Loading Događaji

« Svi Događaji

  • Ovaj događaj je prošao.

Slobodan Vučković: „Hram zlatnog lotosa, 40 godina kasnije“, multimedijalno veče

24. avg 2022. od 21:00

SLOBODAN VUČKOVIĆ: „HRAM ZLATNOG LOTOSA, 40 GODINA KASNIJE“

multimedijalno veče (poezija, muzika, izložba fotografija)

Moderator: Željko Milović

 

„HRAM ZLATNOG LOTOSA“

Već više od dvije decenije, u raznim intervjuima i na skupnim susretima književnika, potenciram kako je najljepšu zbirku poezije ovdašnjih pisaca objavio još 1982. Slobodan Vučković. Zove se Hram zlatnog lotosa.

Bivalo je i biće u Baru i boljih pjesnika, i boljih pjesama, ali nijedna zbirka nije bila ovako raskošna, puna mirisa i boja koji vrište sa stranica, iz stihova, nijedna nije imala duh slobode i širokih prostranstava kao ova.

Vučković je do ove knjige stigao u 32. godini, nakon putovanja po svijetu, nošen neuništivim osjećajem hipi slobode koja se poklapala sa autorovim afinitetima. Bio je, naime, pjevač, izvođač, kompozitor, u monografiji crnogorskog rocka ima značajno mjesto.

Boravio je 1976. na putovanju po Istoku u “Magic Busovima” od Istanbula do Indije, što ga je inspirisalo za nagrađivanu zbirku psihodelične hermetične poezije Cvijet na kamenu (Titograd, 1980), ali i na autobiografsku putopisnu poetsku knjigu Hram zlatnog lotosa (uz putovanja kao oficir na trgovačkim brodovima), i danas u Crnoj Gori neprevaziđenu u domenu post-hipi poetskog izraza.

Knjiga Hram zlatnog lotosa je, nakon uvodne pjesme Pjesnik na putu, koja objašnjava credo čitavog izdanja, podijeljena na nekoliko poglavlja.

“Neka horovođe nategnu bubnjeve” donosi pjesme napisane u Istanbulu (Kapaličaršija ima dar da odagna teške misli), Dakaru (tam-tam, kora i balafon odzvanja u crnoj maski), Port Luisu (Lizu s Mauricijusa poznaje svaki mornar koji zna da bos hoda zelenim plažama ostrva), ispod Kilimandžara (dječak Bao Bao užarenim okom topi snijeg vrha Kibo), Singapura (podatim tijelom u ljubavi vješte Malajke) i Kabulu (oaza proizvođača hašiša iz Masar- i-Šerifa).

Slijedi “Čežnjiva pjesma punog mjeseca” od spisa nastalih u Amritsaru – Pendžab (zaboravi na ime, porijeklo i vjeru kada ulaziš u Zlatni hram), Benaresu na Gangu (zvuci sitara iz hrama na obali, miris sandalovog drveta), Agri (cio svijet zna kako voli slavni šah Jahana), Meruliju kod Nju Delhija (Ashoka mision miruje par koraka od solitera), Bengala (tražeći lik bengalca Tagore, bivam osvijetljen svijećom sa glave bogalja bez nogu i ruku), vozeći se Indijskom državnom željeznicom (prodavac čaja prodorno opominje na žeđ)… Treći pjesnički ciklus “Porculanska faza jasminovog čaja” vodi čitaoca na putovanje Kinom: Dairenom (plave, crvene, žute, crne porculanske vaze plove morima, kupe prašinu na nečijim policama), Šangaja (šampion rada fabrike Hero izlazi na glavnu kapiju), Kineskim zidom (nije se mogao sačuvati od malog cvijeta što je iznikao u kamenu).

Knjiga završava ciklusom “Hamburger i coca- cola”, pjesmama povratka u ralje moderne civilizacije, kao kontrasta dalekom istoku: iz voza Balkan- express (sufi ples bez kraja vrti se na kružnom putovanju od Istanbula do Kelna), Đenove (na trgu slavnog Andrea Dorie ni turista nema više), Roterdama (ja i moj prijatelj Dragon stišavamo mora u uzburkanim kriglama Heineken piva), luke Konstanca u Rumuniji (Marina Kotkina ima ples od sedefa), Pariza (jedan trenutak zaustavljanja na mostu na Seni dovoljan je), Njujorka (noć u Americi je budnija od dana), iz aviona preko Atlantika (reguliši časovnik kada se spustiš na aerodrom Kenedi)…

Svaka od stranica buja od treperenja čula, pisana je širom otvorenih očiju čovjeka koji u sebe upija sve moguće impresije iz raznih krajeva planete. Bavi se globalnim, ali i ličnim sudbinama; priča o antiherojima koji umiru od sifilisa, ali i o junacima koji osvajaju gradove i zemlje; govori o vječnoj ljubavi persijskih šahova ali i činovnika sa očima okruglih od pljeskavica… Pripovijeda o ribarima koji potežu mrežu, pijanim mornarima, zurlama od tikovine, avetima pustinjskih vjetrova, bisernim đinđuvama crne ljubavnice, redovima pred bordelom madam Niko, tezgama u Ulici kokošaka, đubrištima Starog i Novog svijeta, žutim lotosima, svetim kravama, čovjeku-svijeći, budistima koji hodaju kao gazele, ausslanderima nakon teškog rada, baru Zanzibar u kome se skupljaju domaći, pariškim mamurlucima, halucinacijama, azbintu i kokainu, a sve zato što “plavu epohu bilježi istorija”.

Knjiga je pravi udžbenik primijenjene geografije, još bolje koktel putopisnih reportaža Milana Kovačevića, Zuka Džumhura i Željka Malnara (prva od pjesama je i posvećena Zuku Džumhuru, a mnoge autorima koji su ogromnoj većini Barana tada (a sad ne?) bili nepoznati – Allenu Ginsbergu, Khalilu Jubranu, Waltu Whitmanu, Andy Warholu…), pravi spektar civilizacija u 80 stanica knjige poezije, štampane u barskoj štampariji, od barskog izdavača i napisane od (tada) barskog autora.

“Hram zlatnog lotosa” je bio dobro prihvaćen među kolegama, koje su znale o kakvoj je knjizi riječ, pa je Vučković pozivan da čita poeziju širom Crne Gore, ali je ostala društveno nevalorizovana, najviše zbog činjenice da je kritičarska i opštekulturna scena toga doba bila konzervativna i tradicionalistička, nesenzibilna i nedorasla za ovakav vid pjesništva. Očekivano, većini su se najviše dopale radovi sa jasnim asocijacijama i slikama, poput Balkan ekspresa ili Mosta na Seni.“

Željko Milović

 

O autoru:

Slobodan Vučković  je rođen u glavnom gradu Crne Gore, bio bubnjar titogradskog benda “Stelle” još avgusta 1966. godine, pa se pojavljivao kao pridruženi član grupe “Bliss”, a u drugoj polovini sedamdesetih jedan od dva vokala prve crnogorske super-grupe “Titogradska rock selekcija”, da bi potom prešao u barski hard rock bend “Napokon”.

Bio je jedan od pokretača prvih skupnih rock dešavanja vodećih crnogorskih bendova, po uzoru na one u Evropi, “Pop parada”, u Baru, februara 1977. Srednju pomorsku školu (Nautika) u Kotoru završio je 1970, pa plovio tri godine na brodovima “Prekookeanske plovidbe”, a onda na švajcarskoj kompaniji “Tulier”. U Baru se nastanio maja 1977. kada se zaposlio u Luci (organizator rada na brodu, pa referent za odnose sa brodarima, zatim šef smjene na gatu 2).

Boravio je 1976. na putovanju po Istoku, od Istanbula do Indije, što ga je inspirisalo za nagrađivanu zbirku psihodelične hermetične poezije “Cvijet na kamenu” (izdavači: Književna omladina Crne Gore / Omladinski pokret / Univerzitetska riječ, Titograd, 1980), ali i na autobiografsku putopisnu poetsku knjigu “Hram zlatnog lotosa” (Književni klub Bar, 1982), i danas u Crnoj Gori neprevaziđenu u domenu post-hippie poetskog izraza.

Jedan je osnivača agilnog Književnog kluba Bar 1977. godine, a pjesme su mu objavljene u prvom skupnom izdanju poezije u Baru – zborniku” Vertikale”, 1979. Bio je poznat po učešću na čitalačkim sesijama pod nazivom “Književni utorak”, a među “krivcima” je za pokretanje festivala “Susreti pod Starom maslinom”.

Nakon koncerta gitariste John McLaughlina sa indijskom formacijom “Shakti”, aprila 1977, beogradski prestižni muzički časopis “Džuboks” mu na čitavoj strani objavljuje pjesmu “Zov”, posvetu velikom muzičkom učitelju. Vučković se nakon boravka u Indiji u potpunosti okreće istočnjačkim filozofijama, pa prevodi i objavljuje dvije knjige Bhogwan Shree Rajneesha – Osha, indijskog duhovnog majstora i filozofa: “Vječno hodočašće” (Lotos, 1986.) i “O osnovnim ljudskim pravima” (Lotos, 1988.). Pokreće izdavačku djelatnost u okviru edicije “Osho Lotos Knjiga” u kojoj prevodi i objavljuje na desetine naslova svjetski poznatog autora Oshoa. Tokom 1988. odlazi na studijsko putovanje u Indiju gdje izučava istočnjačku kulturu i meditaciju na institutu Multiversity u Osho International Foundation. Do danas je preveo i objavio 16 Oshovih knjiga.

Od 1987. do 2010. U elektonskom izdanju objavio je knjige poezije: “Antiplanetum” (Protestne i pjesme katarze), 1987, “Jutarnji zazen” (haiku poezija), 1992. i “Horizont smiraja” (objektivna poetika), 2010.

Bavi se prevođenjem sa engleskog i italijanskog.

Od 2000. živi i radi u Prčanju, u Boki Kotorskoj.

 

Detalji

Datum:
24. avg 2022.
Vrijeme:
21:00
Kategorija događaja:

Mjesto

“Dublin pub”, ulica Maršala Tita

Organizator

JU Kulturni centar Bar