Četvrtak, 27. februar na Zimskoj sceni “Ljetopisa” protekao je u znaku pozorišnog programa namijenjenog djeci te i u znaku pisane riječi.
Najprije je, u sali Doma kulture, odigrana lutkarska predstava “Bajka o ribaru i ribici” čime je i otvorena dječja selekcija ovogodišnje Zimske scene.
Ova predstava za djecu je producentsko ostvarenje Gradskog pozorišta iz Podgorice. Prema poznatom Puškinovom djelu„Bajka o ribaru i ribici“ režirao je Evgenij Ibragimov, jedan od najistaknutijih savremenih ruskih lutkarskih reditelja.
Barski mališani i osnovci uživali su punih 50 minuta u specifičnom pripovijedanju ove priče, koja je zahvaljujući nevjerovatnoj uigranosti glumaca, lutkama i specijalnim efektima izgledala kao prava magija.
Član ansambla, glumac Davor Dragojević, kazao je da su upravo lutkarske predstave ono što djeca najprije zavole i da je to pravi način da steknu naviku odlaska u pozorište:
„Ja sam neko ko je zaljubljenik u lutkarstvo, ja sam i lutkarski reditelj, stvaram lutkarske predstave i uživamu svemu tome. Vjerujem da je to pravi način kako da se obratimo onoj najmlađoj publici, onima koji tek treba da zavole pozorište. Posljednjapredstavakoju sam radio za Gradsko pozorište je „Maca papučarica“ i namijenjena je najmlađem uzrastu, od tri i više godina, i za njom vlada veliko interesovanje.“
„Bajka o ribaru i ribici“ nadovezuje se na ljepotu i originalnost ruskih bajki, približava atmosferu tradicionalne ruske muzike i slikarstva, uz korišćenje magije koju dopušta teatar lutaka. Ova predstava je namijenjena svima, jer nosi humanu poruku ispričanu isključivo lutkarskim sredstvima. U pojedinim scenama, jednom lutkom upravljaju čak četiri glumca, i kako kaže Dragojević, to uopšte nije lako:
„Dramski glumci igraju za sebe, svako svoj lik, a ovdje je glumac dužan da ono svoje „ja“ prenese na lutku i da tom lutkom emociju prenese na publiku, to je jako težak zadatak. Mnogi glumci se ne usuđuju da rade sa lutkama, a oni koji su ušli u svijet lutkarstva i te kako zavole sve to, jer na taj način sklone svoj ego, predaju se lutki. Svoj pokret, glas, predaju predmetu i kad uspiju da ga ožive, to je najveće zadovoljstvo za glumca. Još kada publika to pozdravi gromoglasnim aplauzom, i kaže da ste bili dobri, to nam je zapravo najveća nagrada.“
U ovoj predstavi, koja je osvojila brojne nagrade na prestižnim međunarodnim festivalima pozorišta za djecu, pored Dragojevića igraju: Katarina Krek, Jelena Simić, Branka Femić, Dijana Dragojević, Smiljana Martinović, Pavle Ilić i Sejfo Seferović.
Dva sata kasnije, u prostoru Gradske knjižare Bar, a u sklopu književnog programa treće Zimske scene predstavljen je roman „Muško–ženske puzle: Knjiga o njoj“, poznatog crnogorskog autora Momčila Zekovića Zeka.
Roman koji je u protekloj godini izazvao veliko interesovanje domaće javnosti, na vrlo autentičan način predstavio je sam autor koji je za tu priliku priredio svojevrsni multimedijalni spektakl. U punoj knjižari, sa velikom znatiželjom, o knjizi su se raspitivali oni koji su za nju tek čuli, dok su oni koji su je već pročitali, razmjenjivali utiske i postavljali pitanja autoru.
Ovaj moderno napisan roman, govori o ljubavi kroz istraživanje sopstvenosti, o onom, o čemu muškarci i žene obično ne pričaju ili to urade sa zakašnjenjem: kuda vode očekivanja, dimenzije nepostojeće apstraktnosti, kuda vodi svako slovo koje provocira i tjera na udaljavanje, blud, razvrat. Kako sam Zeković kaže, njegov roman nije za „čistunce“:
„Pričao sam iz duše, drugačijim redom sam postavljao riječi pa onda to zazvuči bezobraznije, jednostavnije, nisam to prvi uradio, dosta je autora pisalo na taj način, ja sam to samo prikupio i izbacio iz sebe na taj način. Autoru mora biti drago da je knjiga izazvala takvu vrstu reakcije, sve ida nije bilo puno pozitivnih reakcija, dobra je bilo kakvareakcija. Imao sam sreću da je jednom velikom broju žena jako prijala jer sam očigledno ispričao nešto što čuči u muškim mozgovima, o čemu one same sa sobom nisu umjele da razmišljaju na pravi način, a ja sam im otvorio, izgleda, neki prozorčić u kom su mogle da stvore sliku njihovih života koje vode u svojim domovima“, kazao je Zeković priznajući uz to da je ovo zapravo knjiga o „njemu“, te da se upravo prevodi na četiri strana jezika ali i da uveliko radi na novom rukopisu.
Na promociji knjige prikazan je i kratki dokumentarni film bjelopoljskog slikara Milutina Obradovića koji je inspirisan upravo ovom knjigom.