BEGIN:VCALENDAR VERSION:2.0 PRODID:-//Barski ljetopis - ECPv6.5.1.6//NONSGML v1.0//EN CALSCALE:GREGORIAN METHOD:PUBLISH X-ORIGINAL-URL:https://www.barskiljetopis.me X-WR-CALDESC:Events for Barski ljetopis REFRESH-INTERVAL;VALUE=DURATION:PT1H X-Robots-Tag:noindex X-PUBLISHED-TTL:PT1H BEGIN:VTIMEZONE TZID:UTC BEGIN:STANDARD TZOFFSETFROM:+0000 TZOFFSETTO:+0000 TZNAME:UTC DTSTART:20190101T000000 END:STANDARD END:VTIMEZONE BEGIN:VEVENT DTSTART;TZID=UTC:20190803T213000 DTEND;TZID=UTC:20190803T213000 DTSTAMP:20260506T071406 CREATED:20190614T211230Z LAST-MODIFIED:20190614T211230Z UID:9579-1564867800-1564867800@www.barskiljetopis.me SUMMARY:„Barski ljetopis“ i Gradsko pozorište Podgorica: „O MIŠEVIMA I LJUDIMA“\, režija: Dino Mustafić DESCRIPTION:„Barski ljetopis“ i Gradsko pozorište Podgorica\npo motivima novele Džona Stajnbeka\n„O MIŠEVIMA I LJUDIMA“\nRežija: Dino Mustafić \nDramatizicija i dramaturgija: Stela Mišković\nScenografija: Smiljka Šeparović Radonjić\nKostimografija: Lina Leković\nMuzika: Tamara Obrovac \n  \nIgraju: Mišo Obradović\, Miloš Pejović\, Branko Ilić\, Pavle Ilić\, Vule Marković\, Marija Đurić\, Dejan Đonović i Božidar Zuber \n  \nO predstavi: \n„O miševima i ljudima“ govori o posljedicama ekonomske krize u Americi tridesetih godina prošlog vijeka i u tom smislu odlično korespondira sa današnjim vremenom. Ipak\, naše čitanje stavlja fokus na nit koju je i sam Stajnbek suptilno provukao kroz novelu: progovorićemo o snovima\, iluzijama kao neophodnosti opstanka u surovom okruženju koje marginalizuje drukčije\, stare\, bolesne i osobe sa smetnjama u razvoju; o bijegu u utopiju kao jedinom mjestu na kojem možemo biti srećni dok nas ne ugrizu oštri zubi stvarnosti – dok se ne suočimo sa činjenicom da se ovdje i sada prijateljstvo\, humanost i sloboda povlače pred strahom\, interesom i taštinom. \n  \nRiječ reditelja \n„Roman je smješten u tridesete godine prošlog vijeka\, u period Velike depresije u Americi\, ali može se čitati nezavisno od toga da li smo upoznati sa istorijskom pozadinom\, jer je siromaštvo i težak život najnižeg sloja ljudi nešto što je uvijek aktuelna i velika tema. Osim pomenutog\, u centru romana je i priča o jednom neobičnom prijateljstvu između Džordža\, čestitog i dobrog čovjeka\, i Lenija\, krupnog i snažnog čovjeka sa umom malog djeteta. Oni čine porodicu\, držeći se jedan drugog kako bi pobijedili usamljenost i otuđenost. Tu je i motiv Američkog sna\, kao sveprisutne teme u američkoj književnosti\, ali i filozofiji utopije što mi je blisko svjetonazorski etički. Za takvo iskustvo nije potrebno bilo intervenisati u literarni materijal kako bi približili epohu gledaocima. Mi živimo isti ili čak i gori socijalni i politički trenutak\, koji prepoznajemo u našoj svakodnevnici. „O ljudima i miševima“ je jedinstvena priča koja dirljivo govori o istinskom prijateljstvu\, očaju i beznađu ljudi za vrijeme Velike depresije i krahu američkog sna\, ispričana je egzistencijalistički i emotivno. Ova vanvremenska priča čini ovaj roman revolucionarnim za svako vrijeme jer govori o pravu na život i kada smo drugačiji od većine. Zabrinuti smo nad svijetom koji se drastično dehumanizira svakodnevnom i agresivnom trkom za profitom. Postajemo moderni robovi\, nadničari neoliberalnog kapitala koji proždrljivo jede našu sudbinu i potragu za srećom\, prava na san\, utopiju\, viziju boljeg i pravednijeg svijeta”. \nDino Mustafić \nRiječ dramaturškinje \nŽderači snova \n„Roman „O miševima i ljudima“ napisan je za vrijeme Velike depresije u Americi. Kad razmišljamo o sintagmi „velika depresija“ nužno se nameće činjenica da ona savršeno korespondira sa našim „ovdje i sada“.\nLjude na ivici egzistencije koji utopijom krče svoj put kroz život\, utapajući se u znoju\, svjesni da bez tog sna za koji se grčevito drže ne bi preživjeli ni dana\, srećemo svakodnevno. Mi smo ti ljudi.\nPored ljudi na margini društva\, izolovanih zbog rodne\, vjerske\, nacionalne\, rasne pripadnosti\, koji opet sami marginalizuju određene manjine i na taj način zatvaraju krug diskriminacije\, prolazimo iz časa u čas. Mi smo ti ljudi.\nLjudi čiji se život svodi na puko preživljavanje\, jer ono što zaradimo zadovoljava tek primarne potrebe sa Maslovljeve ljestvice. Sve što zaradimo pojedemo. Jedemo svoje snove dok hrana ne proguta nas.\nMi smo ti ljudi. Ili miševi.“ \nStela Mišković URL:https://www.barskiljetopis.me/event/barski-ljetopis-i-gradsko-pozoriste-podgorica-o-misevima-i-ljudima-rezija-dino-mustafic/ LOCATION:Stari Bar – amfiteatar CATEGORIES:Pozorišni program ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://www.barskiljetopis.me/wp-content/uploads/2019/06/o-miševima-i-ljudima-cover-događaj.jpg ORGANIZER;CN="JP Kulturni centar Bar":MAILTO:pr@barskiljetopis.me END:VEVENT BEGIN:VEVENT DTSTART;TZID=UTC:20190806T213000 DTEND;TZID=UTC:20190806T213000 DTSTAMP:20260506T071406 CREATED:20190614T210556Z LAST-MODIFIED:20190618T163726Z UID:9581-1565127000-1565127000@www.barskiljetopis.me SUMMARY:JU „Grad teatar“ Budva i SNP Novi Sad: „KRVAVE SVADBE"\, režija: Igor Vuk Torbica DESCRIPTION:JU „Grad teatar“ Budva i Srpsko narodno pozorište Novi Sad \nFederiko Garsija Lorka \n„KRVAVE SVADBE“ \nRežija: Igor Vuk Torbica \n\nScenografija: Branko Hojnik\nKostimografija Jelisaveta Tatić Čuturilo\nMuzika: Vladimir Pejković\nScenski govor: dr Dejan Sredojević\nDizajn svjetla: Milica Stojšić \nIgraju: Varja Đukić\, Milica Grujičić\, Ivana Mrvaljević\, Pavle Popović\, Branka Stanić\, Vukašin Ranđelović\, Miroslav Fabri\, Draginja Voganjac\, Maja Stojanović\, Dušan Vukašinović\, Filip Đuretić i Nenad Pećinar. \nTrajanje: 95 minuta \n  \nRiječ reditelja: \n„Htio sam odmah da pronađem tekst zbog kojeg bi me mnogi na prvom mjestu upitali – nama rediteljima veoma dobro znano pitanje – „Šta ćeš sa tim danas?“ Već sam imao i spreman odgovor\, da me ne zanima to „danas“\, da\, ako svakoj stvari koju činimo moramo naći i trenutno uzemljenje i utemeljenje u neposrednom „sad i ovdje“\, onda k vragu sa cjelokupnom umjetnošću. Htio sam pozvati ljude da na trenutak prestanu da misle iz sopstvenog pakla subjektiviteta. Da puste znanje i da osjete. Da nekom drugom centru\, a ne onom cerebralnom\, dozvole da primi jedno djelo. Da umire buku svojih misli i da prije svega slušaju i osjete. \nLorka je bio moj prvi izbor\, ne samo zbog neospornog mjesta u cjelokupnoj evropskoj i svjetskoj pjesničkoj tradiciji\, nego i stoga što je jedan od rijetkih autora koji je uspio prenijeti svoj pjesnički jezik u teatarske okvire\, istovremeno se opirući tome da se povinuje zakonima tradicionalnog dramskog sklopa\, sukoba\, fabularnog razvoja i značenja. Sem toga\, na prostorima naše nekadašnje zajedničke zemlje\, Lorka je dugo zapostavljan na pozorišnim scenama. Na tim našim geografskim prostorima zapravo je zauvijek ostalo neotkriveno\, ili bar ne u potpunosti otkriveno\, ono što se naziva „novom španskom poezijom“. Paradoksalno\, jer mogli bismo primijetiti da je toliko toga zajedničkog u motivima naših dvaju poetskih i jezičkih nasljeđa. (Nije tek slučaj ni koincidencija to što je\, recimo\, nadrealizam tako brzo – nakon što je izrastao iz glasova mahom španskih autora – našao svoj trenutan odgovor i kod autora jugoslovenskih naroda). Lorka je\, u tom pogledu\, za mene bio autor sa kojim bismo\, i bez pravog predznanja publike\, mogli ostvariti podsvjesne asocijacije i dijaloge kroz predstavu. Uostalom\, on je u svojoj poetici pomirio ono što se na našim prostorima\, sva je prilika\, nikad neće pomiriti. Kao nijedan autor prije njega\, Lorka je objedinio\, u jednakoj mjeri i snazi\, tri poetska\, autorska\, i\, rekao bih\, ideološka plana: umjetničke tradicije\, narodnog i ličnog.“ \nIgor Vuk Torbica \nO reditelju: \nIgor Vuk Torbica je rođen u Drvaru (Bosna i Hercegovina)\, djetinjstvo je proveo u Rovinju\, u Puli je završio Srednju školu za primijenjenu umjetnost i dizajn\, a režiju je diplomirao 2013. godine na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu u klasi profesorke Alise Stojanović. Njegova ispitna predstava na trećoj godini\, Nušićev „Pokojnik“\, dobila je glavnu nagradu „Studio festa“\, proglašena je za najbolju predstavu Nušićevih dana u Smederevu\, i trajno je ostala na repertoaru Jugoslovenskog dramskog pozorišta. \n„Razbijeni krčag“ u istom pozorištu dobio je 2016. godine pet nagrada na Danima komedije u Jagodini\, tri plus jednu pohvalu na Međunarodnom festivalu malih scena u Rijeci\, tri nagrade na danima satire u Zagrebu. Igor Vuk Torbica je zatim režirao „Ožalošćenu porodicu“ u Kranju\, „Don Žuana“ u Zrenjaninu\, „Hinkemana“ u Zagrebačkom kazalištu mladih koji je osvojio nagradu za najbolju predstavu Jugoslovenskog pozorišnog festivala „Bez prevoda“ u Užicu\, nagradu „Ardalion“ za režiju\, nagradu za najbolju predstavu na Gavelinim večerima u Zagrebu i nagradu za režiju\, „Priče iz bečke šume“ u zagrebačkom pozorištu „Gavela“\, a u martu 2017. je održana premijera „Carstva mraka“ Lava Tolstoja u Narodnom pozorištu u Beogradu. URL:https://www.barskiljetopis.me/event/ju-grad-teatar-budva-i-snp-novi-sad-krvave-svadbe-rezija-igor-vuk-torbica/ LOCATION:Ljetnja pozornica Doma kulture CATEGORIES:Pozorišni program ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://www.barskiljetopis.me/wp-content/uploads/2019/06/krvave-svadbe-cover-događaj.jpg ORGANIZER;CN="JP Kulturni centar Bar":MAILTO:pr@barskiljetopis.me END:VEVENT BEGIN:VEVENT DTSTART;TZID=UTC:20190810T213000 DTEND;TZID=UTC:20190810T213000 DTSTAMP:20260506T071406 CREATED:20190618T055047Z LAST-MODIFIED:20190717T170301Z UID:10048-1565472600-1565472600@www.barskiljetopis.me SUMMARY:„Barski ljetopis“ i Gradsko pozorište Podgorica: „DON KIHOT“\, režija: Andraš Urban DESCRIPTION:„Barski ljetopis“ i Gradsko pozorište Podgorica \nMigel de Servantes \n„DON KIHOT“ \nRežija: Andraš Urban \nTekst: Vedrana Božinović \nMuzika: Irena Popović Dragović \nScenorafija: Smiljka Šeparović Radonjić \nKostimografija: Lina Leković \nIgraju: Branka Femić Šćekić\, Kristina Obradović\, Branka Stanić\, Jelena Simić\, Sanja Popović\, Vanja Jovićević  i Anđelija Rondović. \n  \nRiječ reditelja: \nNeću da radim folirantsku predstavu. Da. Radim samo jednu. Ovu. Kao da je poslednja. Svaka je donkihotovsko ludilo. Borba na život i smrt. Pa svojevrsno ludilo. Nemoćni smo pred zlom. Kompromisni smo. Palićemo i knjige. A na početku smo samo hteli miran život. U biti. Borba za ideale postane samo budalaština iz mladosti. Krizis adolescensis. Svi nas ubeđuju da su to samo vetrenjače… da je pozorište samo ono sto oni razumeju\, samo ono sto oni umeju da rade. Sedam žena. Sedam glumica koje biju svoju bitku malo duže od sat vremena. Izgaraju na sceni. I 7 mikrofona. Opet. Da. Znači da vama ipak samo ostaje da se udobno namestite na vašim stolicama\, i prepustite se predstavi. \nAndraš Urban \nRiječ autorke teksta: \nDon Kihot je klasika. \nOvo je rečenica koja će na ovaj ili onaj način nekoliko puta biti izgovorena u predstavi. I to jeste tako. „Najprevođenije djelo nakon Biblije“\, roman koji se proglašava začetnikom savremenog romana\, lik koji je postao simbolom\, arhetipom\, vjerovatno najpoznatiji lutajući vitez svih vremena – samo je početak onoga što se kao teret svali na svakoga ko krene u dramsku borbu sa Don Kihotom. Servantes je veliki pisac i „Don Kihot“ je\, nesumnjivo\, veliko djelo\, ali čvrsto vjerujem u to da posao pozorišta nije da nam velika djela lijepo pročita sa scene. Pozorište je umjetnost za sebe. Nikako samo ilustracija književnosti\, ma kako ona genijalna bila. Zato ova predstava nije namijenjena srednjoškolcima koji se teško probijaju kroz školsku lektiru. Nije\, u slučaju da žele da im se prepriča fabula. I svakako jeste i njima\, ali i svima onima koji žele da se zajedno sa nama zapitaju – šta znači potraga za idealima danas. U kakvom društvu živimo\, kakvom težimo i da li je idealno društvo\, čak i ako ga dosegnemo\, zaista po našim mjerilima. Nas\, Balkanaca\, koji cijene činjenicu da ne mora sve uvijek po zakonu\, nego postoji i nešto što je stvar dogovora. \nPa makar se to ticalo i zakona koje smo sami donijeli. \nServantes piše roman koji je zabavna i duhovita pustolovina. Ali je i kritika književnosti\, pozorišta\, drame (Servantes je bio dramaturg i dramski pisac)\, religije\, čak i odnosa prema ženama… Iako se opšte znanje o Don Kihotu zaustavlja na vjetrenjačama\, u romanu se jasno progovara o idealu države\, društva\, ljubavi i umjetnosti. Time smo se bavili. \nNaši lutajući vitezovi su viteškinje. Rogobatan termin. Ali gender ispravan\, te potpuno u skladu sa Zakonom o ravnopravnosti spolova u Crnoj Gori koji diskriminacijom smatra\, da parafraziram\, čak i jezičku upotrebu muškog roda kao generički neutralnog kada se govori o različitim rodovima. No\, zakoni su jedno. A praksa je\, rekoh\, gotovo uvijek\, nešto sasvim drugo. \nOvo nije priča o ženama. Ovo je priča o društvu. Jer su i žene i muškarci plod društvenih zakonitosti i posljedica odnosa koji se njeguju kao tradicija\, očuvanje reda ili\, što je možda i najvažnije – obraza. Ovo nije samo ženska priča\, ali jeste priča koju pričaju žene. Iz svoje vizure. One progovaraju o svojim\, tim strašnim i nerazumnim\, „ženskim pravima“. A samo onaj koji ne sluša ili neće da sluša neće shvatiti kako su to uvijek i samo prava svakog čovjeka. \nAko više iko ima snage i volje da se za prava bori. Jer\, „ovo je loše vrijeme za lutajuće vitezove“. \nJuriš na vjetrenjače. \nVedrana Božinović \n  \nO reditelju: \nAndraš Urban je rođen 1970. u Senti. Sa sedamnaest godina\, formira samostalnu pozorišnu i književnu radionicu\, u kojoj radi kao autor\, reditelj i glumac. Nakon izvjesnog vremena\, formira pozorišnu trupu „Aiowa“\, koja je teatar tretira kao specifičnu\, ali ipak sveumjetničku ideološku akciju. Na novosadskoj Akademiji umjetnosti\, studira filmsku i pozorišnu režiju. Istovremeno je kao reditelj angažovan u subotičkom Narodnom pozorištu. Sredinom devedesetih\, napušta studije\, rad u pozorištu i godinama živi povučeno. Režiju diplomira 2000. godine\, u klasi prof. Vlatka Gilića i Bora Draškovića\, i nastavlja intenzivan rad u pozorištu. Uz podršku segedinskog MASZK­a\, i vlastitog ansambla stvara i „nezavisne“ pozorišne predstave. Od 2005. godine direktor je Mađarskog gradskog pozorišta „Deže Kostolanji“ u Subotici. Osnivač je internacionalnog pozorišnog festivala „Desiré Central Station“. Radi u Novom Sadu i Subotici\, vodi umjetničke radionice u Rumuniji\, odlazi na studijsko putovanje u Japan. Režirao je predstave u Nišu\, Novom Sadu\, Beogradu\, Segedinu\, Bitolju\, Ljubljani\, Berlinu\, Klužu\, Varni. Ukupno\, četrdesetak profesionalnih režija. Pozorište percipira kao na prosvijetljeni prostor\, ponekad provokativne akcije\, gdje se misli\, govori i organizuje specifičan vid umjetničke stvarnosti. Predstava je za njega komunikacija\, i druga stvarnost\, koja postoji za sebe\, ali nastaje u odnosu izvođača\, izvođene stvarnosti i gledaoca. Režiju ostvaruje preko interaktivne komunikacije s glumcem. Nosilac je odlikovanja\, nagrada „Jasai Mari“ (Najprestižnija nagrada za pozorišnu umjetnost Republike Mađarske)\, nagrada „Joakim Vujić“\, „Pro urbe“ grada Subotice\, „Pro urbe“ grada Senta\, za Paralelnu umjetnost (Mediawave). Njegove režije i predstave su nagrađivane na festivalima: „Profesionalna pozorišta Vojvodine“\, „Sterija“\, „Infant“\, „Joakimfest“\, „Tvrđava fest“\, „Teatarfest“\, „Festival alternativnih pozorišta Republike Mađarske“\, „Festival mađarskih pozorišta“\, „MOT“. URL:https://www.barskiljetopis.me/event/barski-ljetopis-i-gradsko-pozoriste-podgorica-don-kihot-rezija-andras-urban-3/ LOCATION:Ljetnja pozornica Doma kulture CATEGORIES:Pozorišni program ORGANIZER;CN="JP Kulturni centar Bar":MAILTO:pr@barskiljetopis.me END:VEVENT BEGIN:VEVENT DTSTART;TZID=UTC:20190813T213000 DTEND;TZID=UTC:20190813T213000 DTSTAMP:20260506T071406 CREATED:20190614T210150Z LAST-MODIFIED:20190618T164007Z UID:9586-1565731800-1565731800@www.barskiljetopis.me SUMMARY:Narodno pozorište Sombor: „SUMNJIVO LICE“\, režija: Jagoš Marković DESCRIPTION:Narodno pozorište Sombor \nBranislav Nušić \n„SUMNJIVO LICE“ \nAdaptacija i režija: Jagoš Marković \nKostimografija: Božana Jovanović\nScenografija: Jagoš Marković\nIzbor muzike: Jagoš Marković\nLektor: dr Ljiljana Mrkić Popović\nMaska: Nijaz Memiš \nMuzičari: „Dunavski biseri“\, Apatin \nIgraju: Saša Torlaković\, Biljana Keskenović\, Danica Grubački\, Radoje Čupić\, Srđan Aleksić\, David Tasić Daf\, Pero Stojančević\, Aleksandar Ristoski\, Zdravko Panić\, Živorad Ilić\, Ninoslav Đorđević\, Mihajlo Nestorović\, Dragana Šuša\, Vladimir Broćilović i Nemanja Bakić. \nTrajanje: oko 100 minuta \nO predstavi: \nPoznata komedija našeg čuvenog komediografa koja govori o nama\, našem mentalitetu; tematski aktuelna i dan danas. Glavna tema komada je korumpirana i nesposobna vlast koja traži sumnjivo lice\, a sporedna je sukob roditelja i djece. Jerotije\, neuk i niskog morala sreski kapetan\, želi da uhvati sumnjivo lice i da na taj način napreduje u svojoj karijeri. Deformisan otvaranjem i dešifrovanjem raznih tajnih državnih i privatnih spisa\, Jerotije zajedno sa svojom ženom Anđom čita ćerkino ljubavno pismo od izvjesnog Đoke. Prekida ih činovnik Vića koga Jerotije smatra idealnim kandidatom za muža njegove ćerke. Vića donosi pismo iz Ministarstva u kom\, kada su uspjeli da ga dešifruju\, saznaju da će u njihov srez doći sumnjivo lice\, za kojeg se samo zna da je mlad i da sa sobom nosi revolucionarne antidinastičke spise i pisma. Poslije detaljno razrađenog plana i napada na hotel „Evropa“\, zajedno sa svojim podređenima Jerotije hapsi Đoku misleći da je baš on to „sumnjivo lice“. \n  \nRiječ kritike:  \n„…U „Sumnjivom licu“ somborskog pozorišta se\, naime\, ispostavilo da je Markovićeva poetika do te mere u stanju da supsumira različite stilske poetike da se Nušićev tekst bez problema uklopio u nju ili\, ako stvar okrenemo drugačije\, Nušićeve replike su bez problema funkcionisale u komadu koji je „ispisao“ Jagoš Marković. Konkretno govoreći\, predstava „Sumnjivo lice“ je realizovana na prvi pogled oprečnim rešenjima. S jedne strane\, u pitanju je potpuno preinačavanje Nušića na koga smo navikli. Postavljanjem težišta predstave u gogoljevskom načinu pripovedanja i insistirajući na ruralnim crtama karaktera glavnih junaka koje će pritom smestiti u (scenske) okvire domaćeg tužnog hora\, parafrazu antičkog\, ispostavilo se da je Nušić zapravo nadrealista. Priča o tužnom liku Jerotija\, njegovoj porodici i stradanju kome će biti izložen zaljubljeni Vića\, zapravo je nadrealna pripovest o našoj nadrealnoj stvarnosti. S druge strane\, bukvalna karikaturalnost glavnog junaka Jerotija\, koga je Saša Torlaković odigrao potpuno u skladu sa rediteljevom intonacijom uvećavajući njegove osobine do paroksizma\, zatim pomeranja Anđinog lika (Biljana Keskenović) u istom smeru\, pri čemu je njena priroda definisana kako spoljašnjim elementima\, tako\, usmeravanjem njenog lika u pravcu realizacije osnovnog komičarskog prosedea uz pomoć inscenacije domaćičke logike kao načina kontrole vlasti\, predstavlja postupak doslovnog pridržavanja Nušićevog teksta. Značaj ove režije Jagoša Markovića upravo se sastoji u onom delu njegovog stava prema Nušiću koji se može imenovati terminom pravovernosti.“ \nDarinka Nikolić \n  \nO reditelju: \nJagoš Marković (Podgorica\, 1966) je jedan od najistaknutijih pozorišnih reditelja u regionu. Diplomirao je na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu\, u klasi profesora Borjane Prodanović i Svetozara Rapajića. \nU Narodnom pozorištu u Beogradu\, čiji je stalni reditelj od 2008. godine\, režira najznačajnije naslove svjetske i domaće klasike: „Učene žene“\, „Hasanaginica“\, „Gospođa ministarka“\, „Pokondirena tikva“\, „Dr“\, „Antigona“\, „Pepeljuga“ (opera) i „Figarova ženidba“ (opera). Po pravilu\, njegove predstave su dugovječne\, hvaljene i izvode se uvijek pred punom salom. \nU drugim teatrima u zemlji i inostranstvu režirao je do sada preko pedeset predstava. Među najznačajnije ubrajaju se: „Romeo i Julija“\, „Kate Kapuralica“\, „Dekameron dan ranije“ (Narodno pozorište Sombor)\, „Lukrecija iliti ždero“ (Pozorište na Terazijama)\, „Skup\, „Bogojavljenska noć“\, „Tako je ako vam se tako čini“ (JDP)\, „Porodične priče“\, „Gospoda Glembajevi“\, „Jesenja sonata“ (Atelje 212)\, „Galeb“\, „Filumena Marturano“ i opera „Karmen“ (HNK Ivana pl. Zajca)\, „Lukrecija o bimo rekli Požeruh“ (Riječke ljetnje noći)\, „Učene žene“ (HNK Split)\, „Čarapa od sto petlji“ (BDP)\, „Zora na istoku“\, „Naši sinovi“\, „Svinjski otac“ (Zvezdara teatar)\, „Hasanaginica“ (Centar za kulturu Tivat)\, „Tartif“\, „Hekuba“… (CNP). \nU švedskom kraljevskom pozorištu „Dramaten“ povodom jubileja tog teatra režirao je Strinbergovu „Kraljicu Kristinu“. Poslije raspada Jugoslavije prvi je naš reditelj koji je radio na Dubrovačkim ljetnjim igrama („Romeo i Julija“\, 2014). \nReditelj Marković je dobitnik oko pedeset strukovnih\, festivalskih i državnih nagrada među kojima su: Nagrada „Bojan Stupica“\, Nagrada oslobođenja Beograda\, Trinaestojulska nagrada\, Nagrada „Mića Popović“\, Nagrada za sveukupan doprinos stvaralaštvu Crne Gore\, Nagrada grada Beograda\, Nagrada grada Podgorice\, Sterijina nagrada\, nekoliko nagrada „Zlatni ćuran“\, „Ardalion“… \nU Bugarskoj je održan i festival „Balkan čita Jagoša“ u okviru koga su četiri reditelja radila njegov tekst „Govornica“. URL:https://www.barskiljetopis.me/event/narodno-pozoriste-sombor-sumnjivo-lice-rezija-jagos-markovic/ LOCATION:Ljetnja pozornica Doma kulture CATEGORIES:Pozorišni program ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://www.barskiljetopis.me/wp-content/uploads/2019/06/simnjivo-lice-cover-događaj.jpg ORGANIZER;CN="JP Kulturni centar Bar":MAILTO:pr@barskiljetopis.me END:VEVENT BEGIN:VEVENT DTSTART;TZID=UTC:20190817T213000 DTEND;TZID=UTC:20190817T213000 DTSTAMP:20260506T071406 CREATED:20190614T205848Z LAST-MODIFIED:20190614T205848Z UID:9592-1566077400-1566077400@www.barskiljetopis.me SUMMARY:„Barski ljetopis“ i Kraljevsko pozorište „Zetski dom“ na Cetinju: „ORKANSKI VISOVI“\, režija: Dora Ruždjak Podolski DESCRIPTION:„Barski ljetopis“ i Kraljevsko pozorište „Zetski dom“ na Cetinju\nPo motivima romana Emili Bronte \n„ORKANSKI VISOVI“ \nRežija: Dora Ruždjak Podolski\nDramatizacija i dramaturgija: Stela Mišković\nScenografija: Jelena Tomašević\nKostim: Lina Leković\nMuzika: Slobodanka Bobana Dabović \nIgraju: Miloš Pejović\, Ana Vučković\, Katarina Krek\, Dejan Ivanić\, Branka Stanić\, Emir Ćatović\, Jelena Simić\, Danilo Čelebić i Ognjen Raičević \nO predstavi:  \nKlasik engleske i evropske književnosti\, „Orkanski visovi“ Emili Bronte doživio je prvu dramatizaciju na Balkanu u koprodukciji festivala „Barski ljetopis“ i Kraljevskog pozorišta „Zetski dom“ na Cetinju. Predstava je premijerno izvedena 20. jula 2017. godine u Starom Baru\, a 24. oktobra na Cetinju.\nNa sceni u Starom Baru\, rediteljka je insistirala na ambijentalnosti prostora\, koji upisuje dodatni sadržaj\, gdje metafora zavisi od metafizike samog prostora i vremena. Takva se postavka igra na svim otvorenim scenama\, gdje prostor uvlači interprete u sebe\, i isto tako interpreti – glumci upisuju svoj izražaj u prostor.\nU zatvorenom prostoru\, dobija se intimnost koja je potrebna za sprovođenje osnovnog koncepta\, a to je prisustvo\, svjedočenje. Metafizičnost zavisi od simbolike detalja – dramaturškog\, rediteljskog\, a pogotovo glumačke izražajnosti.\nDramatizacija Stele Mišković progovara o izborima koje pravimo\, načinu na koji se nosimo sa njima\, načinu na koji prihvatamo tuđe izbore\, dosljednosti koju imamo u odnosu na ono što smo izabrali i zašto pravimo izbore sa kojima nismo spremni da živimo. \n  \nRiječ rediteljke: \n„Roman govori o ljudskim manama sasvim otvoreno\, on ne skriva čovjeka i njegove svijetle i mračne strane. Bronte vrlo hrabro sprovodi tabu temu zlostavljanog djeteta\, Hitklifa\, koji dolazi u tuđu porodicu bez ikakvog pedigrea. Sa tom tematikom\, usvajanjem djece\, mi se i danas mučimo. Radeći na ovom komadu uvidjela sam da Bronte prvi put u istoriji književnosti govori o razvodu. Bronte je samim tim hroničar svega što se nama danas događa. Mi živimo slobodnije\, ali istovremeno opterećenije. \nUvijek sam smatrala da čovjek po suštini i potrebama uvijek ostaje isti\, samo se socijalna struktura mijenja\, način na koji nas društvo ograničava.“ \nDora Ruždjak Podolski \n  \nO rediteljki: \nDora Ruždjak Podolski je renomirana hrvatska rediteljka koja je do sada režirala sedamdesetak dramskih\, operetnih i opernih naslova\, među kojima su i: „Madama Butterfly“ (Puccini)\, „Traviata“ (Verdi)\, „Tragedija mozgova“ (Kamov)\, „Chicago“ (Kander – Fosse – Ebb)\, „Priča o vojaku“ (Stravinski – Ramuz)\, „Ljepotica i zvijer“ (Woolverton – Rice – Ashman)\, „La Boheme“ (Puccini)\, „San ljetne noći“ (Shakespeare)\, „Žena – bomba“ (Sajko)\, „Acis i Galatea“ (Handel)\, „Slučajevi običnog ludila“ (Zelenka)\, „Carmen“ (Bizet)\, „Cabaret“ (Masteroff – Ebb – Kander)\, „Regoč“ (I. B. Mažuranić)\, „Dorothy Gale“ (Zajec)\, „Ana Karenjina“ (Tolstoj)\, „Amadeus“ (Schaffer)\, „Posljednji dani mira“ (Vidić). \nRežirala je u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu\, Splitu\, Osijeku i Rijeci\, na Dubrovačkim ljetnjim igrama\, u GK „Komedija“\, GK „Trešnja“\, ZKM-u\, GDK „Gavella“ i dr\, te u Sloveniji\, Bosni i Hercegovini\, Crnoj Gori\, Rusiji i Kanadi.\nS Frankom Perković 2001. osnovala je „Kazališnu udrugu frustriranih redatelja“ (KUFER)\, koja je afirmisala niz mladih umjetnika\, reditelja\, glumaca\, plesača i koreografa. Od 2012. godine vodi Umjetničku organizaciju „Ruždjak i Perković“ (RUPER). Bila je direktorka dramskog programa Dubrovačkih ljetnjih igara od 2009. do 2012. godine. Od 2017. godine je direktorka festivala Dubrovačke ljetnje igre. Predaje glumu na Muzičkoj akademiji i Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu.\nDobitnica je nagrade „Goran“ za mlade pjesnike\, nagrade za režiju „Postojanog kositrenog vojnikana“ na „Naj\, naj“ festivalu (2006)\, te Nagrade hrvatskog glumišta za režiju „Chicaga“ (2004)\, „Ljepotice i zvijeri“ (2008) i „Madame Buffault“ (2015). „Ljubavni napitak“\, „Čarobna frula“\, „Slavuj“\, „Madame Buffault“ i „Agrippina“\, projekti tri umjetničke akademije i TTF-a koje je vodila i režirala\, nagrađeni su Posebnom rektorovom nagradom (2008\, 2010\, 2013\, 2015. i 2016)\, a „Čarobna frula“ i „La Boheme“ (predstava HNK Split) i nagradom „Milka Trnina“. Predstave „Rent a friend“\, „Chicago“\, „Ljepotica i zvijer“ i „Cabaret“ nagrađene su Nagradom hrvatskog glumišta za najbolju predstavu u cjelini. URL:https://www.barskiljetopis.me/event/barski-ljetopis-i-kraljevsko-pozoriste-zetski-dom-na-cetinju-orkanski-visovi-rezija-dora-ruzdjak-podolski/ LOCATION:Stari Bar – amfiteatar CATEGORIES:Pozorišni program ATTACH;FMTTYPE=image/jpeg:https://www.barskiljetopis.me/wp-content/uploads/2019/06/orkasnki-visovi-cover-događaj.jpg ORGANIZER;CN="JP Kulturni centar Bar":MAILTO:pr@barskiljetopis.me END:VEVENT END:VCALENDAR