („Concertgebouw“ Amsterdam – Guitar Masters)\, Španiji (dvorana „Manuel de Falla“ – Madrid; Granada festival)\, Bosni i Hercegovini (Sarajevo guitar festival)\, Albaniji (Dvorana Akademije Umjetnosti – Tirana)\, Luksemburgu (Villa Vauban)\, Portugalu\, Belgiji (Konzervatorijum „LUCA“ u Levenu) i Poljskoj. \nKao solista i kao član Crnogorskog dua gitara\, nastupao je sa Crnogorskim simfonijskim orkestrom\, Daejon simfonijskim orkestrom (Koreja)\, Šenjang simfonijskim orkestrom (Kina)\, orkestrom „Mossani Strings“ (Holandija)\, sa Kvartetom „Rubikon“ (Srbija)\, kao i „Camerata“ kvartetom (Poljska). \nKao solista\, snimio je CD s muzikom Skarlatija\, Sora i Đulijanija. Kao član „Duo Amarilli“ sa mecosopranisticom Amandom Stojović\, snimio je CD sa muzikom za glas i gitaru\, a takođe i CD muzike za dvije gitare sa Goranom Krivokapićem u izdanju Muzičkog centra Crne Gore. Tokom 2014. i 2016. godine\, kao član Crnogorskog dua gitara sa Goranom Krivokapićem\, transkribovao je i snimio 6 „engleskih svita“ Johana Sebastiana Baha na dva CD-a za NAXOS Records. Oba izdanja su dobila izuzetne kritike od vodećih svjetskih magazina i portala za klasičnu muziku\, kao što su: londonski „Gramophone“\, „American Record Guide“\, „Soundboard“\, „WGBH Radio – Boston“ (nagrada za najbolji CD nedjelje)\, „ClassicsToday“\, „Guitare Classique“ i dr. Takođe\, CD izdanja su predstavljena u programu Radio BBC 3\, Radio NL 4\, te posredstvom ugledne radijske emisije „Guitar Alive“ na preko 250 stanica širom SAD-a \, kao i u Danskoj\, Kini\, Tajvanu\, Novom Zelandu i Australiji. \nJedan je od utemeljivača i umjetnički direktor međunarodnog „Nikšić Guitar festivala“ osnovanog 2005. godine Pored toga\, jedan je od osnivača i umjetnički direktor projekta “Montenegro International Guitar Competition” koji je dio “EuroStrings” projekta. \nDanijel Cerović redovno predaje na majstorskim kursevima u zemlji i inostranstvu\, na univerzitetima kao što su: „Chapman University“ (SAD)\, „Metropolitan University“ – Denver (SAD)\, „Toronto University“ (Kanada)\, Monteral Conservatory (Kanada)\, „Manitoba University“ (Kanada)\, „North Dakota University“ (SAD)\, „California Conservatory of Music“ (San Hoze\, SAD)\, „Maastricht Conservatory“ (Holandija)\, „Tianjin Conservatory“ (Kina) i dr. \nTakođe\, aktivan je i kao predavač na prestižnim festivalima širom svijeta kao što su „GFA 2016“\, Koblenz festival (Njemačka)\, Šenjang festival (Kina) i dr. Član je žirija na međunarodnim takmičenjima za gitaru: „Eruostrings competiton“ (Zagreb\, 2018)\, „Istanbul guitar competition“\, „Guitar concerto competition“ (Groningen – Holandija)\, „Viseu competition“ (Portugal)\, „Shenyang festival“\, „Qinling festival“ (Kina) i dr. \nStudenti iz njegove klase redovno osvajaju visoka priznanja na domaćim i međunarodnim takmičenjima za gitaru\, te sa uspjehom predstavljaju Muzičku akademiju na koncertnim podijumima. Jedan od vodećih svjetskih proizvođača žica za gitaru\, francuska kompanija „SAVAREZ“\, 2014. godine uvrstila ga je na listu uglednih umjetnika iz čitavog svijeta koji ekskluzivno sviraju na njihovim žicama. U 2019/20\, kao solista i član CDG nastupiće na festivalima\, koncertnim dvoranama u Aziji\, Južnoj Americi\, Evropi i Sjevernoj Americi\, te snimiti dva nova CD-a za izdavačku kuću NAXOS\, jedan kao solista sa djelima baroknog kompozitora Silviusa Leopolda Vajsa\, a drugi sa muzikom Astora Pjacole kao član dua gitara sa Goranom Krivokapićem. URL:https://www.barskiljetopis.me/event/danijel-cerovic-gitara/ LOCATION:Dvorac kralja Nikole CATEGORIES:Muzički program ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://www.barskiljetopis.me/wp-content/uploads/2019/06/danijel-cerovic-cover-dogadjaj.jpg ORGANIZER;CN="JP Kulturni centar Bar":MAILTO:pr@barskiljetopis.me END:VEVENT BEGIN:VEVENT DTSTART;TZID=UTC:20190702T213000 DTEND;TZID=UTC:20190702T213000 DTSTAMP:20260504T171240 CREATED:20190614T220723Z LAST-MODIFIED:20190618T163353Z UID:9749-1562103000-1562103000@www.barskiljetopis.me SUMMARY:SNP Novi Sad i Narodno pozorište Sombor: „TARTIF“\, režija: Igor Vuk Torbica DESCRIPTION:Srpsko narodno pozorište Novi Sad i Narodno pozorište Sombor \n„TARTIF“ \nPo motivima originalne Molijerove drame „Tartif“ \nAutor i reditelj: Igor Vuk Torbica \n  \nscenografkinja: Andreja Rondović\nkostimografkinja: Jelisaveta Tatić Čuturilo\nkompozitor: Vladimir Pejković \n  \nIgraju: Saša Torlaković\, Hana Selimović\, Ninoslav Đorđević\, Tijana Marković\, Marko Marković\, Biljana Keskenović\, Danica Grubački\, Marko Savić\, Dušan Vukašinović\, Nemanja Bakić\, Milorad Kapor i Dragana Šuša. \nTrajanje predstave: oko 120 minuta \n  \nO predstavi: \nPredstava „Tartif“ predstavlja osavremenjenu verziju klasičnog Molijerovog komada. Nastala je kao rezultat projekta koji je nosio naziv „Komično u klasičnom“\, a koji je autorski projekat samog reditelja. \n„Tartif“ je komad klasičnog francuskog komediografa Molijera. Centralna tema kojom se bavi jeste licemjerje i laž\, koji su se u originalnom tekstu odnosili prije svega na izvrtanje vrijednosti i vrlina u religioznom smislu. \nSavremena adaptacija ovog teksta u režiji Igora Vuka Torbice nastala je u procesu samog rada na predstavi i donosi primjenu ovih tema na savremenu problematiku vrijednosti. \n  \nRiječ kritike: \n„Polazeći od Molijerove klasične komedije Tartif\, koja bespoštedno razobličava društveno i religiozno licemerje\, reditelj Igor Vuk Torbica je napravio zaista izuzetnu\, čistu\, ogoljenu\, bolno savremenu predstavu. Govor likova je u najvećoj meri osavremenjen\, u dobroj meri je napušten Molijerov dijalog u stihu koji bi u novim okolnostima tumačenja delovao anahrono\, prepreka na putu do gledaoca. Činjenica da je Molijerov Tartif bogomoljac takođe je zanemarena\, jer ta vrsta kritičkog fokusa na religioznim motivima u ovom trenutku u našem društvu nema tako upadljiv značaj. Sa ovim postupcima\, intervencijama na originalnom tekstu\, on nam je značenjski i stilski približen. Akcenat predstave je na kritici porodičnih odnosa\, što ima jasan metaforički značaj. Ona jasno\, ali istovremeno sasvim suptilno i estetizovano\, donosi širu društvenu kritiku\, kroz raskrinkavanje porodične truleži\, jer je porodica osnovna ćelija društva. Predstava razobličava sve nas\, naš popustljivi moral\, pristajanje na neprihvatljive uslove života. \nIgra počinje pod upaljenim svetlima u celoj sali\, direktnim obraćanjem glumice Hane Selimović koja predstavlja Dorinu\, ovde u ulozi neke vrste uvodnog naratora. Zahvaljuje nam se što smo došli i otkriva nam svoje slabosti\, strahove\, i sumnju u čestitost Tartifa koji je njihov dom okrenuo naglavačke\, a zatim nam predstavlja i članove Orgonove porodice\, od Elmire (Tijana Marković) i Kleanta (Marko Marković)\, pa nadalje. Njena igra je tu neposredna i delotvorna\, svedeno komički atraktivna\, delikatno zavodljiva i zabavna\, ali istovremeno i surovo ogoljavajuća. Ona odmah uspostavlja direktnu komunikaciju sa nama gledaocima\, ključno nas uvlači nas u igru\, čini nas neodvojivim delom predstave\, odgovornima za potpuno rasulo do kojeg će postepeno doći. Tokom cele predstave će se održavati taj živi odnos izvođača sa gledaocima\, koji karakteriše izuzetna začudnost i slojevitost značenja\, istovremena zabavna zavodljivost\, ali i bezrezervno razotkrivanje maski. \nDizajn scene je sveden\, blago stilizovan i savremen\, u skladu sa značenjima predstave (scenografija Andreja Rondović\, kostim Jelisaveta Tatić Čuturilo). Ceo ansambl je posvećen\, igra je verodostojna i precizna\, na poroznoj granici između ironije i tragedije. Saša Torlaković je izvanredan kao Tartif\, prikriveni manipulant\, lažov od poverenja\, mefistofelovski sladak i dopadljiv. Na scenu stupa poput zvezde\, dok ga zavedeni Orgon (Ninoslav Đorđević) najavljuje kao samoga Boga. Slova koja u pozadini svetlucaju ispisuju njegovo ime\, podsećajući na površni glamur naše stvarnosti\, na gradove koji svetle u mraku\, nespretno pokušavajući da prikriju dubinsku trulež. Njegov dolazak na scenu prati aplauz\, kao u rijalitijima\, dok on\, ne bez ironije\, uzima mikrofon\, kako bismo ga bolje čuli. Elementi ironičnog spektakla su sveprisutni. U kulminaciji horora Tartifovog mutnog opčinjavanja Orgonove porodice\, što je Torbica u odnosu na Molijera brutalno rastegao\, ispaljuju se konfete. One postaju snažna metaforička oznaka opšteg društvenog kiča\, dekorativnog sjaja koji pokušava da sakrije činjenicu da su ljudi postali zombiji\, što se na kraju u predstavi i doslovno prikazuje. Likovi su postali živi mrtvaci\, ispumpane lutke\, od Elmire\, preko Gospođe Pernel (Biljana Keskenović) i Damisa (Marko Savić)\, do Marijane (Danica Grubački) i Valera (Dušan Vukašinović). \nSomborski „Tartif“ odlučno razotkriva sveprisutne laži. Izuzetno je angažovan\, ali u jednom promišljenom i visoko estetizovanom obliku. Predstava nenametljivo ukazuje na lice i naličje manipulacija\, složenost odnosa između prevaranta i prevarenih\, ali i na odgovornost koju svi dele. Ove ideje se naročito impresivno izražavaju u jednoj sugestivnoj\, opojnoj\, zavodljivoj (!) sceni\, kada likovi horski pevaju pesmu Bitlsa „Let it Be“\, predvođeni Tartifom. Ona ovde postaje nežna pesma poraza\, prepuštanja dijaboličnom Tartifu\, višeznačna himna unesrećenih koji dobrovoljno ulaze u nesreću\, nemoćni da joj se odupru.“ \nAna Tasić \n  \nO reditelju: \nIgor Vuk Torbica je rođen u Drvaru (Bosna i Hercegovina)\, djetinjstvo je proveo u Rovinju\, u Puli je završio Srednju školu za primijenjenu umjetnost i dizajn\, a režiju je diplomirao 2013. godine na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu u klasi profesorke Alise Stojanović. Njegova ispitna predstava na trećoj godini\, Nušićev „Pokojnik“\, dobila je glavnu nagradu „Studio festa“\, proglašena je za najbolju predstavu Nušićevih dana u Smederevu\, i trajno je ostala na repertoaru Jugoslovenskog dramskog pozorišta. \n„Razbijeni krčag“ u istom pozorištu dobio je 2016. godine pet nagrada na Danima komedije u Jagodini\, tri plus jednu pohvalu na Međunarodnom festivalu malih scena u Rijeci\, tri nagrade na danima satire u Zagrebu. Igor Vuk Torbica je zatim režirao „Ožalošćenu porodicu“ u Kranju\, „Don Žuana“ u Zrenjaninu\, „Hinkemana“ u Zagrebačkom kazalištu mladih koji je osvojio nagradu za najbolju predstavu Jugoslovenskog pozorišnog festivala „Bez prevoda“ u Užicu\, nagradu „Ardalion“ za režiju\, nagradu za najbolju predstavu na Gavelinim večerima u Zagrebu i nagradu za režiju\, „Priče iz bečke šume“ u zagrebačkom pozorištu „Gavela“\, a u martu 2017. je održana premijera „Carstva mraka“ Lava Tolstoja u Narodnom pozorištu u Beogradu. URL:https://www.barskiljetopis.me/event/snp-novi-sad-i-narodno-pozoriste-sombor-tartif-rezija-igor-vuk-torbica/ LOCATION:Ljetnja pozornica Doma kulture CATEGORIES:Pozorišni program ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://www.barskiljetopis.me/wp-content/uploads/2019/06/tartif-cover-dogadjaj.jpg ORGANIZER;CN="JP Kulturni centar Bar":MAILTO:pr@barskiljetopis.me END:VEVENT BEGIN:VEVENT DTSTART;TZID=UTC:20190701T213000 DTEND;TZID=UTC:20190701T213000 DTSTAMP:20260504T171240 CREATED:20190614T220800Z LAST-MODIFIED:20190614T220800Z UID:9730-1562016600-1562016600@www.barskiljetopis.me SUMMARY:Mehmed Đedović: „MALO ČUDO“ DESCRIPTION:Mehmed Đedović: „MALO ČUDO“\, pripovjetke \nModerator: Maja Simović \nMehmed Đedović\, bosansko-hercegovački umjetnik\, rođen je u Tuzli 1971. godine. Piše prozu\, poeziju\, knjige za djecu\, književnu kritiku\, esejistiku i novinske tekstove. \n„Tragovi“\, „Vodi je da teče“\, „Onaj kojeg nema“\, „Legionar“\, „Svjetlo lampe“\, „Obična voda“\, „Ime mi je Pahulja“\, „Trava puna mrava“ samo su neka od djela iz njegovog bogatog stvaralačkog opusa. \nNjegov plodonosni rad odrazio se na brojna priznanja među kojima su nagrada „Zija Dizdarević“\, nekoliko nagrada Radija BiH\, nagrade „Mak Dizdar“\, „Sreten Kulenović“\, „Ćamil Sijarić“\, „Zlatno Planjaxovo pero“ i druge. \nĐedović je urednik i recenzent brojnih knjiga. Zastupljen je u školskom programu i udžbenicima\, njegove priče su prevođene na druge jezike\, snimljene kao radio-drame u programu radija BiH\, i što je najbitnije vrlo rado se čitaju\, a knjige je moguće pronaći i u bibliotekama širom svijeta. \nĐedovićevo „Malo čudo“ dobitnik je Godišnje nagrade Društva pisaca BiH. \n  \nRiječ kritike: \n„U knjizi „Malo čudo“ nalaze se priče koje pokazuju svu različitost tema Đedovićevih priča i puteva kojima dolazi do njih: nekada posegne za sitnim događajem iz sadašnjosti tvoreći od njega umjetničku formu\, češće osluškuje život oko sebe i izdvaja ono što je za priču zanimljivo\, traga za pričom u razgovoru s ljudima koje umije privoliti da mu se otvore i pred njim odmotaju svoje životno klupko\, putuje po raznim krajevima i istražuje njihovu prošlost i na taj način dolazi do priča historijskog sadržaja\, bilo da su iz vremena Prvog ili Drugog svjetskog rata ili iz bliske prošlosti\, dolazi do predaja realnog sadržaja\, ali i onih tajanstvenog\, pa i okultnog\, koje su mu posebno drage i od kojih uspijeva napisati savremenu\, modernu priču. Međutim\, Đedovićevo umijeće pričanja posebno dolazi do izražaja u pričama o običnim svakodnevnim ljudima u kojima pokazuje\, pričajući o životnim epizodama tih ljudi\, da se zanimljiva\, često začudna priča\, može naći tamo gdje se najmanje očekuje…“ URL:https://www.barskiljetopis.me/event/mehmed-djedovic-malo-cudo/ LOCATION:Dvorac kralja Nikole CATEGORIES:Književni program ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://www.barskiljetopis.me/wp-content/uploads/2019/06/djedovic-cover.jpg ORGANIZER;CN="JP Kulturni centar Bar":MAILTO:pr@barskiljetopis.me END:VEVENT BEGIN:VEVENT DTSTART;TZID=UTC:20190701T210000 DTEND;TZID=UTC:20190701T210000 DTSTAMP:20260504T171240 CREATED:20190614T221323Z LAST-MODIFIED:20190624T075438Z UID:9797-1562014800-1562014800@www.barskiljetopis.me SUMMARY:KOLEKTIVNA IZLOŽBA BARSKIH AKADEMSKIH LIKOVNIH UMJETNIKA DESCRIPTION:Likovni program 32. izdanja „Barskog ljetopisa“\, poput prošlogodišnjeg\, pored samostalnih izložbi autora iz Crne Gore i regiona\, obuhvatiće i jednu kolektivnu izložbu u okviru koje će svoje radove izložiti barski akademski umjetnici. \nCilj ove izložbe\, koja će biti aktivna tokom čitavog trajanja Festivala\, počev od 1. jula\, jeste dodatna afirmacija lokalnih stvaralaca čiji rad i napredak „Ljetopis“ podstiče i kroz druge segmente svog programa. \nDalibor Dado Ćetković je rođen u Baru 1982. godine. Završio je Srednju likovnu školu „Petar Lubarda“ na Cetinju 2001. godine kada se upisao i na Akademiju likovnih umjetnosti u Trebinju. Diplomirao je 2007. godine\, na slikarskom smjeru kod profesora Marka Musovića. Član je ULCG. Do sada je imao preko 40 kolektivnih i 12 samostalnih izložbi u zemlji i inostranstvu od kojih su značajnije: „Internacionalno bijenale grafike“ (Torun\, Poljska 2006.); „Internacionalni simpozijum zlatarstva – Majdan Art“ (Srbija\, 2006.); „International art exhibition of CA4S“ (Atina\, Grčka 2010)\, „Municipal Cpnservatorz AAIAF“ (Grčka\, 2015) i druge. Više puta je nagrađivan na internacionalnim izložbama savremenih likovnih stvaralaca. Živi i radi u Baru. \nGoran Ćetković je rođen 1975. u Kolašinu. Diplomirao je na Fakultetu likovnih umjetnosti na Cetinju\, u klasi prof. Nikole Gvozdenovića\, 2000. godine. Izlagao je na velikom broju grupnih izložbi u zemlji i inostranstvu i učesnik je velikog broja likovnih kolonija. Samo neke od njegovih samostalnih izložbi su: Galerija „Spinnaker“ (Herceg Novi\, 1999)\, Galerija V. A. Leković (Bar\, 2000)\, Dom kulture Kolašin (2001)\, Galerija „Centar“ (Podgorica\, 2006)\, zatim izložbe koje je imao u Mojkovcu\, Kotoru\, Tivtu\, ali i Beogradu\, Zagrebu\, Splitu. Osvojio je brojne nagrade i priznanja\, među kojima su: Godišnja nagrada FLU-a sa Cetinja i Galerije „Spinnaker“ na izložbi studenata završne godine\, Nagrada za slikarstvo Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore „Milunović\, Lubarda“\, za 2016. godinu\, kao i plaketa Tesla fondacije iz Njujorka 2017. godine. \nJovan Jerkov je rođen 1980. godine u Podgorici. Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Trebinju\, na odsjeku za grafiku\, u klasi prof. mr Mirka Toljića. Direktor je osnivač firme „Blue IT“\, kreator portala www.tvojbar.me\, a predavao je i u osnovnoj školi „Vladimir Nazor“ u Podgorici. Iza sebe ima veliki broj samostalnih i kolektivnih izložbi među kojima su: „Tradicionalna izložba članova ULUCG“ (Podgorica\, 2014. i 2018); samostalne izlože „Duobus Dimidiis“ (Galerija „Velimir A. Leković” Bar\, 2014)\, „Omnia Mea“ (Galerija „Art“ Podgorica\, 2013)\, „Dodir Andromede“ (Podgorica i Pljevlja\, 2013); likovne kolonije „Stari most“ (Bijelo Polje\, 2014) i „Suvodo“ (Berane\, 2014); potom Izložba mladih članova ULUCG (Podgorica\, 2012) i mnoge druge. \nJelena Iličković Tomić je rođena 1986. godine u Baru. Diplomirala je na Fakultetu likovnih umjetnosti na Cetinju 2012. godine\, u klasi prof. Branislava Sekulića\, na odsjeku Slikarstvo. Izlagala na brojnim kolektivnim izložbama u regionu\, među kojima su: „Umjetničko čitanje Njegoša“ (galerija „Velimir A. Leković“ Bar\, 2013); „Barski umjetnici“ (galerija „Velimir A. Leković“ Bar\, 2012); „EX hibition“ (Biljarda Cetinje\, 2010); „19. generacija“ (Scottish Pub Academia\, 2010); „Godišnja izložba FLU-a“ (Rusko poslanstvo Cetinje\, 2010) i dr. Imala je i samostalnu izložbu pod nazivom „Absence / Presence“ (JU Muzeji i galerije Podgorice\, Moderna galerija Podgorica 2015). Trenutno živi i radi u Podgorici. \nMaja Vuksanović je rođena je 1992. godine u Baru. Osnovne i specijalističke studije grafičkog dizajna završila je na Fakultetu likovnih umjetnosti na Cetinju. Diplomirala je 2016. godine na modulu Primijenjene fotografije pod mentorstvom profesora Lazara Pejovića. Dobitnica je stipendija i brojnih nagrada iz oblasti grafičkog dizajna i fotografije. Učestvovala je u radu brojnih radionica sa temama umjetnosti\, kao i na raznim međunarodnim i internacionalnim dizajnerskim forumima\, konferencijama i festivalima. U martu i aprilu 2019. boravila je u umjetničkoj rezidenciji Kulturvermittlung Steiermark u Gracu kao stipendista Cultural City Network Graz-a. Do sada se predstavila publici izložbama kao što su: Samostalna izložba fotografija „Uncovered spirit“ (Stockwerkjazz–Jakominiplatz\, Grac\, Austrija); „Samostalna izložba fotografija na pruzi“ (Centar savremene umjetnosti Crne Gore\, Perjanički dom Podgorica\, 2017); kolektivna izložba fotografija „Foto fest Bar“ (2017); izložba mladih umjetnika iz Crne Gore (Internacionalni skup GNP Žabljak\, 2016); kolektivna izložba ilustracija „Artefakt Made in Cetinje Art market“ (Cetinje\, 2015); izložba najboljih studentskih fotografija „World Biennial of Student Photography“ (Novi Sad\, 2015); humanitarna izložba studenata Fakulteta likovnih umjetnosti i mladih umjetnika Crne Gore (Podgorica\, 2014)\, projekcija animacija „Kinetic typography“ (Noć muzeja\, Perjanički dom\, Podgorica)\, samostalna izložba crteža i slika (Galerija Takovska 8\, Dečji kulturni centar\, Beograd\, 2005) i druge. \nMarko Rakonjac je rođen 1985. godine u Baru. Završio je Srednju likovnu školu \,\,Petar Lubarda“ na Cetinju. Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Trebinju 2010. godine na odsjeku za slikarstvo\, u klasi prof. Marka Musovića. Imao jednu samostalnu i više zajedničkih izložbi. Radi kao kustos u galeriji \,\,Velimir A. Leković“ u Baru. \nMaja Čakalović je rođena 1987. godine u Baru. Završila je Srednju likovnu školu „Petar Lubarda“ na Cetinju\, na odsjeku Likovni tehničar. Diplomirala je na Fakultetu likovnih umjetnosti na Cetinju na odsjeku za vajarstvo\, u klasi prof. Pavla Pejovića\, kod koga je i magistrirala. Od 2010. godine je član Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore. Do sada je osvojila Godišnju nagradu za skulpturu Fakulteta likovnih umjetnosti (Cetinje\, 2009)\, Nagradu „Hercegnovskog zimskog salona“ (Herceg Novi\, 2010)\, Nagradu PRO PR za skulpturu na temu „Komunikacije“ (Budva\, 2016). Iza sebe ima veliki broj samostalnih izložbi širom Crne Gore\, od kojih se izdvajaju one u „Gradskoj galeriji“ u Kotoru\, „JU Muzeji i galerije Budve“\, zatim izložbe u galeriji „Velimir A. Leković“ u Baru\, izložba u „Matici Crnogorskoj“ na Cetinju i druge. Pored toga\, učestvovala je i na više kolektivnih izložbi i umjetničkih kolonija u zemlji i inostranstvu. \nMarko Čakalović je rođen 1984. godine u Baru. Srednju likovnu školu „Petar Lubarda“ na Cetinju završio je 2003. godine. Diplomirao je 2008. godine na Fakultetu likovnih umjetnosti na Cetinju\, odsjek vajarstvo u klasi profesora mr Pavla Pejovića. Član je Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore od 2009. godine. Dobio je Godišnju nagradu za skulpturu Fakulteta likovnih umjetnosti\, 2007. godine. Učestvovao je na brojnim grupnim izložbama i rezidencijama. Neke od najvažnijih izložbi su mu: „Presjek crnogorske likovne scene“ (Centar savremene umjetnosti u Podgorici\, Dvorac Petrovića\, 2016.); „Fantazmagorija\, drugost\, krug“ (Muzej i galerija grada Podgorice\, 2016.)\, Internacionalno bijenale portreta „Interbifep“ (Tuzla\, BiH\, 2015.). \nMuharem Muratović je rođen 1950. godine u Mrkojevićima u Baru. U rodnom mjestu je završio osnovnu školu\, a gimnaziju i Pedagošku akademiju u Nikšiću (odsjek likovna umjetnost) 1972. godine. Iste godine započinje i pedagoški rad kojim će se baviti u kontinuitetu\, paralelno sa slikarstvom. U toku dvije decenije rada njegovi učenici postizali su velike uspjehe\, osvajajući prve nagrade u Nju Delhiju\, Tokiju\, Londonu i Ženevi. Omiljeni je zavičajni slikar i jedan od najboljih crnogorskih slikara\, koji je svojim toplim\, prirodnim bojama ispjevao odu ženi i mrkovskom tlu. Dobitnik je mnogih nagrada\, a njegova umjetnost prepoznatljiva po specifičnom figuralnom stilu svrstala ga je u red najboljih crnogorskih slikara. Izlagao je na brojnim samostalnim i kolektivnim izložbama u zemlji i inostranstvu. Pored onih realizovanih u skoro svim gradovima Crne Gore i državama regiona\, izdvajaju se i izložbe od njih realizovane su u Ankari\, Briselu\, Nirnbergu\, Parizu\, Lisabonu… \nLjiljana Dabanović Rašović rođena je u Baru. Diplomirala je slikarstvo kod profesora Nikole Gvozdenovića. Jedno vrijeme je radila kao likovni pedagog. Stvara u svom ateljeu u Podgorici\, a od slikarskih tehnika koristi ulje i suvi pastel. Povremeno se bavi fotografijom i enterijerom. Izlagala je više od deset puta samostalno\, između ostalog u galeriji Doma vojske u Beogradu\, u galeriji „Art“ na Svetom Stefanu\, u galeriji „Venera-art“ u Podgorici\, u Modernoj galeriji u Budvi\, u galeriji „Veliša Leković“ Baru\, u galeriji „Klub vojske“ u Podgorici\, u galeriji „Marko K. Gregović“ u Petrovcu\, u galeriji „Kula Balšića“ u Ulcinju\, u galeriji „Josip Bepo Benković“ u Herceg Novom\, Gradskoj galeriji u Kotoru kao i u mnogim drugim. Takođe\, izlagala je na više od 150 grupnih izložbi u zemlji i inostranstvu. Član je Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore\, član je Upravnog odbora udruženja „Slikarski uranak“ i član je Umjetničkog savjeta ULUSCG. Vlasnik je i kustos je svoje profesionalne galerije u Podgorici\, „Venera-art“. \nDanijela Stanković Drobnjak je rođena 1976. godine u Baru. Završila je Akademiju likovnih umjetnosti na Cetinju\, u klasi prof. Smaja Karaila. Član je Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore od 2002. godine. Samostalno je izlagala je u galerijama u nekoliko gradova Crne Gore i bila učesnik brojnih kolektivnih izložbi: Izložba barskih umjetnika u Nirnbergu (2008)\, Izložba barskih umjetnika „Baru u čast“ (2009)\, izložba \,\,Umjetničko čitanje Njegoša“ (2013)\, Likovni salon likovnih pedagoga\, Podgorica (2017. i 2018)\, podgorički „Art festival“ (2017)\, Tradicionalne izložbe ULUCG i druge. Bavi se pedagoškim radom u OŠ „Jugoslavija“ u Baru. \nVesna Radovanović živi u Baru gdje je završila osnovnu i srednju školu. Diplomirala je na Pedagoškoj akademiji u Beogradu. Do sada je učestvovala na brojnim kolektivnim izložbama u Podgorici i rodnom gradu. Angažovana je kao nastavnik likovnog u O.Š. „Meksiko“. \nIgor Rems\, pjesnik i slikar\, rođen je u Baru\, a živi i stvara u Kelnu i u rodnom gradu. Od 1996. godine do danas objavio je 13 knjiga uključujući i poslednju Bilder eines Dichters / Slike pesnika koja objedinjuje književnost i slikarstvo u harmonično jedinstvo riječi i slike.  Dobitnik je brojnih književnih nagrada među kojima i Naji Naaman – međunarodna književna nagrada (Liban)\, zatim Kočićevo pero – Banja Luka\, Irin Pirin – Bugarska\, Menzionati Straodinar – međunarodna književna nagrada NOSSIDE – 2010\, Ređo Kalabrija\, Italija\, Hermes – međunarodna književna nagrada Laris\, Grčka itd. Rems je član Udruženja književnika Crne Gore\, Srbije\, Njemačke\, ali i član Ukrajinske Akademije međunarodnog književnog stvaralaštva i umjetnosti. Kao slikar\, imao je više samostalnih i grupnih izložbi u zemlji i inostranstvu. \nAnna Mihejeva rođena je 1974. godine u Lenjingradu\, sada Sankt Peterburgu gdje je i diplomirala 1998. na Slikarsko-grafičkom fakultetu Pedagoškog univerziteta Gercena. Učestvovala je na brojnim gradskim i međunarodnim izložbama\, a od 2006. godine je članica Umjetničkog saveza slikara Sankt Peterburga. Proteklih deset godina živi i stvara u Baru gdje je samostalno izlagala u maju 2013. godine u Dvorcu kralja Nikole. Uglavnom stvara tehnikom hladnog batika na prirodnoj svili\, a trenutno priprema seriju radova sa ljepotama Crne Gore koju će predstaviti u Rusiji. URL:https://www.barskiljetopis.me/event/kolektivna-izlozba-barskih-akademskih-likovnih-umjetnika/ LOCATION:Galerija “Velimir A. Leković” CATEGORIES:Likovni program ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://www.barskiljetopis.me/wp-content/uploads/2019/06/kolektivna-izložba-cover.jpg ORGANIZER;CN="JP Kulturni centar Bar":MAILTO:pr@barskiljetopis.me END:VEVENT END:VCALENDAR