BEGIN:VCALENDAR VERSION:2.0 PRODID:-//Barski ljetopis - ECPv6.5.1.6//NONSGML v1.0//EN CALSCALE:GREGORIAN METHOD:PUBLISH X-WR-CALNAME:Barski ljetopis X-ORIGINAL-URL:https://www.barskiljetopis.me X-WR-CALDESC:Events for Barski ljetopis REFRESH-INTERVAL;VALUE=DURATION:PT1H X-Robots-Tag:noindex X-PUBLISHED-TTL:PT1H BEGIN:VTIMEZONE TZID:UTC BEGIN:STANDARD TZOFFSETFROM:+0000 TZOFFSETTO:+0000 TZNAME:UTC DTSTART:20180101T000000 END:STANDARD END:VTIMEZONE BEGIN:VEVENT DTSTART;TZID=UTC:20190730T213000 DTEND;TZID=UTC:20190730T213000 DTSTAMP:20260826T090411 CREATED:20190614T212000Z LAST-MODIFIED:20190618T163637Z UID:9574-1564522200-1564522200@www.barskiljetopis.me SUMMARY:Kulturocilin: „KAD JE NIČE PLAKAO“\, režija: Goran Jevtić DESCRIPTION:Kulturocilin \n„KAD JE NIČE PLAKAO“ \npo istoimenom romanu Irvina D. Jaloma \nRežija: Goran Jevtić \nDramatizacija: Jordan Cvetanović \n  \nIgraju: Ljubomir Bandović\, Goran Jevtić\, Katarina Marković\, Vanja Milačić\, Sara Pejčić i Dimitrije Stajić \n  \nO predstavi: \nPredstava „Kad je Niče plakao“ inspirisana je istoimenim romanom Irvina Jaloma\, jednog od najčitanijih savremenih svjetskih pisaca.\nU pitanju je priča o rađanju psihoanalize\, o izdvajanju pojedinca iz mase\, priča o susretu tri genijalna uma – Jozefa Brojera\, Sigmunda Frojda i Fridriha Ničea – susretu koji će promijeniti savremeno razumijevanje čovjeka. \nRiječ reditelja: \n„Kao retko kada\, dogodi se da jedan roman postane neprikosnoveni svetski bestseler\, a da pritom ne izgubi svoj umetnički i intelektualni autoritet. Roman Irvina Jaloma je upravo to. Statistike kažu da je među svetskom populacijom koja čita romane\, svaki treći pročitao „KAD JE NIČE PLAKAO“\, što ga svrstava u jedno od najpopularnijih dela ikada napisanih. Ovaj komad počinje molbom filozofkinje Lu Salome doktoru Brojeru\, da primi na lečenje mladog i nepoznatog filozofa Fridriha Ničea. Problem je u tome što Niče neće pristati ako sazna da je upravo Lu urgirala na tome jer su odnedavno prekinuli sve odnose i ona smatra da je ona uzrok njegove patnje i narušenog zdravlja. Dr Brojer nalazi način da se sretne sa Ničeom i počinju njihovi stalni susreti u kojima se polako odmotava gusto i teško razmrsivo klupko Ničeovih problema\, strahova\, nasleđa\, nerazjašnjenih porodičnih problema\, ljubavnih nemogućnosti\, strasti\, filozofskih nedoumica i pitanja bez odgovora\, jednom rečju svega sto čini život bilo koga od nas. \nTokom tih seansi otkriva se podjednako zamršeni unutrašnji svet i samog doktora Brojera. I dok otkrivamo i tajne njegovog bića\, koje ne sme da pokaže\, kao ni slabosti jer je upravo on taj koji bi trebalo da leči\, prisustvujemo uzbudljivom\, gotovo trilerskom zapletu i preplitanju unutrašnjih borbi\, koje vode katarzi ova dva blistava uma\, čiji će rad promeniti tok istorije i uticati na živote svih nas. Tokom samih seansi rađaju se tehnike i ideje za lečenje koje će kasnije biti artikulisane u ono što danas nazivamo psihoanalitički metod lečenja. Svedok ovog procesa je i mladi doktor Frojd\, Brojerov saradnik koji polako uviđa plodonosnost i značaj „lečenja razgovorom“. Pitanja koja čekaju svoj odgovor i traže ga u najskrivenijim kutovima naše podsvesti su ista ona pitanja koja muče svakog čoveka\, dakle i svakog gledaoca. Odnos sa porodicom\, traume\, nasleđa\, u suprotnosti sa željama i osećanjima\, moralne norme\, društveni poredak koji nam je dalek\, pitanja religioznosti\, izdaje\, snovi\, značenja\, strahovi\, seksualnosti\, besmisao…“ \nGoran Jevtić \n  \nO REDITELJU: \nGoran Jevtić (1978\, Beograd) diplomirao je glumu na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu 2001. godine\, u klasi profesorke Biljane Mašić. Član je ansambla pozorišta „Boško Buha“ u Beogradu. Učestvovao je na preko 60 domaćih i internacionalnih pozorišnih i filmskih festivala. Od 2012. godine radi kao docent na katedri za glumu Akademije umetnosti u Beogradu. Dobitnik je brojnih nacionalnih i internacionalnih nagrada za glumačka ostvarenja. Prije dvije godine je režirao svoju prvu pozorišnu predstavu \,\,Kralj Ibi“\, koja je postigla veliki uspjeh kako u Srbiji\, tako i u regionu. Predstava \,\,Kralj Ibi“ je rađena po tekstu Alfreda Žarija\, jednog od najzanimljivijih autora s početka XX vijeka\, tvorca pata fizike\, koji u sebi objedinjuje vodviljsko djelo sa skaradnim\, razuzdanim humorom\, istovremeno uspijevajući da jednim novim humorističkim postupkom pokaže surovu stranu ljudske prirode\, što je bio značajan i prvi slučaj na svjetskoj pozornici i u umjetnosti uopšte. \,\,Kad je Niče plakao“ je njegova druga režija predstave koja je nastala inspirisana istoimenim djelom Irvina Jaloma\, jednog od najčitanijih savremenih svjetskih pisaca. Pored režije\, Goran Jevtić u ovoj predstavi tumači i ulogu Fridriha Ničea. URL:https://www.barskiljetopis.me/event/kulturocilin-kad-je-nice-plakao-rezija-goran-jevtic/ LOCATION:Ljetnja pozornica Doma kulture CATEGORIES:Pozorišni program ATTACH;FMTTYPE=image/png:https://www.barskiljetopis.me/wp-content/uploads/2019/06/niče-cover-događaj.fw_.png ORGANIZER;CN="JP Kulturni centar Bar":MAILTO:pr@barskiljetopis.me END:VEVENT BEGIN:VEVENT DTSTART;TZID=UTC:20190727T213000 DTEND;TZID=UTC:20190727T213000 DTSTAMP:20260826T090411 CREATED:20190614T212338Z LAST-MODIFIED:20190618T163656Z UID:9568-1564263000-1564263000@www.barskiljetopis.me SUMMARY:Kraljevsko pozorište „Zetski dom“ na Cetinju: „KAPITAL“\, režija: Andraš Urban DESCRIPTION:Kraljevsko pozorište „Zetski dom“ na Cetinju \nKarl Marks \n„KAPITAL“ \nRežija: Andraš Urban \n  \nDramatizacija: Vedrana Božinović \nAdaptacija i vizuelni identitet: Andraš Urban \nMuzika: Irena Popović Dragović \nKostimografija: Lina Leković  \nIzrada maski: Marko Petrović Njegoš \nFotografija: Duško Miljanić \nAsistenti na projektu: Jelena Odalović i Minja Novaković \nOrganizacija: Đorđije Radoičić \nMuzičari: Milivoje Pićurić\, klavir; Jovan Bjelica\, gitara; Blažo Tatar\, bubnjevi i Vedran Zeković\, bas gitara. \n  \nIgraju: Jelena Laban\, Jelena Šestović\, Stevan Vuković i Pavle Perović\, studenti FDU Cetinje\, iz klase profesora Branislava Mićunovića. \n  \nRiječ reditelja: \n„Mi smo krenuli od „Kapitala“ sa izrazitim ciljem da pojasnimo određene termine i pojmove\, da ne govorimo više u vazduh\, već da nam bude jasno o čemu govorimo\, da odredimo taj prostor\, koji bi nazvali nekim našim životom u savremenom svijetu. Čovjek se bavi preispitivanjem\, ne lokalno\, već u vremenu u kom postojimo. Stvarnost je samo inspiracija. Smisao svake umjetnosti je da dovodimo u pitanje sebe i određene pojmove. Predstava govori o brutalnim stvarima. Ekonomisti kažu da kapitalizam nije dobar\, ali da ne postoji bolji sistem. Mi nismo naučno društvo koje nalazi rješenja\, ali baš kada dovodimo u pitanje neke stavove dolazimo do istine. Ovo nije priča o Jugoslaviji. Ta priča se\, kao i ona iz 1918\, 1945. završila u krvi. Mi to stalno imamo u istoriji. To je lažni mit Balkana\, biću intiman\, toga mi je dosta. Mi se mažemo tom krvlju kao da je to naš folklor. Prihvatamo demagoške neistine koje nam se plasiraju kao fundamentalnu istinu. To se čini uglavnom na račun ugroženosti.“ \nAndraš Urban \nRiječ dramaturškinje: \n„Teško je transponovati roman na scenu\, a „Kapital“\, činilo mi se gotovo nemoguće\, jer je to jedno zamršeno klupko raznoraznih pojmova\, od ekonomske do društvene teorije i treba naći nit\, koju će čovjek povući\, ali tako da se sve razmrsi. Mnogo niti sam vukla\, ali zapravo sam uvijek znala – treba krenuti od toga – „A gdje je tu čovjek?“ … Marks piše o tome\, u svakom poglavlju\, bilo da piše o radu\, novcu\, akumulaciji\, ispod tih zamršenih redova i brojki\, pita – „Gdje je čovjek?“ Postavljam to pitanje od devedesetih. Pola svog života živim u društvu za koje kažu da se zove tranzicija\, u njoj smo zarobljeni. Gdje je čovjek u Crnoj Gori? Radimo u ovoj zemlji. Šta se dešava sa ovim mladim ljudima? Oni nisu živjeli u socijalizmu. Mi jesmo. Socijalizam smo srušili nacionalizmom. Prvobitna akumulacija kapitala desila se kada smo ubijedili ljude da će im biti bolje\, ako se vratimo unazad. Mi klizimo unazad. Ova predstava postavlja i pitanje – Gdje ćemo se zaustaviti?                                                                                                                                                                                                                                            Vedrana Božinović \n  \nO reditelju: \nAndraš Urban je rođen 1970. u Senti. Sa sedamnaest godina\, formira samostalnu pozorišnu i književnu radionicu\, u kojoj radi kao autor\, reditelj i glumac. Nakon izvjesnog vremena\, formira pozorišnu trupu „Aiowa“\, koja je teatar tretirala kao specifičnu\, ali ipak sveumjetničku ideološku akciju. Na novosadskoj Akademiji umjetnosti\, studira filmsku i pozorišnu režiju. Istovremeno je kao reditelj angažovan u subotičkom Narodnom pozorištu. Sredinom devedesetih\, napušta studije\, rad u pozorištu i godinama živi povučeno. Režiju diplomira 2000. godine\, u klasi prof. Vlatka Gilića i Bora Draškovića\, i nastavlja intenzivan rad u pozorištu. Uz podršku segedinskog MASZK­-a i vlastitog ansambla stvara i „nezavisne“ pozorišne predstave. Od 2005. godine direktor je Mađarskog gradskog pozorišta „Deže Kostolanji“ u Subotici. Osnivač je internacionalnog pozorišnog festivala „Desiré Central Station“. Radi u Novom Sadu i Subotici\, vodi umjetničke radionice u Rumuniji\, odlazi na studijsko putovanje u Japan. Režirao je predstave u Nišu\, Novom Sadu\, Beogradu\, Segedinu\, Bitolju\, Ljubljani\, Berlinu\, Klužu\, Varni. Ukupno\, četrdesetak profesionalnih režija. Pozorište percipira kao prosvijetljeni prostor\, ponekad provokativne akcije\, gdje se misli\, govori i organizuje specifičan vid umjetničke stvarnosti. Predstava je za njega komunikacija\, i druga stvarnost\, koja postoji za sebe\, ali nastaje u odnosu izvođača\, izvođene stvarnosti i gledaoca. Režiju ostvaruje preko interaktivne komunikacije s glumcem. Nosilac je odlikovanja\, nagrada „Jasai Mari“ (Najprestižnija nagrada za pozorišnu umjetnost Republike Mađarske)\, nagrada „Joakim Vujić“\, „Pro urbe“ grada Subotice\, „Pro urbe“ grada Senta\, za Paralelnu umjetnost (Mediawave). Njegove režije i predstave su nagrađivane na festivalima: „Profesionalna pozorišta Vojvodine“\, „Sterija“\, „Infant“\, „Joakimfest“\, „Tvrđava fest“\, „Teatarfest“\, „Festival alternativnih pozorišta Republike Mađarske“\, „Festival mađarskih pozorišta“\, „MOT“. URL:https://www.barskiljetopis.me/event/kraljevsko-pozoriste-zetski-dom-na-cetinju-kapital-rezija-andras-urban/ LOCATION:Ljetnja pozornica Doma kulture CATEGORIES:Pozorišni program ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://www.barskiljetopis.me/wp-content/uploads/2019/06/kapital-cover-događaj.jpg ORGANIZER;CN="JP Kulturni centar Bar":MAILTO:pr@barskiljetopis.me END:VEVENT BEGIN:VEVENT DTSTART;TZID=UTC:20190723T213000 DTEND;TZID=UTC:20190723T213000 DTSTAMP:20260826T090411 CREATED:20190614T212649Z LAST-MODIFIED:20190706T155206Z UID:9563-1563917400-1563917400@www.barskiljetopis.me SUMMARY:Beogradsko dramsko pozorište i „Beo Art“: „ROMAN O LONDONU“\, režija: Ana Đorđević DESCRIPTION:Beogradsko dramsko pozorište i „Beo Art“ \nMiloš Crnjanski \n„ROMAN O LONDONU“ \nRežija\, dramatizacija i izbor muzike: Ana Đorđević \n Scenografija: Jasmina Holbus \nKostimografija: Adrijana Pajić \nScenski govor: Dijana Marković \nVođa projekta: Srđan Obrenović \nFotografije: Marija Ivanišević \n  \nIgraju: Milan Marić\, Milica Zarić\, Ljubinka Klarić\, Milan Čučilović\, Ivana Nikolić\,Dragiša Milojković\, Branko Cvejić i Aleksandar Vučković \n  \nO DJELU: \nZasnovan na ličnom iskustvu pisca\, „Roman o Londonu“ Miloša Crnjanskog je priča o tegobnom životu emigranata u tuđini. Prati život dvoje izbjeglih Rusa\, bračnog para\, koji u Londonu u godinama poslije Drugog svjetskog rata\, jedva sastavlja kraj sa krajem u nepoznatom\, negostoljubivom\, stranom gradu… Ima li mjesta sreći u posljeratnom svijetu u kome nema prijatelja\, već samo poznanika i prolaznika\, u kome je\, čak i u gomili\, svako sam… Trošni i memljivi londonski stančići i sobičci slika su puste duše emigranata\, bračnih parova poput Rjepnina i Nađe\, u kojima u tišini i nemaštini\, životare uz bolna sjećanja\, osjećaje nepripadanja\, izgnanosti\, neuklopljenosti i strepnje. Kakva je to egzistencija u kojoj vam\, osim golog života\, nedostaje sve: otadžbina\, prijatelji\, porodica\, pa čak i oni koji su neposredno pored vas? \n  \nO PREDSTAVI: \n„Iako ne može da se kaže da stvaralaštvo M. Crnjanskog nije bilo prisutno na srpskim scenama u proteklih petnaest godina\, sigurno je da\, s obzirom na značaj i obim njegovog opusa\, niko ne može da tvrdi da ga je bilo previše\, pa čak ni dovoljno. Od pozorišnih institucija i umetnika koji se\, u estetskom pristupu\, prvenstveno oslanjaju na literarna ostvarenja kao polazišnu tačku u radu na predstavama\, očekuje se da svoj izbor baziraju na najvišim dometima te literature\, a posebno se to odnosi na ona literarna ostvarenja koja dolaze od domaćih autora svetskog nivoa. Među njih\, bez sumnje\, spada Miloš Crnjanski\, za kog je Ivo Andrić izjavio da je „jedini rođeni pisac među nama“. \nNaravno\, koliko je pojedino literarno delo značajno u direktnoj je vezi sa tim koliko situaciono i tematski ima dodirnih tačaka sa najvažnijim društvenim problemima.. „Roman o Londonu“ nedvosmisleno govori o poziciji emigranta u stranoj sredini\, o razlozima za emigraciju\, i emotivnoj\, duhovnoj i egzistencijalnoj borbi koju vodi sa sobom i sa drugima\, osoba naterana na život van svoje zemlje. Dileme i krize koje preživljavaju mnogobrojni naši sunarodnici u emigraciji ne razlikuju se od sudbine Rjepnina i njegove supruge Nađe\, glavnih likova u romanu Crnjanskog. Kako je i sam Crnjanski bio emigrant\, a „Roman o Londonu“ ima delimično autobiografski osnov\, snaga i preciznost s kojim su u njemu izražena stanja su fascinantni. Teško da postoji literarno delo koje nadahnutije govori o životu u stranoj zemlji\, o čežnji za sopstvenom\, i očajanju usled saznanja da je život u njoj ultimativno nemoguć. Kada se razmišlja o najizraženijim društvenim problemima koji su potresali i potresaju ovu sredinu dve decenije unazad\, „Roman o Londonu“ se nameće kao jedno od onih dela koja ih definišu na mnogo različitih načina i nivoa. \nIdeja za koju želimo da bude u osnovi svakog elementa predstave\, od dramatizacije do njenog vizuelnog dela\, i koja će objedinjavati sve njih\, i preko njih dejstvovati na publiku je ta da\, ma koliko uslovi života bili surovi\, razarajući po golu egzistenciju i po duševno zdravlje\, čovek može i mora da zadrži dostojanstvo i pravičnost spram sveta u kome živi\, i ljubav prema ljudima uopšte\, najdaljem koliko i najbližem. To se posebno odnosi na ljubav prema sopstvenoj zemlji\, koja ne zavisi od njenog političkog uređenja\, a ne znači ni mržnju prema drugim zemljama. Ostati nepokolebljivo objektivan\, odmeren\, protivan svakom revanšizmu\, mržnji i nasilju\, u odnosu na svoj narod\, ali i druge narode\, ostati nepotkupljiv i kada si gladan\, ne izdajući ni za jotu uverenja svog srca i logičnog uma\, neophodno je da bi život\, koji je u svojoj pojavnosti nemilosrdno promenljiv\, imao trajni\, neuništivi smisao\, svoju kičmu\, koja je nesalomiva.“ \nAna Đorđević\, reditelj i autor dramatizacije \n  \nO REDITELJU: \nAna Đorđević (1977) je završila pozorišnu i radio-režiju na Fakultetu dramskih umjetnosti u Beogradu. Režirala je predstave u Beogradu\, Novom Sadu\, Skoplju\, Podgorici\, Subotici\, Somboru\, Banja Luci\, Kruševcu\, Vranju\, Nišu. Autor je ili ko-autor većeg broja dramatizacija i autorskih tekstova koje je režirala. Dobitnik je više domaćih i regionalnih priznanja. \nZnačajnije režije: Kiš/Baletić/Đorđević „Red vožnje Andreasa Sama“ (JDP\, 2005)\, Ž. B. Molijer „Don Žuan“ (BITEF teatar\, 2005)\, Đ. Bokačo „Dekameron“ (Večernja scena pozorišta „Boško Buha“\, 2006)\, L. Lazarević „Švabica“ (JDP\, 2009)\, F. M. Dostojevski „Zapisi iz podzemlja“ (JDP\, 2010)\, N. V. Gogolj „Ženidba“ (NP Sombor\, 2010)\, Petar Mihajlović „Radnička hronika“ (NP Republike Srpske\, Banja Luka\, 2010)\, Ana Đorđević „Đakon“ (SNP Novi Sad\, 2013)\, Ana Đorđević „Četrnaesta“ (NP Republike Srpske\, Banja Luka\, 2013)\, V. Šekspir „Mnogo vike ni oko čega“ (NP Sombor\, 2015)\, Stojan Srdić „Moje dete“ (BDP\, 2016)\, M. Krleža „U agoniji“ („BeoArt“ i JDP\, 2016)\, N. V. Gogolj „Mrtve duše“ (NP Niš\, 2017)\, Ana Đorđević „Anika i njena vremena“ („BeoArt“ i SNP\, 2017)\, Ana Đorđević „Crne kraljice“ (Drama na mađarskom jeziku\, NP Subotica\, 2017). URL:https://www.barskiljetopis.me/event/beogradsko-dramsko-pozoriste-i-beo-art-roman-o-londonu-rezija-ana-djordjevic/ LOCATION:Ljetnja pozornica Doma kulture CATEGORIES:Pozorišni program ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://www.barskiljetopis.me/wp-content/uploads/2019/06/Roman-cover-događaj.jpg ORGANIZER;CN="JP Kulturni centar Bar":MAILTO:pr@barskiljetopis.me END:VEVENT BEGIN:VEVENT DTSTART;TZID=UTC:20190722T213000 DTEND;TZID=UTC:20190722T213000 DTSTAMP:20260826T090411 CREATED:20190614T212841Z LAST-MODIFIED:20190717T170159Z UID:9792-1563831000-1563831000@www.barskiljetopis.me SUMMARY:„Barski ljetopis“ i Gradsko pozorište Podgorica: „DON KIHOT“\, režija: Andraš Urban DESCRIPTION:„Barski ljetopis“ i Gradsko pozorište Podgorica \nMigel de Servantes \n„DON KIHOT“ \nRežija: Andraš Urban \nTekst: Vedrana Božinović \nMuzika: Irena Popović Dragović \nScenorafija: Smiljka Šeparović Radonjić \nKostimografija: Lina Leković \nIgraju: Branka Femić Šćekić\, Kristina Obradović\, Branka Stanić\, Jelena Simić\, Sanja Popović\, Vanja Jovićević  i Anđelija Rondović. \n  \nRiječ reditelja: \nNeću da radim folirantsku predstavu. Da. Radim samo jednu. Ovu. Kao da je poslednja. Svaka je donkihotovsko ludilo. Borba na život i smrt. Pa svojevrsno ludilo. Nemoćni smo pred zlom. Kompromisni smo. Palićemo i knjige. A na početku smo samo hteli miran život. U biti. Borba za ideale postane samo budalaština iz mladosti. Krizis adolescensis. Svi nas ubeđuju da su to samo vetrenjače… da je pozorište samo ono sto oni razumeju\, samo ono sto oni umeju da rade. Sedam žena. Sedam glumica koje biju svoju bitku malo duže od sat vremena. Izgaraju na sceni. I 7 mikrofona. Opet. Da. Znači da vama ipak samo ostaje da se udobno namestite na vašim stolicama\, i prepustite se predstavi. \nAndraš Urban \nRiječ autorke teksta: \nDon Kihot je klasika. \nOvo je rečenica koja će na ovaj ili onaj način nekoliko puta biti izgovorena u predstavi. I to jeste tako. „Najprevođenije djelo nakon Biblije“\, roman koji se proglašava začetnikom savremenog romana\, lik koji je postao simbolom\, arhetipom\, vjerovatno najpoznatiji lutajući vitez svih vremena – samo je početak onoga što se kao teret svali na svakoga ko krene u dramsku borbu sa Don Kihotom. Servantes je veliki pisac i „Don Kihot“ je\, nesumnjivo\, veliko djelo\, ali čvrsto vjerujem u to da posao pozorišta nije da nam velika djela lijepo pročita sa scene. Pozorište je umjetnost za sebe. Nikako samo ilustracija književnosti\, ma kako ona genijalna bila. Zato ova predstava nije namijenjena srednjoškolcima koji se teško probijaju kroz školsku lektiru. Nije\, u slučaju da žele da im se prepriča fabula. I svakako jeste i njima\, ali i svima onima koji žele da se zajedno sa nama zapitaju – šta znači potraga za idealima danas. U kakvom društvu živimo\, kakvom težimo i da li je idealno društvo\, čak i ako ga dosegnemo\, zaista po našim mjerilima. Nas\, Balkanaca\, koji cijene činjenicu da ne mora sve uvijek po zakonu\, nego postoji i nešto što je stvar dogovora. \nPa makar se to ticalo i zakona koje smo sami donijeli. \nServantes piše roman koji je zabavna i duhovita pustolovina. Ali je i kritika književnosti\, pozorišta\, drame (Servantes je bio dramaturg i dramski pisac)\, religije\, čak i odnosa prema ženama… Iako se opšte znanje o Don Kihotu zaustavlja na vjetrenjačama\, u romanu se jasno progovara o idealu države\, društva\, ljubavi i umjetnosti. Time smo se bavili. \nNaši lutajući vitezovi su viteškinje. Rogobatan termin. Ali gender ispravan\, te potpuno u skladu sa Zakonom o ravnopravnosti spolova u Crnoj Gori koji diskriminacijom smatra\, da parafraziram\, čak i jezičku upotrebu muškog roda kao generički neutralnog kada se govori o različitim rodovima. No\, zakoni su jedno. A praksa je\, rekoh\, gotovo uvijek\, nešto sasvim drugo. \nOvo nije priča o ženama. Ovo je priča o društvu. Jer su i žene i muškarci plod društvenih zakonitosti i posljedica odnosa koji se njeguju kao tradicija\, očuvanje reda ili\, što je možda i najvažnije – obraza. Ovo nije samo ženska priča\, ali jeste priča koju pričaju žene. Iz svoje vizure. One progovaraju o svojim\, tim strašnim i nerazumnim\, „ženskim pravima“. A samo onaj koji ne sluša ili neće da sluša neće shvatiti kako su to uvijek i samo prava svakog čovjeka. \nAko više iko ima snage i volje da se za prava bori. Jer\, „ovo je loše vrijeme za lutajuće vitezove“. \nJuriš na vjetrenjače. \nVedrana Božinović \n  \nO reditelju: \nAndraš Urban je rođen 1970. u Senti. Sa sedamnaest godina\, formira samostalnu pozorišnu i književnu radionicu\, u kojoj radi kao autor\, reditelj i glumac. Nakon izvjesnog vremena\, formira pozorišnu trupu „Aiowa“\, koja je teatar tretira kao specifičnu\, ali ipak sveumjetničku ideološku akciju. Na novosadskoj Akademiji umjetnosti\, studira filmsku i pozorišnu režiju. Istovremeno je kao reditelj angažovan u subotičkom Narodnom pozorištu. Sredinom devedesetih\, napušta studije\, rad u pozorištu i godinama živi povučeno. Režiju diplomira 2000. godine\, u klasi prof. Vlatka Gilića i Bora Draškovića\, i nastavlja intenzivan rad u pozorištu. Uz podršku segedinskog MASZK­a\, i vlastitog ansambla stvara i „nezavisne“ pozorišne predstave. Od 2005. godine direktor je Mađarskog gradskog pozorišta „Deže Kostolanji“ u Subotici. Osnivač je internacionalnog pozorišnog festivala „Desiré Central Station“. Radi u Novom Sadu i Subotici\, vodi umjetničke radionice u Rumuniji\, odlazi na studijsko putovanje u Japan. Režirao je predstave u Nišu\, Novom Sadu\, Beogradu\, Segedinu\, Bitolju\, Ljubljani\, Berlinu\, Klužu\, Varni. Ukupno\, četrdesetak profesionalnih režija. Pozorište percipira kao na prosvijetljeni prostor\, ponekad provokativne akcije\, gdje se misli\, govori i organizuje specifičan vid umjetničke stvarnosti. Predstava je za njega komunikacija\, i druga stvarnost\, koja postoji za sebe\, ali nastaje u odnosu izvođača\, izvođene stvarnosti i gledaoca. Režiju ostvaruje preko interaktivne komunikacije s glumcem. Nosilac je odlikovanja\, nagrada „Jasai Mari“ (Najprestižnija nagrada za pozorišnu umjetnost Republike Mađarske)\, nagrada „Joakim Vujić“\, „Pro urbe“ grada Subotice\, „Pro urbe“ grada Senta\, za Paralelnu umjetnost (Mediawave). Njegove režije i predstave su nagrađivane na festivalima: „Profesionalna pozorišta Vojvodine“\, „Sterija“\, „Infant“\, „Joakimfest“\, „Tvrđava fest“\, „Teatarfest“\, „Festival alternativnih pozorišta Republike Mađarske“\, „Festival mađarskih pozorišta“\, „MOT“. URL:https://www.barskiljetopis.me/event/barski-ljetopis-i-gradsko-pozoriste-podgorica-don-kihot-rezija-andras-urban/ LOCATION:Ljetnja pozornica Doma kulture CATEGORIES:Pozorišni program ORGANIZER;CN="JP Kulturni centar Bar":MAILTO:pr@barskiljetopis.me END:VEVENT BEGIN:VEVENT DTSTART;TZID=UTC:20190721T213000 DTEND;TZID=UTC:20190721T213000 DTSTAMP:20260826T090411 CREATED:20190614T213300Z LAST-MODIFIED:20190717T170004Z UID:9790-1563744600-1563744600@www.barskiljetopis.me SUMMARY:„Barski ljetopis“ i Gradsko pozorište Podgorica: „DON KIHOT“\, režija: Andraš Urban DESCRIPTION:„Barski ljetopis“ i Gradsko pozorište Podgorica \nMigel de Servantes \n„DON KIHOT“ \nRežija: Andraš Urban \nTekst: Vedrana Božinović \nMuzika: Irena Popović Dragović \nScenorafija: Smiljka Šeparović Radonjić \nKostimografija: Lina Leković \nIgraju: Branka Femić Šćekić\, Kristina Obradović\, Branka Stanić\, Jelena Simić\, Sanja Popović\, Vanja Jovićević  i Anđelija Rondović. \n  \nRiječ reditelja: \nNeću da radim folirantsku predstavu. Da. Radim samo jednu. Ovu. Kao da je poslednja. Svaka je donkihotovsko ludilo. Borba na život i smrt. Pa svojevrsno ludilo. Nemoćni smo pred zlom. Kompromisni smo. Palićemo i knjige. A na početku smo samo hteli miran život. U biti. Borba za ideale postane samo budalaština iz mladosti. Krizis adolescensis. Svi nas ubeđuju da su to samo vetrenjače… da je pozorište samo ono sto oni razumeju\, samo ono sto oni umeju da rade. Sedam žena. Sedam glumica koje biju svoju bitku malo duže od sat vremena. Izgaraju na sceni. I 7 mikrofona. Opet. Da. Znači da vama ipak samo ostaje da se udobno namestite na vašim stolicama\, i prepustite se predstavi. \nAndraš Urban \nRiječ autorke teksta: \nDon Kihot je klasika. \nOvo je rečenica koja će na ovaj ili onaj način nekoliko puta biti izgovorena u predstavi. I to jeste tako. „Najprevođenije djelo nakon Biblije“\, roman koji se proglašava začetnikom savremenog romana\, lik koji je postao simbolom\, arhetipom\, vjerovatno najpoznatiji lutajući vitez svih vremena – samo je početak onoga što se kao teret svali na svakoga ko krene u dramsku borbu sa Don Kihotom. Servantes je veliki pisac i „Don Kihot“ je\, nesumnjivo\, veliko djelo\, ali čvrsto vjerujem u to da posao pozorišta nije da nam velika djela lijepo pročita sa scene. Pozorište je umjetnost za sebe. Nikako samo ilustracija književnosti\, ma kako ona genijalna bila. Zato ova predstava nije namijenjena srednjoškolcima koji se teško probijaju kroz školsku lektiru. Nije\, u slučaju da žele da im se prepriča fabula. I svakako jeste i njima\, ali i svima onima koji žele da se zajedno sa nama zapitaju – šta znači potraga za idealima danas. U kakvom društvu živimo\, kakvom težimo i da li je idealno društvo\, čak i ako ga dosegnemo\, zaista po našim mjerilima. Nas\, Balkanaca\, koji cijene činjenicu da ne mora sve uvijek po zakonu\, nego postoji i nešto što je stvar dogovora. \nPa makar se to ticalo i zakona koje smo sami donijeli. \nServantes piše roman koji je zabavna i duhovita pustolovina. Ali je i kritika književnosti\, pozorišta\, drame (Servantes je bio dramaturg i dramski pisac)\, religije\, čak i odnosa prema ženama… Iako se opšte znanje o Don Kihotu zaustavlja na vjetrenjačama\, u romanu se jasno progovara o idealu države\, društva\, ljubavi i umjetnosti. Time smo se bavili. \nNaši lutajući vitezovi su viteškinje. Rogobatan termin. Ali gender ispravan\, te potpuno u skladu sa Zakonom o ravnopravnosti spolova u Crnoj Gori koji diskriminacijom smatra\, da parafraziram\, čak i jezičku upotrebu muškog roda kao generički neutralnog kada se govori o različitim rodovima. No\, zakoni su jedno. A praksa je\, rekoh\, gotovo uvijek\, nešto sasvim drugo. \nOvo nije priča o ženama. Ovo je priča o društvu. Jer su i žene i muškarci plod društvenih zakonitosti i posljedica odnosa koji se njeguju kao tradicija\, očuvanje reda ili\, što je možda i najvažnije – obraza. Ovo nije samo ženska priča\, ali jeste priča koju pričaju žene. Iz svoje vizure. One progovaraju o svojim\, tim strašnim i nerazumnim\, „ženskim pravima“. A samo onaj koji ne sluša ili neće da sluša neće shvatiti kako su to uvijek i samo prava svakog čovjeka. \nAko više iko ima snage i volje da se za prava bori. Jer\, „ovo je loše vrijeme za lutajuće vitezove“. \nJuriš na vjetrenjače. \nVedrana Božinović \n  \nO reditelju: \nAndraš Urban je rođen 1970. u Senti. Sa sedamnaest godina\, formira samostalnu pozorišnu i književnu radionicu\, u kojoj radi kao autor\, reditelj i glumac. Nakon izvjesnog vremena\, formira pozorišnu trupu „Aiowa“\, koja je teatar tretira kao specifičnu\, ali ipak sveumjetničku ideološku akciju. Na novosadskoj Akademiji umjetnosti\, studira filmsku i pozorišnu režiju. Istovremeno je kao reditelj angažovan u subotičkom Narodnom pozorištu. Sredinom devedesetih\, napušta studije\, rad u pozorištu i godinama živi povučeno. Režiju diplomira 2000. godine\, u klasi prof. Vlatka Gilića i Bora Draškovića\, i nastavlja intenzivan rad u pozorištu. Uz podršku segedinskog MASZK­a\, i vlastitog ansambla stvara i „nezavisne“ pozorišne predstave. Od 2005. godine direktor je Mađarskog gradskog pozorišta „Deže Kostolanji“ u Subotici. Osnivač je internacionalnog pozorišnog festivala „Desiré Central Station“. Radi u Novom Sadu i Subotici\, vodi umjetničke radionice u Rumuniji\, odlazi na studijsko putovanje u Japan. Režirao je predstave u Nišu\, Novom Sadu\, Beogradu\, Segedinu\, Bitolju\, Ljubljani\, Berlinu\, Klužu\, Varni. Ukupno\, četrdesetak profesionalnih režija. Pozorište percipira kao na prosvijetljeni prostor\, ponekad provokativne akcije\, gdje se misli\, govori i organizuje specifičan vid umjetničke stvarnosti. Predstava je za njega komunikacija\, i druga stvarnost\, koja postoji za sebe\, ali nastaje u odnosu izvođača\, izvođene stvarnosti i gledaoca. Režiju ostvaruje preko interaktivne komunikacije s glumcem. Nosilac je odlikovanja\, nagrada „Jasai Mari“ (Najprestižnija nagrada za pozorišnu umjetnost Republike Mađarske)\, nagrada „Joakim Vujić“\, „Pro urbe“ grada Subotice\, „Pro urbe“ grada Senta\, za Paralelnu umjetnost (Mediawave). Njegove režije i predstave su nagrađivane na festivalima: „Profesionalna pozorišta Vojvodine“\, „Sterija“\, „Infant“\, „Joakimfest“\, „Tvrđava fest“\, „Teatarfest“\, „Festival alternativnih pozorišta Republike Mađarske“\, „Festival mađarskih pozorišta“\, „MOT“. URL:https://www.barskiljetopis.me/event/barski-ljetopis-i-gradsko-pozoriste-podgorica-don-kihot-rezija-andras-urban-2/ LOCATION:Ljetnja pozornica Doma kulture CATEGORIES:Pozorišni program ORGANIZER;CN="JP Kulturni centar Bar":MAILTO:pr@barskiljetopis.me END:VEVENT BEGIN:VEVENT DTSTART;TZID=UTC:20190720T213000 DTEND;TZID=UTC:20190720T213000 DTSTAMP:20260826T090411 CREATED:20190614T213406Z LAST-MODIFIED:20190721T073046Z UID:9787-1563658200-1563658200@www.barskiljetopis.me SUMMARY:„Barski ljetopis“ i Gradsko pozorište Podgorica: „DON KIHOT“\, režija: Andraš Urban (PREMIJERA sa pozivnicom) DESCRIPTION:„Barski ljetopis“ i Gradsko pozorište Podgorica \nInspirisano istoimenim romanom Migela de Servantesa \n„DON KIHOT“ \nRežija: Andraš Urban \nTekst: Vedrana Božinović \nMuzika: Irena Popović Dragović \nScenorafija: Smiljka Šeparović Radonjić \nKostimografija: Lina Leković \nIgraju: Branka Femić Šćekić\, Kristina Obradović\, Branka Stanić\, Jelena Simić\, Sanja Popović\, Vanja Jovićević  i Anđelija Rondović. \n  \nRiječ reditelja: \nNeću da radim folirantsku predstavu. Da. Radim samo jednu. Ovu. Kao da je poslednja. Svaka je donkihotovsko ludilo. Borba na život i smrt. Pa svojevrsno ludilo. Nemoćni smo pred zlom. Kompromisni smo. Palićemo i knjige. A na početku smo samo hteli miran život. U biti. Borba za ideale postane samo budalaština iz mladosti. Krizis adolescensis. Svi nas ubeđuju da su to samo vetrenjače… da je pozorište samo ono sto oni razumeju\, samo ono sto oni umeju da rade. Sedam žena. Sedam glumica koje biju svoju bitku malo duže od sat vremena. Izgaraju na sceni. I 7 mikrofona. Opet. Da. Znači da vama ipak samo ostaje da se udobno namestite na vašim stolicama\, i prepustite se predstavi. \nAndraš Urban \nRiječ autorke teksta: \nDon Kihot je klasika. \nOvo je rečenica koja će na ovaj ili onaj način nekoliko puta biti izgovorena u predstavi. I to jeste tako. „Najprevođenije djelo nakon Biblije“\, roman koji se proglašava začetnikom savremenog romana\, lik koji je postao simbolom\, arhetipom\, vjerovatno najpoznatiji lutajući vitez svih vremena – samo je početak onoga što se kao teret svali na svakoga ko krene u dramsku borbu sa Don Kihotom. Servantes je veliki pisac i „Don Kihot“ je\, nesumnjivo\, veliko djelo\, ali čvrsto vjerujem u to da posao pozorišta nije da nam velika djela lijepo pročita sa scene. Pozorište je umjetnost za sebe. Nikako samo ilustracija književnosti\, ma kako ona genijalna bila. Zato ova predstava nije namijenjena srednjoškolcima koji se teško probijaju kroz školsku lektiru. Nije\, u slučaju da žele da im se prepriča fabula. I svakako jeste i njima\, ali i svima onima koji žele da se zajedno sa nama zapitaju – šta znači potraga za idealima danas. U kakvom društvu živimo\, kakvom težimo i da li je idealno društvo\, čak i ako ga dosegnemo\, zaista po našim mjerilima. Nas\, Balkanaca\, koji cijene činjenicu da ne mora sve uvijek po zakonu\, nego postoji i nešto što je stvar dogovora. \nPa makar se to ticalo i zakona koje smo sami donijeli. \nServantes piše roman koji je zabavna i duhovita pustolovina. Ali je i kritika književnosti\, pozorišta\, drame (Servantes je bio dramaturg i dramski pisac)\, religije\, čak i odnosa prema ženama… Iako se opšte znanje o Don Kihotu zaustavlja na vjetrenjačama\, u romanu se jasno progovara o idealu države\, društva\, ljubavi i umjetnosti. Time smo se bavili. \nNaši lutajući vitezovi su viteškinje. Rogobatan termin. Ali gender ispravan\, te potpuno u skladu sa Zakonom o ravnopravnosti spolova u Crnoj Gori koji diskriminacijom smatra\, da parafraziram\, čak i jezičku upotrebu muškog roda kao generički neutralnog kada se govori o različitim rodovima. No\, zakoni su jedno. A praksa je\, rekoh\, gotovo uvijek\, nešto sasvim drugo. \nOvo nije priča o ženama. Ovo je priča o društvu. Jer su i žene i muškarci plod društvenih zakonitosti i posljedica odnosa koji se njeguju kao tradicija\, očuvanje reda ili\, što je možda i najvažnije – obraza. Ovo nije samo ženska priča\, ali jeste priča koju pričaju žene. Iz svoje vizure. One progovaraju o svojim\, tim strašnim i nerazumnim\, „ženskim pravima“. A samo onaj koji ne sluša ili neće da sluša neće shvatiti kako su to uvijek i samo prava svakog čovjeka. \nAko više iko ima snage i volje da se za prava bori. Jer\, „ovo je loše vrijeme za lutajuće vitezove“. \nJuriš na vjetrenjače. \nVedrana Božinović \n  \nO reditelju: \nAndraš Urban je rođen 1970. u Senti. Sa sedamnaest godina\, formira samostalnu pozorišnu i književnu radionicu\, u kojoj radi kao autor\, reditelj i glumac. Nakon izvjesnog vremena\, formira pozorišnu trupu „Aiowa“\, koja je teatar tretira kao specifičnu\, ali ipak sveumjetničku ideološku akciju. Na novosadskoj Akademiji umjetnosti\, studira filmsku i pozorišnu režiju. Istovremeno je kao reditelj angažovan u subotičkom Narodnom pozorištu. Sredinom devedesetih\, napušta studije\, rad u pozorištu i godinama živi povučeno. Režiju diplomira 2000. godine\, u klasi prof. Vlatka Gilića i Bora Draškovića\, i nastavlja intenzivan rad u pozorištu. Uz podršku segedinskog MASZK­a\, i vlastitog ansambla stvara i „nezavisne“ pozorišne predstave. Od 2005. godine direktor je Mađarskog gradskog pozorišta „Deže Kostolanji“ u Subotici. Osnivač je internacionalnog pozorišnog festivala „Desiré Central Station“. Radi u Novom Sadu i Subotici\, vodi umjetničke radionice u Rumuniji\, odlazi na studijsko putovanje u Japan. Režirao je predstave u Nišu\, Novom Sadu\, Beogradu\, Segedinu\, Bitolju\, Ljubljani\, Berlinu\, Klužu\, Varni. Ukupno\, četrdesetak profesionalnih režija. Pozorište percipira kao na prosvijetljeni prostor\, ponekad provokativne akcije\, gdje se misli\, govori i organizuje specifičan vid umjetničke stvarnosti. Predstava je za njega komunikacija\, i druga stvarnost\, koja postoji za sebe\, ali nastaje u odnosu izvođača\, izvođene stvarnosti i gledaoca. Režiju ostvaruje preko interaktivne komunikacije s glumcem. Nosilac je odlikovanja\, nagrada „Jasai Mari“ (Najprestižnija nagrada za pozorišnu umjetnost Republike Mađarske)\, nagrada „Joakim Vujić“\, „Pro urbe“ grada Subotice\, „Pro urbe“ grada Senta\, za Paralelnu umjetnost (Mediawave). Njegove režije i predstave su nagrađivane na festivalima: „Profesionalna pozorišta Vojvodine“\, „Sterija“\, „Infant“\, „Joakimfest“\, „Tvrđava fest“\, „Teatarfest“\, „Festival alternativnih pozorišta Republike Mađarske“\, „Festival mađarskih pozorišta“\, „MOT“. URL:https://www.barskiljetopis.me/event/barski-ljetopis-i-gradsko-pozoriste-podgorica-don-kihot-rezija-andras-urban-premijera/ LOCATION:Ljetnja pozornica Doma kulture CATEGORIES:Pozorišni program ORGANIZER;CN="JP Kulturni centar Bar":MAILTO:pr@barskiljetopis.me END:VEVENT BEGIN:VEVENT DTSTART;TZID=UTC:20190716T213000 DTEND;TZID=UTC:20190716T213000 DTSTAMP:20260826T090411 CREATED:20190614T213811Z LAST-MODIFIED:20190614T213811Z UID:9555-1563312600-1563312600@www.barskiljetopis.me SUMMARY:„Beo Art“ i „Hartefakt“ fond: „BALAVA“\, režija: Andrej Nosov DESCRIPTION:„Beo Art“ i „Hartefakt“ fond \nDunja Matić \n„BALAVA“ \nRežija: Andrej Nosov \n  \nMuzika: Draško Adžić \nScenografija i kostim: Selena Orb \nDizajn svjetla: Izvanredni Bob \nScenski pokret: Damjan Kecojević \nIgraju: Mirjana Karanović\, Jasna Đuričić\, Jovana Belović i Isidora Simijonović \n  \nO PREDSTAVI: \n„Balava“ je drama koja prati četiri ženska lika: Balavu\, njenu sestru Malu i njihove Mamu i Tetku\, u periodu Balavinog sazrevanja i odlaska od kuće. Kroz mučan odnos\, njih četiri pokušavaju da se izbore jedna sa drugom\, i same za sebe\, uljuljkane u toksičnu svakodnevicu porodice na koju su navikle\, nesvesne da su se stvari otele kontroli i da će njihov balon konačno pući. Balava je komad koji preispituje iskonske porodične i međuljudske odnose i njihov uticaj i značaj na svakodnevni život\, težinu društvenih normi koje konstruišu našu realnost\, te kakve posledice porodica ima po čoveka. \nOdlazak od kuće\, iz roditeljskog „gnezda“\, za moju generaciju je ključno i još uvek nerešivo pitanje. Sigurno da ima mnogo razloga zašto je to problem\, u društvenom\, ekonomskom i alimentarnom smislu\, ali ima nešto i u nedostatku odgovornosti ljudi moje generacije za sopstveni život\, snove i strasti. Dunja Matić je napisala dramu o svima nama\, pišući o sebi\, i kada to nije direktno ona\, niti direktno mi. Njena poetika možda asocira na mnoge savremene pisce\, ali najveća snaga njene literature je u jednostavnom\, a poetskom\, odlučnom\, a nežnom\, ekonomičnom\, a bogatom\, ciničnom\, ali ranjivom poetskom jeziku. \nDunja ne slika te pasivne i apatične mlade ljude\, naprotiv\, Balava se ne plaši ili ju je barem stid da se plaši\, i baš time vraća mladost i snagu na našu scenu. \nBila je velika privilegija i škola napraviti ovu oazu rada i poezije\, pozorišta i vrhunske glume\, koje su mi pružile glumice u ovoj predstavi. \nImati decu\, naslednike i one koji dolaze posle nas\, imati roditelje i biti roditelj\, za mene je fokusiralo glavni problem čitave generacije naših roditelja: nikada nisu razumeli reči Duška Radovića\, kada im je poručivao „tucite svoju decu kad počnu da liče na vas“. \nJer kako Dunja poručuje sa scene: „Šta će ti drvo\, da liči na tebe.“ \n  \nO REDITELJU: \nAndrej Nosov je rođen u Prokuplju 1983. godine. Svoj rediteljski rad posvetio je temama društveno-političke odgovornosti\, promocije i odbrane ljudskih i manjinskih prava. \nOsnivač je Inicijative mladih za ljudska prava i „Hartefakt“ fonda koji podržava male i značajne programe i posebne pojedince\, ali i kao produkcija i svojevrsni hub novih i posebnih ideja. \nPosljednjih godina\, Nosov aktivno režira. Dobitnik je značajnih priznanja. URL:https://www.barskiljetopis.me/event/beo-art-i-hartefakt-fond-balava-rezija-andrej-nosov/ LOCATION:Stari Bar – amfiteatar CATEGORIES:Pozorišni program ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://www.barskiljetopis.me/wp-content/uploads/2019/06/balava-cover-događaj.jpg ORGANIZER;CN="JP Kulturni centar Bar":MAILTO:pr@barskiljetopis.me END:VEVENT BEGIN:VEVENT DTSTART;TZID=UTC:20190713T213000 DTEND;TZID=UTC:20190713T213000 DTSTAMP:20260826T090411 CREATED:20190614T214753Z LAST-MODIFIED:20190618T163435Z UID:9550-1563053400-1563053400@www.barskiljetopis.me SUMMARY:ATELJE 212: „HOMO FABER“\, režija: Ana Tomović DESCRIPTION:ATELJE 212 \nMaks Friš \n„HOMO FABER“ \nRežija: Ana Tomović \nPrevod: Olga Trebičnik \nDramatizacija: Tamara Baračkov \nScenografija: Ljubica Milanović \nKostimografija: Selena Orb\nMuzika: Nevena Glušica \nScenski pokret: Maja Kalafatić\nVideo: Dušan Grubin \nIgraju: Svetozar Cvetković\, Jovana Stojiljković\, Radmila Tomović\, Stefan Bundalo\, Jelena Petrović i Mladen Lukić \nO PREDSTAVI: \n„Homo Faber“ je priča o Valteru Fabru i njegovim putovanjima na kojima sam junak problematizuje sopstveni identitet\, individualnost\, odgovornost spram svojih odluka\, sopstveni moral i političku poziciju u društvu. Faber se suočava sa egzistencijalističkim krizama\, problemom vjere i životnim usudom koji je izvan njegove kontrole – njegova ljubav prema jednoj ženi nakon razlaza\, biva zamijenjena njegovom krivicom i tragičkom greškom u ljubavi prema drugoj\, značajno mlađoj ženi. Valter Faber je junak koji se kroz niz životnih okolnosti suočava sa sobom samim i biva poražen sobom na samome kraju. \n  \nO ROMANU: \nProslavljeni roman švajcarskog pisca Maksa Friša Homo Faber usredsređuje se na dramatičan pokušaj lika okarakterisanog kao homo faber (na latinskom – čovjek kovač svoje sudbine) da protekle događaje shvati i objasni na osnovu uloge pomoću koje je izgradio svoj odnos prema svijetu: čovjek djelatnik može sam da upravlja svojim životom. Opredjeljenje za tehniku\, na profesionalnom planu\, i za samački život\, na privatnom\, značilo je za Valtera Fabera zatvaranje u okvire sistema koji mu je stvarao osjećaj da gospodari sobom i nudio ne samo pouzdan zaklon u odnosu na stihijnost sadašnjosti\, već i izvjesne garancije za budućnost. No\, mada je izabrana uloga djelovala bezbjedno\, njena slaba strana\, o kojoj nije vodio računa\, bila je prošlost… \nKroz susret sa mladom Sabet glavni junak se zapravo suočava sa svojom prošlošću koju je nastojao da apstrahuje. Na širem planu romana\, to je susret svijeta tehnike i slijepog povjerenja u činjenice – sa mitskim i sudbinskim. Ishod tog susreta\, između ostalog\, već i izboru imena i prezimena glavnog junaka daje ironijski prizvuk. \nRoman je prvi put objavljen 1957. godine\, a po njemu je snimljen i film „Vojadžer“ u režiji Folkera Šlendorfa. \n  \nO REDITELJKI: \nAna Tomović je rođena 1979. godine u Beogradu. Diplomirala je pozorišnu i radio-režiju na FDU u Beogradu u klasi prof. Egona Savina i asistenta Dušana Petrovića. Režirala je predstave: „Creeps“ Luca Hibnera (BDP)\, „Patka“ Stele Fihili (Kraljevačko pozorište)\, „Halflajf“ Filipa Vujoševića (Atelje 212)\, „Povratak Kazanove“ po noveli Artura Šniclera (SNP)\, „Monogamija“ Stele Fihili (Somborsko narodno pozorište)\, autorski projekat „Trt\, mrt\, život ili smrt“ (BELEF 2007)\, „Norway. Today“ Igora Bauersime (BDP i Kruševačko pozorište)\, „Brod za lutke“ Milene Marković (SNP)\, „Slučaj Vojcek – Hinkeman“ po G. Bihneru i E. Toleru (Bitef teatar)\, „Ronalde\, razumi me“ Filipa Vujoševića (Narodno pozorište u Beogradu)\, „Romeo i Julija“ (Pozorište „Oberhausen“\, Njemačka)\, „Vještice“ Roalda Dala (Malo pozorište „Duško Radović“). Dobitnica je nagrade za najbolju režiju na Joakimfestu 2005. godine za predstavu „Patka“. Predstava „Brod za lutke“ pobjednik je Sterijinog pozorja 2009. godine. URL:https://www.barskiljetopis.me/event/atelje-212-homo-faber-rezija-ana-tomovic/ LOCATION:Ljetnja pozornica Doma kulture CATEGORIES:Pozorišni program ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://www.barskiljetopis.me/wp-content/uploads/2019/06/HOMO-FABER-cover-događaj.jpg ORGANIZER;CN="JP Kulturni centar Bar":MAILTO:pr@barskiljetopis.me END:VEVENT BEGIN:VEVENT DTSTART;TZID=UTC:20190709T213000 DTEND;TZID=UTC:20190709T213000 DTSTAMP:20260826T090411 CREATED:20190614T215334Z LAST-MODIFIED:20190614T215334Z UID:9545-1562707800-1562707800@www.barskiljetopis.me SUMMARY:Teatar „EXIT“\, Zagreb: „NEVJEROJATAN DOGAĐAJ“\, režija: Ivica Boban DESCRIPTION:Teatar „EXIT“ \, Zagreb \n„NEVJEROJATAN DOGAĐAJ“ \nrežija: Ivica Boban \nKoreografija: Blaženka Kovač Varić \nScenografija: Zdravka Ivandija \nKostimografija: Zdravka Ivandija \nDizajn svjetla: Vesna Kolarec \nVideo: Dario Hacek \nIgraju: Filip Detelić\, Anja Matković\, Tara Rosandić i Erna Rudnički \n  \nO predstavi: \nU virtuoznoj pozorišnoj i glumačkoj igri\, punoj kalamburičnih zapleta u stilu savremene komedije dell’ arte\, četvoro mladih glumaca – Filip Detelić\, Anja Matković\, Tara Rosandić i Erna Rudnički transformisaće se pred vama snagom svog talenta i zavidnom vještinom u više od dvadesetak likova koji su se jednog dana našli u vrtlogu nevjerovatno turbulentnog događaja u vašem gradu. \n…Saznaćete kako jedan taksista baš tog dana nije imao sreće… i kako se promoterka zdravog života našla na fasadi i skočila s trećeg sprata… i kako je zaposlena u zoološkom vrtu liznula žabu… i koga je antropološkinja i uvažena naučnica optužila za gerontocid… i kako je otpuštena radnica mesne industrije spašavala komšiju od infarkta… i kako je zbog vanrednih vijesti i kriznog stanja prekinuta TV emisija Global… i što se dogodilo u jednom night clubu kad je reprezentativka ženskog fudbalskog tima prvi put obukla štikle… i sve to\, i još mnogo više… \nPredstava „Nevjerojatan događaj“\, na rubu zbilje i fikcije\, istine i mašte\, problematizuje našu istraumatizovanu stvarnost\, sve težu i za mnoge nepodnošljivu svakodnevicu\, borbu da se opstane i izvuče iz neplaćenih računa\, kredita i minusa\, narušenih odnosa\, samoće i svih nemogućih\, ali bolno stvarnih problema i bezizlaznih situacija tranzicionog neoliberalno kapitalističkog vremena u kojem živimo. \nSvi su ti problemi upisani u živote sedam glavnih i još petnaestak sporednih likova koje ćete upoznati tokom predstave i koji će vam ispričati svoje istovremeno smiješne i tužne priče\, te razotkriti pred vama i ono što nikome ne mogu\, nemaju ili ne bi rekli – jer pozornica je\, vjerujemo\, ono mjesto gdje možemo i moramo do kraja razgolititi i stvarnost i našu intimu\, nasmijati se do suza tuđim i svojim slabostima\, glupostima\, pa i nesrećama – gdje se možemo rasteretiti\, utješiti\, osvijestiti i zajedno doživjeti i trenutke katarze. \n  \nRIJEČ KRITIKE: \n„Vrsna redateljica\, koreografkinja\, scenaristica\, autorica kazališnih projekata i redovita profesorica Akademije dramske umjetnosti Ivica Boban priredila je u produkciji Kazališta KNAP „Nevjerojatan događaj“. Sa samo četiri mlada glumca Ivica Boban je uspjela postaviti na scenu predstavu s više od dvadeset likova\, a da nijedan od njih ni u jednom trenutku ne posustane\, baš naprotiv. Iznimno dobra gluma\, zanimljiva režija\, atraktivni kostimi\, dobra koreografija i funkcionalna upotreba prostora rezultirali su nevjerojatno uspjelom predstavom. \n„Nevjerojatan događaj“ je\, kako u najavi predstave i stoji\, svojevrsna moderna commedia dell’arte. Ta poetička premisa je redateljski inteligentno razrađena te transponirana u suvremeni svijet. Nema ovdje tipskih likova iz 16. stoljeća kao što su Pantalone\, Arlekino\, hvalisavi vojnici\, zaljubljeni parovi\, doktori i slični. Pred nama su pomalo frustrirani i izmučeni ljudi iz naše vlastite okoline: ljudi pod stresom od napornog posla koji se odaju porocima ili taj stres potiskuju dok jednog dana ne eskalira\, intelektualci u mirovini od koje jedva mogu preživjeti\, ljudi s društvene margine\, diskriminirani\, zanemareni ili usamljeni ljudi. Ovi društveno-socijalni elementi su\, međutim\, potisnuti u drugi plan. Osobne traume i nevolje pojedinaca\, također. One su tu tek da likovima daju još jednu dimenziju\, da ih očovječe. Naglasak je stavljen na ono tipsko\, plošno u njima\, na ono što će izazvati humor\, uz oprez da taj humor ne preraste u onaj prizeman i jeftin. Tako su svi ti likovi utjelovljeni u osuvremenjenim tipskim junacima – pijanom taksistu\, plesačici koja postaje prostitutka\, lezbijki koja igra nogomet\, tvorničkoj radnici koju muž vara… Svi su nesretni\, ali se ničija nesreća ne potencira\, nema patetike ni potresnih ispovijesti. \nJoš jedna poveznica s commedia dell’arte je i izvrsna gluma (obogaćena i umijećima poput pjevanja i plesa) s tom razlikom što su mladi glumci iz ove postave pokazali širok glumački raspon\, a ne samo specijaliziranost za jedan lik. Svojom su raskošnom\, predanom igrom i fascinantnim talentom plijenili tijekom cijela dva sata\, koliko otprilike predstava traje. Uz brojna presvlačenja\, dinamičnu igru i transformacije činilo se da je na sceni neuporedivo više od četvero glumca. Svojom igrom\, govorom tijela\, odličnim scenskim govorom\, šarmom i izvrsnom glumom pokazali su da su zaista obećavajuća generacija i da će i ova\, kao i brojne druge uspješnice Ivice Boban\, zasigurno imati mnogo uspješnih izvođenja. \nKolaž sastavljen od poznatih\, ali intrigantnih životnih ili svakodnevnih priča uz strogo balansiranje i usklađenost sa zahtjevima moderne scene iznjedrio je vrlo zanimljivu\, duhovitu i dobru predstavu. U vrijeme youtube generacije\, šarolik i dinamičan sadržaj unutar jedne predstave zasigurno će održati pažnju i gledateljima koji nemaju strpljenja za kazališni medij. Za „Nevjerojatan događaj“ uz redateljicu je najzaslužnija glumačka postava\, ali se ne može zanemariti i uloga svih ostali članova autorskog tima\, što je publika prepoznala i svoju zahvalnost ukazala na pravi način – ovacijama.“ \nOlivera Radović\, KAZALIŠTE.hr \n  \nO rediteljki: \nIvica Boban je hrvatska pozorišna rediteljka rođena u Zagrebu\, 1942. Završila je Školu za ritmiku i ples\, a 1965. godine diplomirala glumu na Akademiji dramske umjetnosti. Stručno se usavršavala u Moskvi (koreografija i glumačka pedagogija) i tadašnjem Lenjingradu. Na početku karijere radila je kao koreografkinja i saradnica za pantomimu i scenski pokret u osamdesetak predstava\, u pozorištima i na festivalima širom Hrvatske. Osnivač je\, umjetnički rukovodilac i rediteljka Kazališne radionice „Pozdrav“\, koja je od 1973. odigrala više od 600 predstava („Pozdravi“\, „Povratak Arlechina“\, „Play Čehov“\, „Play Držić“…)\, gostujući na pedesetak festivala u 13 zemalja Evrope\, te Srednje i Južne Amerike. Autorka je pedesetak konceptualnih događanja\, a osim pozorišnih predstava režirala je i svečana otvaranja „Dubrovačkih ljetnjih igara“ i Univerzijade u Zagrebu\, 1987. godine. \nRežirala je u pozorištima i na festivalima u Zagrebu\, Dubrovniku\, Splitu\, Rijeci i Varaždinu. Među njena važnija rediteljska ostvarenja\, pored „Pozdrava“\, spadaju postavke Euripidove „Medeje“\, Sofokleove „Antigone“\, Fabrieve „Smrti Vronskog“\, Milerovog komada „Hamletmachine“\, potom Ibzenove „Nore“ i Držićeve „Hekube“. Često režira i u Hrvatskom narodnom kazalištu\, u Zagrebu. Boban je redovni profesor na Akademiji dramske umjetnosti i gostujući profesor na njujorškom univerzitetu „Tisch School of Arts“. Član je Evropskog udruženja instituta i akademija umjetnosti ELIA\, a predavala je i vodila seminare na pozorišnim akademijama\, školama i festivalima u zemlji i inostranstvu\, prije svega na temu metodologije procesa pozorišnog\, a posebno glumačkog stvaranja. Dobitnica je brojnih nagrada i priznanja. URL:https://www.barskiljetopis.me/event/teatar-exit-zagreb-nevjerojatan-dogadjaj-rezija-ivica-boban/ LOCATION:Stari Bar – amfiteatar CATEGORIES:Pozorišni program ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://www.barskiljetopis.me/wp-content/uploads/2019/06/nevjerojatan-događaj-cover-događaj.jpg ORGANIZER;CN="JP Kulturni centar Bar":MAILTO:pr@barskiljetopis.me END:VEVENT BEGIN:VEVENT DTSTART;TZID=UTC:20190706T213000 DTEND;TZID=UTC:20190706T213000 DTSTAMP:20260826T090411 CREATED:20190614T215805Z LAST-MODIFIED:20190618T163412Z UID:9540-1562448600-1562448600@www.barskiljetopis.me SUMMARY:SMG Ljubljana i HNK „Ivan pl. Zajc" Rijeka: „NAŠE NASILJE I VAŠE NASILJE"\, režija: Oliver Frljić DESCRIPTION:Slovensko mladinsko gledališče Ljubljana i HNK „Ivan plemeniti Zajc“ Rijeka \n„NAŠE NASILJE I VAŠE NASILJE“   \ninspirisano romanom Petera Vejsa „Estetika otpora“ \nAutor i reditelj: Oliver Frljić \n  \n Scenograf: Igor Pauška \nKostimografkinja: Sandra Dekanić \nMajstor svjetla: Dalibor Fugošić \nInspicijentkinje: Sandra Čarapina/Ana Vidučić \n  \nIgraju: Barbara Babačić\, Daša Doberšek\, Uroš Kaurin\, Dean Krivačić\, Jerko Marčić\, Nika Mišković\, Draga Potočnjak\, Matej Recer i Blaz Šef \nTrajanje: oko 75 minuta \n  \nO PREDSTAVI: \nPredstava „Naše nasilje i vaše nasilje“ širom otvorenih očiju posmatra Evropu naivno zatečenu izbjegličkom krizom\, Evropu koja spremno zaboravlja na svoju kolonijalnu prošlost dok jednako tako spremno zatvara granice hiljadama onih koji bježe upravo pred posljedicama evropske i američke politike. \nPredstava „Naše nasilje i vaše nasilje“ postaviće neka možda vrlo neugodna pitanja: Jesmo li svjesni da naše blagostanje zavisi od hiljada mrtvih na Bliskom istoku? Kupujemo li savjest svojom deklarativnom solidarnošću? U trenutku u kojem svjedočimo jednoj od najvećih svjetskih kriza nakon Drugog svjetskog rata\, trebamo li se s ponosom nazivati Evropljanima ili se Evrope trebamo sramiti? Jesmo li spremni snositi posljedice evropske stoljetne arogantne dominacije? Oplakujemo li jednako žrtve terorističkih napada u Parizu i Briselu\, kao i onih u Bagdadu? U kojem smo trenutku povjerovali da smo gospodari istine i da je naš Bog svemoćniji od drugih? I gdje se u svemu tome nalazimo mi\, gledaoci ove predstave dok plačemo u polumraku dvorane pred fikcionalnim\, odigranim prizorima\, ali ostajemo ravnodušni pred stvarnim ljudima u izbjegličkim kampovima širom Evrope? \nPredstava je nastala u međunarodnoj koprodukciji nekoliko evropskih pozorišta i festivala\, koju uz riječki HNK čine HAU Hebbel am Ufer iz Berlina (Njemačka) kao inicijator projekta\, Wiener Festwochena iz Beča (Austrija)\, Slovensko mladinsko gledališče iz Ljubljane (Slovenija)\, Kunstfesta iz Vajmara (Njemačka)\, Zürcher Theater Spektakel (Švajcarska) i sarajevski Festival MESS (BiH)\, uz podršku German Federal Cultural Foundation (Njemačka). \nRiječ kritike: \n„Devetero hrabrih glumaca iz Rijeke i Ljubljane – Barbara Babačić\, Daša Doberšek\, Uroš Kaurin\, Dean Krivačić\, Jerko Marčić\, Nika Mišković\, Draga Potočnjak\, Matej Recer i Blaž Šef – briljantno je odigralo licemjerje bogate Evrope koja svakom izbjeglici traži dlaku u jajetu\, dok se hiljade ljudi davi u Mediteranu ili skapava u blatu na prilazima Evropi. Ova predstava napada tu nepodnošljivu lakoću postojanja na koju je naučila Evropa\, kako bi pokazala da ne možemo mirno stajati u vlastitoj udobnosti dok se oko nas događaju nepojmljive stvari. \nPoetika šokantnih fleševa\, začudnih slika i drskog govora\, kojom Frljić iritira i desnicu i tzv. umjerene građane\, već je prilično poznata\, no za predstavu „Naše nasilje i vaše nasilje“ je važno to što je ona vrijedna u mjeri svoje težine. Ona govori o strahoti izbjeglištva i o užasu naše šutnje. Ili kako bi rekao politički teoretičar Edmund Burke: „Jedina stvar koja je potrebna za trijumf zla jest da dobri ljudi ne urade ništa…“ \nBojan Munjin\, Novosti URL:https://www.barskiljetopis.me/event/smg-ljubljana-i-hnk-ivan-pl-zajc-rijeka-nase-nasilje-i-vase-nasilje-rezija-oliver-frljic/ LOCATION:Ljetnja pozornica Doma kulture CATEGORIES:Pozorišni program ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://www.barskiljetopis.me/wp-content/uploads/2019/06/Naše-nasilje-cover-događaj.jpg ORGANIZER;CN="JP Kulturni centar Bar":MAILTO:pr@barskiljetopis.me END:VEVENT BEGIN:VEVENT DTSTART;TZID=UTC:20190702T213000 DTEND;TZID=UTC:20190702T213000 DTSTAMP:20260826T090411 CREATED:20190614T220723Z LAST-MODIFIED:20190618T163353Z UID:9749-1562103000-1562103000@www.barskiljetopis.me SUMMARY:SNP Novi Sad i Narodno pozorište Sombor: „TARTIF“\, režija: Igor Vuk Torbica DESCRIPTION:Srpsko narodno pozorište Novi Sad i Narodno pozorište Sombor \n„TARTIF“ \nPo motivima originalne Molijerove drame „Tartif“ \nAutor i reditelj: Igor Vuk Torbica \n  \nscenografkinja: Andreja Rondović\nkostimografkinja: Jelisaveta Tatić Čuturilo\nkompozitor: Vladimir Pejković \n  \nIgraju: Saša Torlaković\, Hana Selimović\, Ninoslav Đorđević\, Tijana Marković\, Marko Marković\, Biljana Keskenović\, Danica Grubački\, Marko Savić\, Dušan Vukašinović\, Nemanja Bakić\, Milorad Kapor i Dragana Šuša. \nTrajanje predstave: oko 120 minuta \n  \nO predstavi: \nPredstava „Tartif“ predstavlja osavremenjenu verziju klasičnog Molijerovog komada. Nastala je kao rezultat projekta koji je nosio naziv „Komično u klasičnom“\, a koji je autorski projekat samog reditelja. \n„Tartif“ je komad klasičnog francuskog komediografa Molijera. Centralna tema kojom se bavi jeste licemjerje i laž\, koji su se u originalnom tekstu odnosili prije svega na izvrtanje vrijednosti i vrlina u religioznom smislu. \nSavremena adaptacija ovog teksta u režiji Igora Vuka Torbice nastala je u procesu samog rada na predstavi i donosi primjenu ovih tema na savremenu problematiku vrijednosti. \n  \nRiječ kritike: \n„Polazeći od Molijerove klasične komedije Tartif\, koja bespoštedno razobličava društveno i religiozno licemerje\, reditelj Igor Vuk Torbica je napravio zaista izuzetnu\, čistu\, ogoljenu\, bolno savremenu predstavu. Govor likova je u najvećoj meri osavremenjen\, u dobroj meri je napušten Molijerov dijalog u stihu koji bi u novim okolnostima tumačenja delovao anahrono\, prepreka na putu do gledaoca. Činjenica da je Molijerov Tartif bogomoljac takođe je zanemarena\, jer ta vrsta kritičkog fokusa na religioznim motivima u ovom trenutku u našem društvu nema tako upadljiv značaj. Sa ovim postupcima\, intervencijama na originalnom tekstu\, on nam je značenjski i stilski približen. Akcenat predstave je na kritici porodičnih odnosa\, što ima jasan metaforički značaj. Ona jasno\, ali istovremeno sasvim suptilno i estetizovano\, donosi širu društvenu kritiku\, kroz raskrinkavanje porodične truleži\, jer je porodica osnovna ćelija društva. Predstava razobličava sve nas\, naš popustljivi moral\, pristajanje na neprihvatljive uslove života. \nIgra počinje pod upaljenim svetlima u celoj sali\, direktnim obraćanjem glumice Hane Selimović koja predstavlja Dorinu\, ovde u ulozi neke vrste uvodnog naratora. Zahvaljuje nam se što smo došli i otkriva nam svoje slabosti\, strahove\, i sumnju u čestitost Tartifa koji je njihov dom okrenuo naglavačke\, a zatim nam predstavlja i članove Orgonove porodice\, od Elmire (Tijana Marković) i Kleanta (Marko Marković)\, pa nadalje. Njena igra je tu neposredna i delotvorna\, svedeno komički atraktivna\, delikatno zavodljiva i zabavna\, ali istovremeno i surovo ogoljavajuća. Ona odmah uspostavlja direktnu komunikaciju sa nama gledaocima\, ključno nas uvlači nas u igru\, čini nas neodvojivim delom predstave\, odgovornima za potpuno rasulo do kojeg će postepeno doći. Tokom cele predstave će se održavati taj živi odnos izvođača sa gledaocima\, koji karakteriše izuzetna začudnost i slojevitost značenja\, istovremena zabavna zavodljivost\, ali i bezrezervno razotkrivanje maski. \nDizajn scene je sveden\, blago stilizovan i savremen\, u skladu sa značenjima predstave (scenografija Andreja Rondović\, kostim Jelisaveta Tatić Čuturilo). Ceo ansambl je posvećen\, igra je verodostojna i precizna\, na poroznoj granici između ironije i tragedije. Saša Torlaković je izvanredan kao Tartif\, prikriveni manipulant\, lažov od poverenja\, mefistofelovski sladak i dopadljiv. Na scenu stupa poput zvezde\, dok ga zavedeni Orgon (Ninoslav Đorđević) najavljuje kao samoga Boga. Slova koja u pozadini svetlucaju ispisuju njegovo ime\, podsećajući na površni glamur naše stvarnosti\, na gradove koji svetle u mraku\, nespretno pokušavajući da prikriju dubinsku trulež. Njegov dolazak na scenu prati aplauz\, kao u rijalitijima\, dok on\, ne bez ironije\, uzima mikrofon\, kako bismo ga bolje čuli. Elementi ironičnog spektakla su sveprisutni. U kulminaciji horora Tartifovog mutnog opčinjavanja Orgonove porodice\, što je Torbica u odnosu na Molijera brutalno rastegao\, ispaljuju se konfete. One postaju snažna metaforička oznaka opšteg društvenog kiča\, dekorativnog sjaja koji pokušava da sakrije činjenicu da su ljudi postali zombiji\, što se na kraju u predstavi i doslovno prikazuje. Likovi su postali živi mrtvaci\, ispumpane lutke\, od Elmire\, preko Gospođe Pernel (Biljana Keskenović) i Damisa (Marko Savić)\, do Marijane (Danica Grubački) i Valera (Dušan Vukašinović). \nSomborski „Tartif“ odlučno razotkriva sveprisutne laži. Izuzetno je angažovan\, ali u jednom promišljenom i visoko estetizovanom obliku. Predstava nenametljivo ukazuje na lice i naličje manipulacija\, složenost odnosa između prevaranta i prevarenih\, ali i na odgovornost koju svi dele. Ove ideje se naročito impresivno izražavaju u jednoj sugestivnoj\, opojnoj\, zavodljivoj (!) sceni\, kada likovi horski pevaju pesmu Bitlsa „Let it Be“\, predvođeni Tartifom. Ona ovde postaje nežna pesma poraza\, prepuštanja dijaboličnom Tartifu\, višeznačna himna unesrećenih koji dobrovoljno ulaze u nesreću\, nemoćni da joj se odupru.“ \nAna Tasić \n  \nO reditelju: \nIgor Vuk Torbica je rođen u Drvaru (Bosna i Hercegovina)\, djetinjstvo je proveo u Rovinju\, u Puli je završio Srednju školu za primijenjenu umjetnost i dizajn\, a režiju je diplomirao 2013. godine na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu u klasi profesorke Alise Stojanović. Njegova ispitna predstava na trećoj godini\, Nušićev „Pokojnik“\, dobila je glavnu nagradu „Studio festa“\, proglašena je za najbolju predstavu Nušićevih dana u Smederevu\, i trajno je ostala na repertoaru Jugoslovenskog dramskog pozorišta. \n„Razbijeni krčag“ u istom pozorištu dobio je 2016. godine pet nagrada na Danima komedije u Jagodini\, tri plus jednu pohvalu na Međunarodnom festivalu malih scena u Rijeci\, tri nagrade na danima satire u Zagrebu. Igor Vuk Torbica je zatim režirao „Ožalošćenu porodicu“ u Kranju\, „Don Žuana“ u Zrenjaninu\, „Hinkemana“ u Zagrebačkom kazalištu mladih koji je osvojio nagradu za najbolju predstavu Jugoslovenskog pozorišnog festivala „Bez prevoda“ u Užicu\, nagradu „Ardalion“ za režiju\, nagradu za najbolju predstavu na Gavelinim večerima u Zagrebu i nagradu za režiju\, „Priče iz bečke šume“ u zagrebačkom pozorištu „Gavela“\, a u martu 2017. je održana premijera „Carstva mraka“ Lava Tolstoja u Narodnom pozorištu u Beogradu. URL:https://www.barskiljetopis.me/event/snp-novi-sad-i-narodno-pozoriste-sombor-tartif-rezija-igor-vuk-torbica/ LOCATION:Ljetnja pozornica Doma kulture CATEGORIES:Pozorišni program ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://www.barskiljetopis.me/wp-content/uploads/2019/06/tartif-cover-dogadjaj.jpg ORGANIZER;CN="JP Kulturni centar Bar":MAILTO:pr@barskiljetopis.me END:VEVENT BEGIN:VEVENT DTSTART;TZID=UTC:20190420T200000 DTEND;TZID=UTC:20190420T200000 DTSTAMP:20260826T090411 CREATED:20190413T115402Z LAST-MODIFIED:20190413T115451Z UID:9355-1555790400-1555790400@www.barskiljetopis.me SUMMARY:Predstava "Da bar nisam žensko" u režiji Vladana Đurkovića DESCRIPTION:Muzičko opersko teatarska organizacija (MOTO) \nNina Džuver \n„Da bar nisam žensko“ \n  \nRežija: Vladan Đurković \nIgraju: Milica Stefanović i Vaja Dujović \nTrajanje predstave: 60 minuta \n  \nO predstavi: \nPriča komada „Da bar nisam žensko“\, nastalog po istinitim događajima\, prikazuje mladu migrantkinju iz Avganistana Zahru u njenom bijegu ka Evropi. \nKroz dva toka radnje pratimo Zahrinu borbu na granici sa krijumčarkom Rahom i paralelno njenu borbu sa nemilosrdnim imigracionim sistemom koji predstavlja službenica Fatima. \nSve tri žene su tragički junaci\, a Zahra je ona koja će pokušati da prekine začarani krug nasilja i zlostavljanja žena koji su\, nažalost\, svojstveni savremenom dobu. \n  \nO piscu: \nNina Džuver je diplomirala dramaturgiju na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu. Usavršavala se u Berlinu gdje je pohađala filmsku školu „Met Film School“. U beogradskim pozorištima trenutno su na repertoaru njeni komadi: „Pu spas za sve nas“monodrama o Dijani Budisavljević\, „Druga strana normalnosti“\, „JuliJA“i drugi. Džuver je jedna od scenarista popularne TV serije „Istine i lazi“. \n  \nO reditelju: \nVladan Đurkovic je umjetnički direktor Omladinskog pozorišta DADOV. Diplomirao je pozorišnu i radio režiju na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu\, a usavršavao se u Sjedinjenim Američkim Državama kao stipendista Kongresa. Do sada je režirao preko trideset naslova domaćih i stranih autora.Pored rediteljskog angažmana u pozorištima\, proteklih godina radio je i kao izvršni producent i umjetnički direktor različitih festivala i manifestacija (BEMUS\, BELEF\, Dani Beograda\, Međunarodni dan džeza…). \n  \nMilica Stefanović – Zahra \nMilica Stefanović je glumica\, honorarni saradnik Bitef teatra i član francuske plesne trupe – „Amezon“. U Fondaciji „Hartefakt“iz Beograda radila je kao producent i glumica u projektima Fonda. Jedan je od osnivača pozorišne produkcije \,\,Leatarmaher“. Diplomirala je glumu na Akademiji umetnosti u Beogradu\, a pohađala je i brojne radionice među kojima se izdvaja dugogodišnji rad sa Skotom Fildingom i učešće u programu Venecijanskog bijenala. \nOstvarila je uloge u sljedećim filmovima i serijama: „Asimetrija-tri teritorije“\, „Sunce na licu“\, „Tranzicija“\, „Ljubav dolazi kasnije“\, „Jutro će promeniti sve“. \nO Zahri: \n„Razmišljajući o Zahri stalno sam imala na umu\, kakvim god da je ekstremnim okolnostima bila izložena\, odustajanje nije bila opcija za nju“ – Milica Stefanović \n  \nVaja Dujović – Fatima\, Raha \nVaja Dujović je pozorišna i filmska glumica. Završila je glumu na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu. Honorarno je angažovana u nekoliko beogradskih pozorišta\, a zapažene uloge je ostvarila i na filmu i televiziji. Debitovala je u filmu „Branio sam Mladu Bosnu“ nakon čega suuslijedile serije „Jedne letnje noći“\, „Santa Maria della Salute“\, „Lud zbunjen normalan“\, „Državni sluzbenik“ itd. \nO Fatimi i Rahi: \n„U pristupu likovima koje tumačim\, bilo mi je bitno da približim publici problem tih žena\, da budeći empatiju prepoznaju univerzalnost jedne intimne priče koja se na prvi pogled može učiniti dalekom“ – Vaja Dujović URL:https://www.barskiljetopis.me/event/predstava-da-bar-nisam-zensko-u-reziji-vladana-djurkovica/ LOCATION:Dvorac kralja Nikole CATEGORIES:Pozorišni program ORGANIZER;CN="JP Kulturni centar Bar":MAILTO:pr@barskiljetopis.me END:VEVENT BEGIN:VEVENT DTSTART;TZID=UTC:20190307T200000 DTEND;TZID=UTC:20190307T200000 DTSTAMP:20260826T090411 CREATED:20190305T082157Z LAST-MODIFIED:20190305T082157Z UID:9238-1551988800-1551988800@www.barskiljetopis.me SUMMARY:Predstava "SEVEROISTOK" Bitef teatra i Beoart-a DESCRIPTION:BITEF” TEATAR I “BEOART” \nTorsten Buhštajner \n“SEVEROISTOK” \nRežija: Jana Maričić \nPrevod: Milica Perić \nScena: Jasmina Holbus \nKostim: Adrijana Pajić \nKompozicije: Božidar Obradinović \nPrevod: Milica Perić \nFoto: Nenad Šugić \nIgraju: Katarina Žutić\, Jovana Gavrilović\, Milica Janevski \nO predstavi:  \nKomad je nastao po istinitim svedočenjima preživelih u talačkoj krizi u Moskvi 2002. godine\, kada je grupa čečenskih terorista upala u jedno pozorište i zahtevala da Rusi povuku svoje trupe iz mesta Groznog.\nČečenka\, Ruskinja iz publike i Letonka koja je spasavala žrtve\, iznose svoja potresna sećanja i ponovo ih proživljavaju.\nOve priče kreiramo suptilnim pozorišnim jezikom\, insistirajući na istinitosti i tananosti ljudskih osećanja\, a ne na političkom kontekstu događaja. Terorizam je suviše važna i prisutna pojava da bismo ga samo površno osuđivali – mi priznajemo njegovu prisutnost na celoj planeti i bavimo se složenim mehanizmima straha. \n  \nRiječ rediteljke:  \nTERORIZAM I POZORIŠTE \nTrinaest meseci nakon Jedanaestog septembra\, na suprotnoj strani planete\, odigrao se još jedan spektakularni teroristički napad. Grupa čečenskih fundamentalista upala je u moskovsko pozorište „Dubrovka“ i prekinula izvođenje ruskog nacionalnog mjuzikla “Nordost“ zatočivši pritom 850 talaca. Oko 40 do zuba naoružanih muškaraca i žena dalo je rok od nedelju dana ruskoj vladi da povuče svoje snage iz Groznog i okonča Drugi čečenski rat\, pre nego što počnu da pucaju u taoce ili aktiviraju bombe kojima su opasani. Ni ne razmotrivši ovaj zahtev\, ruske vojne i policijske snage su četvrtog dana talačke krize pustile nervni gas (do danas nerazjašnjenog sastava) u pozorišnu salu i uspavale većinu prisutnih. Nekoliko terorista je uspelo da pobegne\, a ukupan broj žrtava je 170. Osim putem brojnih medija\, predsednik Putin obratio se građanima i preko bilborda na kojima je nekoliko nedelja stajalo: \,\,Nismo uspeli sve da spasemo. Oprostite nam. Sećanje na žrtve treba da nas ujedini.” \nJedan od pozorišnih komada nastalih po motivima ovog događaja je “Nordost” Torstena Buhštajnera. Tri žene – Čečenka\, Ruskinja iz publike i Letonka\, koja je u svojstvu lekarke ušla u salu na intervenciju\, govore o tom događaju nekoliko meseci nakon što su ga preživele. No\, ovo nije rašomonska struktura u kojoj različiti akteri imaju različite lične istine\, već sklop individualnih doživljaja koji se sliva u jednu\, zajedničku istinu: nepodnošljivi bol zbog gubitka najbližih\, koji svoj izlaz nalazi u mržnji prema drugome. \nBudući da je istina vrhunski zahtev fenomenologije\, može se reći da je “Nordost” sklop čulnih i mentalnih fenomena\, doživljaja “sveta” njegovih likova\, što je tipično za pozorište Stanislavskog.   Ipak\, Buhštajner kreira replike po dokumentarističkoj građi\, dakle objektivni “svet po sebi” suočava sa drastičnim pozicijama u koje smešta svoje likove. Tako ovaj tekst sadrži izvesnu vitalnost očitanu u njegovoj otvorenosti da bude promenjen\, ali i da izvrši promenu na drugog u kontekstu heterogenih subjekata koji međusobno utiču jedni na druge. Dakle\, ne može se reći da je umetnost glumca da rekreira   proživljeno dovoljan put u rediteljskom tretmanu “Nordost-a”. Snaga traumatičnog iskustva učešća u terorističkom činu izmiče kognitivnim mehanizmima autora i stavlja pred njega zahtev za zaigranim uspostavljanjem situacija u kojima se oslobađa – afekt. \n… \nDominantna\, a ipak ekstremna reakcija na savremeni terorizam je utapanje u politički diskurs o nepoznatim i užasnim opasnostima koja prete iz inostranstva\, o histeriji od masovnog uništenja\, o nakaradnom konstruktu “rat protiv terora”\, i o “odbrani našeg načina života” od stranih neprijatelja i njihovih terorističkih agenata. Takav diskurs ne ide u prilog suštinskoj borbi protiv terorizma\, već naprosto prestravljuje građane. A prestravljenost i izazivanje panike je upravo i cilj terorista. Njihov politički cilj nije ubijanje ljudi\, već publicitet koji im ubijanja obezbeđuju i koji potom demorališe ljude… Teroristički napadi se neće pretvoriti u rat\, oni se pre mogu tretirati kao problem javnog reda i mira. Stvarna opasnost terorizma leži u nesagledivom strahu\, koji vlasti i dominantni mediji samo potpiruju. \nNa pozorištu kao inferiornom mediju je zato da preuzme drugačiju ulogu. Ustuknuvši pred televizijom\, filmom i digitalnim medijima\, gde je sve teatralizovano do krajnjih granica\, pozorište postmoderne je uspostavilo izvesnu emocionalnu distancu u odnosu na događaje – ironičan odnos prema savremenosti i generalni pesimizam prema mogućnosti bilo kakve društvene promene.   Međutim\, biti ironičan prema globalnom strahu od terorizma čini se gotovo nemogućim. Pre svega\, tako nešto bi bilo nekorektno (i to ne u pozitivnom smislu koji podrazumeva umetničku hrabrost)\, a zatim lažno i neuverljivo\, s obzirom na relativno mladi život ove nove vrste straha na Zapadu. Jedan od mogućih puteva straha je put razumevanja i saosećanja sa pojedinačnim subjektima. To nije beslovesni aktivizam kao govor u ime drugog\, kao ni malograđansko sažaljenje nad stranim i dalekim pojavama. Postaviti gledaoca pred problem da uspostavi neki odnos prema onome što se događa u njegovoj prisutnosti kada više nema sigurnog odmaka\,  ne sugerisati mu prirodu i sadržaj tog odnosa\, već ga suočiti sa afektom\, može biti novi put savremenog pozorišta. \n… \nU tom smislu\, odnos između ovih žena\, koje su mogle da ostanu na suprotnim stranama u nedogled raspirujući mržnju prema Drugome\, transformiše se i stavlja ih u isto polje. Dve preživele žrtve terorizma dobijaju šansu za uspostavljanje novog odnosa. Buhštajner time ne sugeriše utopistički ishod\, niti uspostavlja viktimalnu ideologiju kao novo polje sigurnosti; on otvara vrata beskonačnom broju mogućih narativa koje ne možemo da predvidimo iz pozicija dosadašnjeg iskustva. \nZato je\, u širem kontekstu\, važno ne svoditi afekt na isključivo utrobne procese glumaca ili nevidljive talase koji struje između likova\, već uočiti njegovu moć da transformiše fiziološke\, psihološke\, autobiografske i društvene odnose između ljudi.   A tako možda i upiše neko novo značenje onome što danas prepoznajemo kao – strah. \nJana Maričić \n  \nRiječ kritike:  \nTema savremene drame „Severoistok“ Torstena Buhštajnera\, čije su akterke takođe isključivo žene\, sa druge strane je prodorno aktuelna. Komad ima dokumentarističku osnovu – bavi se događajima koji su se odigrali 2002. godine\, u moskovskom pozorištu Dubrovka. Da podsetimo\, grupa naoružanih Čečena je tada upala na izvođenje mjuzikla „Severoistok“ i za taoce uzela gledaoce i učesnike predstave. Buhštajnerovu dramu čine uglavnom monološke\, fragmentarne i lične ispovesti tri žene koje su bile te večeri u pozorištu\, Ruskinje\, Letonke i Čečenke. Iz različitih uglova se pripovedaju užasi rata i terorizma\, bolne posledice neprekidnih lanaca činjenja nasilja\, potpuni gubitak dostojanstva. Ipak\, tekstu fali univerzalnijeg tumačenja problema terorizma\, na primer filozofskog sagledavanja političkih mehanizama\, koji bi mu dali višeslojnost. U ovom obliku se on uglavnom svodi na izazivanje emotivne reakcije gledalaca povodom krvorpolića i bezumlja rata. \nRediteljka Jana Maričić jasno vodi scensku radnju. Pred nama se nižu dramatični prizori\, izgrađeni na spoju snažne igre glumica\, upečatljivih sukoba između svetla i mraka\, i uznemirujućih minimalističkih zvukova (kompozicija Božidar Obradinović). Scena je svedeno\, stilizovano i elegantno dizajnirana. Par stolica\, neonska svetla i prozirna platna u pozadini\, iza kojih se akterke avetinjski pojavljuju\, označavaju prostor dešavanja radnje\, konkretan\, ali i univerzalan (scena Jasmina Holbus\, kostim Adrijana Pajić). Predstava je upečatljiva u pogledu transfera doživljaja ratnih užasa. \nGlumice Katarina Žutić (Ruskinja)\, Milica Janevski (Letonka) i Jovana Gavrilović (Čečenka) su psihološki verodostojno oživele različite strane patnji žrtava rata. Izazvale su osećanja muke i teskobe\, povodom beskrajnih posledica zverstava počinjenih na bojnim poljima. Imajući u vidu situaciju na polju globalne politike\, antiratne teme u pozorištu su alarmantno važne. Očigledna je potreba za stalnim podsećanjem na posledice destruktivnih politika u čijoj osnovi se nalaze finansijski interesi\, a ne ideološka uverenja koja se formalno nameću. Neophodno je neprestano isticanje da u ratovima nema pobednika\, istorija ratovanja je ostavljala za sobom samo gubitnike. \nAna Tasić URL:https://www.barskiljetopis.me/event/predstava-severoistok-bitef-teatra-i-beoart-a/ LOCATION:Dvorac kralja Nikole CATEGORIES:Pozorišni program ORGANIZER;CN="JP Kulturni centar Bar":MAILTO:pr@barskiljetopis.me END:VEVENT BEGIN:VEVENT DTSTART;TZID=UTC:20190228T200000 DTEND;TZID=UTC:20190228T200000 DTSTAMP:20260826T090411 CREATED:20190226T090054Z LAST-MODIFIED:20190226T092819Z UID:9196-1551384000-1551384000@www.barskiljetopis.me SUMMARY:Književno veče: ALEKSANDAR ĐURIČIĆ "ČUVARKUĆE- UDOVICE PISACA" DESCRIPTION:O autoru:  \nAleksandar Đuričić rođen je prohladnog podgoričkog jutra\, 18. novembra 1972. godine. Nažalost\, samo u jednom primerku. Svet u kom bi manje ljudi slušalo samo sebe\, a više one oko sebe\, verovatno bi bio mesto koje nismo zaslužili. \nU svojoj frenetičnoj potrazi za sveobuhvatnom istinom\, a to je poriv koji je pokazivao od malih nogu\, Đuričić je studirao nekoliko fakulteta. Ipak\, u svakoj nauci\, studiji i istraživanju imao je mnogo više pitanja nego što je bilo ponuđenih odgovora\, pa su se novinarstvo\, a kasnije i dokumentarna književnost\, pokazali kao njegov jedini moguć put kroz život. \nKao novinar i urednik\, radio je u brojnim tiražnim i uticajnim izdanjima\, a njegov književni prvenac\, „Posle fajronta – Knjiga o Paji”\, romansirana biografija Pavla Vuisić\, rasprodata je u enormnom tiražu. \nNajveći pisci oduvek su govorili da umeće pisanja nije umeće izmišljanja ili pukog ređanja reči\, već umeće gledanja i slušanja sveta oko sebe. U potpunosti se uklapajući u ovaj kroj\, Đuričić čak ni kao osvedočeni ljubitelj kafanskog života Beograda\, boem u čijem vrednosnom sistemu zadovoljstvo ne sme da ispašta zbog posla\, nikad ne drži banku. On na karirani stolnjak između čaša i pepeljara pred pripitu ekipu uvek baca nova pitanja. Čak i kao gostujući predavač u raznim školama novinarstva\, svoja predavanja nikad nije koncipirao kao izlaganja\, već kao zbirku pitanja na koju studenti treba da daju sopstveni odgovor. \nGledajući i slušajući\, tokom profesionalne karijere i života saznao je mnogo toga. Skoro sve o živima. A onda i o mrtvima. Nakon mrtvih\, na red su došli besmrtni\, o čemu i jeste reč u ovoj knjizi. \n  \nRiječ kritike: \n„ Ovo je knjiga o intimi\, o bekstvu od takozvanog kolektivnog zanosa\, o samoći. „Čuvarkuće” otkrivaju daleko više a svakako ubedljivije od naših socioloških i kulturoloških studija. Ova sveska živosti i ezoterije privatnosti itekako pogađa u sridu. \nAleksandar Đuričić je krenuo na putovanje\, koje je\, vidi se to jasno\, iznenađivalo i njega samog. Čini se da je baš to najuzbudljivije: autor se i sam radovao\, lutao\, svašta mu se dešavalo. Putovanje do adresa uvaženih udovica nije bez zamki. To grumenje uspomena (na Borislava Pekića\, Mirka Kovača\, Pavića\, Kapora\, Miku Oklopa\, Đorđa Lebovića\, Libera Markonija\, Petru Krdua\, Oskara Daviča i Luleta Isakovića) ostaje kao najvažnija akvizicija. \nĐuričićeve udovice nemaju meštrovićevog osećanja mermernog spokoja. Baš naprotiv\, kao po pravilu\, one svoj fajterski duh shvataju kao ostavštinu za budućnost. Njihovo neodustajanje je svakako dirljivo\, naboj plemenito usplahiren. \nOvo štivo ne veruje osobito međama žanrova. Autor jeste i ostaje odlično obavešten savremenik\, a sa druge strane\, kadkad tinejdžerski bezbrižno nastoji da nas namami na još i još jednu pomisao i osmeh. Đuričić posreduje ali u našu korist. Njegova otvorenost nije nepozata\, a ovde se unekoliko pokazao kao insajder bez straha\, naoko nezavođen\, bestidan\, jer je pre svega slobodan. \nOva knjiga je neminovnost\, koja nam se talentovano desila. Neočikavano naizgled\, kao sve istinite\, pronađene stvari. Ima iznenađenja. Ima neočekivanih napomena o bivšim prijateljima\, o palanačkom mentalitetu. Knjiga bez konvertita\, knjiga o mahnitosti\, ali i disciplini mašte pisaca bez kojih ne umem da zamislim naše književne ukrštene reči.” \nDraško Ređep URL:https://www.barskiljetopis.me/event/9196/ LOCATION:Dvorac kralja Nikole CATEGORIES:Pozorišni program ORGANIZER;CN="JP Kulturni centar Bar":MAILTO:pr@barskiljetopis.me END:VEVENT BEGIN:VEVENT DTSTART;TZID=UTC:20190207T200000 DTEND;TZID=UTC:20190207T200000 DTSTAMP:20260826T090411 CREATED:20190204T090907Z LAST-MODIFIED:20190204T093421Z UID:8241-1549569600-1549569600@www.barskiljetopis.me SUMMARY:Predstava "Crvena" režija: Danilo Marunović DESCRIPTION:“Grad teatar” Budva \nDžon Logan \n“Crvena” \nRežija: Danilo Marunović \nScenograf: Dimitrije Popović \nKostimograf: Andrijana Pajić \nDramatizacija i izbor muzike: Danilo Marunović \nUloge tumače: Branislav Lečić i Marko Grabež \nO predstavi:  \nDuodrama „Crvena“ američkog pisca\, scenariste i producenta Džona Logana\, praizvedena 2009. godine\, lucidna je\, univerzalna\, intelektualno izazovna i emotivna rasprava o različitim aspektima umjetnosti i umjetničkog stvaranja\, ali i o opštijim temama traganja za smislom\, prolaznosti\, usamljenosti\, smrti.\n\nProtagonisti su slavni slikar apstraktnog ekspresionizma Mark Rotko\, koji se u svom njujorškom ateljeu\, krajem pedesetih godina prošlog vijeka\, bori da balansira komercijalno zavodljivu narudžbu\, sa svojim umjetničkim vizijama i beskompromisnim životnim uvjerenjima; i njegov mladi asistent Ken\, koji Rotka postepeno suočava sa bolnim zabludama koje gaji i blijeđenjem značaja u dinamičnom svijetu umjetnosti. Iako je Ken predstavnik mlade\, nadiruće generacije umjetnika\, što tek pronalazi svoj glas i osvaja prostor\, dok je Rotko na neminovnom zalasku\, obojici je zajedničko suočavanje sa strahom – od beznačajnosti\, ali i besmisla zbog nepomirivosti ideala i načela sa nužnom nemilosrdnom borbom za prostor vidljivost\, koji jedino omogućava neophodnu komunikaciju publike sa djelom.\n\nKroz njihove strasne\, sokratske debate tokom dvije godine rada na Rotkovim muralima naručenim za buržujski restoran „Četiri godišnja doba“\, sveobuhvatno i višeperspektivno se pretresaju teme uloge\, relevantnosti i evolucije umjetnosti\, integriteta i ambicije umjetnika\, distribucije\, recepcije\, komercijalizacije\, odnosa umjetničkog stvaranja sa biografijom\, ali i cjelokupnom tradicijom\, itd.\n\nRežija Danila Marunovića je svedena i decentna\, značenjski i estetski precizna\, što uz odličnu\, psihološki uvjerljivu glumu Branislava Lečića i Marka Grabeža nenametljivo i podsticajno posreduje idejnu gustoću komada. Branislav Lečić prostudirano gradi lik Rotka\, markantno i tečno utjelovljujući njegovu transformaciju od stava samouvjerenog\, egoističnog\, nedijalogičnog propovjednika neupitnih istina\, do rastakanja toga oklopa i pokazivanja unutrašnje ranjivosti i straha. URL:https://www.barskiljetopis.me/event/predstava-crvena-u-reziji-danila-marunovica/ LOCATION:Sala Doma Kulture\, Ulica Jovana Tomaševića\, Bar\, Crna Gora CATEGORIES:Pozorišni program ORGANIZER;CN="JP Kulturni centar Bar":MAILTO:pr@barskiljetopis.me END:VEVENT BEGIN:VEVENT DTSTART;TZID=UTC:20190117T200000 DTEND;TZID=UTC:20190117T200000 DTSTAMP:20260826T090411 CREATED:20190114T185341Z LAST-MODIFIED:20190114T185432Z UID:8108-1547755200-1547755200@www.barskiljetopis.me SUMMARY:Predstava "MRZIM ISTINU!" u režiji Olivera Frljića DESCRIPTION:  \n  \nTEATAR & TD \n“MRZIM ISTINU!” \nRežija i koncept: Oliver Frljić \nUloge tumače: Ivana Roščić\, Rakan Rushaidat\, Filip Križan i Iva Visković \n  \nO predstavi: \n24.aprila 1992. godine Oliver Frljić u svojoj šesnastoj godini napušta rodiiteljski dom. Ono što u tom trenutku izgleda kao kratkotrajno razdvjanje od porodice\, postaće trajno stanje. \nSlijede: godine izbjeglištva\, prve studije\, druge studije\, zasnivanje vlastite porodice\, zatim i treće studije\, početak profesionalne pozorišne karijere\, postepena afirmacija\,nakon toga raspad porodice pa i ova predstava. \nOva predstava vraća nas u vrijeme prije 24. aprila 1992. godine. \nUmjesto patetičnog prepričavanja jedne porodične istorije\, predstava “Mrzim istinu!” daje nam uvid i raščlanjuje unutrašnje odnose unutar autorove porodice. \nSvoj dramaturški temelj gradi na tenziji između različitih porodičnih dokumenata i autorovih svjedočanstava\, te fikcionalnog statusa koji ovi dokumenti i svjedočanstva dobijaju u prostoru pozorišne reprezentacije. \nU nastojanju da porodične epizode koje čine okosnicu Frljićeva teksta izvedu što vjerodostojnije\, ansambl je početkom 2011. godine proveo mjesec dana s njegovom porodicom u Fort Worthu\, u Texasu\, u kojem trenutno žive. \nGlumci su u mjesec dana\, uz posmatranje njihove dnevne rutine\, razgovora i neobavezna druženja\, napravili i nekoliko proba kojima su prisustvovali Frljićevi roditelji i sestra. Probe su rezultirale dugim raspravama u kojima su roditelji i sestra pokušavali glumcima objasniti da to što oni pripremaju nije istina\, da se stvari nisu dogodila tako\, da nitko od njih nije rekao to i to\, a da se neke stvari o kojima govore nisu uopće dogodile. \nGlumci su ostali potreseni emotivnošću kojom su roditelji i sestra reagirali na probe\, ali još više neautentičnošću teksta koji su trebali izvoditi. \n                            URL:https://www.barskiljetopis.me/event/8108/ LOCATION:Hotel “Korali” Sutomore CATEGORIES:Pozorišni program ORGANIZER;CN="JP Kulturni centar Bar":MAILTO:pr@barskiljetopis.me END:VEVENT BEGIN:VEVENT DTSTART;TZID=UTC:20181213T200000 DTEND;TZID=UTC:20181213T213000 DTSTAMP:20260826T090412 CREATED:20181210T122916Z LAST-MODIFIED:20181210T123210Z UID:7965-1544731200-1544736600@www.barskiljetopis.me SUMMARY:Predstava "Tre sorelle" u produkciji FDU Cetinje i Centra za kulturu Tivat DESCRIPTION:Fakultet dramskih umjetnosti Cetinje u saradnji sa Centrom za kulturu Tivat \nStevan Koprivica \n„TRE SORELLE” \n\nReditelj: Zoran Rakočević\nProducent: Jelena Odalović\nDizajn svjetla: Radomir Stamenković\nMuzičari: Nevila Klakor\, Anda Bushi\, Anastasija Aleksić\nŠef scene: Aleksandar Filipović\nTon: Tomislav Elkaz\nSvijetlo: Mirko Kažić\nRekviziter: Ana Drakić\nKrojački radovi i garderoberka: Slađana Ilić\nDekorateri: Zdravko Vasiljević\, Mario Odžić\, Kristijan Rot i Stevan Novosel\n\nUloge tumače: Marija Đurić\, Jelena Đukić\, Marija Labudović\, Omar Bajramspahić\, Mak Čengić i Pavle Popović \n  \nRiječ pisca:  \n„Zaludna piščeva indikacija „o ljubavi i demonima“ kada su „Tre sorelle“ u pitanju postaje\, kako vrijeme prolazi\, sve važnija i tačnija odrednica ovog komada. Kažu oni koji vjeruju u horoskope da u jednom momentu životnog zrijenja podznak postane jači od znaka. Tako je i sa storijom o tri čudne prčanjske sestre i njihovom fatumskom i fanatičnom zaljubljenosti u jednog marinera. Malo vjerovatno\, ali na legendi nije da bude vjerovatna nego uzbudljiva i znakovita. Povod koji je snio u legendi počeo da dobija obrise o koordinate za koje\, iako je prošao priličan broj godina od nastanka ovog komada\, danas sve više postaju značajniji meni kao piscu. Pitanje slobode\, dogme\, tradicije\, religije\, erotskih kodova\, pobune\, mediteranske mimikrije koja iza nježnih klapskih sazvučja krije užase „umidece“ koja čeka buru da je osuši i pokrene sve iznova…Demoni koje olako nazivamo sudbinom\, a u stvari ih gajimo i predajemo im se kada emocija i eros u ime života nadjačaju racio i regule…Recimo da je ovaj komad o tome. Nego najgore je kada pisac samoobjašnjava svoje djele i nudi ključeve čitanja……. \n…Zapravo\, „Tre sorelle“ se vraćaju doma da provjere kako legende i demone i ljubavi sagledava najnovija generacija crnogorskih dramskih umjetnika. Ima li ljepšeg događaja za pisca i profesora škole iz koje dolazi reditelj i glumci?” \nStevan Koprivica \nRiječ reditelja: \n„Čovjek je veličanstvena sila ovog svijeta. Ma koliko bio sičušan i nemoćan u poređenju sa kosmosom\, čovjek je ipak uvijek brodio morima\, pisao poeziju i muziku\, tražio savršenstvo\, raspaljivao vatru fantazije i strasti\, praveći  jedan novi svijet. Čovječije požude\, ljudske vatre\, instikti\, nepregledne slobode duha\, seksualna priroda svake žarke utrobe\, vidici i horizonti\, postali su tama u koju čovjek\, pod pritiskom društva i crkve\, nije smio da zaviri. Palanka\, norme\, ulica\, društveni konteksti od vremena kada su ljudi počeli da crtaju plijen na zidovima pećina i prizivaju kišu\, napravili su od čovjeka- đavola. Đavo je u čovjeku\, a svaka duhovnost i sloboda\, otvorila je novi oganj na nebu na kojem treba peći ljudsko živo meso. Vraga je stvorio otpor\, žudnja za dolaskom do ponora svijeta na kojem izviru arije\, mirisi djetinjih heruvima\, rajsko voće\, gdje se iz pepela ptice rađaju. Đavo je sve što čovjek hoće\, bog je sve što je čovjeku zabranjeno. Nečastivi je svjetlo\, a častivi je zapravo mrak. Nepomenik je prelijepo ljudsko tijelo\, pomenik je zapatana ljudska duša puna straha i malodušnosti.” \nZoran Rakočević URL:https://www.barskiljetopis.me/event/predstava-tre-sorelle-u-produkciji-fdu-cetinje-i-centra-za-kulturu-tivat/ LOCATION:Sala Doma Kulture\, Ulica Jovana Tomaševića\, Bar\, Crna Gora CATEGORIES:Pozorišni program ORGANIZER;CN="JP Kulturni centar Bar":MAILTO:pr@barskiljetopis.me END:VEVENT BEGIN:VEVENT DTSTART;TZID=UTC:20180815T213000 DTEND;TZID=UTC:20180815T213000 DTSTAMP:20260826T090412 CREATED:20180531T120453Z LAST-MODIFIED:20180802T095217Z UID:5282-1534368600-1534368600@www.barskiljetopis.me SUMMARY:Bitef teatar i Centar za kulturu Tivat: „Jami distrikt“\, režija Kokan Mladenović DESCRIPTION:Centar za kulturu Tivat i Bitef teatar\n„JAMI DISTRIKT“ \nRežija: Kokan Mladenović\nIzvedbeni tekst: Milena Bogavac\nOriginalna muzika: Marko Grubić\nMuziku izvodi grupa Vrooom: Jamal al Kiswani\, Marko Grubić\nKostim: Ivana Nestorović\nNarator: Nemanja Dragaš \nUloge: Isidora Simijonović\, Jelena Graovac\, Nina Nešković \nO predstavi: \n“Jami distrikt” je pozorišna predstava koja problematizuje pitanja nacije i nacionalnih država\, u hi-tech svijetu 21. vijeka. \nNacije proizvode ratove i ratovi proizvode nacije. \nKo je prvi počeo? Dokazaće se! \nNacija koja dokaže da je evoluirala direktno iz majmuna\, dobija nagradnu vožnju u luna-parku istorije. Uključite se! U Jami distriktu ima mjesta za sve! \nPolazeći od činjenice da je nacija konstrukt i pojam izmišljen u 19. vijeku\, ova predstava postavlja pitanje: kako je devetnaestovjekovnom izumu pošlo za rukom da izgleda kao da je bio tu oduvijek? \nDa li su nam\, u eri interneta\, vještačke inteligencije i savremene medicine\, još uvijek potrebne stare\, „dobre“ nacije? Šta će smijeniti nacije i nacionalne države? I ko je gori: nacije ili korporacije? \nDo kraja 21. vijeka\, očekuje se da će većinu intelektualnih i fizičkih poslova obavljati roboti. Da li će roboti imati nacionalnu svijest? Da li će biti robo-rodoljubi i robo-patriote? Da li će ideja nacije završiti na smetlištu istorije\, ili će tamo završiti oni koji u nju vjeruju? Da li ćemo u 22. vijek ući u cipelama iz 19. vijeka? I da li nas žuljaju te razgažene cipele? One odavno nisu lijepe. A da li su udobne? \n„Jami distrikt“ je predstava koja se\, u formi lažnog dokumentarca\, bazira na (izmišljenom)\, ali mogućem događaju – budućem ratu na Balkanu nastalom iz istih apsurda koji su uzrokovali i prethodni. Danas te iste sile iracionalnosti djeluju na širem području Evrope\, a sličnosti sa sudbinom Jugoslavije su zabrinjavajuće i zastrašujuće. \nU selu Jamena\, na tromeđi Srbije\, Hrvatske i Bosne i Hercegovine\, naučnici su najsavremenijim sredstvima (koja uključuju satelitsko snimanje zemljine kore\, specijalnim kamerama sa infra-crvenim i rendgentskim zracima) otkrili najstarije paleolitsko naselje u istoriji čovječanstva. Otkriće je značajno jer pomjera naučna saznanja o početku razvoja ljudske vrste stotinama hiljada godina unazad: homo sapiensi su bitno stariji nego što se do sada mislilo. \nOvo revolucionarno otkriće je od značaja za čitavo čovječanstvo\, ali se za njega posebno interesuju Srbi\, Hrvati i Bošnjaci\, budući da se praistorijska Jamena nalazi na teritoriji sve tri države. Budući da svaka država pokušava da ga prisvoji\, počinje niz apsurdnih teorija\, o tome koji je narod stariji i kome pripada drevna Jamena. Teorije vode sve tri nacije u rat\, a u rat se uključuju i sve svjetske sile\, na različitim stranama. Praistorijska Jamena biva uništena… a broj žrtava veći od 150.000. \nTada nastupa mir i trajno rješenje za Jamenu: ona postaje distrikt pod međunarodnim protektoratom\, a transnacionalne kompanije ulažu novac u to da se na prostoru Jamene otvori najveći naučno-zabavni park na svijetu. Svi preživjeli stanovnici sela Jamena (ima ih oko stotinu) dobijaju posao: u ovom parku\, oni će za turiste glumiti drevne Jamence. Svi dobijaju kostime neandertalaca i plate\, a međunarodna zajednica s ponosom ističe kako je stopa nezaposlenosti u Jameni – nula. Sve tri nacije sada su spuštene na nivo paleolitskih ljudi\, u službi krupnog kapitala. \nPriča pokazuje koliko su nacionalne podjele besmislene u XXI vijeku – kada\, usljed galopirajućeg razvoja nauke i tehnologije\, svijetom odavno vladaju transnacionalne kompanije i kada 1% čovječanstva posjeduje 46% svjetskog bogatstva. Ideja o naciji plasira nam se kao nešto na šta treba da budemo ponosni\, a zapravo je fenomen koji ponižava naše ljudsko dostojanstvo. \nPo svojoj formi\, predstava je fragmentarna i postmoderna\, a njen važan dio čini video-rad\, sastavljen od različitih sekvenci koje podržavaju formu lažnog dokumentarca\, kao i živa izvedba originalne muzike grupe „Vrooom“. U videu su nahovane izjave različitih političara\, donosilaca odluka i vlastodržaca\, a kako bi sve izgledalo što uvjerljivije\, tu su i lažna izdanja nacionalnih dnevnika i drugih informativnih emisija. \nRiječ reditelja: \nDa li smo postali majmuni dokazujući da nismo postali od istog majmuna? Da li će nas budući rat zbog praistorije dovesti do kraja istorije? Da li su korporacije progutale nacije dok smo mi iskopavali četnike\, ustaše i domobrane u luna-parku istorije?\n„Jami distrikt“ – jedinstvena prilika da se nasmijete majmunima za koje niste glasali. \nKokan Mladenović URL:https://www.barskiljetopis.me/event/kc-tivat-i-bitef-teatar-jami-distrikt-kokan-mladenovic/ LOCATION:Stari Bar – amfiteatar CATEGORIES:Pozorišni program ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://www.barskiljetopis.me/wp-content/uploads/2018/05/jami-1.jpg ORGANIZER;CN="JP Kulturni centar Bar":MAILTO:pr@barskiljetopis.me END:VEVENT BEGIN:VEVENT DTSTART;TZID=UTC:20180809T213000 DTEND;TZID=UTC:20180809T213000 DTSTAMP:20260826T090412 CREATED:20180601T042710Z LAST-MODIFIED:20180611T102243Z UID:5333-1533850200-1533850200@www.barskiljetopis.me SUMMARY:Exit teatar: "Taksimetar"\, režija Matko Raguž DESCRIPTION:Exit teatar Zagreb\nGoran Vojnović\n“TAKSIMETAR” \nAdaptacija i režija: Matko Raguž\nKostimi: Marita Ćopo\nMuzika i video: Willem Miličević\nGlasovi: Tihana Lazović\, Tomislav Šikić\, Srećko Borse\nSvjetlo: Dragan Micić\nTon: Ivan Biondić/Vjekoslav Palinić\nScena: Matko Raguž\, Rudolf Balja i Vedran Relja\nFotografije: Radomir Sarađen \nUloge: Zijad Gračić i Robert Budak \nO predstavi \nŠta se događa taksisti na ulicama Zagreba dok se u njegovom taksiju vozi mnoštvo različitih karaktera\, od konceptualnog umjetnika preko tajanstvene dame koja to nije\, novopečenog japija i bivšeg pankera\, neiskusnog svećenika\, pasioniranog demonstranta\, starog\, usamljenog profesora marksizma te drugih likova kroz koje se ogledaju problemi i frustracije vremena u kojem živimo. \nO autoru \nGoran Vojnović  rođen je u Ljubljani 1980. godine. Diplomirao je na Akademiji za kazalište\, radio\, film i televiziju u Ljubljani te je jedan je od najcjenjenijih slovenskih književnika\, scenarista i filmskih reditelja novije generacije. Njegova prva dva romana Čefuri raus! (2008) i Jugoslavija\, moja domovina (2011) osvojili su kritičare i čitaoce\, a doživjeli su i svoje uspješne pozorišne adaptacije. Za roman Čefuri raus! dobio je nagradu Prešernove zaklade i nagradu Kresnik. Autor je dugometražnih filmova Piran – Pirano (2010) i Čefuri raus! (2013)  te više kratkih filmova. \nRiječ kritike \n„’Taksimetar’ putem kratkih prikaza otužnih sudbina i neuspješnih ljudi detektira kako ozbiljne socijalne probleme tako i mučne neuroze pojedinca u društvu. Mladi napuštaju Hrvatsku do opasnih razmjera\, a što se brakova tiče\, raspada se svaki treći. Najveća vrijednost ove predstave je Vojnovićev tekst koji\, osim galerije likova uzbudljivih za gledanje\, u sebi skriva taj dublji sloj socijalne drame: kada ona izroni na površinu\, publika se smjesta utiša i prestaje smijati.“ \nBojan Munjin\, „Novosti“ \n„Sudeći po oduševljenju publike na premijeri „Taksimetra“\, čini se da Teatar EXIT ima novu hit predstavu. Tekst slovenskog pisca Gorana Vojnovića gazda Exita Matko Raguž sjajno je režirao i vrhunski adaptirao u duodramu koja u gorko-slatkoj\, duhovitoj maniri smjelo progovara o neveseloj hrvatskoj stvarnosti.“ \nMia Mitrović\, „Express“ \n„Matko Raguž je još jednom kao redatelj u drugi plan potisnuo moguće režijske atrakcije i svu pozornost usmjerio na to da glumcima pruži mogućnost iskazivanja svekolikog umijeća. Time je u Vojnovićevoj komediji uspio maksimalno istaknuti ne samo humor i uspjela komediografska rješenja nego i slojevitost značenja\, te je tako s „Taksimetrom“ ostvario još jednu Exitovu uspješnicu”. \nTomislav Kurelec\, Kazalište.hr URL:https://www.barskiljetopis.me/event/exit-teatar-taksimetar-marko-raguz/ LOCATION:Stari Bar – amfiteatar CATEGORIES:Pozorišni program ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://www.barskiljetopis.me/wp-content/uploads/2018/06/IMG_5459-1.jpg ORGANIZER;CN="JP Kulturni centar Bar":MAILTO:pr@barskiljetopis.me END:VEVENT BEGIN:VEVENT DTSTART;TZID=UTC:20180806T213000 DTEND;TZID=UTC:20180806T213000 DTSTAMP:20260826T090412 CREATED:20180601T050616Z LAST-MODIFIED:20180803T114337Z UID:5341-1533591000-1533591000@www.barskiljetopis.me SUMMARY:Barski ljetopis i Gradsko pozorište PG: "O Miševima i ljudima"\, režija Dino Mustafić DESCRIPTION:Barski ljetopis i Gradsko pozorište Podgorica\npo motivima novele Džona Stajnbeka\n“O MIŠEVIMA I LJUDIMA”\nDino Mustafić \nDramatizacija i dramaturgija: Stela Mišković\nScenografija: Smiljka Šeparović Radonjić\nKostimografija: Lina Leković\nMuzika: Tamara Obrovac \n  \nUloge:\nMišo Obradović – Džordž\nMiloš Pejović – Leni \nBranko Ilić – Karli\nPavle Ilić  – Kendi \nVule Marković – Slim\nMarija Đurić – Suzan\nDejan Đonović – Krivi \nBožidar Zuber – Vit \n„O miševima i ljudima“ govori o posljedicama ekonomske krize u Americi tridesetih godina prošlog vijeka i u tom smislu odlično korespondira sa današnjim vremenom. Ipak\, naše čitanje stavlja fokus na nit koju je i sam Stajnbek suptilno provukao kroz novelu: progovorićemo o snovima\, iluzijama kao neophodnosti opstanka u surovom okruženju koje marginalizuje drukčije\, stare\, bolesne i osobe sa smetnjama u razvoju; o bijegu u utopiju kao jedinom mjestu na kojem možemo biti srećni dok nas ne ugrizu oštri zubi stvarnosti – dok se ne suočimo sa činjenicom da se ovdje i sada prijateljstvo\, humanost i sloboda povlače pred strahom\, interesom i taštinom. Svoju premijeru predstava je imala 23. jula u Baru 2018. godine\, a u oktobru je upriličena i premijerna izvedba i u Gradskom pozorištu Podgorica. \nRiječ reditelja\nRoman je smješten u tridesete godine prošlog vijeka\, u period Velike depresije u Americi\, ali može se čitati nezavisno od toga da li smo upoznati sa istorijskom pozadinom\, jer je siromaštvo i težak život najnižeg sloja ljudi nešto što je uvijek aktuelna i velika tema. Osim pomenutog\, u centru romana je i priča o jednom neobičnom prijateljstvu između Džordža\, čestitog i dobrog čovjeka\, i Lenija\, krupnog i snažnog čovjeka sa umom malog djeteta. Oni čine porodicu\, držeći se jedan drugog kako bi pobijedili usamljenost i otuđenost. Tu je i motiv Američkog sna\, kao sveprisutne teme u američkoj književnosti\, ali i filozofiji utopije što mi je blisko svjetonazorski i etički. Za takvo iskustvo nije potrebno bilo intervenisati u literarni materijal kako bi približili epohu gledaocima. Mi živimo isti ili čak i gori socijalni i politički trenutak\, koji prepoznajemo u našoj svakodnevnici. „O ljudima i miševima“ je jedinstvena priča koja dirljivo govori o istinskom prijateljstvu\, očaju i beznađu ljudi za vrijeme Velike depresije i krahu američkog sna\, ispričana je egzistencijalistički i emotivno. Ova vanvremenska priča čini ovaj roman revolucionarnim za svako vrijeme jer govori o pravu na život i kada smo drugačiji od većine. Zabrinuti smo nad svijetom koji se drastično dehumanizira svakodnevnom i agresivnom trkom za profitom. Postajemo moderni robovi\, nadničari neoliberalnog kapitala koji proždrljivo jede našu sudbinu i potragu za srećom\, prava na san\, utopiju\, viziju boljeg i pravednijeg svijeta. \nDino Mustfić\, reditelj \nRiječ dramaturškinje\nŽderači snova \nRoman „O miševima i ljudima“ napisan je za vrijeme Velike depresije u Americi. Kad razmišljamo o sintagmi „velika depresija“ nužno se nameće činjenica da ona savršeno korespondira sa našim „ovdje i sada“.\nLjude na ivici egzistencije koji utopijom krče svoj put kroz život\, utapajući se u znoju\, svjesni da bez tog sna za koji se grčevito drže ne bi preživjeli ni dana\, srećemo svakodnevno. Mi smo ti ljudi.\nPored ljudi na margini društva\, izolovanih zbog rodne\, vjerske\, nacionalne\, rasne pripadnosti\, koji opet sami marginalizuju određene manjine i na taj način zatvaraju krug diskriminacije\, prolazimo iz časa u čas. Mi smo ti ljudi.\nLjudi čiji se život svodi na puko preživljavanje\, jer ono što zaradimo zadovoljava tek primarne potrebe sa Maslovljeve ljestvice. Sve što zaradimo pojedemo. Jedemo svoje snove dok hrana ne proguta nas.\nMi smo ti ljudi. Ili miševi. URL:https://www.barskiljetopis.me/event/barski-ljetopis-i-gradsko-pozoriste-pg-o-misevima-i-ljudima-repriza/ LOCATION:Stari Bar – amfiteatar CATEGORIES:Pozorišni program ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://www.barskiljetopis.me/wp-content/uploads/2018/06/misevi.jpg ORGANIZER;CN="JP Kulturni centar Bar":MAILTO:pr@barskiljetopis.me END:VEVENT BEGIN:VEVENT DTSTART;TZID=UTC:20180802T213000 DTEND;TZID=UTC:20180802T213000 DTSTAMP:20260826T090412 CREATED:20180601T041648Z LAST-MODIFIED:20180603T224010Z UID:5326-1533245400-1533245400@www.barskiljetopis.me SUMMARY:Narodno pozorište Republike Srpske: „Sinovi umiru prvi“\, režija Marko Misirača DESCRIPTION:Narodno pozorište Republike Srpske\nMate Matišić\n„SINOVI UMIRU PRVI“ \nReditelj: Marko Misirača\nDramaturg predstave: Ivan Velisavljević\nDijalekatska obrada teksta: Milorad Telebak\nScenograf: Dragana Purković Macan\nKostimograf: Jelena Vidović\nMuzika: Petar Topalović / SOPOT\nAudio-dizajn: Petar Bilbija\nLektori: Milorad Telebak i Nataša Kecman\nInspicijent: Radovan Glogovac \nUloge: Dragoslav Medojević\, Nataša Ivančević\, Aleksandar Stojković\, Miljka Brđanin\, Boško Đurđević\, Goran Jokić\, Ljubiša Savanović\, Zlatan Vidović\, Svetlana Tanja Popović\, Đorđe Marković\, Vladimir Đorđević\, Rok Radiša\, Zoran Stanišić \nO predstavi \nMnogo je tema i bolnih pitanja koje otvara ovaj izuzetan komad. Zato mislim da je potrebno i važno danas\, više od dvije decenije nakon rata u BiH\, postaviti na scenu Narodnog pozorišta Republike Srpske u Banja Luci „Sinove“ i napraviti predstavu koja nas\, poput onog Gogoljevog ogledala suočava sa mnogim ratnim i poratnim traumama koje svi živimo na ovaj ili onaj način\, ali i predstavu koja na problem ratne i poratne stvarnosti gleda „odozgo“\, iz ptičje perspektive\, sa potrebnim otklonom kroz koji ćemo mnogo bolje osjetiti ono što nas tišti. Matišićev komad predstavlja svojevrsni žanrovski sinkretizam: ima tu svega i to na jedan jako promišljen način: od antičke tragedije do komedije apsurda sa elementima crnog\, „montipajtonovskog“ humora. Realistična groteska bilo bi\, možda\, najtačnije žanrovsko odredište naše predstave. \nMatišićev original dešava se u selu Ričice kod Imotskog\, u Dalmatinskoj Zagori 2002. godine\, dakle sedam godina od rata i tri godine od Tuđmanove smrti na koju se jedna od situacija u komadu odnosi. Naša adaptirana verzija „premještena“ je u selo Rekavice kraj Banja Luke u Republici Srpskoj i u 2008. godinu\, 13 godina od rata\, dvije godine od Miloševićeve smrti na koju će se pomenuta situacija referisati u našoj verziji i u godini velikih protesta ratnih vojnih invalida Vojske Republike Srpske povodom lošeg materijalnog stanja i odnosa vlasti prema njima. \nOsim što se sam naslov komada referiše na našu ratnu i poratnu stvarnost\, kao i na istoriju ovih prostora (na starce što su uvijek ispraćali u rat sinove koji su umirali prvi)\, kao dominantna tema naše predstave nameće se bolno pitanje na koje odgovora nema: koliko je traganje za prošlošću i iskopavanje starih rana (u metaforičkom smislu\, želja da se konačno „raščiste“ pitanja oko Jasenovca\, Jadovna i drugih stratišta ‒ u srpskom slučaju; isto se pitanje može postaviti u okolnostima hrvatskog ili bošnjačkog naroda) zaista potrebno i neophodno? Da li nam kopanje po toj prošlosti zapravo donosi samo nesreću i otvara uvijek novi krug mržnje\, zla i nasilne smrti? Koliko god imali empatiju prema žrtvama i koliko god sa stanovišta žrtve težnja da se stvari „raščiste“ izgledala nužna\, očigledno ta „raščišćavanja“ na ovim prostorima nikada nisu dobro donijela. Ostaje\, dakle\, vječno pitanje da li treba i da li je moguće jednom zauvijek zakopati ratne sjekire\, staviti tačku na istoriju koja nam se intenzivno dešava i početi život u sadašnjosti?” \nMarko Misirača \nRiječ autora \n„Ideja o ‘Sinovima…’ stigla me je u rodnim Ričicama kraj Imotskog. Jednog popodneva tamo sam se zatekao u društvu nekolicine tridesetogodišnjih umirovljenika u seoskoj gostionici. Tamo sam susreo mladiće u dobi između 25 i 35 godina. Ponudio sam ih pićem\, krenuo je razgovor i pitao sam ih čime se bave. Odgovorili su mi jednostavno: „Idemo u poštu i gostionicu“. U poštu po mirovine\, jer su svi umirovljenici\, a potom u gostionicu jer se tim dragim momcima u životu ništa drugo nije događalo\, osim alkohola. I tu sam shvatio tu našu poratnu napetost koju sam odmah odlučio pretočiti u dramski tekst…“ \nMate Matišić \nRiječ kritike \nMatišićev komad u banjalučkoj verziji i dalje\, kako u programskoj knjižici predstave zapisuje dramaturg Ivan Velisavljević\, „čuva emotivnost\, humor  i vještu kompoziciju originala\, uz nastojanje da gledaoce primoramo na razmišljanje o ideološkim temeljima i o ludilu ekonomije mržnje i smrti\, u kojoj živimo i dvadeset godina nakon ‘ratova za nasljeđe i to u svim državama\, pokrajinama\, entitetima\, kantonima i opštinama nastalim poslije raspada Jugoslavije“. Autori predstave idu i korak dalje\, tu grotesknu\, crnohumornu priču o traženju nestalih\, najmilijih\, ubijenih i pokopanih tko zna gdje\, o ucjenama mafije koja im na prodaju nudi podatke o mjestu gdje su zakopani\, o iskopavanjima drugih\, potpuno nevinih mrtvaca da bi prisilili mafijaše da im otkriju te toliko tražene lokacije\, čitav taj kontekst prebacuju iz izvornog ambijenta\, nekog zabitog sela u Dalmatinskoj Zagori u ništa manje zabačenije krajiško selo\, Hrvati katolici postaju Srbi pravoslavci\, narodnosti se miješaju poput karata u špilu kojim se igra ta opasna i volšebna partija u kojoj se ne pita o visini uloga\, promijenjeno je i vrijeme kada se sve odigrava\, a dominantan dijalekt ikavskog izgovora tako tipičan za ruralnu Dalmaciju i tako bitan za ovaj Matišićev komad\, ispisuje se kočićevskom\, ruralnom ijekavicom tipičnom za Zmijanje i okolinu Manjače. Dakle\, novi tipovi\, novi likovi\, novi toponimi i novo vrijeme – a opet sve je tako matišićevski pogođeno\, uštimano i funkcionira besprijekorno. Jer\, i u originalu i u predstavi što je potpisuje tim Marka Misirače mrtvi su i dalje dominantni\, sve se oko njih odvija\, njihov govor\, nečujan i neprimjetan za uho\, grmi pozornicom i našom intimom\, osvaja nutrinu naših rastrojenih i ustreptalih duša\, pogađa nas više od bezbrojnih riječi i govora živih što tumaraju scenom u potrazi za tim neuhvatljivim trenucima smiraja\, zadovoljstva i obiteljske sreće što je sakrivena negdje duboko\, netragom nestala sred neznanih grobova dragih osoba. \nMladen Bićanić\, „Oslobođenje“ – bosanskohercegovačke nezavisne novine URL:https://www.barskiljetopis.me/event/narodno-pozoriste-republike-srpske-sinovi-umiru-prvi-marko-misiraca/ LOCATION:Stari Bar – amfiteatar CATEGORIES:Pozorišni program ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://www.barskiljetopis.me/wp-content/uploads/2018/06/slika-3-1.jpg ORGANIZER;CN="JP Kulturni centar Bar":MAILTO:pr@barskiljetopis.me END:VEVENT BEGIN:VEVENT DTSTART;TZID=UTC:20180730T213000 DTEND;TZID=UTC:20180730T213000 DTSTAMP:20260826T090412 CREATED:20180601T225409Z LAST-MODIFIED:20180603T223957Z UID:5308-1532986200-1532986200@www.barskiljetopis.me SUMMARY:CNP i Barski ljetopis: „Koza ili ko je Silvija“\, režija Danilo Marunović DESCRIPTION:Crnogorsko narodno pozorište\, u saradnji sa Barskim ljetopisom i FDU Cetinje\n„KOZA ILI KO JE SILVIJA“  \nReditelj: Danilo Marunović\nPrevod: Žanko Tomić\nDizajn scene: Danilo Marunović\nAsistent scenskog dizajna: Ivanka Vana Prelević\nIzbor muzike: Danilo Marunović\nKostim: Natalija Vujošević\nDizajn svjetla: Mirko Radonjić\, Miodrag Mili Malović\nIzvršni producent: Danilo Kovačević \nUloge: Marko Baćović\, Nada Vukčević\, Dejan Ivanić\, Emir Ćatović \nRiječ reditelja \nDa li je zapadna civilizacija izvojevala sve velike bitke za slobodu? Jesmo li dosegli krajnje granice slobode? Ko određuje dokle sežu granice? Koliko smo smjeli da granicu zone tabua pomjeramo? Koji su kriterijumi za definiciju tabua? Je li ljubav opravdana baš u svakom obliku? Da li nas ljubav uvijek može amnestirati pred nama samima? Jesmo li sami sebi postavili previsoke moralne standarde? Jesmo li „prerasli“ iste? Imamo li pravo na to? Šta je to što je „prirodno“ ? Imamo li pretenziju postati „prirodniji“ od same prirode? Je li nam potrebna opšta redefinicija\, nova verzija\, update morala? Jesmo li požurili? Da li smo pretjerali? Ako su limiti naših himera sloboda postavljeni kao konačni\, da li nas upravo ta autocenzura preporučuje kao civilizovane? Zar poenta civilizacijskog progresa nije oduvijek bila osvajanje novih sloboda\, razbijanje tabua? Ako više nemamo šta osvajati\, znači li to da se civilizacija kakvu poznajemo raspada? Je li liberalizam postao diktatura? Robujemo li ideji o bezuslovnoj slobodi? Jesmo li ekstremno slijedeći takvu ideologiju postali konzervativni? Pretvorili smo se u sopstvenu suprotnost\, u grotesknu autoparodiju? Jesmo li toliko nesavršeni da se moramo uzdržavati od toga što osjećamo? \nDanilo Marunović \n  URL:https://www.barskiljetopis.me/event/cnp-i-barski-ljetopis-koza-ili-ko-je-silvija-danilo-marunovic/ LOCATION:Stari Bar – amfiteatar CATEGORIES:Pozorišni program ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://www.barskiljetopis.me/wp-content/uploads/2018/06/KOZA-ILI-KO-JE-SILVIJA-CNP-7.jpg ORGANIZER;CN="JP Kulturni centar Bar":MAILTO:pr@barskiljetopis.me END:VEVENT BEGIN:VEVENT DTSTART;TZID=UTC:20180726T213000 DTEND;TZID=UTC:20180726T213000 DTSTAMP:20260826T090412 CREATED:20180601T224759Z LAST-MODIFIED:20180603T223937Z UID:5303-1532640600-1532640600@www.barskiljetopis.me SUMMARY:Festival 9: „Kralj Ibi“\, režija Goran Jevtić DESCRIPTION:Festival 9 Beograd\n„KRALJ IBI“ \nReditelj: Goran Jevtić​\nKoreografija: Sonja Vukićević​\nScenografija: Viktor Kiss​\nKostimografija: Tijana Pavlov​\nMuzika: Nemanja Aćimović​\nVideo: Srđan Ćešić​\nReditelj filma: Džonatan ​Ingliš \nUloge: Goran Jevtić\, Mirjana Đurđević\, Sonja Vukićević/Viktor Kiss\, Katarina Jovanović\, Dimitrije Stajić\, Sava Stojanović\, Saša Nićiforović\, Nemanja Rafailović\, Marko Milošević. \nO predstavi \nKomad je rađen je po tekstu Alfreda Žarija\, jednog od najzanimljivijih autora s početka XX vijeka\, tvorca patafizike\, koji u sebi objedinjuje vodviljsko djelo sa skaradnim\, razuzdanim humorom\, istovremeno uspijevajući da jednim novim humorističkim postupkom pokaže surovu stranu ljudske prirode\, što je bio značajan i prvi slučaj na svjetskoj pozornici i u umjetnosti uopšte. Ovo je drugačija verzija predstave „Kralj Ibi“. Razlikuje se od predstave koja je svoju premijeru imala 1964. godine\, a gdje je Ibija igrao čuveni Zoran Radmilović. Glumci su smješteni unutar instalacije koju čine skulpture jednog od najtalentovanijih savremenih umjetnika\, Viktora Kissa\, a atmosferu upotpunjuju filmovi Srđana Ćešića i Džonatana Ingliša kao i kostimi Tijane Pavlov. Predstava je splet različitih vidova umjetnosti i nastala je spontano kao borbeni krik\, jedini način da umjetnici iskažu stav u okruženju koje umjetnost tretira kao korov i pokušava da je uguši i suzbije na sve načine. Autorski tim je pokrenuo i realizovao predstavu sa željom da podstakne na razmišljanje o svakodnevnici\, budućnosti\, ratu\, gladi\, nemoći\, manipulaciji\, otimanju\, samoživosti\, narodu i borbi za opstanak.\nDanas svi žive Ibija\, danas je on svugdje prisutan\, opasniji nego ikada. On danas ima medije\, on zanemaruje kulturu\, guši umjetnost\, zatire mišljenje\, on ućutkuje neistomišljenike\, ne preza ni od čega\, on ignoriše budućnost bahato stičući i otimajući samo za sebe\, on je sebi dovoljan\, mi smo mu kolateralna šteta\, jeftina radna snaga. Zato dižemo glas i umjetnost kao jedino oružje – kaže uglas autorski tim koji čine… \nO reditelju \n  \n \nGoran Jevtić\, srpski pozorišni\, televizijski i filmski glumac\, rođen je 1978. godine u Mladenovcu. Diplomirao je glumu na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu 2001. godine. Igra u brojnim srpskim pozorištima kao što su Jugoslovensko dramsko pozorište\, Atelje 212\, Malo pozorište „Duško Radović“ itd. Dobitnik je jedne od najprestižnijih srpskih pozorišnih nagrada „Miloš Žutić“ za više uloga u predstavi Okamenjeni princ koja je postavljena u koprodukciji Malog pozorišta „Duško Radović“ sa danskim teatrima „Corona La Blance“ i „Lampe“ i beogradskim pozorištem lutaka „Pinokio“. Ostale važnije uloge uključuju: Romeo („Romeo i Julija“\, Srpsko narodno pozorište\, Novi Sad)\, Geri („Shopping and Fucking“\, Jugoslovensko dramsko pozorište)\, Andreas Sam („Red vožnje Andreasa Sama“\, Jugoslovensko dramsko pozorište)\, Hitler („Hitler i Hitler“\, Atelje 212)\, Doktor („Fedrina ljubav“\, Jugoslovensko dramsko pozorište)\, Salvador Dali („Histerija“\, Jugoslovensko dramsko pozorište). Dobitnik je i nagrade „Ljubinka Bobić“ 2014. godine. Na filmu najčešće sarađuje sa rediteljem Srđanom Dragojevićem i veliku popularnost postiže ulogama u njegovim filmovima „Mi nismo anđeli 2“ i „Sveti Georgije ubija aždahu“. URL:https://www.barskiljetopis.me/event/festival-9-kralj-ibi-goran-jevtic/ LOCATION:Tvrđava “Besac” CATEGORIES:Pozorišni program ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://www.barskiljetopis.me/wp-content/uploads/2018/06/ibi-1.jpg ORGANIZER;CN="JP Kulturni centar Bar":MAILTO:pr@barskiljetopis.me END:VEVENT BEGIN:VEVENT DTSTART;TZID=UTC:20180725T213000 DTEND;TZID=UTC:20180725T213000 DTSTAMP:20260826T090412 CREATED:20180601T050947Z LAST-MODIFIED:20180603T223925Z UID:5352-1532554200-1532554200@www.barskiljetopis.me SUMMARY:Barski ljetopis i Gradsko pozorište PG: “O Miševima i ljudima”\, režija Dino Mustafić DESCRIPTION:Pozorišni program Barskog ljetopisa 2018. i ove godine uključuje veliku produkciju inspirisanu klasičnim djelom svjetske književnosti. Ovoga ljeta biće to predstava „O miševima i ljudima“\, po motivima istoimenog romana Džona Stajnbeka. Predstavu koju Barski ljetopis postavlja u koprodukciji sa Gradskim pozorištem iz Podgorice\, režiraće jedan od najuspješnijih reditelja u regionu\, Dino Mustafić. Premijera je zakazana za 23. jul\, u Baru\, u okviru 31. izdanja Barskog ljetopisa. \nDramatizaciju i dramaturgiju predstave „O miševima i ljudima“ potpisuje dramaturškinja Stela Mišković. Za scenografiju je zadužena Smiljka Šeparović Radonjić\, kostimografiju Lina Leković\, dok će uloge tumačiti Mišo Obradović\, Miloš Pejović\, Vule Marković\, Dejan Đonović\, Branko Ilić\, Marija Đurić\, Pavle Ilić i Božidar Zuber. \n \n„O miševima i ljudima“ govori o posljedicama ekonomske krize u Americi tridesetih godina prošlog vijeka i u tom smislu odlično korespondira sa današnjim vremenom. Ipak\, naše čitanje stavlja fokus na nit koju je i sam Stajnbek suptilno provukao kroz novelu: progovorićemo o snovima\, iluzijama kao neophodnosti opstanka u surovom okruženju koje marginalizuje drukčije\, stare\, bolesne i osobe sa smetnjama u razvoju; o bijegu u utopiju kao jedinom mjestu na kojem možemo biti srećni dok nas ne ugrizu oštri zubi stvarnosti – dok se ne suočimo sa činjenicom da se ovdje i sada prijateljstvo\, humanost i sloboda povlače pred strahom\, interesom i taštinom. \nI ovogodišnjom produkcijom Ljetopis afirmiše prošle godine utemeljenu ideju o saradnji Festivala sa profesionalnim domaćim pozorišnim subjektima\, angažmanu isključivo crnogorskih glumaca i pozorišnih djelatnika\, kao i njihovoj saradnji i povezivanju sa renomiranim i regionalno priznatim rediteljskim imenima. URL:https://www.barskiljetopis.me/event/barski-ljetopis-i-gradsko-pozoriste-pg-o-misevima-i-ljudima-ii-repriza/ LOCATION:Stari Bar – amfiteatar CATEGORIES:Pozorišni program ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://www.barskiljetopis.me/wp-content/uploads/2018/06/misevi.jpg ORGANIZER;CN="JP Kulturni centar Bar":MAILTO:pr@barskiljetopis.me END:VEVENT BEGIN:VEVENT DTSTART;TZID=UTC:20180724T213000 DTEND;TZID=UTC:20180724T213000 DTSTAMP:20260826T090412 CREATED:20180601T050852Z LAST-MODIFIED:20180603T223910Z UID:5351-1532467800-1532467800@www.barskiljetopis.me SUMMARY:Barski ljetopis i Gradsko pozorište PG: “O Miševima i ljudima”\, režija Dino Mustafić DESCRIPTION:Pozorišni program Barskog ljetopisa 2018. i ove godine uključuje veliku produkciju inspirisanu klasičnim djelom svjetske književnosti. Ovoga ljeta biće to predstava „O miševima i ljudima“\, po motivima istoimenog romana Džona Stajnbeka. Predstavu koju Barski ljetopis postavlja u koprodukciji sa Gradskim pozorištem iz Podgorice\, režiraće jedan od najuspješnijih reditelja u regionu\, Dino Mustafić. Premijera je zakazana za 23. jul\, u Baru\, u okviru 31. izdanja Barskog ljetopisa. \nDramatizaciju i dramaturgiju predstave „O miševima i ljudima“ potpisuje dramaturškinja Stela Mišković. Za scenografiju je zadužena Smiljka Šeparović Radonjić\, kostimografiju Lina Leković\, dok će uloge tumačiti Mišo Obradović\, Miloš Pejović\, Vule Marković\, Dejan Đonović\, Branko Ilić\, Marija Đurić\, Pavle Ilić i Božidar Zuber. \n \n„O miševima i ljudima“ govori o posljedicama ekonomske krize u Americi tridesetih godina prošlog vijeka i u tom smislu odlično korespondira sa današnjim vremenom. Ipak\, naše čitanje stavlja fokus na nit koju je i sam Stajnbek suptilno provukao kroz novelu: progovorićemo o snovima\, iluzijama kao neophodnosti opstanka u surovom okruženju koje marginalizuje drukčije\, stare\, bolesne i osobe sa smetnjama u razvoju; o bijegu u utopiju kao jedinom mjestu na kojem možemo biti srećni dok nas ne ugrizu oštri zubi stvarnosti – dok se ne suočimo sa činjenicom da se ovdje i sada prijateljstvo\, humanost i sloboda povlače pred strahom\, interesom i taštinom. \nI ovogodišnjom produkcijom Ljetopis afirmiše prošle godine utemeljenu ideju o saradnji Festivala sa profesionalnim domaćim pozorišnim subjektima\, angažmanu isključivo crnogorskih glumaca i pozorišnih djelatnika\, kao i njihovoj saradnji i povezivanju sa renomiranim i regionalno priznatim rediteljskim imenima. URL:https://www.barskiljetopis.me/event/barski-ljetopis-i-gradsko-pozoriste-pg-o-misevima-i-ljudima-i-repriza/ LOCATION:Stari Bar – amfiteatar CATEGORIES:Pozorišni program ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://www.barskiljetopis.me/wp-content/uploads/2018/06/misevi.jpg ORGANIZER;CN="JP Kulturni centar Bar":MAILTO:pr@barskiljetopis.me END:VEVENT BEGIN:VEVENT DTSTART;TZID=UTC:20180723T213000 DTEND;TZID=UTC:20180723T213000 DTSTAMP:20260826T090412 CREATED:20180601T043728Z LAST-MODIFIED:20180603T223854Z UID:5340-1532381400-1532381400@www.barskiljetopis.me SUMMARY:Barski ljetopis i Gradsko pozorište PG: "O Miševima i ljudima"\, režija Dino Mustafić (PREMIJERA) DESCRIPTION:Pozorišni program Barskog ljetopisa 2018. i ove godine uključuje veliku produkciju inspirisanu klasičnim djelom svjetske književnosti. Ovoga ljeta biće to predstava „O miševima i ljudima“\, po motivima istoimenog romana Džona Stajnbeka. Predstavu koju Barski ljetopis postavlja u koprodukciji sa Gradskim pozorištem iz Podgorice\, režiraće jedan od najuspješnijih reditelja u regionu\, Dino Mustafić. Premijera je zakazana za 23. jul\, u Baru\, u okviru 31. izdanja Barskog ljetopisa. \nDramatizaciju i dramaturgiju predstave „O miševima i ljudima“ potpisuje dramaturškinja Stela Mišković. Za scenografiju je zadužena Smiljka Šeparović Radonjić\, kostimografiju Lina Leković\, dok će uloge tumačiti Mišo Obradović\, Miloš Pejović\, Vule Marković\, Dejan Đonović\, Branko Ilić\, Marija Đurić\, Pavle Ilić i Božidar Zuber. \n \n„O miševima i ljudima“ govori o posljedicama ekonomske krize u Americi tridesetih godina prošlog vijeka i u tom smislu odlično korespondira sa današnjim vremenom. Ipak\, naše čitanje stavlja fokus na nit koju je i sam Stajnbek suptilno provukao kroz novelu: progovorićemo o snovima\, iluzijama kao neophodnosti opstanka u surovom okruženju koje marginalizuje drukčije\, stare\, bolesne i osobe sa smetnjama u razvoju; o bijegu u utopiju kao jedinom mjestu na kojem možemo biti srećni dok nas ne ugrizu oštri zubi stvarnosti – dok se ne suočimo sa činjenicom da se ovdje i sada prijateljstvo\, humanost i sloboda povlače pred strahom\, interesom i taštinom. \nI ovogodišnjom produkcijom Ljetopis afirmiše prošle godine utemeljenu ideju o saradnji Festivala sa profesionalnim domaćim pozorišnim subjektima\, angažmanu isključivo crnogorskih glumaca i pozorišnih djelatnika\, kao i njihovoj saradnji i povezivanju sa renomiranim i regionalno priznatim rediteljskim imenima. URL:https://www.barskiljetopis.me/event/barski-ljetopis-i-gradsko-pozoriste-pg-o-misevima-i-ljudima-premijera/ LOCATION:Stari Bar – amfiteatar CATEGORIES:Pozorišni program ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://www.barskiljetopis.me/wp-content/uploads/2018/06/misevi.jpg ORGANIZER;CN="JP Kulturni centar Bar":MAILTO:pr@barskiljetopis.me END:VEVENT BEGIN:VEVENT DTSTART;TZID=UTC:20180719T213000 DTEND;TZID=UTC:20180719T213000 DTSTAMP:20260826T090412 CREATED:20180601T223233Z LAST-MODIFIED:20180717T105455Z UID:5296-1532035800-1532035800@www.barskiljetopis.me SUMMARY:Srpsko narodno pozorište: "Ilustrovana enciklopedija nestajanja"\, režija Zoltan Puškaš DESCRIPTION:Srpsko narodno pozorište i Sterijino pozorje\, Novi Sad\nBožidar Knežević\n„ILUSTROVANA ENCIKLOPEDIJA NESTAJANJA“ \nReditelj\, scenograf i koreograf: Zoltan Puškaš\nDramaturg: Nikolina Stjepanović\nKostimograf: Snežana Horvat\nLektor: Konstantin Knežević\nPomoćnik reditelja\, saradnik za pokret: Terezia Figura\nDizajn svjetla: Robert Majoroš\nMajstor tona: Dušan Jovanović\nTehnika glasa: Agota Vitkai Kučera \nUloge: Nebojša Savić\, Sanja Ristić Krajnov\, Jugoslav Krajnov\, Mia Simonović\, Marko Savković\, Grigorije Jakišić\, Nina Rukavina\, Vukašin Ranđelović\, Jelena Antonijević\, Aleksandra Pejić\, Terezia Figura\, Agota Vitkai Kučera\, Daniel Husta \nO predstavi \nŽivimo u svetu\, gde više ne znamo šta su prave vrednosti\, a dobili smo priliku da ih očuvamo. Svi imamo svoje probleme\, patimo od raznih bolesti\, fizičkih ili psihičkih\, ali odgovor na pitanje ko je kriv zbog toga\, sasvim je nebitan!\nOvaj komad predstavlja svet\, svet u kojem postoje mnogi problemi koji se tiču svakog od nas. Koliko treba da budemo privrženi svojoj prošlosti? Kako doživljavamo svoju sadašnjost i šta nas čeka u budućnosti? Ova apsurdna drama daje mogućnost maksimalnog ostvarenja glumačke igre\, anticipirajući\, pritom\, odgovore na postavljena pitanja.\nPredstava je u formi ritualnog pozorišta koje prikazuje naš odraz u „zakrivljenom ogledalu“\, a začinjena je humorom i živahnim scenskim pokretima. \nZoltan Puškaš \nRiječ pisca \nNacionalni park Koljigora (all inclusive & all exclusive)\, u toku je svečano otvaranje putokaza (sa srećnom završnicom). \nODISEJ:\n(…) Dame i gospodo\, braćo\, okupili smo se ovde da svečano otvorimo naš novi putokaz. Ovu značajnu investiciju obezbedio je Turistički savez Koljigore i ovaj\, naš i samo naš\, najsavremeniji putokaz sigurno će biti snažan zamajac u razvoju turizma na\novim prostorima. \nDame i gospodo\, sad znate gde su Koljibabe – tamo! Osetite gostoprimstvo i toplinu kakvu još niste osetili. Koljigora ima specifičnu mikroklimu\, posuta je cvećem i metaforama u koje se može ugaziti\, a za koji dan slavimo i značajan jubilej – hiljadu godina bez kupatila. \nDobrodošli na Koljigoru\, gde je nebo visoko\, a rupe duboke! Može aplauz. \nBožidar Knežević \nRiječ kritike \n  \n \n“Reč je o tekstu koji je pre nekoliko godina pobedio na konkursu Sterijinog pozorja za originalni domaći dramski tekst\, a koji je jedna stilski veoma neobična parodija\, gotovo stripoliki scenario za jednu od omiljenih alegorijskih i mitomanijskih priča (ne samo) sa ovih prostora o plemenu koje spremno dočekuje apokalipsu i\, u tom kontekstu što da ne\, vanzemaljce. Porodicom Koljibaba predsedava baba\, na vrhu planine – nacionalnog parka – Koljigora. Ona će učiniti sve da se ispuni proročanstvo i da poslednji naslednik izvornog bića njenog pokolenja bude poslednji i prvi koji će uploviti u novo doba. Ovaj nivo višestruko je pomešan sa nivoom priče u kojem prepoznajemo obrise savremenog društva\, diskriminacije\, homofobije\, zatucanost\, medijsku i drugu nepismenost\, ali sve vreme pisac izbegava neko konkretnije i banalnije poređenje sa stvarnim ljudima i događajima\, što i nije neophodno i bilo bi dodatno potcrtavanje situacije koja je svima prepoznatljiva. Noseći se sa zahtevnim zadatakom da na scenu postavi različito „ilustrativne“ i „enciklopedijske“ aspekte teksta (slajd projekcije i determinisanje ključnih pojmova)\, reditelj\, ovde i scenograf i koreograf Zoltan Puškaš\, poseže za jednim\, takoreći\, priručnim rešenjem da predstavu postavi u nedefinisani prostor pustinje (peska)\, da likove oboji živopisnim bojama (frizurama i „pustinjskim“ kostimom u kreaciji Snežane Horvat)\, a da ništa dodatno ne objašnjava\, nego da igru prevede mnogo više u pokret i stilizovanu dramsku igru satire\, koja na momente zna da bude veoma smešna (duhovita). Sve podseća na postapokaliptične filmove tipa „Pobešnjelog Maksa“\, s tim što teze\, donekle i shodno tekstu\, nimalo nisu uozbiljene\, nego pre postavljene tako da izgledaju začudno\, zbog čega gube obrise realnog tkiva\, a dodatno dobijaju niti fantastike.\n[…] Stilski\, „Ilustrovana enciklopedija nestajanja“ u Srpskom narodnom pozorištu predstavlja iskorak\, zbog svoje kreativne rasposajanosti\, počevši od teksta\, preko ritualne muzike bubnjeva\, pa do rediteljskih i glumačkih rešenja. Na glumačkom planu\, ističu se uloge glavnog krvnika Koljibaba\, u tumačenju Jugoslava Krajnova\, vrhovnog zapovednika u liku babe koju igra Sanja Ristić Krajnov\, sporednih\, običnih likova iz života koje kao svojevrstan kontrapunkt plemenskim budalama igraju Marko Savković i Mia Simonović. Mladi Grigorije Jakišić sve više pokazuje format velikog glumca\, a Nebojša Savić kao „prestolonaslednik“ svedeno i više dramski igra glavnog lika\, čime uspešno dodaje komički efekat celokupne igre… Zanimljiva i neobična predstava koja će sigurno imati svoje poklonike na Kamernoj sceni Srpskog narodnog pozorišta.” \nIgor Burić\, „Dnevnik“\, 17. marta 2018. \nO reditelju \nZoltan Puškaš\, pozorišni reditelj\, profesor glume i režije rođen je 20. februara 1976. godine u Senti. Osnovnu i srednju školu je završio u rodnom gradu. Akademiju umetnosti u Novom Sadu upisuje 1995. godine. Do 2003. godine dobija diplomu glumac-reditelj. Kao glumac i reditelj zaposlen je u Narodnom pozorištu u Subotici od 2000. do 2002. Tada prelazi na istu poziciju u Dečjem pozorištu u Subotici do kraja 2003. godine. Počinje da radi na Akademiji umetnosti\, na odseku Gluma na mađarskom jeziku\, kao asistent na predmetu Gluma. Godine 2003. postaje član ansambla Novosadsko pozorište – Újvidéki Színház\, a od 2006. godine postaje vodeći reditelj istog pozorišta. U inostranstvu vodi radionice na temu „Mjuzikl u pozorištu“. Od 2003. do 2016. godine režirao preko 40 predstava u zemlji i inostranstvu. \nIlustrovana enciklopedija nestajanja je njegova druga režija u SNP-u. Prva je bila 2013. godine\, kada je režirao predstavu Neka se jave najbolji\, rađena u koprodukciji SNP-a i Saveza dramskih umetnika Vojvodine\, Novi Sad. \nMjuzikli: „Ben Akiba Night Club Show (Moulen Rouge)“ – Novosadsko pozorište–Újvidéki Színház; „Violinista na krovu“ – Internacionalni pozorišni festival\, Kišvarad (Mađarska); „Knjiga o džungli“ – Novosadsko pozorište–Újvidéki Színház i Nacionalno pozorište Kluž (Rumunija). Ova predstava dobija specijalnu Nagradu publike na Internacionalnom pozorišnom festivalu u Kišvardu; „Čarobnjak iz Oza“ – Novosadsko pozorište–Újvidéki Színház i Nacionalno pozorište Kluž (Rumunija) – najbolji reditelj na „Tvrđava festivalu“ u Smederevu; „I love you“ – Pozorište „Čiki Gergelj“\, Temišvar – najbolji mjuzikl na Internacionalnom pozorišnom festivalu u Kišvardu; „Dangerous Liasions“ – Pozorište „Čiki Gergelj“\, Temišvar; Kosa –  Pozorište „Čiki Gergelj“\, Temišvar; „San letnje noći“ – najbolja predstava na „Tvrđava festivalu“ u Smederevu\, na Internacionalnom festivalu u Kragujevcu: nagrada za najbolju muziku i nagrada za najbolju predstavu; „Buđenje proleća“ – Novosadsko pozorište–Újvidéki Színház; „Cabaret“ – Kamerno pozorište\, Senta.\nMuzičke pozorišne predstave: „Feri Tot“ – Salaško pozorište; „Miljokaz“ – Salaško pozorište; „Priče iz šume“ – Dečje pozorište Subotica; „Čongor i Tinde“ – Pozorište komedije Budimpešta; „Otapanje kockica leda“ – Amatersko pozorište u Lendvi (Slovenija); „Tragedija čoveka“ – Novosadsko pozorište–Újvidéki Színház; „Biberah“ – Novosadsko pozorište–Újvidéki Színház\nAlternativne pozorišne predstave: „Tango“ – Pozorište „Deže Kostolanji“\, Subotica; „Muve“ – Kamerno pozorište\, Senta: „OFF“ – Novosadsko pozorište–Újvidéki Színház; „Obala strasti“ – Novosadsko pozorište–Újvidéki Színház: najbolja predstava na Internacionalnom festivalu u Tatabanji (Mađarska); „Dangerous Liasions“ – Pozorište „Deže Kostolanji“\, Subotica; „Neka se jave najbolji“ – koprodukcija Srpskog narodnog pozorišta i Saveza dramskih umetnika Vojvodine; „Šta se desilo sa ženom?“ – Novosadsko pozorište–Újvidéki Színház. URL:https://www.barskiljetopis.me/event/srpsko-narodno-pozoriste-ilustrovana-enciklopedija-nestajanja-zoltan-puskas/ LOCATION:Ljetnja pozornica Doma kulture CATEGORIES:Pozorišni program ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://www.barskiljetopis.me/wp-content/uploads/2018/06/ilustrovana-enciklopedija-nestajanja-snp.jpg ORGANIZER;CN="JP Kulturni centar Bar":MAILTO:pr@barskiljetopis.me END:VEVENT BEGIN:VEVENT DTSTART;TZID=UTC:20180712T213000 DTEND;TZID=UTC:20180712T213000 DTSTAMP:20260826T090412 CREATED:20180531T115654Z LAST-MODIFIED:20180603T223750Z UID:5275-1531431000-1531431000@www.barskiljetopis.me SUMMARY:BNP i „Zeničko proljeće“: „Romeo i Julija“\, režija Selma Spahić DESCRIPTION:Bosansko narodno pozorište i XXIII Međunarodna kulturna manifestacija „Zeničko proljeće“\nViljem Šekspir\, Artur Bruk\n„ROMEO I JULIJA“ \nRežija: Selma Spahić\nPrevod i adaptacija prevoda: Aida Spahić*\nDramaturgija: Dario Bevanda\nScenografija: Mirna Ler\nKostimografija: Hatidža Nuhić\nMuzika: Draško Adžić\nScenski pokret: Tomas Stjuart\nBodypainting: Naida Đekić \n*Osim autorskog prevoda parcijalno su korišteni i prevodi Živojina Simića i Sime Pandurovića\, Aleksandra Saše Petrovića\, Senade Kreso (Šekspir)\, te prevod Gordane Platiše (Bruk). \nUloge: Enes Salković\, Lidija Kordić\, Muhamed Bahonjić\, Uranela Aagić Burina\, Saša Handžić\, Selma Mehanović\, Alban Ukaj\, Faketa Salihbegović Avdagić\, Nusmir Muharemović\, Zlatan Školjić\, Adis Mehanović\, Siniša Vidović\, Benjamin Bajramović\ni\nAhmed Jašarević\, Ajla Smajić\, Amila Heralić\, Amir Mrkonjić\, Ana Kulier\, Anes Dedić\, Belma Jaganjac\, Emina Hadžić\, Haris Kestenović\, Iman Bubić\, Imran Maglajlić\, Ismar Spahić\, Jalal Romano\, Lamija Salihović\, Mahira Beganović\, Muamera Horozović\, Nejra Mulić\, Saudin Gak\, Vildana Bašić \nO predstavi: \nNaša inscenacija Šekspirove tragedije o zabranjenoj ljubavi između djevojke i mladića koji pripadaju dvjema zavađenim porodicama prvenstveno se obraća mlađoj generaciji – mladićima i djevojkama rođenim nakon ratova devedesetih\, odraslim u konzervativnom društvu podignutom na temeljima tranzicionog kapitalizma\, nacionalnih podjela i masovnih grobnica\, odnosno\, generaciji koja nikada nije dočekala obećavanu budućnost. \nIz tog razloga\, u ovom projektu sarađivali smo sa devetnaestoro mladih ljudi koji su izabrani na specijalnoj audiciji. Uporedo s redovnim probama s glumcima i glumicama tekao je i kreativni i istraživački proces s mladima. Odgovori iz anonimnog upitnika sprovedenog među njima korišteni su kao materijal za dokumentarne međuscene koje predstavi daju prijeko potrebni kontekst aktuelnog. \nTekst komada je dramaturškim štrihom sveden na njegovu narativno-dramsku suštinu\, pri čemu je parcijalno zadržan Šekspirov stih i poetičnost replika koje izgovaraju njegovi likovi. Režijskim rješenjima scene su često izglobljene iz prvobitnih i usmjeravane ka novim značenjima\, pri čemu se predstava najviše oslanja na jezik scenskog pokreta i poigravanje s muzičkim znacima (značajan dio muzike izvođen je uživo). Djelovi Šekspirove drame su ostali na originalnom engleskom jeziku\, kao i tekstovi songova\, pri čemu njegova poezija na momente zvuči kao vrhunski savremeni pop. Kao tekstualni materijal „Romea i Julije“ korišteni su i djelovi istoimene poeme Artura Bruka\, koja je samom Šekspiru poslužila kao model za njegovu tragediju. U finalu predstave\, Šekspirov nijansirani dramski dijalog uzmiče pred Brukovom nezaustavljivom epsko-poetskom naracijom\, dok društvo i istorija\, zajedno s mnoštvom njihovih protivrječnih glasova\, prijete da progutaju buntovne ljubavnike i istinu o njima. Da li ljubav može mijenjati svijet\, ili barem spasiti one koji vole\, pitanje je na koje predstava pokušava dati odgovor. \nOna je i pokušaj iznalaženja subverzivnog potencijala u nečemu što je odavno obilježeno ograničavajućom etiketom književnog kanona i školske lektire. Ako dramskim klasicima ne pristupamo na svjež način\, uvijek i iznova propitujući ih iznutra\, postoji opasnost da oni ostanu samo mrtvo slovo na papiru. A revolucionarna ljubav Romea i Julije zaslužuje više od toga. \nDario Bevanda URL:https://www.barskiljetopis.me/event/bnp-i-zenicko-proljece-romeo-i-julija-selma-spahic/ LOCATION:Ljetnja pozornica Doma kulture CATEGORIES:Pozorišni program ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://www.barskiljetopis.me/wp-content/uploads/2018/05/Romeo-i-Julia-1.jpg ORGANIZER;CN="JP Kulturni centar Bar":MAILTO:pr@barskiljetopis.me END:VEVENT BEGIN:VEVENT DTSTART;TZID=UTC:20180709T213000 DTEND;TZID=UTC:20180709T213000 DTSTAMP:20260826T090412 CREATED:20180531T114136Z LAST-MODIFIED:20180610T210321Z UID:5267-1531171800-1531171800@www.barskiljetopis.me SUMMARY:Kraljevsko pozorište „Zetski dom“: „Kučka“\, režija Arpad Šiling DESCRIPTION:Kraljevsko pozorište „Zetski dom“\n„KUČKA“ \nReditelj: Arpard Šiling\nTekst: Arpard Šiling i Eva Zabežinski\nPrevođenje sa mađarskog jezika: Kata Đarmati\nKompozitorka: Nina Perović\nAsistent reditelja: Mirko Radonjić\nMenadžer produkcije: Ildiko Sagodi \nUloge: Nada Vukčević\, Srđan Grahovac\, Zoran Vujović\, Stevan Radusinović i Vule Marković \nO predstavi \nCentralna tema drame je uloga žene u društvu – što naravno podrazumijeva i preispitivanje uloge muškarca\, a sve to na poligonu jedne zabačene željezničke stanice na kojoj Nada sama čeka voz. Njeno prisustvo snažno utiče na muškarce koji pristižu. Izbijaju na površinu njihova dobra i loša iskustva sa ženama koja su i razlog zbog kojeg su postali baš takvi kakvi jesu. Predstava predstavlja putovanje kroz vrijeme i prostor. Nema scenografije\, nema ukrasa. Samo su glumci na sceni\, priče koje igraju i njihova muzika. Šiling je na scenu postavio porodične priče i pitanje – zašto ne možemo živjeti srećno jedni sa drugima? Iako bi porodica trebalo da bude utočište\, neki je ne žele\, a neki\, opterećeni frustracijama\, ne razumiju njene izazove\, naročito u vremenu kada je pozicija žene promijenjena\, jer – „Šta će muškarac učiniti sa testosteronom sada kada više ne mora ići da lovi po šumama? Šta sa tim da žena može raditi bilo koji posao baš kao muškarac i otvoreno reći da ne želi da rađa?“ Ono što povezuje ovaj komad sa hit predstavom koja je obilježila prethodnu teatarsku godinu Dokle pogled seže\, jeste način Arpada Šilinga da uobliči tekst baziran na glumačkim improvizacijama\, ovoga puta zajedno s Evom Zabežinski. \nOva produkcija Kraljevskog pozorišta „Zetski dom“ podržana je od strane EU Creative Europe\, u okviru projekta EU Collective plays! \nRiječ reditelja: \nNajprije smo osmislili likove i situacije koje smo objasnili glumcima. Koristio sam improvizacije\, ali mi je bio bitan ženski ugao Eve Zabežinski. Ovdje imamo striktnu dramaturgiju i psihološki je složenije u odnosu na našu prethodnu predstavu. Rekao sam glumcima da želim da idem dalje\, da izgradim likove od početka do kraja i jaku dramaturgiju. Imali smo ideju šta tačno želimo. U ovom komadu vidimo i muškarce koji smatraju da ako ne mogu da izgrade odnos sa ženom\, da je veoma lako mogu nazvati „kučkom“\, jer ona ne igra njihovu igru. Ovakvo razmišljanje proističe iz loših iskustava i uspomena\, ali ne samo sa ženama nego i sa muškarcima. Ovaj provokativan naslov navodi ljude da dođu i da razmišljaju o čemu se radi\, da li je riječ o prostituciji. Ali nije – riječ je o muškarcima koji se nalaze u nevolji i pokušavaju da izađu iz nje. Veoma je interesantno kako žena u predstavi pokušava da razumije njihove probleme. To je kao istraga u kojoj pokušava da sazna prošlost ovih muškaraca\, njihove odnose sa ženama\, drugim muškarcima\, očevima.“ URL:https://www.barskiljetopis.me/event/kraljevsko-pozoriste-zetski-dom-kucka-arpard-siling/ LOCATION:Ljetnja pozornica Doma kulture CATEGORIES:Pozorišni program ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://www.barskiljetopis.me/wp-content/uploads/2018/05/5ae061c6-2690-4ed5-9786-20100a0a0a67-kucka0418079-preview-1.jpg ORGANIZER;CN="JP Kulturni centar Bar":MAILTO:pr@barskiljetopis.me END:VEVENT BEGIN:VEVENT DTSTART;TZID=UTC:20180705T213000 DTEND;TZID=UTC:20180705T213000 DTSTAMP:20260826T090412 CREATED:20180531T113520Z LAST-MODIFIED:20180702T151658Z UID:5258-1530826200-1530826200@www.barskiljetopis.me SUMMARY:Narodno pozorište Beograd: „Dom Bernarde Albe“\, režija Ana Grigorović DESCRIPTION:Narodno pozorište u Beogradu\nFederiko Garsija Lorka\n„DOM BERNARDE ALBE“ \nRežija: Ana Grigorović\nAdaptacije teksta i dramaturgija: Vanja Nikolić\nScenografija: Marija Jevtić\nKostim: Katarina Grčić Nikolić\nLektura: dr Ljiljana Mrkić Popović\nMuzika: Maja Bosnić\nDizajn zvuka: Dragan Stevanović Bagzi\nStručna saradnica za scenski pokret: Tamara Antonijević\nProducent: Vuk Miletić\nOrganizator: Nemanja Konstantinović \nUloge: Dara Džokić\, Danijela Ugrenović\, Zlatija Ocokoljić Ivanović\, Dubravka Kovjanić\, Zorana Bećić\, Sloboda Mićalović\, Suzana Lukić\, Rada Đuričin\, Sara Vuksanović \nO predstavi:  \nTišina! \nLorka je motiv i izvor za pisanje drame „Dom Bernarde Albe“ pronašao u jednom bunaru. Nama je motiv za postavku pomenute drame bio jedan prozor. To je kuhinjski prozor koji je okrenut ka hodniku zgrade\, baš kao i svi drugi kuhinjski prozori\, drugih porodica koje tu žive\, svađaju se\, vole\, mrze\, plaču ili se tuku. I sve to se čuje. I svi su toga svjesni. Ako uzavrle emocije i strasti ponesu\, a prozor ostane otvoren\, čuje se mnogo\, čuje se sve\, možda i previše. Zato se ponekad na prozoru stoji i prisluškuje. Ali se mnogo češće sa prozora sklanja ili se neko ućutkava. \nTišina! \nPrva i posljednja Bernardina riječ u drami je „Tišina“. \nNa početku je znak za uspostavljanje odnosa unutar kuće\, na kraju za uspostavljanje odnosa izvan\, među svijetom koji sluša. Upravo težnja za tišinom i konstantna nemogućnost da se ona ostvari jesu polazište ovog rediteljskog čitanja „Doma Bernarde Albe“. Što znači ta tišina? I zbog čega je važna? Smrću muža Bernarda postaje muško u kući. Takva pozicija pred nju stavlja odgovornost i nameće zadatak da poput muškarca održi red\, mir i čast. Ta namjera proizilazi iz moralnih i vjerskih načela kojima se vodi\, ali samo prividno. Bernardina briga za kćerke i potreba da se stvari drže pod kontrolom mnogo više je posljedica njenog straha od toga što će svijet\, odnosno selo da misli i kaže o njoj. Vodeći se strahom\, ona se trudi da sačuva čast svoje porodice\, ona brine da obraz kuće ostane neukaljan\, a upravo tim strahom od ogovaranja ona uništava ono što pokušava da zaštiti. Ponsija jedina u kući predstavlja sredinu u odnosu na koju Berdnarda postavlja svoje principe. Zato je njihov ondos na stalnoj liniji između prijateljskog i neprijateljskog\, stalno u promjeni uloga i igri moći. Ponsija jedina osjeti i vidi emocije kćerki\, njihove potrebe i želje\, ali ona Bernardinim kćerkama nije zamjena za majku\, ona to ne može da bude\, jer mora da poštuje nametnute društvene konvencije malograđanske sredine. To je sredina koja vlada nasiljem i strahom\, gdje dobri ljudi vođeni diktatorskim principima postaju zli. Zato je Ponsija tu samo da sluša\, da služi i da povremeno otkrije kćerkama slast života i zabranjene emocije. Nasuprot tome\, Bernardin odnos prema kćerkama lišen je emocija. Njoj je važnije kako se one ponašaju\, nego šta osjećaju. Taj odnos se ogleda u paničnoj želji da se održi dostojanstvo i čast porodice. Želja prerasta samu Bernardu i pretvara se u nasilje. Za njihovo dobro ona uspostavlja teror nasiljem\, koje rađa novo nasilje i neminovno dovodi do katastrofe. Bernarda svoje kćerke štiti i skriva od svijeta\, koji ni u jednom trenutku ne vidimo\, samo ga čujemo. Taj zvuk nije samo pitanje atmosfere\, već je zvučna slika svijeta izvan kuće\, onog koji kćerkama nije dostupan i dozvoljen i zato stvara njihovu žudnju još većom i nepodnošljivijom. Muškarci se u ovom komadu ne pojavljuju fizički\, ali su stalno prisutni kroz glas\, pjesmu\, viku; seljaci koji jure Libradinu kći\, žeteoci koji kreću u polje i konačno i sam Pepe\, čiji zvižduk najavljuje katastrofu. Drama je postavljena u neizdrživu vrelinu izuzetno vrućeg ljeta. Ona još više podriva strast koja vlada u kćerima. Ta seksualnost je najstrože zabranjena\, potisnuta je i prije nego što je smjela da se rodi i time je postala još opasnija. Bernarda je svjesna opasnosti njihove strasti i zato je toliko uporna u namjeri da ih na tiranski način drži dalje od izražavanja tih želja. Potisnute emocije na planu seksualnosti stvaraju potpuno odsustvo emocija\, zato prisustvujemo atmosferi punoj gorčine i mržnje među sestrama. Ali nije Pepe predmet njihovog sukoba\, ne žele one njega. On je samo povod. One sve žele da ostvare svoje najdublje prirodne potrebe\, da savladaju nametnutu tišinu. Seksualnost o kojoj se ne govori\, koja se ne pokazuje i koja ne smije da bude vidljiva\, nemoguće je da ostane u tišini\, skrivena. Možda se prozori ka spolja i mogu zatvoriti\, možda se kćerke i mogu natjerati da ne izlaze\, da nose crninu\, da ne plaču\, ali se vatra u njima ne može savladati. Zato se ženska strast i seksualnost\, iako na početku neprimjetne i tihe\, do kraja čuju najglasnije\, vrište do te mjere da dovode do tragedije. I baš zato što ta tišina nije prijatna i prirodna\, već je potisnuti vrisak i krik\, ona mora u jednom trenutku da se ispolji i neminovno vodi u smrt. \nVanja Nikolić \nO autoru: \nFederiko Garsija Lorka je uz Servantesa\, najuniverzalniji španski pisac\, a nadasve i autentični simbol španske kulture. U njegovom djelu duboko je ukorijenjena forma narodne pjesme\, ali i ono univerzalno\, kosmopolitsko\, tradicionalno\, i naravno\, avangardno\, a to sve zajedno čini prepoznatljivi profil španske specifičnosti. Zapravo\, to je ono najživotnije u razumijevanju vlastitog postojanja unutar spleta tragova sakupljenih u vijenac\, koji je sačinjen od strasti\, ljubavi\, patnje i snova. U Lorkinom djelu sve je to doseglo sveobuhvatnost\, jer je išao istovremeno s vremenom i ispred vremena\, da bi istražio\, otkrio\, razjasnio i protumačio\, ono što je skriveno u naslagama vremena i duše\, istorije i sadašnjosti\, dok je maštom i simbolom nacrtao slobodu kao božansko nadahnuće i pjesnički bijeg od datih okvira\, vjerujući duboko i iskreno u sudbinsko predodređenje sebe kao pjesnika. \nJordan Jelić\, „Umro u svitanje“ \nFederiko Garsija Lorka je heroj španskog građanskog rata\, pjesnik jednog naroda i jedne ideje shvaćene u najpatetičnijem i najromantičnijem smislu te riječi. Lorka spada među one pisce koji zbog svoje naročitosti definitivno izmiču svakoj književnoj sistematizaciji. Najviše što se o njegovim dramama može reći u tom smislu jeste da pripadaju poetskoj drami\, ali čim smo to rekli\, osjećamo potrebu da bliže definišemo poetičnost njegovih drama i njegovu dramaturgiju uopšte. Jezik u Lorkinim dramama razvija se od ritmovane proze i ritmovanog stiha u njegovim ranijim dramama („Jerma“\, „Krvava svadba“) do prozne strukture u njegovoj posljednjoj drami\, „Domu Bernarde Albe“. Međutim\, bilo da piše u prozi ili u stihu\, Lorka\, pjesnik izuzetne imaginacije i saosjećajnosti\, uspijeva da stvori dramski jezik koji će adekvatno izraziti silne strasti uzavrele andaluzijske krvi. Tri njegova najvažnija dramska djela\, tragedije „Krvava svadba“\, „Jerma“ i „Dom Bernarde Albe“\, imaju slične teme. U sve tri žene igraju ili isključivu ili najvažniju ulogu\, dok se muškarci pojavljuju manje – više kao predmet njihove zabranjene strasti\, nemira\, strahovanja ili žalosti. U sve tri je smrt mračna sjenka koja natkrivljuje sva zbivanja i u sve tri strogi običaji i rigorozan tradicionalan moral su u sukobu sa vulkanskim strastima junaka\, da bi upravo ovaj sukob doveo do tragičnog kraja. \nSlobodan Selenić\, „Dramski pravci XX veka“ \nO rediteljki: \nAna Grigorović je rođena 1987. godine u Beogradu. Diplomirala je pozorišnu i radio režiju na Fakultetu dramskih umjetnosti u Beogradu\, u klasi profesorke Ivane Vujić. Završila je interdisciplinarne master studije teorije umjetnosti i medija na Univerzitetu umetnosti u Beogradu. Režirala je predstave: „Magično popodne“ (V. Bauer\, Atelje 212)\, „Đani Skiki“ (Đ. Pučini\, Narodno pozorište u Beogradu)\, „Bastijen i Bastijena“ (V. A. Mocart\, Narodno pozorište u Beogradu)\, „Igra“ (S. Beket\, Pozorište „Bora Stanković“\, Vranje)\, „Gozba“ (Platon\, Bitef teatar)\, „Rađanje jednog zapisnika“ (B. Pekić\, Narodno pozorište Pirot)\, „Biti“ (V. Nikolić\, Ustanova kulture Parobrod)\, „Petar“ (Ž. Hubač\, Bitef teatar)\, „Nacionalna klasa“ (G. Marković\, Omladinsko pozorište „Dadov“)\, „Pedeset udaraca“ (T. Baračkov\, Atelje 212)\, „Pet dečaka“ (S. Semenič\, Malo pozorište „Duško Radović“)\, „Ako mi se zviždi\, zviždim“ (A. Valean\, Narodno pozorište „Sterija“\, Vršac)\, „Lepotica i zver“ (Ž. Hubač\, Pozorište „Bora Stanković“\, Vranje)\, „Bekstvo“ (E. Jonesko\, Ustanova kulture „Vuk Karadžić“)\, „Dečaci Pavlove ulice“ (F. Molnar\, Omladinsko pozorište „Dadov“)\, „North Force“ (M. Bogavac\, Omladinsko pozorište „Dadov“)\, „After Sun“ (Rodrigo Garsija\, SKC Beograd). Dobitnica je nagrade „Hugo Klajn“ za najboljeg studenta pozorišne režije u generaciji\, nagrade „Zoran Ratković“ za režiju\, nagrade grada Beograda za umjetničko stvaralaštvo mladih za 2009. godinu\, nagradu Narodnog pozorišta za najbolju predstavu u sezoni 2016/17 i pohvalu Narodnog pozorišta za režiju opere „Đani Skiki“. URL:https://www.barskiljetopis.me/event/narodno-pozoriste-beograd-dom-bernarde-albe-ana-grigorovic/ LOCATION:Ljetnja pozornica Doma kulture CATEGORIES:Pozorišni program ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://www.barskiljetopis.me/wp-content/uploads/2018/05/DOM-BERNARDE-ALBE-e1522924080391.jpg ORGANIZER;CN="JP Kulturni centar Bar":MAILTO:pr@barskiljetopis.me END:VEVENT END:VCALENDAR