BEGIN:VCALENDAR
VERSION:2.0
PRODID:-//Barski ljetopis - ECPv6.5.1.6//NONSGML v1.0//EN
CALSCALE:GREGORIAN
METHOD:PUBLISH
X-ORIGINAL-URL:https://www.barskiljetopis.me
X-WR-CALDESC:Events for Barski ljetopis
REFRESH-INTERVAL;VALUE=DURATION:PT1H
X-Robots-Tag:noindex
X-PUBLISHED-TTL:PT1H
BEGIN:VTIMEZONE
TZID:UTC
BEGIN:STANDARD
TZOFFSETFROM:+0000
TZOFFSETTO:+0000
TZNAME:UTC
DTSTART:20220101T000000
END:STANDARD
END:VTIMEZONE
BEGIN:VEVENT
DTSTART;TZID=UTC:20220803T213000
DTEND;TZID=UTC:20220803T213000
DTSTAMP:20260504T070700
CREATED:20220707T103305Z
LAST-MODIFIED:20220801T133418Z
UID:12650-1659562200-1659562200@www.barskiljetopis.me
SUMMARY:Barski ljetopis i Gradsko pozorište Podgorica: „Bez portfelja"- PREMIJERA
DESCRIPTION:Gradsko pozorište Podgorica i „Barski ljetopis“ \nTekst: Stevan Koprivica \n„BEZ PORTFELJA“ \nRežija: Branislav Mićunović \n  \n  \nDramaturgija: Dragana Tripković \nScenografija: Marko Petrović-Njegoš \nKostimografija: Lina Leković \nAsistentkinja reditelja: Branka Knežević \n  \nIgraju: Dubravka Drakić\, Dušan Kovačević\, Simo Trebješanin\, Ivana Mrvaljević\, Jelena Nenezić Rakočević\, Miloš Pejović\, Omar Bajramspahić\, Ivona Čović Jaćimović i Vahidin Prelić. \n  \nRiječ pisca:  \nImao sam nakanu da napišem još jednu komediju. Ispočetka\, postojala je namjera da se oslonim na Branislava Nušića\, kao što se on oslanjao na Gogolja. Da\nnapravimo ogled – šta bi bilo sa njegovom ministarkom u našem vremenu\, u našim prostorima. Stvarnost vremena u kojem živimo\, ova neviđena kolekcija oksimorona\, ubijedila me je /dodajmo tu i argumentacije reditelja Branislava Mićunovića/ da je izlišno i deplasirano praviti transmisiju Nušića u naše okolnosti.\nSveli bi se na\, ko zna koju po redu\, reciklažu. Inicijalni motiv postoji\, sve ostalo je proizvod ličnog viđenja aktuelnog herbarijuma\, u kojem su presovane halucinantne\nbiljke\, čije derivate sami sebi svakodnevno ubrizgavamo. Od tužne komedije „Bez portfelja” se pretvorilo u horor komediju\, čiji junaci nisu čudovišta i zombiji\, nego neki „slični nama”\, kako bi rekao Aristotel. Ili je ovdje ipak riječ o čudovištima? \nStevan Koprivica \n  \n  \nRiječ reditelja: \n„Čovječanstvo se toliko prozlilo da mu više ne vrijedi fabulizirati“\, napisao je Vladan Desnica u komentaru svog esejizovanog romana „Proljeća Ivana Galeba“. \nOd te konstatacije\, koje sam se bezbroj puta sjetio radeći ovu predstavu\, prošlo je više od šezdeset godina\, a mi smo gradirali zlo. \nZalud prividi civilizacijskog napretka\, zalud. \nČini se da smo mi posebno nadareni za takvu vrstu gradacije. \nZato sam od Stevana Koprivice zatražio tekst koji se neće bazirati na fabuli\, nego na vivisekciji fenomena naših svagdašnjih malformacija. \nNijesam u rediteljskom postupku krivio druge\, već sam\, zajedno sa ansamblom\, sklonio zastore sa zrcala u kome se ogledaju naši mrakovi. \nU nekoj vrsti pozorišnog egzorcizma suočavali smo se sa zlom i njegovim modifikacijama\, glupošću\, sujetom\, pohlepom\, izdajom\, koja je postala paradigma vremena. \nDozvoljeno je\, u samoodbrani\, i nasmijati se tim odrazima\, ali nas to neće spasiti od usuda gubitništva. \n  \nBranislav Mićunović \n\n  \nO reditelju: \nBranislav Mićunović rođen je u Podgorici. \nPozorišni je reditelj. Radio je kao profesor glume na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu. Režirao je u pozorištima u Beogradu\, Novom Sadu\, Rijeci\, Tuzli\, Nišu. U Crnogorskom narodnom pozorištu ostvario značajne režije: Gospodska krv M. Kavaje\, Odbrana i poslednji dani i Obešenjak B. Pekića\, Hasanaginica Lj. Simovića\, Rat i mir u Grudi V. Radovića\, Nora H. Ibzena\, Lažni car M. Kovača\, San o Svetom Petru Cetinjskom M. Drljević i Njegošev Gorski vijenac. Nagrade: nagrada za režiju Joakim Vujić i Jovan Putnik\, Gran-prix za režiju Festivala festivala; Sterijina nagrada; Velika nagrada Crnogorskog narodnog pozorišta; Nagrada za doprinos pozorišnoj kulturi u Crnoj Gori Veljko Mandić; Trinaestojulska nagrada; Decembarska nagrada\, Međunarodna nagrada Zlatna jabuka; Orden Reda Danice hrvatske sa likom Marka Marulića. \nBio je umjetnički direktor festivala “Barski ljetopis”. Obavljao je funkciju direktora i umjetničkog direktora CNP-a. Član je Odbora za pozorišnu umjetnost CANU\, predsjednik Senata DANU\, počasni predsjednik Festivala Kotor Art. Predsjednik je Nacionalne komisije za saradnju sa UNESCO i Nacionalnog savjeta za kulturu. \nBranislav Mićunović je za ministra kulture biran u tri mandata 2008\, 2010. i 2012\, a bio je ambasador Crne Gore u Beogradu.
URL:https://www.barskiljetopis.me/event/barski-ljetopis-i-gradsko-pozoriste-podgorica-bez-portfelja-premijera/
LOCATION:Ljetnja pozornica Doma kulture
CATEGORIES:Pozorišni program
END:VEVENT
BEGIN:VEVENT
DTSTART;TZID=UTC:20220804T213000
DTEND;TZID=UTC:20220804T213000
DTSTAMP:20260504T070700
CREATED:20220707T103247Z
LAST-MODIFIED:20220801T133524Z
UID:12651-1659648600-1659648600@www.barskiljetopis.me
SUMMARY:Barski ljetopis i Gradsko pozorište Podgorica: „Bez portfelja"- repriza
DESCRIPTION:Gradsko pozorište Podgorica i „Barski ljetopis“ \nTekst: Stevan Koprivica \n„BEZ PORTFELJA“ \nRežija: Branislav Mićunović \n  \n  \nDramaturgija: Dragana Tripković \nScenografija: Marko Petrović-Njegoš \nKostimografija: Lina Leković \nAsistentkinja reditelja: Branka Knežević \n  \nIgraju: Dubravka Drakić\, Dušan Kovačević\, Simo Trebješanin\, Ivana Mrvaljević\, Jelena Nenezić Rakočević\, Miloš Pejović\, Omar Bajramspahić\, Ivona Čović Jaćimović i Vahidin Prelić. \n  \nRiječ pisca:  \nImao sam nakanu da napišem još jednu komediju. Ispočetka\, postojala je namjera da se oslonim na Branislava Nušića\, kao što se on oslanjao na Gogolja. Da\nnapravimo ogled – šta bi bilo sa njegovom ministarkom u našem vremenu\, u našim prostorima. Stvarnost vremena u kojem živimo\, ova neviđena kolekcija oksimorona\, ubijedila me je /dodajmo tu i argumentacije reditelja Branislava Mićunovića/ da je izlišno i deplasirano praviti transmisiju Nušića u naše okolnosti.\nSveli bi se na\, ko zna koju po redu\, reciklažu. Inicijalni motiv postoji\, sve ostalo je proizvod ličnog viđenja aktuelnog herbarijuma\, u kojem su presovane halucinantne\nbiljke\, čije derivate sami sebi svakodnevno ubrizgavamo. Od tužne komedije „Bez portfelja” se pretvorilo u horor komediju\, čiji junaci nisu čudovišta i zombiji\, nego neki „slični nama”\, kako bi rekao Aristotel. Ili je ovdje ipak riječ o čudovištima? \nStevan Koprivica \n  \nO reditelju: \nBranislav Mićunović rođen je u Podgorici. \nPozorišni je reditelj. Radio je kao profesor glume na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu. Režirao je u pozorištima u Beogradu\, Novom Sadu\, Rijeci\, Tuzli\, Nišu. U Crnogorskom narodnom pozorištu ostvario značajne režije: Gospodska krv M. Kavaje\, Odbrana i poslednji dani i Obešenjak B. Pekića\, Hasanaginica Lj. Simovića\, Rat i mir u Grudi V. Radovića\, Nora H. Ibzena\, Lažni car M. Kovača\, San o Svetom Petru Cetinjskom M. Drljević i Njegošev Gorski vijenac. Nagrade: nagrada za režiju Joakim Vujić i Jovan Putnik\, Gran-prix za režiju Festivala festivala; Sterijina nagrada; Velika nagrada Crnogorskog narodnog pozorišta; Nagrada za doprinos pozorišnoj kulturi u Crnoj Gori Veljko Mandić; Trinaestojulska nagrada; Decembarska nagrada\, Međunarodna nagrada Zlatna jabuka; Orden Reda Danice hrvatske sa likom Marka Marulića. \nBio je umjetnički direktor festivala “Barski ljetopis”. Obavljao je funkciju direktora i umjetničkog direktora CNP-a. Član je Odbora za pozorišnu umjetnost CANU\, predsjednik Senata DANU\, počasni predsjednik Festivala Kotor Art. Predsjednik je Nacionalne komisije za saradnju sa UNESCO i Nacionalnog savjeta za kulturu. \nBranislav Mićunović je za ministra kulture biran u tri mandata 2008\, 2010. i 2012\, a bio je i ambasador Crne Gore u Beogradu.
URL:https://www.barskiljetopis.me/event/barski-ljetopis-i-gradsko-pozoriste-podgorica-bez-portfelja-repriza/
LOCATION:Ljetnja pozornica Doma kulture
CATEGORIES:Pozorišni program
END:VEVENT
BEGIN:VEVENT
DTSTART;TZID=UTC:20220819T213000
DTEND;TZID=UTC:20220819T213000
DTSTAMP:20260504T070700
CREATED:20220707T102530Z
LAST-MODIFIED:20220707T102556Z
UID:12589-1660944600-1660944600@www.barskiljetopis.me
SUMMARY:Beogradsko dramsko pozorište i Beo Art produkcija: „U raljama života”
DESCRIPTION:  \nBeogradsko dramsko pozorište i Beo Art produkcija \n„U raljama života” \nPrema romanu Dubravke Ugrešić \nReditelj: Andrej Nosov \n  \nDramatizacija i adaptacija: Biljana Srbljanović \nScenograf: Una Jankov \nScenski pokret: Marija Milenković \nKompozitor: Irena Popovic Dragović \nSaradnica na dramatizaciji: Hristina Mitić \nAsistent reditelja: Aleksandra Lozanović \nDramaturg saradnik: Đorđe Kosić \n  \nIgraju: Iva Ilinčić\, Aleksandar Vučković\, Vesna Čipčić\, Dunja Stojanović\, Vanja Nenadić\, Luka Grbić\, Miloš Petrović Trojpec\, Marko Todorović \n  \nRiječ reditelja: \n„Šta to znači biti mlada žena na Balkanu? Kako sa muškarcima? Kako naći svog idealnog tipa? Kako žena danas da bude srećna? „U raljama života“ je predstava o muškarcima\, na kakve muke stavljaju žene\, i sa kakvim mukama žene moraju da se nose. Osnovna ideja je da se spremimo za svadbu\, jednu dugu\, lepu\, mrsnu\, balkansku svadbu koja bi trebalo da nam iznedri mladu\, a mlada puno mladunčadi. I tako\, sve kako su babe htele. I dede. Sve onako kako su oni svi za nju\, tu Šteficu sanjali. Šta je zapravo taj san – on je satkan između nametnute patrijahalne matrice i medijske kulture koja jede i jede. Često se samo prilikom žestokog nasilja govori o ženskim pravima\, ili uopšte o toj tihoj puzajućoj\, prihvatljivoj\, svakodnevnoj i nepodnošljivoj diskriminaciji i nadasve prihvaćenom nasilju. Nije to samo pitanje diskriminacije\, to je pitanje jezika\, to je pitanje normi\, to je pitanje pravila koja su dodatno pometenim postjugoslovenskim društvima emancipaciju i napredak podredile suvom kapitalu. Diskriminacija postaje takođe roba\, svet se kao menja\, a sve zapravo ostaje manje više isto. Ključna je paradigma današnjeg nametnutog i često osuđivanog okvira lepote\, sreće\, bliskosti ili pak potreba i namera koje žena ima. Nekadašnje ljubiće zamenili su instagram postovi\, svet satkan u medijskoj kakofoniji i sve neke velike priče koje svako ima. Šta je na nekom jednostavnom čoveku željnom sreće? Može li se izaći iz takvog okvira? I zašto bi? I ko bi i kako? Kako u odnosu na film? Dosta drugačije\, ova predstava nastaje tridest i više godina posle filma. Ona je čitanje neke nove generacije.“ \nAndrej Nosov \n  \nRiječ kritike: \nP(l)tka komedija o našim tragedijama \n„Polazeći od romana Dubravke Ugrešić\, autori predstave “U raljama života” su uobličili delo za koje je ispravnije reći da je nastalo prema motivima iz ovog romana\, jer su radnja\, kao i sadržaj i forma prilično drugačiji od njega (dramatizacija i adaptacija Biljana Srbljanović). Za početak\, u predstavu nije uključeno autorefleksivno\, postmodernističko rešenje “dela u delu”\, postavka procesa nastajanja dela\, koja upadljivo određuje ovaj “pačvork roman”\, ali i kasniji\, čuveni film Rajka Grlića. Taj postupak je vrlo izazovan na planu značenja i strukture\, romana kao i filma\, jer omogućava idejno i komičko poigravanje sa konvencijama žanrova\, a ono bi bilo naročito provokativno u pozorištu\, jer je ono živo\, nastaje u realnom vremenu\, pred gledaocima\, zbog čega su mogućnosti za poigravanje veće. Radnja predstave je bitno drugačija od fragmentarnije radnje romana\, čiji glavni tok\, između ostalog\, prati Šteficine pokušaje da nađe ljubav\, u kratkim epizodama sa različitim muškarcima. U predstavi je Štefica u vezi\, što je slučaj i sa njene dve drugarice\, Anuškom i Marijanom\, dok su originalni likovi iz romana\, Trokrilni\, Intelektualac i Mister Frndić\, koji su bili Šteficini pokušaji ljubavnih avantura\, u predstavi\, između ostalog\, postali partneri njenih prijateljica (neki od njih). Dakle\, scenski tekst se u ogromnoj meri udaljio od romana\, što je naravno legitimno\, ali\, sa isključivanjem postupka metateatralnosti\, isključena su i potencijalno izazovna značenja predstave. Novi komad je strukturalno i idejno uprošćeniji\, više-manje je sveden na savremenu pripovest o napetostima u muško-ženskim odnosima\, p(l)itku komediju o tragičnoj otuđenosti i izgubljenosti današnjeg čoveka. Foto Dragana Udovičić Scenski prostor koji predstavlja Šteficin i Tetin stan je odgovarajuće savremeno\, stilizovano\, pomalo i kičasto dizajniran\, kao i kostimi likova (scenografija Una Jankov). Vođeni rediteljem Andrejem Nosovim\, glumci igraju energično i nadahnuto\, nesporno ubedljivo gradeći mozaik nezadovoljstva i nemoći današnjeg čoveka. Likovi provode vreme tražeći seks\, drogu i beskonačne žurke\, što se može shvatiti kao pokušaj bega od praznina u njihovim životima. Vesna Čipčić izuzetno šarmantno i dirljivo igra Tetu koja se trapavo muva po Šteficinom životu\, označavajući i njenu emotivnu podršku. Komički je efektno rešenje Tetine bezubosti\, zbog odsustva veštačke vilice koja je neprestano negde zaturena\, pa ona stalno šuška dok priča. Iva Ilinčić je takođe ubedljiva kao nezadovoljna\, ali odlučna i samosvesna Štefica\, mnogo samouverenija od one nesigurne i kilave Štefice iz romana. Vanja Nenadić igra vrlo samouverenu Šteficinu prijateljicu Anušku\, u vezi sa lažljivim oženjenim muškarcem (Trokrilnim)\, a Dunja Stojanović predstavlja drčnu Marijanu\, pred udajom. Ženski likovi su jaki\, možda i snažniji od muških\, što istinito odražava stanje našeg društva. Luka Grbić izuzetno uverljivo predstavlja Trokrilnog\, jednu sirovinčinu sa viškom testosterona\, Marko Todorović je nešto smireniji Mister Frndić\, Aleksandar Vučković igra Šofera\, dok Miloš Petrović Trojpec ekspresivno i komički sugestivno oblikuje lik Intelektualca koji neprestano filozofira o weltschmerzu.” \nAna Tasić \nKritika je objavljena u Politici 27. oktobra 2021. godine \n 
URL:https://www.barskiljetopis.me/event/beogradsko-dramsko-pozoriste-i-beo-art-produkcija-u-raljama-zivota/
LOCATION:Ljetnja pozornica Doma kulture
CATEGORIES:Pozorišni program
END:VEVENT
BEGIN:VEVENT
DTSTART;TZID=UTC:20220821T213000
DTEND;TZID=UTC:20220821T213000
DTSTAMP:20260504T070700
CREATED:20220707T102521Z
LAST-MODIFIED:20220714T075238Z
UID:12593-1661117400-1661117400@www.barskiljetopis.me
SUMMARY:SNP\, Kulturni centar Pančeva\, BEO ART i Saveza dramskih umetnika Vojvodine: „Lutka sa kreveta broj 21”
DESCRIPTION:SNP\, Kulturni centar Pančeva\, BEO ART i Saveza dramskih umetnika Vojvodine \nĐorđe Lebović \n„Lutka sa kreveta broj 21” \nAdaptacija: Ana Đorđević\nReditelj: Slobodan Branković \nDramaturg: Nikolina Đukanović\nScenograf i kostimograf: Minja Poljak\nIzbor muzike: Slobodan Branković \nIgraju:Jasmina Večanski Kujundžić\, Branislav Jerković\, Jugoslav Krajnov\, Marko Marković \n  \n O predstavi: \nU slavu pozorišta \n„Kad su u skorijoj prošlosti\, na nekom konkursu\, koji se odvijao pod motom „Šta je meni stvarno važno“\, pitali dječaka od 16 godina\, šta je njemu stvarno važno\, dječak je odgovorio da mu je stvarno važna mašta. Začuđeni ispitivači su ga potom pitali\, zbog čega mu je baš mašta najvažnija\, a dječak spremno odgovorio- zato što je to jedino na šta niko ne može da mi utiče! \nPozorište je važno. I danas\, kad se perfidno\, gura u estradu\, zabavu\, provod…\, pozorište je važno. I biće važno\, dok je svijeta i vijeka\, ako ni zbog čega drugog\, ono zbog toga\, što je mašta\, a to je drugo ime za pozorište\, jedini\, preostali prostor slobode\, kako ga divno formulisa dječak iz navedene priče\, neraskidivo vezana za našu unutrašnju slobodu. A sloboda je\, znamo\, neodoljiva… \nSNP iz Novog Sada i KC Pančeva su na predlog Beo Art-a\, čiji sam osnivač i umjetnički direktor\, sa radošću prihvatili\, da se uhvatimo u koštac sa fantastičnim Lebovićevim tekstom\, koga je\, genijalno\, adaptirala Ana Đorđević\, čime su se\, nedvosmisleno\, svrstali u red onih kojima je do pozorišta\, itekako\, stalo. Jer naša predstava jeste pozorište. Pravo. Pošteno. Iskreno. Koje propituje\, podsjeća\, upozorava. Pozorište kakvo treba da bude. \nVjerujem da smo uradili nešto značajno za ovo društvo\, a to\, odmah\, čini da se čovjek osjeća dobro. Nadajmo se\, da će se\, posle svakog izvođenja predstave\, tako osjećati i naša publika\, da sve protekne u slavu pozorišta!” \nBoris Mišković \n  \nRiječ reditelja:  \n„Prošlo je više od deset godina od kada sam prvi put pročitao ovu dramu. Osećaj jeze koji sam imao nakon pročitanog dela nije me prošao ni danas. \nĐorđe Lebović je majstorskim rukopisom dao svojim likovima takvu moć da pred vašim očima očiglednu istinu kidaju\, transformišu\, manipulatorski besprekorno pervertuju u svoju suprotnost\, tako da vi možete samo da se smrznete od straha kad shvatite sa kakvom je lakoćom to moguće učiniti. \nOksfordski rečnik je 2016. za reč godine izabrao reč postistina. Definicija kaže da ta reč odražava stanje u kojem su činjenice manje važne od od ličnog ubeđenja šta je istina i time otvara prostor za manipulaciju svake vrste. Veliki pisac Đorđe Lebović je za to znao i mnogo pre\, u ovom tekstu pisanom pre više od pedeset godina\, na to nas je proročki i upozoravao. \nOvu predstavu posvećujemo svim onim žrtavama seksualnog nasilja koje su smogle hrabrosti da izađu i javno „upere prstom direktno u lice zla” ali onim koje još ćute\, jer ova predstava prikazuje sav pakao koji jedna žrtva prolazi kada reši da progovori.” \nSlobodan Branković \n  \n 
URL:https://www.barskiljetopis.me/event/snp-kulturni-centar-panceva-beo-art-i-saveza-dramskih-umetnika-vojvodine-lutka-sa-kreveta-broj-21/
LOCATION:Stari Bar – amfiteatar
CATEGORIES:Pozorišni program
END:VEVENT
BEGIN:VEVENT
DTSTART;TZID=UTC:20220825T213000
DTEND;TZID=UTC:20220825T213000
DTSTAMP:20260504T070700
CREATED:20220707T102441Z
LAST-MODIFIED:20220707T102441Z
UID:12596-1661463000-1661463000@www.barskiljetopis.me
SUMMARY:Hrvatsko narodno kazalište Zagreb i teatar „Erato“ Zagreb: “Kad svijeće dogore”
DESCRIPTION:Hrvatsko narodno kazalište Zagreb i teatar „Erato“ Zagreb \nSándor Márai-Christopher Hampton \n“Kad svijeće dogore” \nrežija: Branko Ivanda \n  \nprevod: Veronika Kordić \nscenografija: Andrea Lipaj \nkostimografija: Slavica Šnur \nsvjetlo: Milan Kovačević \nvideo i zvuk: Alfred Kolombo\, Mario Romulić\, Tomislav Gučić \nIgraju: Siniša Popović\, Goran Grgić\, Zrinka Cvitešić/Iva Mihalić \n  \nO predstavi: \nDvojica prijatelja nalaze se nakon trideset godina i svojevrsnim verbalnim sukobom suočavaju se s dugo skrivanom tajnom njihovog odnosa. Šta ih je razdvojilo  i šta ih je ponovo spojilo u jednoj burnoj noći\, da bi se ponovo rastali\, ali ovaj put zauvijek? Je li to duh mrtve žene koja se pojavljuje prelazeći u njihovu realnost? Koja je uloga muzike u njihovim životima\, naročito Šopena? Dvojica ostarjelih muškaraca i tri žene isprepliću  svoje živote\, miješaju prošlost sa sadašnjošću\, dajući priči okvir napetog suspensa. Evocirajući prošlost\, skidajući veo po veo s tajanstvenog događaja koji je turbulentno promijenio njihove živote\, prenose dramski sukob u sadašnjost i tražeći razrješenje plešu između osvete i pomirenja. Tražeći svrhu svojih života\, jedno epizodno lice će im prigovoriti: Što hoćete? Preživjeli ste. Je li zaista svrha naših života preživjeti? Na to pitanje Márai daje konkretan odgovor. \nA odgovor daje i kreativni tim predstave Kad svijeće dogore. Zaveden i inspirisan\, Ivanda slijedi Máraiev put prema središtu tamnih prostora naše psihe. Odriče se efekata teatra vizualnih i fizičkih atrakcija te vodi svoje glumce do dubokih intimnih odnosa u kojem svaka riječ\, ponekad šapat\, traži uvjerljivost u privatnosti glumčeve osobe. Nazovimo to shvaćanjem Máraievog de profundisa ili pokušajem povratka uvjerljivosti pozorišne riječi. \n  \nRiječ reditelja: \n“Dok se bauk masovne zaraze i straha od bolnog umiranja širi zemaljskom kuglom\, Márai nas vraća u intimni svijet živih lica i kontradiktornih moralnih stavova. Ako je smrt zadana i neizbježna\, onda postaju dominantna pitanja odnosa muškarca i žene\, prijateljstva i izdajstva\, moralnost ubojstva u namjeri i kao kruna: Što je smisao ljudskog života\, preživjeti ili doživjeti? Máraieva dramatična introspekcija budi kreativnu strast i neodoljivu potrebu da se dramska lica oplode životnom uvjerljivošću\, a publici udahne jedinstveni emotivni doživljaj. Márai preskače banalnosti i piše o suštini. A povratak suštini je za sve nas pomalo zaboravljena kategorija.” \n  \nBranko Ivanda \n  \nO reditelju: \nBranko Ivanda rođen je 1941. godine u Splitu\, a komparativnu književnost i filozofiju apsolvirao je na zagrebačkom Filozofskom fakultetu te diplomirao filmsku i pozorišnu režiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Profesionalnu filmsku karijeru započeo je 1967. kao scenarista filma Iluzija\,  a od tada je kao scenarista i/ili reditelj učestvovao u tridesetak filmskih projekata. Prvi rediteljski radio bio je film Gravitacija ili fantastična Mladost činovnika Borisa Horvata  iz 1968. Snimio je nekoliko televizijskih serija i filmova\, režirao dokumentarne i reklamne filmove\, direktne televizijske prenose operskih i dramskih predstava\, koncerata klasične i jazz muzike i učestvovao kao autor stručnih filmskih priloga u specijalnim televizijskim emisijama o filmu. Od 1980. bio je redovni profesor filmske I televizijske režije na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu\, a od 1985. do 1990. predavao je režiju na University of California u Los Anđelesu. Dobitnik je nekoliko domaćih i inostranih nagrada na filmskim festivalima. \n 
URL:https://www.barskiljetopis.me/event/hrvatsko-narodno-kazaliste-zagreb-i-teatar-erato-zagreb-kad-svijece-dogore/
LOCATION:Stari Bar – amfiteatar
CATEGORIES:Pozorišni program
END:VEVENT
END:VCALENDAR